REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj: P-223/2024-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu tog suda Andrijani Modrušan, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice EB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Sanja Ferković Cetina, odvjetnica u Puli, protiv tuženika ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tonko Bralić, odvjetnik u Novigradu, radi ništetnosti , nakon zaključene glavne rasprave održane 6. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice i osobno tuženika uz punomoćnika tuženika, 17. lipnja 2026. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužiteljice koji glase:

"I. Utvrđuje se da je ništetan darovni ugovor sklopljen 27.04.2021. između tužiteljice EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], i tuženog ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojim je tuženi ČB stekao pravo vlasništva nekretnina iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: k. č. [katastarska čestica], kuća, [adresa], oranica 709 m2, 2843/4, pašnjak 2006 m2, 2843/3 šuma 295 m2, 2732/12 pašnjak 998 m2, 2732/5 oranica 1616 m2, 2730/22 oranica 112 m2, 2730/17 pašnjak 245 m2, 2730/4 šuma 8682 m2, 2729/1 oranica 950 m2, 2727/9 pašnjak 1130 m2, 2695/262 pašnjak 2630 m2, 2695/97 pašnjak 1180 m2, 269 kuća 77 m2, 2708/8 oranica 1211 m2, te nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - 2741/1 oranica 5025 m2, pa je tuženi ČB dužan tužiteljici EB ČB dužan naknaditi trošak parničnog postupka u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe.

II. Pobija se darovni ugovor sklopljen između tužiteljice darovateljice EB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženog obdarenog ČB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koji je sklopljen 27. travnja 2021. i na osnovu kojeg je tuženi stekao pravo vlasništva nekretnina iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: k. č. [katastarska čestica], kuća, [adresa], oranica 709 m2, 2843/4, pašnjak 2006 m2, 2843/3 šuma 295 m2, 2732/12 pašnjak 998 m2, 2732/5 oranica 1616 m2, 2730/22 oranica 112 m2, 2730/17 pašnjak 245 m2, 2730/4 šuma 8682 m2, 2729/1 oranica 950 m2, 2727/9 pašnjak 1130 m2, 2695/262 pašnjak 2630 m2, 2695/97 pašnjak 1180 m2, 269 kuća 77 m2, 2708/8 oranica 1211 m2, te nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - 2741/1 oranica 5025 m2, slijedom čega je tuženi ČB dužan tužiteljici EB dužan naknaditi trošak parničnog postupka u roku od 15 (petnaest) dana pod prijetnjom ovrhe."

II Nalaže se tužiteljici da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 13.177,50 EUR, u roku od 15 dana, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi kako je, kao darovateljica, sklopila sa svojim sinom tuženim ČB, kao daroprimcem, darovni ugovor od 27. travnja 2021., kojim mu je darovala svoje nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: k. č. [katastarska čestica], kuća, [adresa], oranica 709 m2, 2843/4, pašnjak 2006 m2, 2843/3 šuma 295 m2, 2732/12 pašnjak 998 m2, 2732/5 oranica 1616 m2, 2730/22 oranica 112 m2, 2730/17 pašnjak 245 m2, 2730/4 šuma 8682 m2, 2729/1 oranica 950 m2, 2727/9 pašnjak 1130 m2, 2695/262 pašnjak 2630 m2, 2695/97 pašnjak 1180 m2, 269 kuća 77 m2, 2708/8 oranica 1211 m2, te nekretninu iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - 2741/1 oranica 5025 m2.

1.1. Nije prošlo ni mjesec dana, a da je tuženi ČB predmetne nekretnine darovnim ugovorom od 24. svibnja 2021. prenio u vlasništvo svome sinu ĐB.

