REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-163/2024-35

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Krajnović, na temelju prijedloga sudske savjetnice Barbare Mažuranić, u pravnoj stvari tužitelja QUEHENBERGER LOGISTICS d.o.o., Zagreb, Jankomir 25, OIB: 20901416727, kojeg zastupa punomoćnica Iva Markotić Bagarić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 22, protiv tuženika Anis Omar j.d.o.o., Zagreb, Sv. Mateja 39, OIB: 01333596957, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 7. svibnja 2026. u prisutnosti odvjetničke vježbenice ED, zamjenice punomoćnice tužitelja, i zastupnika po zakonu tuženika EDL, dana 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ivice Vukovića, Zagreb, Draškovićeva 13, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1674/2022 (sudski broj predmeta Ovrv-112142/2022) od 16. ožujka 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.960,21 EUR sa zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 86,37 EUR od 4. ožujka 2022. do isplate te

- na iznos od 2.873,84 EUR od 15. rujna 2022. do isplate,

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 95,21 eura sa zateznim kamatama od 16. ožujka 2023. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Ivice Vukovića, Zagreb, Draškovićeva 13, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1674/2022 (sudski broj predmeta Ovrv-112142/2022) od 16. ožujka 2023., u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.432,31 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.360,79 EUR od 4. ožujka 2022. do isplate, a na iznos od 71,52 EUR od 15. rujna 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, kao i u dijelu u kojem mu je naloženo naknaditi tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 178,53 EUR sa zateznim kamatama od 16. ožujka 2023. do isplate, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 553,13 EUR, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od ukupno 1.732,47 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Javnog bilježnika Ivice Vukovića, Zagreb, Draškovićeva 13, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-1674/2022 (Ovrv-112142/2022) od 16. ožujka 2023., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak u dijelu kojim je naloženo plaćanje nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog smatra tužbom, a prigovor odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru osporava osnov i visinu utuženog potraživanja. Navodi da je tužitelj bio zadužen za carinsku deklaraciju robe naručene iz Kine i za prijevoz robe od carine do adrese dostave. U odnosu na dio utuženog potraživanja po prvom računu navodi da je prijevoz robe od Kine do luke u Rijeci, u Hrvatskoj, platio paritetom CIF, a da je roba naposlijetku iskrcana u luci u Kopru, u Sloveniji, unatoč tome što je brod koji je prevozio robu pristao u luku u Rijeci čak 5 dana prije pristajanja u luku u Kopru te da je prijevoz robe potom izvršio prijevoznik Boxline. Prijevoznik Boxline da je ispostavio tužitelju račun koji je gotovo 10 puta veći od stvarne vrijednosti usluge, a da je tužitelj taj račun platio u ime tuženika bez njegove suglasnosti. Smatra da za iskrcaj robe u luku u Kopru nisu postojali nikakvi logistički razlozi, već da se radi o "prijevozničkoj mafiji". U odnosu na dio utuženog potraživanja po drugom računu navodi da je šest mjeseci nakon što je roba preuzeta i carina plaćena stiglo novo carinsko rješenje sa kaznom za tuženika zbog uvoza robe pod pogrešnom carinskom tarifom, a koju je tarifu odredio upravo tužitelj koji je i angažiran za carinsku deklaraciju robe. Dodaje da je tužitelj davao tuženiku lažne informacije da roba nije ocarinjena i da se još čeka, da bi na kraju tuženik dobio poziv iz carine da zašto nije preuzeo robu koja je na skladištu već dva tjedna.

3. U očitovanju na prigovor tuženika tužitelj navodi da je tuženik od kupca (op.a. očigledno prodavatelja) u Kini kupio dva trocikla, jedan sa škrinjom namijenjen za prodaju sladoleda i jedan sa hladnjakom za prodaju piva i hot doga. Kineski pošiljatelj robe da je angažirao slovenskog prijevoznika Boxline za uslugu prijevoza, dok je tuženik angažirao tužitelja isključivo za uslugu carinjenja (carinarnica Jankomir) te prijevoza robe od skladišta Jankomir do adrese sjedišta tuženika. Budući da je tužitelj zastupao tuženika u postupku carinjenja robe, da je prihvatio plaćanje računa prijevoznika Boxline, uz obvezu tuženika na povrat plaćenih sredstava, pri čemu da je takvo plaćanje poslovna praksa jer račun prijevoznika Boxline ulazi u carinsku osnovicu. Tužitelj da je 28. veljače 2022. dostavio tuženiku račun prijevoznika Boxline na uvid, a potom je ispostavio tuženiku utuženi račun broj 5422003530 od 28. veljače 2022. u iznosu od 1.447,16 EUR za uslugu prijevoza od strane tužitelja i za troškove prijevoznika Boxline, a što je tuženiku dostavljeno 2. ožujka 2022. Drugi utuženi račun broj 5422008324 od 13. rujna 2022. da se odnosi na obvezu tuženika kao primatelja robe da po rješenju Ministarstva financija, Carinskog ureda Zagreb, KLASA: 471- 01/22-07/848, URBROJ:513-02-3035/56-22-2 od 16. kolovoza 2022. plati na ime carine, poreza na dodanu vrijednost i zateznih kamata iznos od 2.945,36 EUR, a koji je iznos tužitelj kao špediter i zastupnik primatelja platio. Osporava da bi do pogreške prilikom carinjenja došlo zbog tužitelja te ističe da je navedeno rješenje doneseno na temelju dokumentacije i pregleda robe, a za koju je odgovoran isključivo tuženik kao dobavljač. Osporava i navode o davanju lažnih informacija od strane tužitelja te ističe da je tuženik uredno obaviješten da je pošiljka ocarinjena te pozvan na dostavu adrese.

4. Tuženik u očitovanju na navode tužitelja u bitnome ostaje kod navoda iz prigovora, dodajući da tuženik jest prigovarao troškovima prijevoznika Boxline, telefonskim putem, iznoseći da ne pristaje na taj iznos jer je previsok, dok da je također telefonskim putem od strane carine upozoren da roba stoji ocarinjena na skladištu. Dodaje da je tužitelju dostavljena sva dokumentacija i informacije u vezi proizvoda koje je tuženik uvozio, kao i da je uredno podmiren račun broj 5422002522 od 2. ožujka 2022. izdan za usluge carinjenja tuženikove robe.

5. Podneskom od 18. ožujka 2025. tužitelj je predložio određivanje prethodne mjere za iznos od 4.392,52 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.447,16 eura od 4. ožujka 2022. do isplate, a na iznos od 2.945,36 eura od 15. rujna 2022. do isplate, sve sukladno odredbi čl. 501.a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007.

– odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje u tekstu: ZPP) te je ovaj sud rješenjem od 23. travnja 2026. odredio osiguranje prethodnom mjerom za iznos od 2.873,84 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 15. rujna 2022. do isplate, dok je odbio kao neosnovan prijedlog za iznos od 1.518,68 EUR sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 1.447,16 EUR od 4. ožujka 2022. do isplate, a na iznos od 71,52 EUR od 15. rujna 2022. do isplate.

6.1. Tijekom dokaznog postupka pročitani su žalba tuženika protiv rješenja Carinske uprave (list 27. spisa), e-mail korespondencija stranaka (list 51. – 63., 80. – 84., 89. – 90., 122., 176. spisa), račun tužitelja broj 5422008324/001/1 od 13. rujna 2022. (list 65. spisa), rješenje Carinske uprave, Carinskog ureda Zagreb, KLASA: 471- 01/22-07/848, URBROJ:513-02-3035/56-22-2 od 16. kolovoza 2022. (list 66. – 69. spisa; dalje u tekstu: Carinsko rješenje od 16. kolovoza 2022.), rješenje Carinske uprave, Carinskog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-471-01/22-07/207, URBROJ: 513-02- 3035/56-22-2 od 25. kolovoza 2022. (list 70. – 71. spisa), carinska deklaracija od 18. kolovoza 2022. (list 72. – 73. spisa), izvadak prometa po računu tužitelja od 14. rujna 2022. (list 74. spisa), račun tužitelja broj 5422002522/001/1 od 2. ožujka 2022. (list 75. spisa), carinska deklaracija od 2. ožujka 2022. (list 76. – 77. spisa), dispozicija za izravno zastupanje (list 78. spisa), ispis recenzija o prijevozniku Boxline s Internet stranice Google (list 87. – 88. spisa), Opći uvjeti poslovanja međunarodnih otpremnika Hrvatske (2005), Udruženje međunarodnih otpremnika Hrvatske gospodarske komore, broj VII-6320/1-2005, od 28. studenog 2005. (list 104. – 115. spisa), pisani iskaz svjedoka DD (list 117. – 119. spisa), račun tužitelja broj 5422002530/001/1 od 28. veljače 2022. (list 158. – 159. spisa), otvorene stavke tužitelja od 24. listopada 2022. (list 164. spisa), zapisnik Carinske uprave, Carinskog ureda Zagreb, o obavljenoj službenoj radnji utvrđivanja razvrstavan ja (list 165. – 168. spisa), e-mail korespondencija tuženika i službenice Carinskog ureda Zagreb (list 244. – 253. spisa), dopis Porezne uprave od 27. travnja 2026. (list 297. – 298. spisa), saslušan je zastupnik po zakonu tuženika DDL (list 271. – 273. spisa) i svjedok DD (list 280. – 281. spisa).

6.2. Sud nije uzeo u obzir ispravu tužitelja – Commercial Invoice Trade Terms:

CIF, Invoice NO: AMIGL210672770A (list 79. spisa) te isprave tuženika – ispis recenzija o prijevozniku Boxline s Internet stranice Google (list 123. – 155. spisa), Commercial Invoice, Invoice NO: M20211207 (list 156. spisa) i ispis telefonske korespondencije s brojem +8619937178482 (list 157. spisa), jer su navedene isprave sastavljene na stranom jeziku, a uz njih nisu priloženi ovjereni prijevodi na hrvatskom jeziku, sve sukladno čl. 232. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje u tekstu: ZPP). Tim više što navedene isprave nisu relevantne za utvrđivanje spornih činjenica u ovom postupku.

6.3. Nije proveden dokaz saslušanjem zastupnika po zakonu tužitelja jer je punomoćnik tužitelja na ročištu od 11. veljače 2026. naveo da mu nisu poznate sporne činjenice, pa je odlučeno da će se saslušati samo druga strana (čl. 265. st. 1. ZPP -a).

7. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.392,52 eura na ime plaćenih troškova uvoza i prijevoza tuženikove robe.

9.1. Među strankama nije sporno da je tuženik angažirao tužitelja za usluge carinjenja i prijevoza robe od carinarnice u Zagrebu do adrese tuženika te da je tužitelj te usluge zaista i izvršio. Navedeno potvrđuje i e-mail korespondencija stranaka na listu 62., 80. – 82. spisa, te iskaz svjedoka DD na listu 283. spisa.

9.2. Također nije sporno da je tuženik s kineskim prodavateljem robe ugovorio paritet isporuke CIF Rijeka, a koji podrazumijeva da troškove do luke iskrcaja snosi prodavatelj, a od luke iskrcaja do adrese kupca snosi kupac, da je roba umjesto u ugovorenoj luci u Rijeci, u Hrvatskoj, iskrcana u luci u Kopru, u Sloveniji, te da je kineski prodavatelj robe angažirao slovenskog prijevoznika trgovačko društvo Boxline za uslugu prijevoza robe od luke iskrcaja u Kopru, u Sloveniji, do carinarnice u Zagrebu.