1.2. Ovaj komplot događaja zapravo da predstavlja jednu prijevarnu namjeru sa strane tuženog. Tužiteljica da je naime, poslije smrti svog drugog muža, ostala živjeti u njegovoj kući u [adresa] i sama se brinula o sebi. Međutim, kad je došla visoka starost (tužiteljica je rođena **.**.1935.) i doista je tuženi određeno vrijeme tužiteljici pomagao noseći joj svakih 10-tak dana hranu i kućne potrepštine. Tužiteljica je bila uvjerena da će on tako nastaviti brinuti o svojoj majci do njezine smrti. Uostalom, tuženi je to izričito i govorio. Tako da je došlo do sklapanja navedenog darovnog ugovora, no, međutim, tužiteljica pravu potpuno nevješta, a istovremeno lakovjerna vjerujući svojem sinu, potpisala je osporavani darovni ugovor. Pri tome je ona bila uvjerena da je to oporuka i da zapravo će tuženi naslijediti njezinu imovinu nakon njezine smrti, jasno ispunjavajući svoju obvezu uzdržavanja. Međutim, sa druge strane da je bila prijevarna namjera od strane tuženog, koji je tužiteljicu odveo kod javnog bilježnika i tamo joj dao da potpiše darovni ugovor. Nije tužiteljica bila svjesna što to potpisuje iz razloga koje je već ranije navela. Da je sve bilo zapravo duboko nemoralno od strane tuženog, postalo je jasno nakon što je on praktično prestao da se brine o tužiteljici, dolazio sve rjeđe i tužiteljica je ostala vezana uz krevet, sve dok je nije 18. listopada 2023., zatekavši je u izuzetno lošem stanju k sebi uzela njezina kćerka VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kod koje boravi do danas. Nemoralnost tuženog došla je još do izražaja u činjenici da je on, kao što je navedeno ranije, praktično odmah nakon što je bila izvršena uknjižba prava vlasništva na njegovo ime, bez ikakvog znanja tužiteljice sa sinom ĐB sklopio navedeni ugovor, o čemu je tužiteljica tek sada doznala. Da je bila namjera tužiteljice da doista radi darovni ugovor sa unukom, onda je naravno to mogla učiniti sama, direktno, ali ona nije tu namjeru nikada imala i mislila je da si osigurava budućnost i da će tuženi biti taj koji će se za nju i dalje starati i brinuti. A tuženi, postupajući krajnje lukavo, odmah sklapa ugovor sa svojim sinom, misleći da je pri tome uspio potpuno izigrati tužiteljicu koja nije u nikakvom pravnom odnosu sa svojim unukom, pa dakle, nema mogućnosti da pobija ovaj drugi darovni ugovor. Tužiteljici da se mora vjerovati da je bila na nemoralni način izigrana od svog djeteta - sina, jer da je potpuno nelogično, nerazumno i neprihvatljivo da se ona darovnim ugovorom lišava svoje jedine imovine, a da istovremeno njezina mirovina od oko 380,00 eura mjesečno nije dovoljna za njezino potpuno uzdržavanje.

1.3. Zakon o obveznim odnosima predviđa postojanje mogućnosti pobijanja nevaljanih ugovora, zbog razloga ništetnosti (članak 322. -329. ZOO) i pobojnih ugovora (članak 330. i dalje ZOO). Ovdje se radi o ništetnom ugovoru, jer je to ugovor koji je protivan moralu društva. Nakon provedenog postupka, tužiteljica predlaže da Sud donese presudu kako je to navedeno u izreci s time da tužbeni zahtjev naveden pod točkom I /I. izreke predstavlja osnovni . Tužiteljica postavlja i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev u slučaju da Sud smatra da ugovor nije ništetan, nego da može biti pobojan. Pobojan bi u svakom slučaju bio, jer da se radi o zabludi koja po članku 281. ZOO se smatra bitnom kad postoji zabluda u pogledu pobuda zbog koje je ugovor sklopljen. Tužiteljica da je bila nesumnjivo prevarena, učinila je nešto na vlastitu štetu smatrajući da time osigurava svoju budućnost, a zapravo ju je ugrozila.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.1. Prvotno je tuženik zatražio da se utvrdi da li je punomoć temeljem koje punomoćnica tužiteljice zastupa i poduzima pravne radnje u ovom sporu uistinu potpisana od strane tužiteljice.

2.2. U tužbi da tužiteljica navodi kako ju je tuženik namjerno i prijevarno doveo u zabludu na način da ju je uvjerio da potpiše osporeni Ugovor o darovanju dok je ona mislila da potpisuje oporuku i da će tuženik naslijediti njezinu imovinu nakon njezine smrti jasno ispunjavajući svoju obvezu uzdržavanja. Iz ovakvih navoda jasno proizlazi da tužiteljica ne može jasno objasniti što je uistinu htjela potpisati, a što upućuje na činjenicu da ovu tužbu uistinu nije podnijela sama tužiteljica nego zbog starosti i nemoći je iskorištena i zapravo namjera utvrđivanja ništetnosti pa podredno pobojnost je na strani njezine kćeri gđe. VB koja očito nezadovoljna činjenicom da je njezin brat ovdje tuženik bio obdarenik nekretnina koje su bile u vlasništvu tužiteljice.

2.3. Dana 27. travnja 2021.g. Tužiteljica je tražila da Tuženik s njom sklopi Ugovor o darovanju hitno, a u čijem sastavljanju i pisanju joj je pomogla supruga tuženika HB. Neposredno prije potpisivanja Ugovora o darovanju došlo je do incidenta u Gajani 42 kada se uselila gđa. VB, njezin sin IB i njegov sin jer je majka djeteta IB pobjegla zbog dugotrajnog nasilja. Tužiteljica se žalila na njih i nasilje kojem je svjedočila te je uplakana zvala Tuženika i njegovu suprugu da dođu kod nje potpisati neke papire. Kada su došli kod Tužiteljice ona im je proučila da želi sastaviti Ugovor o darovanju koji je bio kupljen u obliku obrasca iz knjižare te da njegova supruga HB upiše potrebne podatke jer ona lijepo piše. Kada su je upitali koji je razlog potpisivanja Ugovora o darovanju i samo darovanje nekretnina Tuženiku rekla je da želi sve njemu darovati hitno jer je čula da sin gđe. VB nešto sprema i da je žele proglasiti munjenom (ludom), stručnije rečeno htjeli su poduzeti radnje kojom bi se ona proglasila djelomično poslovno nesposobnom osobom na koji način bi došli u položaj kojim bi mogli zloupotrebljavati njezina prava pa tako i njezina imovinska i neimovinska prava. Također im je točno dala uputu kod kojeg javnog bilježnika da ju odvedu obzirom da Tuženik i njegova supruga ne poznaju dobro gdje se koji javni bilježnik u Puli nalazi jer žive u [adresa] i to kod javne bilježnice BB radi ovjere Ugovora o darovanju obzirom da je tamo ranije ovjeravala Ugovor o doživotnom korištenju stambenog objekta sa g. pok. JB koji je bio njezin vanbračni partner u to vrijeme.

2.4. Na okolnosti namjere sastavljanja Ugovora o darovanju od strane Tužiteljice kojim je darovala nekretnine Tuženiku predlaže se saslušanje gđe. LB. Naime ona je unuka Tužiteljice koja je se osam mjeseci prije potpisivanja Ugovora o darovanju brinula o njoj, vodila kod liječnika, kupovala lijekove i bila je prisutna kada je Tužiteljica u više navrata rekla da hoće potpisati Ugovor o darovanju sa Tuženikom tako da ona raspolaže neposrednim saznanjima o činjenici Tužiteljičine stvarne namjere da potpiše Ugovor o darovanju sa Tuženikom i to iz razloga što je htjela zaštiti imovinu od sina gđe. VB i nje same jer je posumnjala da oni hoće poduzeti određene radnje kojim bi se ona utvrdila da je djelomično poslovno nesposobna kako bi se domogli njezine cjelokupne imovine, a što ona nije htjela zbog disfunkcionalne obiteljske dinamike gđe. VB i njezinog sina IB.

2.5. U odnosu na tvrdnje da se Tuženik nije nikad brinuo o Tužiteljici iste su neosnovane i neistinite iz razloga što je on i njegova supruga kada su god bili u mogućnosti dolazili kod nje i brinuli se o njoj. Obzirom da Tuženik i njegova supruga žive u [adresa], angažirali su gerontodomaćicu preko Crvenog križa Pula gđu. CB koja ju je obilazila, donosila namirnica i brinula se o njoj, a nakon toga i gđu. OB.

2.6. Također Naslovnom sudu se u prilog dostavlja Odluka doma za starije osobe Novigrad, KLASA: 551-05/23-01/95, URBROJ: 2163-5-11-01/02-23-2 kojom Komisija za prijem i otpust korisnika Doma za starije osobe Novigrad, održanoj dana 6. srpnja 2023.g. donijela Odluku da se Tužiteljica prima u smještaj i da će joj se pružiti 2. stupanj usluge i da se nalazi na listi čekanja. Ovakav zahtjev za smještaj doma je podnio Tuženik iz razloga što je Tužiteljica htjela da ju se smjesti u dom kako ne bi više svjedočila nasilju i disfunkcionalnosti obiteljske dinamike njezine kćeri VB i njezinog sina IB koji je policiji u Puli dobro poznat.

2.7. Zbog svega se predlaže da se Tužba i tužbeni zahtjev prvotno odbaci u slučaju ne udovoljavanju postupanja u odnosu na potpis tužiteljice na punomoći i utvrđivanja istovjetnosti i ovlaštenja, a podredno odbije tužbeni zahtjev te da Tužiteljica naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim kamatama u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.

3. U tijeku postupka pročitani su ugovor o darovanju nekretnina, izvadak iz zemljišne knjige, izjava (list 13 spisa), preslika osobne iskaznice EB, odluka Doma za starije osobe Novigrad (list 34 spisa), izjava EB (list 41 - 42 spisa), saslušana je tužiteljice EB, svjedoci BB, LB, CB, VB, HB, provedeno je vještačenje tužiteljice i pročitan nalaz i mišljenje vještakinje dr. Davorka Smoljanić, medicinski nalaz od 26. kolovoza 2023., te saslušan tuženik ČB.

4. Analizom i ocjenom provedenih dokaza utvrđeno je da osnovni i eventualno kumulirani zahtjevi tužiteljice nisu osnovani.

5. Među strankama u ovoj pravnoj stvari do zaključenja glavne rasprave nisu bile sporne slijedeće činjenice:

- da su tužiteljica i tuženik srodnici - majka i sin,

- da su tužiteljica i tuženik sklopili darovni ugovor 27. travnja 2021.

- da su predmet darovanja bile nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: k. č. [katastarska čestica], kuća, [adresa], oranica 709 m2, 2843/4, pašnjak 2006 m2, 2843/3 šuma 295 m2, 2732/12 pašnjak 998 m2, 2732/5 oranica 1616 m2, 2730/22 oranica 112 m2, 2730/17 pašnjak 245 m2, 2730/4 šuma 8682 m2, 2729/1 oranica 950 m2, 2727/9 pašnjak 1130 m2, 2695/262 pašnjak 2630 m2, 2695/97 pašnjak 1180 m2, 269 kuća 77 m2, 2708/8 oranica 1211 m2, te nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška], k.o.