9.3. Sporno je ima li tužitelj pravo na naknadu troškova prijevoza od luke iskrcaja do carinarnice u Zagrebu, a koje je platio prijevozniku Boxline za račun tuženika, te ima li pravo na naknadu razlike plaćenih troškova uvoza tuženikove robe s obzirom da je isti u carinskoj deklaraciji prijavio pogrešan tarifni broj tuženikove robe.

10.1. U odnosu na prvi utuženi račun u iznosu od 1.447,16 eura (za uslugu prijevoza robe od luke iskrcaja – Kopar, Slovenija, do carinarnice Jankomir, Zagreb, i od carinarnice Jankomir, Zagreb, do sjedišta tuženika)

10.2. Prije svega valja reći, iako tuženik u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti visinu utuženog potraživanja, kako među strankama nije bilo sporno izvršenje usluge prijevoza tuženikove robe od carinarnice u Jankomiru, Zagreb, do sjedišta tuženika i iznos troškova tog prijevoza, za iznos od 62,61 eura, kao ni naknade koje su obračunate u računu tužitelja broj 5422002530/001/1 od 28. veljače 2022. u iznosu od 18,78 eura na ime bankovnog troška, manipulacijska pristojba blagajna, te u iznosu od 4,98 eura na ime stalne pristojbe po fakturi, već je tijekom postupka bila isključivo sporna naknada za prijevoz od luke iskrcaja u Kopru, Sloveniji, do carinarnice u Jankomiru, Zagreb, izvršen od strane prijevoznika Boxline, u iznosu od 1.360,79 eura.

10.3. Uvidom u e-mail korespondenciju stranaka (list 52. – 55. spisa) vidljivo je da je tužitelj obavijestio tuženika o značenjima pariteta, konkretno ugovorenog CIF pariteta, koji znači da svi troškovi od luke iskrcaja do adrese primatelja idu na trošak primatelja. Tuženik se nastavno obratio tužitelju, jer nije mogao spavati nakon što je saznao da će "imati posla" s prijevoznikom Boxline, te je postavio upit može li što učiniti kako bi izbjegao da navedeni prijevoznik vrši uslugu prijevoza, a potom ga je tužitelj obavijestio da je prijevoznik Boxline odabran od strane pošiljatelja i da tužitelj tu ne može ništa napraviti. Na daljnji upit tuženika može li predložiti pošiljatelju da promijeni prijevoznika i imaju li koga za preporučiti, tužitelj ga je obavijestio kako se kod ove pošiljke više ne može promijeniti te mu je predložio za ubuduće promjenu pariteta.

10.4. Nadalje je tužitelj u e-mailu od 28. veljače 2022. dostavio tuženiku račun prijevoznika Boxline (list 59. - 60. spisa), a po kojem je računu tužitelj izvršio plaćanje na dan 22. veljače 2022. (list 61. spisa). U e-mailu od 2. ožujka 2022. tužitelj je dostavio tuženiku račun za plaćene troškove prijevoznika Boxline i dostavu (list 56. – 58. spisa).

10.5. Iz računa tužitelja od 28. veljače 2022. (list 57. – 58. spisa) proizlazi da je tužitelj račun izdao na ime dostave u iznosu od 62,61 eura, na ime CFS troškova - lokalni troškovi agent u Sloveniji u iznosu od 1.360,79 eura, na ime bankovnog troška, manipulacijska pristojba blagajna u iznosu od 18,78 eura te na ime stalne pristojbe po fakturi u iznosu od 4,98 eura, ukupno u iznosu od 1.447,16 eura.

10.6. Iz iskaza svjedoka DD (list 117., 280. spisa) proizlazi da je tužitelj, kao izvršitelj usluge carinjenja i dostave za tuženika, samim time preuzeo obvezu podmirenja troškova koji su tuženiku prefakturirani. Također da ugovoreni CIF paritet znači da svi lokalni troškovi koji su nastali na destinaciji idu na trošak tuženika kao primatelja. S obzirom da je tužitelj postupao po nalogu tuženika kao nalogodavca, da tužitelj nije mogao promijeniti uvjete isporuke, prijevoznika niti utjecati na visinu troškova. Dalje navodi da je račun prijevoznika Boxline odmah po zaprimanju proslijeđen tuženiku te da je od tuženika dobiven usmeni nalog za plaćanje računa. Dodaje da tužitelj ne bi mogao pokrenuti carinski postupak za tuženikovu robu bez plaćanja navedenog računa jer je prijevoznik Boxline prilikom predaje robe na carinsko skladište zaprimio carinsku prijavu, a koju je proslijedio tužitelju tek po plaćanju računa za prijevoz izvršen od strane Boxline-a.

10.7. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika EDL (list 272. spisa) proizlazi da je izričito rekao tužitelju da ne plaća prijevoz izvršen od strane prijevoznika Boxline, a da je tužitelj rekao da to mora platiti. Također da je prilikom ranije narudžbe on sam platio prijevoz istom prijevozniku jer u suprotnom ne bi mogao preuzeti robu, a potom se ispravio navodeći da je prilikom ranije narudžbe bio ugovoren prijevoz "Door to Door" pa da nije imao dodatne troškove prijevoza koje bi platio prijevozniku Boxline, jer su svi troškovi bili plaćeni u cijelosti ugovorenim načinom prijevoza. Dodaje da ne bi ni naručivao robu iz Kine da je znao da će to toliko koštati, jer da je prijevoz Boxline-a iznosio kao polovica cijene robe, a razlika carinskih troškova kao puna cijena robe, iako je već platio carinske troškove u visini polovice cijene robe. Smatra da ga je tužitelj trebao upozoriti na dodatne troškove uvoza.