[adresa] - 2741/1 oranica 5025 m2,

- da je tuženik te nekretnine potom darovnim ugovorom darovao svome sinu PB,

- da je tužiteljica sa sinom ovdje tuženikom željela sklopiti ugovor o darovanju odnosno darovati mu nekretnine (iskaz tužiteljice).

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim ugovora o darovanju i podredno poništenje toga darovnog ugovora.

7. Među strankama je tijekom ovog parničnog postupka bilo sporno:

- je li tužiteljica EB potpisala punomoć odvjetnici za zastupanje u ovoj parnici te je li ikada kontaktirala odvjetnicu radi pokretanja ove parnice, odnosno ovlaštenje za zastupanje tužiteljice u ovoj parnici,

- je li tužiteljica parnično sposobna,

- što tužiteljica ovom parnicom želi postići,

- je li tužiteljica sinu željela darovati predmetne nekretnine,

- osnovanost tužbenog zahtjeva na ništetnost i pobojnost predmetnog darovnog ugovora odnosno egzistiraju li zakonske pretpostavke za utvrđenje da bi taj darovni ugovor bio ništetan ili pobojan.

8. Među strankama nije sporno da su tužiteljica i tuženik sklopili Darovni ugovor kojim je tužiteljica kao majka u korist tuženika svoga sina raspolagala nekretninama upisanim u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to: k. č. [katastarska čestica], kuća, [adresa], oranica 709 m2, 2843/4, pašnjak 2006 m2, 2843/3 šuma 295 m2, 2732/12 pašnjak 998 m2, 2732/5 oranica 1616 m2, 2730/22 oranica 112 m2, 2730/17 pašnjak 245 m2, 2730/4 šuma 8682 m2, 2729/1 oranica 950 m2, 2727/9 pašnjak 1130 m2, 2695/262 pašnjak 2630 m2, 2695/97 pašnjak 1180 m2, 269 kuća 77 m2, 2708/8 oranica 1211 m2, te nekretnine iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] - 2741/1 oranica 5025 m2.

8.1. Uvidom u ugovor o darovanju utvrđeno je da je sklopljen 27. travnja 2021., da je sastavljen na formularu (obrascu) "Ugovor o darovanju nekretnina" te da su na njemu ovjereni potpisi tužiteljice i tuženika.

8.2. Iz vlasničkog lista je utvrđeno da je u času podnošenja ove tužbe na nekretninama koje su bile predmetom darovanja upisana treća osoba PB.

9. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je saslušao parnične stranke i predložene svjedoke.

9.1. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je tužila sina zato što je on sve nekretnine odmah prepisao na svoga sina. Tužiteljica je kako tvrdi inicirala sklapanje ugovora o darovanju na način da je zvala sina i rekla da mu želi dati nekretnine bez da ju je on to pitao. Sinu da je dala nekretnine, ali da je mislila da će moći doći u te nekretnine. Nadalje izričito je navela da je sinu htjela darovati nekretnine, to da je bila njezina namjera, i potvrdila da razumije što znači darovati, ali ističe kako je pri tome mislila da će moći uzeti svoje stvari koje joj pripadaju iz te kuće. Njezina kćer da je tada, u to vrijeme, bila operirana i ona da je odlučila sve nekretnine dati sinu jer je mislila da će je oni gledati, a oni da su ju držali kao "psa na vezu". Kod javnog bilježnika da je ugovor potpisala na stepenicama, jer se nije mogla popeti do ureda. Javni bilježnik da joj nije ništa pročitao, a ona nije pitala što potpisuje niti da joj se pojasni, samo je potpisala pri tome je mislila da potpisuje ono što je sinu dala, a dala mu je imanje na koje je željela doći barem jedanput. Sa sinom da je imala dogovor da će ju gledati. Kad govori u množini misli na sina i njegovu ženu. Oni da su joj nosili hranu svakih 10 dana. Potvrđuje činjenicu da njezin sin živi s obitelji u [adresa], a upitana kako je mislila da će ju gledati, odnosno kako su se dogovorili da će ju gledati odgovorila je "nikako, jer oni žive u [adresa], a ja u Vodnjanu". Nadalje tužiteljica upitana da pojasni tvrdnju da će ju sin gledati izjasnila se da je mislila da će biti malo više s njom i da će ju dohraniti. Prvotno je osporila činjenicu da su je neke žene pazile, a potom potvrdila da joj je sin bio našao neku ženu koja će ju paziti, ali ona da je samo sjedila s njom, da nije ništa radila, da nije razgovarala i nije brinula o tome je li mokra. Njezin unuk i nevjesta (sin i supruga tuženika) da su dolazili kod nje i donosili joj hranu, a sin da nije dolazio nakon što je nekretnine prepisao na svoga sina. Iz Crvenog križa da su joj dolazili. Tužiteljica tvrdi da nije ništa mislila (očekivala) koliko često bi trebali dolaziti sin i nevjesta, oni da su joj donosili hranu svakih 15 dana, nije očekivala da će dolaziti svaki dan, ali je ipak mislila da će dolaziti malo češće. Tužiteljica je na upit svoje punomoćnice navela da zna što znači "testament" i da to znači "da će je gledati" te da je mislila da potpisuje testament, ali ne na takav događaj, kakvog je našla i dobila. Na upit suca što želi ovom tužbom odgovorila je da želi slike, da ne želi kuću, da neka kuća ostane sinu jer da njoj kuća ne treba. Ona da želi da joj sin da novac, a ne kuću. Sin da joj je dostavljao hranu u posudicama koje su bile male, ali da su bile i druge posudice. Robu da je prala sama na način da ju je stavila u perilicu i oprala. Ona da je sada stara 90 godina, a pomoć da joj je bila potrebna od 85 godine starosti jer tada više nije mogla ići u trgovinu, niti na kat kuće jer se otežano kretala. Pelene koristi unazad godine dana. U času potpisa ugovora da nije imala potrebe za pelenama. Unuci je dala knjižicu od penzije i ona da ju je uzela kod sebe u [adresa]. Kod unuke da je živjela 7 mjeseci i unuka da se brinula o njoj, to je bilo nakon potpisivanja ugovora sa sinom, ali ne zna točno kada. Sa sinom da se baš i nije bila dogovorila da će ju gledati, ali misli da je valjda tako trebalo biti. Sinu zamjera što nije dolazio malo češće, a ne svakih 15 dana , to da je bio jedini problem. Sina da je tužila samo zato jer je on prepisao nekretnine na svog sina. Nekretnine je sinu htjela dati odmah, a ne nakon smrti. Nakon što joj je bio predočen Ugovor o darovanju nekretnina potvrdila je da ga je potpisala. Nakon što joj je predočena punomoć sa str. 4 spisa tužiteljica je opovrgnula da je na punomoći njezin potpis. Nakon što joj je predočena izjava sa str. 41 spisa potvrdila je da ju je potpisala, ali je osporila da bi ona to sastavila ili diktirala sadržaj te izjave, te izričito navela da čim piše "ovlastila" da ona to sigurno nije. Nije joj to bilo jasno i tvrdi da nije čitala prije potpisa, Izjavu da je potpisala, ali da ništa nije tako kako u njoj piše. Tužiteljica prilikom saslušanja nije prepoznala odvjetnicu Veru Glasnović Gjoni i izjavila je da nikada nije bila u uredu kod nje te da ne zna zašto bi angažirala odvjetnicu. Osporila je pri tome da je ovjerila potpis na izjavi str. 41, kao i činjenicu da je bila kod javnog bilježnika u lipnju 2024. te navela da sina ČB nikada nije prijavila policiji niti ODO. Zbog Ugovora da ga nije prijavila policiji niti ODO, ali da je to možda učinila njezina kćer VB koja da je možda podnijela tužbu i kaznenu prijavu.