10.8. Sud je sve navedene isprave uzeo kao vjerodostojne te je prihvatio iskaze saslušanih osoba, izuzev dijela iskaza svjedoka DD gdje navodi da je tuženik dao tužitelju usmeni nalog za plaćanje računa prijevoznika Boxline odmah po zaprimanju istog računa, a budući da iz isprava u spisu proizlazi da je tužitelj izvršio plaćanje spornog prijevoza prije nego što je tuženiku proslijedio sporni račun Boxline- a. Također sud nije prihvatio njezin iskaz u dijelu gdje navodi da tužitelj ne bi mogao pokrenuti carinski postupak da nije platio navedeni prijevoz jer tužitelj do zaključenja prethodnog postupka nije iznosio takve navode.

11. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tuženik angažirao tužitelja radi izvršenja usluga carinjenja tuženikove robe i prijevoza iste od carinarnice u Jankomiru do sjedišta tuženika. Tuženik je angažirao tužitelja nakon što je već kupio robu i ugovorio paritet isporuke CIF Rijeka, kojim se podrazumijeva da prodavatelj snosi sve troškove do luke iskrcaja, a od luke iskrcaja do adrese kupca snosi kupac. Unatoč tome što je prema ugovorenom paritetu isporuke obveza prodavatelja trebala završiti u Rijeci, prodavatelj je ugovorio prijevoz robe od luke iskrcaja do carinarnice u Zagrebu, pri čemu roba nije niti iskrcana u ugovorenoj luci, već je iskrcana u luci u Kopru, u Sloveniji. Tuženik je prije izvršenja prijevoza od luke iskrcaja do carinarnice u Zagrebu bio upoznat s mogućnošću da će mu robu prevoziti prijevoznik Boxline pa se obratio tužitelju radi promjene prijevoznika, međutim, tužitelj ga je obavijestio da nije moguće promijeniti prijevoznika zbog ugovorenog pariteta isporuke. Nakon što je prijevoznik Boxline izvršio prijevoz tuženikove robe od luke u Kopru do carinarnice u Zagrebu, tužitelj je prihvatio plaćanje troškova tog prijevoza te je nakon izvršenog plaćanja dostavio tuženiku na uvid račun prijevoznika Boxline, a potom je i trošak navedenog prijevoza prefakturirao tuženiku. Nakon što je tuženikova roba ocarinjena, tužitelj je robu uredno dostavio na adresu sjedišta tuženika.

12.1. Ugovor koji su stranke sklopile sadržajno predstavlja ugovor o otpremi u smislu odredbe čl. 849. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., dalje u tekstu: ZOO) kojom je propisano da se ugovorom o otpremi obvezuje otpremnik radi prijevoza stvari sklopiti, u svoje ime a za račun nalogodavca, ugovor o prijevozu i druge ugovore potrebne za izvršenje prijevoza te obaviti ostale uobičajene poslove i radnje, a nalogodavac se obvezuje isplatiti mu određenu naknadu. Ako je ugovorom predviđeno, otpremnik može sklopiti ugovor o prijevozu i poduzimati druge pravne radnje u ime i za račun nalogodavca. Prema odredbi čl. 858. st. 1. ZOO-a, otpremnik može obaviti potpuno ili djelomično i prijevoz stvari čija mu je otprema povjerena, ako nije što drugo ugovoreno.

12.2. Iz navedenih odredaba je vidljivo da ZOO ne nabraja taksativno ugovore koje otpremnik mora sklopiti u svrhu izvršenja svojih obveza, međutim u konkretnom slučaju nije sporno među strankama da su ugovorene obveze tužitelja – poduzimanje carinskih radnji vezanih uz tuženikovu robu te prijevoz tuženikove robe od carinarnice u Zagrebu do adrese sjedišta tuženika.

12.3. Otpremnik je dužan držati se uputa o pravcu puta, sredstvima i načinu prijevoza te ostalih uputa dobivenih od nalogodavca. Ako nije moguće postupiti po uputama sadržanim u nalogu, otpremnik je dužan zatražiti nove upute, a ako za to nema vremena ili je to nemoguće, otpremnik je dužan postupiti kako to zahtijevaju interesi nalogodavca. O svakom odstupanju od naloga otpremnik je dužan bez odgađanja obavijestiti nalogodavca (čl. 855. st. 1. – 3. ZOO-a).

12.4. Stav je ovoga suda da navedena odredba jednako vrijedi i u slučaju nedostatka bilo koje upute nalogodavca.

12.5. Prema odredbi čl. 854. st. 1. i 2. ZOO-a, otpremnik je dužan u svakoj prilici postupiti kako to zahtijevaju interesi nalogodavca i s pažnjom dobrog gospodarstvenika te je dužan bez odgađanja obavijestiti nalogodavca o oštećenju stvari i o svim okolnostima značajnim za njega i poduzeti sve potrebne mjere radi očuvanja njegovih prava prema odgovornoj osobi.

12.6. U konkretnom slučaju tužitelj kao otpremnik nije preuzeo tuženikovu robu izravno od tuženika kao nalogodavca, već je preuzeo robu od strane treće osobe kao prijevoznika. Pri tome se ne radi o prijevozniku kojeg bi tužitelj kao otpremnik angažirao u svrhu izvršenja naloga o otpremi u smislu čl. 856. ZOO-a, odnosno prijevozniku čije bi troškove nalogodavac bio dužan naknaditi otpremniku u svrhu izvršenja danog naloga u smislu čl. 863. ZOO-a te čl. 9. st. 1. Općih uvjeta poslovanja međunarodnih otpremnika Hrvatske (2005)(Udruženje međunarodnih otpremnika Hrvatske gospodarske komore, broj VII-6320/1-2005, od 28. studenog 2005.)(list 104. – 115. spisa), već se radi o prijevozniku kojeg niti jedna od ugovornih stranaka nije angažirala, pa samim time nije niti pristala snositi troškove takvog prijevoza.

12.7. Stoga je stav suda da tužitelj nije bio dužan snositi troškove prijevoza tuženikove robe na relaciji od luke u Kopru, Slovenija, do carinarnice u Zagrebu, jer njegova naknada obuhvaća sve troškove otpreme robe koji nastanu nakon predaje, odnosno preuzimanja robe na skladištu carinarnice u Zagrebu. Drugim riječima, činjenica da je tužitelj isplatio troškove spornog prijevoza prije nego što je za to dobio pisanu suglasnost ili nalog tuženika, ide na njegov poslovni rizik jer navedeno plaćanje kao ni prijevoz tuženikove robe na navedenoj relaciji nisu predmet dobivenog naloga.

12.8. Tim više što je tužitelj imao dovoljno vremena zatražiti odobrenje tuženika kao nalogodavca za izvršenje spornog plaćanja jer mu je prijevoznik Boxline dostavio podatke za preuzimanje robe nakon što je tužitelj već platio i dostavio tuženiku na uvid račun za sporni prijevoz (list 83. spisa). Navedeno se od tužitelja, kao stručnjaka na području otpreme robe, očekuje, jer je to dio njegove profesionalne djelatnosti, pa isti u pravnom prometu prilikom ispunjavanja obveza iz svoje profesionalne djelatnosti treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka (čl. 10. st. 2. ZOO-a).

12.9. Također, navod tužitelja da je prihvatio plaćanje računa prijevoznika Boxline jer da isti račun ulazi u carinsku osnovicu nema uporišta u zakonu.

12.10. Naime, odredbom čl. 70. st. 1. i 2. Uredbe (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (preinačena)(SL L 269, 10.10.2013.)(dalje u tekstu: Carinski zakonik Unije) određeno je da je primarna osnova za carinsku vrijednost robe transakcijska vrijednost, odnosno cijena koja je stvarno plaćena ili plativa za robu kada se prodaje radi izvoza u carinsko područje Unije, po potrebi prilagođena. Cijena koja je stvarno plaćena ili plativa je ukupno plaćanje koje je kupac izvršio ili će izvršiti prodavaču ili trećoj strani u korist prodavača za uvezenu robu i uključuje sva plaćanja koja su izvršena ili će biti izvršena kao uvjet prodaje uvezene robe.

12.11. Pri tome se na stvarno plaćenu ili plativu cijenu uvezene robe, u određivanju carinske vrijednosti po čl. 70. Carinskog zakonika Unije, dodaju, između ostalog i, troškovi prijevoza i osiguranja uvezene robe sve do mjesta na kojem je roba unesena u carinsko područje Unije (čl. 71. st. 1. t. (e) i. Carinskog zakonika Unije).

12.12. S druge strane, u carinsku vrijednost, kod određivanja carinske vrijednosti prema čl. 70. Carinskog zakonika Unije, se ne uključuju troškovi prijevoza uvezene robe nakon njezinog ulaska u carinsko područje Unije (čl. 72. t. (a) Carinskog zakonika Unije).

12.13. Dakle, suprotno navodima tužitelja, u carinsku osnovicu ne ulaze troškovi prijevoza koji su nastali nakon ulaska robe u carinsko područje Unije (unutarnji prijevoz), konkretno od luke iskrcaja u Kopru, u Sloveniji, pa nadalje.

12.14. Dodatno, okolnost što je tuženik ranije saznao da bi prijevoznik Boxline mogao vršiti prijevoz njegove robe, ne znači da je isti bezuvjetno pristao na plaćanje troškova navedenog prijevoznika jer isti do dana zaprimanja spornog računa, a koji je zaprimio nakon što je tužitelj već isplatio prijevozniku naknadu, nije znao koliko će iznositi troškovi prijevoza i hoće li prijevoz naposlijetku uopće vršiti prijevoznik Boxline, tim više što je ugovorena luka iskrcaja bila Rijeka, a ne Kopar. Dakle, sama okolnost da je tuženik bio obaviješten da će sporni prijevoznik obaviti prijevoz ne znači da je tuženik dao nalog ili suglasnost tužitelju za plaćanje troškova tog prijevoza.

12.15. Stoga je osnovan isključivo zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 86,37 eura, a koji se odnosi na troškove dostave na relaciji od carinarnice u Zagrebu do sjedišta tuženika i bankovne troškove, koji nisu bili sporni tijekom postupka, dok njegov zahtjev za isplatu iznosa od 1.360,79 eura sa zateznim kamatama nije osnovan jer tužitelj nije imao nalog tuženika za plaćanje troškova prijevoza prijevoznika Boxline, pri čemu navedeni prijevoz nije bio predmet dobivenog naloga, a tvrdnja tužitelja da ne bi mogao izvršiti svoje ugovorene obveze da nije platio sporni prijevoz ne oslobađa istog obveze postupanja u okviru dobivenog naloga i u svemu u interesu tuženika.

13.1. U odnosu na drugi utuženi račun u iznosu od 2.945,36 eura (razlika na ime ukupnog uvoznog duga po Carinskom rješenju od 16. kolovoza 2022.)

13.2. Prije svega valja reći kako među strankama nije bilo sporno izvršenje usluge carinjenja tuženikove robe te plaćanja troškova carinjenja od strane tuženika po prvotnoj carinskoj deklaraciji u ukupnom iznosu od 1.469,08 eura (od čega 1.349,30 eura za troškove carinjenja i 119,78 eura za ostale troškove), po računu tužitelja broj 5422002522/001/1 od 2. ožujka 2022. (list 75. spisa), koji nije predmet spora.