10. Tuženik je u svom iskazu naveo da je njegova majka u razdoblju prije sklapanja ugovora o darovanju živjela u [adresa]. Prije sklapanja ugovora o darovanju s njime da je majka darovala svojoj kćeri jedan dio kuće u [adresa], isto tako darovala je svojoj unuci LB jednu parcelu na kojoj je LB sagradila kuću koju je kasnije prodala. Kako je majka bila starije životne dobi odlučila se i s njim sklopiti Ugovor o darovanju da i on dobije nešto i tako da mu je darovala predmetne nekretnine. Okidač da je bio događaj, koji se zbio neposredno prije sklapanja ugovora o darovanju, a riječ je o napadu IB, sina VB na Enesovu sestru LB kojem su prisustvovali EB i suprug LB. Zbog toga je intervenirala policija i zabranila IB prilazak kako sestri LB tako i EB jer je on tom prilikom bio agresivan i prema njoj. IB da je tom prilikom rekao EB "ti ćeš baba krepati, a ja ću u ovoj kući živjeti sa svojim sinom". Navedeno da je tužiteljicu uznemirilo i dodatno ponukalo na sklapanje ugovora o darovanju s njim. Tada da uopće nije bilo problema među njima, tužiteljica da je govorila da će malo živjeti kod LB (unuke) koju je jako voljela, te da će malo on, njegov sin i supruga brinuti o njoj. Tužiteljica da je u tom razdoblju još mogla sama brinuti o sebi, ona da je nakon sklapanja ugovora o darovanju živjela još par dana u [adresa] i potom preselila kod unuke LB. Tuženik, njegova supruga i sin da su tada živjeli u [adresa], ali da su priskočili kada god joj je trebalo tako se prisjetio da bi si tužiteljica znala greškom stisnuti neko dugme na daljinskom upravljaču pa bi ih zvala da ne može gledati televiziju, njegov sin da bi zbog toga sjeo u auto i otišao joj to namjestiti. Dok je živjela kod LB oni da su je posjećivali, a kada se vratila živjeti u [adresa], da su ju posjećivali češće i to najmanje dva puta tjedno. Angažirali su bili i osobu koja je pazila na nju iako da je majka najčešće željela biti sama. Donosili su joj kuhane obroke, kupovali voće i sve što joj je trebalo, sjeća se da su joj kupovali sladoled, kikiriki i križaljke jer da je to jako voljela. Predmetni ugovor o darovanju da su sklopili isključivo na zahtjev tužiteljice koja je inzistirala na tome i govorila mu da mu želi darovati odnosno dati tu nekretninu. Njegova žena da je kupila obrazac ugovora i ispunila ga te da su ga odnesli kod javnog bilježnika, s time da je on ugovor potpisao u uredu, a majka na stepenicama jer nije mogla hodati. Mama da mu je govorila da će živjeti sama dokle god može, a da nakon toga želi ići u dom s time da je govorila kako ne želi ići u Dom u Pulu jer je njezina susjeda u nekom domu u Puli imala loše iskustvo. Upravo zbog toga da su joj on i njegova supruga osigurali smještaj u Domu u Novigradu. Taj smještaj u Domu da nije realiziran jer se u međuvremenu uplela sestra koja je majku uzela k sebi. Sestrin sin IB da im je zabranio da dolaze u posjetu EB i da joj bilo što donose, na način da je njegovom sinu rekao da ništa od njih ne trebaju te im poručio da ukoliko dođu na vrata da će ih ubiti.