13.3. Iz Carinskog rješenja od 16. kolovoza 2022. (list 66. – 69. spisa) proizlazi da je tuženik putem tužitelja podnio uvoznu carinsku deklaraciju za svoju robu – trikolica za prodaju pića s hladnjakom, a da se naknadno, fizičkim pregledom robe i uvidom u priloženu dokumentaciju pri stavljanju robe u slobodan promet, pojavila sumnja u ispravnost deklariranog tarifnog broja TARIC sustava, slijedom čega da je od primatelja robe zatražena dodatna dokumentacija. S obzirom dodatna dokumentacija nije otklonila sumnju u pogrešno razvrstavanje robe, sačinjen je zapisnik o obavljenoj službenoj radnji razvrstavanja robe u ispravni tarifni broj te je temeljem predmetne izmjene nastala razlika na ime ukupnog uvoznog duga u iznosu od 2.945,36 eura. Također proizlazi da žalba ne odgađa provedbu odluke.

13.4. Iz računa tužitelja od 13. rujna 2022. (list 65. spisa) proizlazi da je tužitelj račun izdao na temelju Carinskog rješenja od 16. kolovoza 2022. te da je u istom obračunao stavke onako kako su one obračunate u Carinskom rješenju – iznos od 494,78 eura na ime konvencionalne carinske stope, iznos od 1.804,29 eura na ime zaštitne carine, iznos od 574,77 na ime poreza na dodanu vrijednost te iznos od 71,52 eura na ime zateznih kamata radi zakašnjenja u plaćanju, ukupno 2.945,36 eura , dok iz izvatka prometa po računu tužitelja (list 74. spisa) proizlazi da je taj iznos uredno isplaćen Područnom Carinskom uredu Zagreb s pozivom na broj navedenog rješenja.

13.5. Usporedbom carinske deklaracije od 2. ožujka 2022. (list 76. – 77. spisa) sa carinskom deklaracijom od 18. kolovoza 2022. (list 72. – 73. spisa) proizlazi da ukupna davanja za uvoz robe tuženika pod (pogrešnim) tarifnim brojem 8716 80 00 00 iznose 1.349,30 eura, dok ukupna davanja za uvoz robe tuženika pod (ispravnim) tarifnim brojem 8712 00 70 99 iznose 4.294,66 eura, što daje razliku od 2.945,36 eura.

13.5. Iz e-mail korespondencije stranaka (list 89. – 90., 122. spisa) proizlazi da je tužitelj 4. ožujka 2022., dakle nakon što je izdana prvotna carinska deklaracija pod pogrešnim tarifnim brojem, odgovorio tuženiku na e-mail pod naslovom " E poslala" te mu rekao da je sada promijenila tarifni broj u točno onaj koji traži carina, što znači da nije govorila istinu kada ga je prvotno slala tuženiku.

13.6. Iz iskaza svjedokinje DD (list 117., 283. – 284. spisa), djelatnice tužitelja, proizlazi da je tužitelju tarifni broj dostavio tuženik i da je sukladno tome dostavljeni tarifni broj korišten za carinjenje pošiljke. Naknadnom provjerom, carina je utvrdila da se ipak radi o drugoj tarifnoj stopi te je izmijenila carinsku deklaraciju, a tužitelj je platio troškove po carinskom rješenju jer je obveza nastala donošenjem rješenja. Dalje iz iskaza proizlazi da je uobičajeno da carinski zastupnik, odnosno deklarant, preispituje ispravnost tarifnog broja koji mu prijavi stranka jer da je on odgovoran za ispravnost prijavljenog tarifnog broja. Konkretno da je preispitan prvotno prijavljen tarifni broj jer da se sjeća da su kolege imale dodatna pitanja za tuženika i da su ga tražili certifikate, pa da su naposlijetku utvrdili da je ispravan upravo tarifni broj koji mu je prijavio tuženik kao stranka. Dodatno da je tužitelj isplatio dodatni carinski trošak jer da carina ima garanciju tužitelja za isplatu dužnih troškova.

13.7. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika EDL (list 272. spisa) proizlazi da je podatak o tarifnom broju robe dobio od prodavatelja te da ga je proslijedio tužitelju, a nakon što je u carinskom postupku utvrđeno da se radi o pogrešnom tarifnom broju, da se obratio prodavatelju radi toga te da mu je prodavatelj poslao nove podatke.

13.8. Sud je sve navedene isprave prihvatio kao vjerodostojne jer ih nijedna stranka nije posebno osporavala te je prihvatio iskaze svjedoka DD i zastupnika po zakonu tuženika EDL u dijelu u kojem su suglasni materijalnoj dokumentaciji koja se nalazi u spisu.

14. Na temelju tako provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj izvršio uslugu carinjenja tuženikove robe te da je tuženik isplatio tužitelju troškove koje su istom nastali podnošenjem prve carinske deklaracije, a koju je tužitelj podnio na temelju podataka o robi koje mu je dostavio tuženik i nakon provjere istih. Naknadnom provjerom carina je utvrdila da tuženikova roba nije uvezena pod ispravnim tarifnim brojem te je donijela novo carinsko rješenje kojim je utvrdila ispravan tarifni broj te razliku na ime ukupnog uvoznog duga. Tuženik je podnio žalbu protiv novog carinskog rješenja, međutim, tužitelj je utvrđenu razliku temeljem novog rješenja i druge carinske deklaracije platio jer žalba ne odgađa provedbu rješenja, a carina je u posjedu garancije tužitelja na temelju koje može prisilno naplatiti dužne troškove.

15.1. Prema odredbi čl. 857. ZOO-a, ako ugovorom nije drukčije određeno, nalog za otpremu stvari preko granice sadrži obvezu za otpremnika da provede potrebne carinske radnje i plati carinske pristojbe i troškove za račun nalogodavca .

15.2. S druge strane, kad je ugovoreno ili kad na temelju zakona carinske radnje i plaćanje carine za nalogodavca obavlja otpremnik, a što je u konkretnom slučaju bilo ugovoreno, otpremnik svoj posao mora obaviti stručno i s pozornošću dobrog gospodarstvenika (čl. 765. st. 1. u vezi sa čl. 763. st. 1. ZOO-a).

15.3. S obzirom da je tužitelj kao otpremnik preuzeo provođenje radnji carinskog zastupanja za tuženika pred Carinskom upravom, isti je odgovoran tuženiku za štetu koju bi tuženik pretrpio uslijed nestručno obavljenih carinskih radnji, odnosno konkretno nepravilnog određivanja tarifnih brojeva.

15.4. Odredbom čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o uvjetima za pružanje usluga carinskog zastupanja (Narodne novine, broj: 57/2018., dalje u tekstu: ZUPUCZ) određeno je da je carinsko zastupanje provođenje radnji i formalnosti propisanih carinskim zakonodavstvom, koje na osnovi i u opsegu punomoći (izravno ili neizravno carinsko zastupanje) carinski zastupnik poduzima za račun zastupane osobe u poslovanju s Ministarstvom financija, Carinskom upravom, kao tijelom nadležnim za provedbu carinskog zakonodavstva u Republici Hrvatskoj.

15.5. Sukladno odredbi čl. 5. ZUPUCZ-a, ovlaštenje za pružanje usluga carinskog zastupanja carinski otpremnik stječe odobrenjem za pružanje usluga carinskog zastupanja, izdanim sukladno odredbama ovoga Zakona, pri čemu je jedan od uvjeta izdavanja tog odobrenja, prema čl. 8. t. 6.c ZUPUCZ-a, da u radnom odnosu ima barem jednu osobu koja ima položen stručni ispit za carinskog agenta ili državni stručni ispit s uključenim područjem carinskog sustava.

15.6. Stručni ispit za carinskog agenta polaže se iz, između ostalog, i ispitnog područja – razvrstavanje robe u Carinsku tarifu, podrijetlo robe i primjene povlaštenih tarifnih mjera (čl. 6. Pravilnika o odobravanju pružanja usluga carinskog zastupanja /Narodne novine, broj: 46/2019.).

15.7. Prema Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2023/2364 оd 15. listopada 2023. o izmjeni Priloga I. Uredbi Vijeća (EEZ) br. 2658/87 o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi, relevantni tarifni brojevi svrstavaju se kako slijedi:

I. 8712 00 - "Bicikli i druga slična vozila (uključujući dostavne tricikle), bez motornog pogona", s podbrojevima

i. 8712 00 30 - "bicikli s kugličnim ležajevima"

ii. 8712 00 70 - "ostalo"

II. 8716 - "Prikolice i poluprikolice; ostala vozila, bez vlastitog pogona; njihovi dijelovi", s podbrojevima, između ostalog i,

i. 8716 80 00 "ostala vozila".

15.8. S obzirom da je tužitelj kao otpremnik u konkretnom slučaju nastupao i kao carinski zastupnik, isti se ne može pozivati na nepoznavanje carinske tarife i ostalih carinskih propisa jer je po pravilima struke, sukladno odredbama čl. 3. st. 1. t. 1., čl. 5. i čl. 8. t. 6.c. ZUPUCZ, to dužan znati. Navedeno potvrđuje i svjedokinja DD, djelatnica tužitelja, kada navodi da je carinski zastupnik odgovoran za ispravnost prijavljenog tarifnog broja robe.

15.9. Stoga, iako je tužitelj podatak o tarifnom broju robe dobio od tuženika, evidentno je da isti nije postupao s dužnom pažnjom koja se od njega očekuje u pravnom prometu jer je očigledno, protivno pravilima struke, prijavio pogrešan tarifni broj pod kojim bi trebalo svrstati robu tuženika.

15.10. Dodatno se ističe da je ispravan tarifni broj, pod pogrešnim podbrojem, naveden u računu Boxline-a od 23. veljače 2022., a koji je ispostavljen tužitelju prije podnošenja prve carinske deklaracije sa pogrešnim tarifnim brojem. Imajući u vidu da je prijevoznik Boxline ispravno naveo tarifni broj robe koju je prevozio, iako iz dokumentacije u spisu nije vidljivo da bi stranke tim podatkom raspolagale ranije, proizlazi da je tužitelj mogao znati da prijavljeni tarifni broj nije ispravan.

15.11. Budući da tužitelj očigledno nije primijenio dužnu pažnju i pozornost, odgovoran je tuženiku za štetu koju je ovaj pretrpio zbog pogrešnog određivanja tarifnog broja u vidu obveze plaćanja zateznih kamata na neplaćeni dio carinskog duga koji mu je naknadno obračunat, dok se preostali iznos naknade odnosi na carine i poreze koje bi tuženik bio dužan platiti i da je tužitelj pravilno odredio tarifni broj robe, stoga je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.873,84 eura, dok nije osnovan njegov zahtjev za isplatu iznosa od 71,52 eura sa zateznim kamatama.

16. Odluka o zateznim kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a. U skladu s odredbom čl. 183. st. 1. ZOO-a, dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje. S obzirom da je tuženik bio dužan ispuniti svoju obvezu najkasnije do dana dospijeća plaćanja utuženih računa, a isti to nije učinio, to je tužitelj ovlašten zahtijevati isplatu zateznih kamata od prvog dana nakon dana dospijeća do isplate, odnosno upravo kako to tužitelj i potražuje. Odluka o stopi zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 114/2022., dalje u tekstu: ZID ZOO/22) i čl. 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 156/2022, dalje u tekstu: Uredba) te čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 155/2023., dalje u tekstu: ZID ZOO/23) u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora.