11. Svjedokinja BB nije se mogla prisjetiti stranaka niti konkretne ovjere pa sud njezin iskaz nije posebno cijenio.

11.1. Svjedokinja LB, unuka tužiteljice, nećakinja tuženika i kćer VB u svom je iskazu u bitnom navela da je za činjenicu da je baka tuženiku darovala nekretnine saznala naknadno nekih 20-tak dana nakon što je sklopljen taj ugovor i da je ona bila uredu s tim, nije joj smetala ta činjenica da je baka sve darovala tuženiku. Baka da je sklopila ugovor s tuženikom jer je željela da tuženik brine o njoj, a nije željela da o njoj brine VB. Svjedokinja nije željela navesti razloge zbog kojih baka nije željela da VB brine o njoj. Svjedokinja tvrdi da je baku posjećivala svaki drugi dan u razdoblju dok je živjela u [adresa], da joj je donosila lijekove, odvozila liječniku, stomatologu i što je trebalo i to u kontinuitetu od travnja 2021. do rujna 2022. kada ju je u dogovoru s ujakom (tuženikom) uzela u [adresa] i nastavila se skrbiti o njoj sve do svibnja 2023. Tuženik da nije donosio tužiteljici hranu i namirnice u razdoblju dok je tužiteljica živjela u [adresa] jer da nije bilo potrebe za tim budući je ona to činila. Nakon svibnja 2023. da je svu brigu o baki, odnosno tužiteljici preuzeo ujak, ovdje tuženik, baka da je tada ponovno živjela u [adresa] i ujak je brinuo o njoj, tako da je bilo sve dok je VB tužiteljicu nije uzela k sebi. Svjedokinja nije znala odgovoriti kada je to VB učinila niti zašto. Svjedokinja se brinula o baki prije sklapanja ugovora o darovanju i nakon toga, ali tvrdi da pri tome ništa nije činila na svoju ruku već da se sve dogovarala s tuženikom. Baka da je govorila da će sve dati ČB kako bi ju ČB gledao i kako bi joj ČB nakon što se proda kuća dao dio novaca budući je bila suglasna s time da se ta kuća proda. Svjedokinja je i dalje u redovnom kontaktu s tužiteljicom i ona da joj je rekla da je tuženik prodao kuću, da je razgovarala s njim, ali da joj ne želi dati novce i da će ga dati na sud.

11.2. Svjedokinja CB, gerontodomaćica kod tužiteljice, zaposlena u Crvenom križu, potvrdila je da poznaje EB. U konkretnom slučaju nije znala odgovoriti tko je obavijestio Crveni križ da je EB potrebna pomoć, ali pamti da su kod EB započeli odlaziti 2023. godine, jedanput tjedno, tom prilikom da joj je pružala pomoć u smislu kupanja, prehrane, čišćenja i lijekova te nabavke recepata od liječnika. Kad su prvi puta došli tvrdi da su EB zatekli u jako lošem stanju, da je bila dezorijentirana i bez hrane radi čega da su zatražili od Crvenog križa pakete. Zatekli su je mokru i uneređenu, a prostor u kojem je ona boravila bio je prljav i neodržavan. Svjedokinja i dan danas odlazi u posjete kod EB radi njege, te boravi s njom kada njezina kćer VB ima nešto za obaviti. EB je i dalje u programu Crvenog križa. Upitana da pojasni kako to tvrdi da su tužiteljici pripremali obrok ako su dolazili svega jedanput tjedno, te tko joj je pripremao obroke u ostalom razdoblju svjedokinja je odgovorila da je to navodno činio njezin sin jer da je znala zateći posudice sa ostacima kuhane hrane.

11.3. VB, kćer tužiteljice i sestra tuženika, potvrdila je da je na punomoći sa str. 4 spisa njezin potpis, ali nije znala odgovoriti čiji je OIB. Potvrdila je činjenicu da je ona išla kod odvjetnice u kancelariju kako bi njezina majka imala odvjetnicu za tužbu, odvjetnica da joj je dala punomoć i ona da ju je potpisala a trebala ju je potpisati njezina majka. Odvjetnici je ona osobno iznosila sadržaj tužbe u ovom predmetu, a njezina majka da je bila suglasna s tim, navedeno da je učinila jer majka nije mogla ići kod odvjetnice. S bratom ne razgovara od 2021. od kad ju je izbacio iz kuće u kojoj je živjela zajedno s majkom, a koja kuća da je bila vlasništvo majke. Tužiteljica da je dala sve sinu u nadi da će se on brinuti o njoj, međutim nije i zato da traže pobojnost tog ugovora. Njezin brat da je dolazio kod majke sa "špezicom" (namirnicama) koje ona nije mogla spremati, donosio joj je porcije zamrznute hrane u čašicama od jogurta i to šugo i maneštricu . Svjedokinja ne spori činjenicu da je majka htjela predmetne nekretnine darovati sinu 2021. godine, ali da je imala namjeru ostati živjeti u toj kući, odnosno da je imala namjeru dolaziti u tu nekretninu, a tuženik da joj to nije dopustio. Ona da je nakon svibnja 2021. živjela u [adresa] u kući na kojoj je imala pravo doživotnog plodouživanja. Tužiteljica da je sinu tada darovala nekretninu jer je svjedokinja bila bolesna, pa da se uplašila za sebe i zato dala sinu. Kada se tužiteljica razboljela u rujnu 2023. da je pozvala svoju unuku LB koja ju je uzela k sebi i brinula o njoj sedam mjeseci. Za to da unuka nije plaćena nego je koristila bakinu penziju. Svjedokinja je ponovno počela brinuti o majci 23. listopada 2023. na način da ju je uzela kod sebe jer ju je zatekla u očajnom stanju. Tvrdi da je tužiteljica mislila da sklapa testament, oporuku, te iako je kao pismena osoba mogla pročitati da skapa ugovor o darovanju nekretnina svjedokinja misli da je majka mislila da sastavlja testament i da si zadržava pravo vratiti se u te nekretnine. Potvrdila je činjenicu da odvjetnica nije razgovarala s EB sve do 13. siječnja 2025. kada je bila saslušana u ovom predmetu.

11.4. Svjedokinja HB, supruga tuženika u svom je iskazu u bitnom navela da je do sklapanja ugovora o darovanju između njezina muža i njegove majke došlo nakon događaja u [adresa], nakon kojeg je tužiteljica inzistirala da sve da Milanu. Upitana o kojem događaju se radi odgovorila je da je riječ o napadu IB na sestru LB, koji napad da se dogodio pred očima tužiteljice. Tužiteljica da je tada rekla da ona više ne želi živjeti u [adresa] zbog straha od IB i da se želi vratiti u [adresa], a da sve nekretnine želi darovati sinu. Tužiteljica da joj je tada rekla da ona napiše ugovor o darovanju jer je nekada radila u općini. Za potrebe sklapanja toga ugovora da je izvukla zemljišnoknjižne izvatke i kupila formular za darovni ugovor te ga zajedno s tužiteljicom ispunila na način da je ona pisala, a tužiteljica pratila na jednom svom papiru na kojem je imala zapisane nazive pojedinih parcela. Na prijedlog tužiteljice ovjera je odrađena kod javnog bilježnika u Puli, kod kojeg je tužiteljica i prije toga rješavala neke svoje pravne poslove. Prisjetila se da su hodali stepenicama prema javnobilježničkom uredu pri čemu da se tužiteljica otežano kretala, da ih je susreo neki čovjek koji im je rekao da ne moraju ići do gore (još jedan kat) nego da javni bilježnik zna sići dolje pa da su stoga na jednom podestu koji ima prozor sačekali javnog bilježnika. Javni bilježnik da je barem tri puta pitala tužiteljicu je li razumjela da sklapa ugovor o darovanju na što da je tužiteljica odgovorila "san kapila" (razumjela sam). Prilikom sklapanja tog darovanog ugovora tužiteljica nije ništa govorila da očekuje od sina, govorila je da će neko vrijeme boraviti kod unuke LB, da će živjeti u [adresa] gdje ima više kontakta sa ljudima nego u [adresa] . Nakon sklapanja ugovora, prisjeća se i tvrdi da su tužiteljici donosili hranu i namirnice i to kuhane obroke, da je bilo dovoljno hrane jer je tužiteljica govorila da daje i ženama koje dolaze na kavu da se ne baci. Svjedokinja je potvrdila činjenicu da su tužiteljici pomagale i dvije gerontodomaćice iz Crvenog križa koje da su na njezinu obavijest bile angažirane jer je i ona sama volonterka Crvenog križa. Osim toga da je i ona znala boraviti i prespavati kod tužiteljice, a da je bilo i razdoblja u kojima su joj ona i suprug donosili namjernice, okupali je i slično. Osim saslušane CB svjedokinja tvrdi da je dolazila još jedna gerontodomaćica E koja je strašno voljela križaljke. Ona i suprug da su plaćali OB koja je imala zadaću biti uz tužiteljicu da ne prođe niti jedan dan, a da nema nikoga.