17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP -a održati na snazi platni nalog predmetnog rješenja o ovrsi za iznos od 2.960,21 eura sa zateznim kamatama koje teku na iznos od 86,37 eura od 4. ožujka 2022. do isplate te na iznos od 2.873,84 eura od 15. rujna 2022. do isplate, sve po stopi propisanoj čl. 2. ZID ZOO/22-a i čl. 1. Uredbe te čl. 1. ZID ZOO/23-a, u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz trgovačkih ugovora, dok je valjalo ukinuti platni nalog u dijelu kojim mu je naloženo isplatiti tužitelju iznos od 1.432,31 eura sa zateznim kamatama i u tom dijelu tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan, pa je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke.

18.1. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 164. ZPP-a. Visina naknade troškova za rad odvjetnika utvrđena je na temelju Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023., 107/2025., dalje u tekstu: OT), visina naknade troškova i nagrade za rad javnog bilježnika na temelju Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine, broj: 9/2021., 18/2022., dalje u tekstu: Pravilnik) te visina sudskih pristojbi na temelju Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine, broj: 50/2026., dalje u tekstu: TSP).

18.2. S obzirom da dio tužbenog zahtjeva s kojim je tužitelj uspio u parnici u iznosu od 2.960,21 eura čini 67,39% ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.392,52 eura, dok dio tužbenog zahtjeva s kojim je tužitelj izgubio u parnici u iznosu od 1.432,31 eura čini 32,61% ukupno postavljenog tužbenog zahtjeva, to tužitelj, primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a, ima pravo na 34,78% troškova postupka.

18.3. Tužitelj ima pravo na troškove ovršnog postupka za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 86,55 eura (34,78% od 248,86 eura; Tbr. 11/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 OT- e u vezi s čl. 2. st. 2. ZPP-a) te za javnobilježničku nagradu u iznosu od 8,66 eura (34,78% od 24,89 eura; čl. 5. st. 1. u vezi s čl. 9. Pravilnika), dakle, ukupno u iznosu od 95,21 eura sa zateznim kamatama od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, po potraživanoj stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a, čl. 2. ZID ZOO/22-a i čl. 1. Uredbe te čl. 1. ZID ZOO/23-a, u dijelu koji se odnosi na potraživanja proizašla iz ostalih odnosa, pa je odlučeno kao u točki I. izreke.

18.4. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova ovršnog postupka u preostalom iznosu od 178,53 eura (kao ostatak od 34,78% do 100%) sa zateznim kamatama, na temelju čl. 154. st. 2. ZPP-a, pa je odlučeno kao u točki II. izreke.

18.5. Tužitelj ima pravo na zatražene troškove parničnog postupka za sastav podneska od 10. travnja 2024. u iznosu od 86,95 eura (34,78% od 250,00 eura; Tbr. 8/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 OT-e), za pristup ročištima od 15. siječnja 2025., 28. listopada 2025., 11. veljače 2026., 11. ožujka 2026. i 7. svibnja 2026. u iznosu od po 86,95 eura, ukupno 434,75 eura (34,78% od 250,00/1.250,00 eura; Tbr. 8/1, Tbr. 46 i Tbr. 54 OT- e) te za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 31,43 eura (34,78% od 90,38 eura; Tbr. 2/1 u vezi sa Tbr. 1/1 TSP-e te čl. 2. st. 2. ZPP-a), dakle, ukupno u iznosu od 553,13 eura (34,78% od 1.590,38 eura), pa je odlučeno kao u točki III. izreke.

18.6. Tužitelju ne pripada naknada za sastav podneska od 28. siječnja 2025. u zatraženom iznosu od 250,00 eura jer navedenim podneskom samo dostavlja pisani iskaz predloženog svjedoka, iako je pisani iskaz mogao priložiti bez sastavljanja posebnog podneska, stoga isti nije bio potreban za vođenje parnice. Ne pripada mu ni naknada za sastav podneska od 18. ožujka 2025. (pogrešno navedeno od 21. veljače 2025.) u zatraženom iznosu od 62,50 eura jer navedenim podneskom tužitelj u bitnome samo dostavlja prijedlog za određivanje prethodne mjere, stoga isti nije bio potreban za vođenje parnice, dok mu naknada za sastav prijedloga za određivanje prethodne mjere u zatraženom iznosu od 250,00 eura ne pripada jer je o osnovanosti zahtjeva za trošak sastava navedenog prijedloga odlučeno u rješenju o osiguranju prethodnom mjerom od 23. travnja 2026. Također mu ne pripada niti trošak naknade Financijske agencije za provedbu osnove za plaćanje u iznosu od 132,72 eura unatoč tome što je tužitelj dokazao da mu je taj trošak nastao (list 300. spisa), jer Financijska agencija predujam naknade za provedbu osnove za plaćanje upisuje u Očevidnik zajedno s tražbinom iz osnove za plaćanje. Shodno tome, da je tužitelju priznat navedeni trošak u ovom postupku, tada bi se isti dvostruko naplatio u pogledu navedenog troška. Stoga, iako je tužitelj trošak naknade za provedbu osnove za plaćanje imao u zatraženom iznosu, tuženik nije dužan naknaditi mu navedeni trošak jer će mu se isti naknaditi istodobno s provedbom ovrhe tražbine iz osnove za plaćanje (čl. 22. st. 1. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima /Narodne novine, broj: 68/2018., 2/2020., 47/2020., 46/2020., 83/2020., 133/2020./).

18.7. Stoga je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka preko iznosa od 553,13 eura do zahtijevanog iznosa od 2.285,60 eura, za iznos od 1.732,47 eura (1.037,25 eura, kao ostatak od 34,78% do 100% priznatih troškova postupka + 695,22 eura, kao nepriznati troškovi postupka), neosnovan, pa je odlučeno kao u točki IV. izreke.

19. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Sutkinja:

Marija Krajnović

Nacrt odluke izradila:

Barbara Mažuranić, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

U sporovima male vrijednosti presuda se može pobijati samo zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a, izuzev zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a, i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu.

DNA:

- tužitelju po pun. – putem e-Komunikacije

- tuženiku – putem e-Komunikacije