12. Sud ne vjeruje u istinitost iskaza svjedokinje VB u dijelu u kojem je iskazivala o činjenicama koje se odnose na vrstu pravnog posla kojeg je tužiteljica željela poduzeti (sastaviti oporuku) jer je taj dio njezina iskaza u suprotnosti s iskazom tužiteljice i kontradiktoran. Naime, svjedokinja VB u svom iskazu nije sporila činjenicu da je majka htjela predmetne nekretnine darovati sinu 2021. godine, ali da je imala namjeru ostati živjeti u toj kući, odnosno da je imala namjeru dolaziti u tu nekretninu, da bi potom tvrdila kako je tužiteljica željela oporučno raspolagati. Tužiteljica je u svom iskazu izričito tvrdila da je sinu željela darovati nekretnine. Osim toga svjedokinja VB je osobno involvirana i zainteresirana za ishod ovog spora u korist tužiteljice. Ona je ona umjesto tužiteljice kontaktirala odvjetnicu, iznosila joj činjenice i u konačnici potpisala punomoć za zastupanje u ovoj parnici. Svjedokinja je u svom iskazu navela da "…..i zato da traže pobojnost tog ugovora." iz čega proizlazi da ona i tužiteljica traže utvrđenje pobojnosti. Svjedokinja se navedenim postupanjem osobno i izričito svrstala na stranu tužiteljice (op. čak i preuzela ulogu tužiteljice potpisujući punomoć umjesto nje) zbog navedenog sud iskaz svjedokinje VB, ocjenjuje pristranim i nevjerodostojnim. Svjedokinja CB nije imala saznanja o relevantnim činjenicama koje se odnose na sklapanje predmetnog ugovora o darovanju (pobuda,

1 0

vrsta pravnog posla i sl.) pa stoga njezin iskaz u kontekstu tužbenog zahtjeva o kojem sud odlučuje u ovoj pravnoj stvari nije relevantan, a osim toga riječ je o svjedokinji koja i dan danas pruža usluge VB na način da pričuva tužiteljicu i boravi s njom u situacijama kada VB to nije u mogućnosti što upućuje na moguću pristranost te svjedokinje. Iskaz svjedokinje LB i HB sud prihvaća istinitim i vjerodostojnim jer su iskazivale životno uvjerljivo i logično te u bitnom o činjenicama koje su podudarne sa iskazom tužiteljice i tuženika.

13. Iz iskaza tužiteljice EB i saslušane svjedokinje VB utvrđeno je da EB nije potpisala punomoć koja se u spisu nalazi na stranici 4 spisa. Punomoć uloženu u sudski spis (str. 4) potpisala je kćer tužiteljice, svjedokinja VB koja je u svom iskazu to potvrdila i pokušala opravdati činjenicom da nije znala da punomoć treba potpisati njezina majka, ovdje tužiteljica.

13.1. Osim potpisa na punomoći, sporno je i što tužiteljica želi ovom tužbom, iz iskaza svjedokinje VB i iskaza tužiteljice sud je nedvojbeno utvrdio da tužiteljica nikada nije razgovarala s odvjetnicom koja je sastavila tužbu već da je to umjesto nje učinila svjedokinja VB.

13.2. Tužiteljica je naknadno kod javnog bilježnika ovjerila izjavu kojom je priznala poduzete radnje i ovlastila punomoćnicu Veru Glasnović Gjoni za zastupanje u ovoj parnici. Kasnije je opozvala tu punomoć i ovlastila za zastupanje odvjetnicu Sanju Ferković Cetina.

13.3. Tužiteljica je u svom iskazu nekoliko puta ponovila da je tuženika tužila isključivo radi toga što je on sinu darovao predmetne nekretnine i da ona ustvari samo želi isplatu neodređenog novčanog iznosa.

13.4. Sud je tijekom postupka posumnjao u poslovnu i parničnu sposobnost tužiteljice pa je na te okolnosti odredio vještačenje po dr. Davorki Smoljanić , spec. psih.

13.5. Dr. Davorka Smoljanić je u svom nalazu i mišljenju navela da je tužiteljica EB sposobna za rasuđivanje (njen psihički status da je lišen psihotičnosti, a kognitivni status da je oštećen na razini blage redukcije, po testu probira). Ona da je aktualno poslovno sposobna da može sama obavljati radnje u postupku (parnična sposobnost), s preduvjetom da se ikoje odlučivanje pred nju stavi tek nakon što joj se njoj jednostavnim jezikom i jednostavnim načinom objasni predmet odlučivanja, kao da joj se pojasne i eventualne posljedice ikoje njene odluke. Upoznavanjem ispitanice s predmetom razgovora, smanjuje se njena anksioznost u doticaju s njoj nepoznatom situacijom / predmetom, pa je onda i njen kapacitet za „izlaženje“ iz zone komfora izraženiji; nema potrebu automatski se braniti s „ne znam, ne razumijem“. Na isti način (dakle, nakon što joj se na njoj prihvatljiv način objasni), tužiteljica da je sposobna razumjeti značenje i posljedice davanja punomoći i odobrenja za poduzete radnje (podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari).

13.6. Sud prihvaća utvrđenja vještakinje i zaključuje da je tužiteljica poslovno sposobna sama obavljati radnje u postupku (parnična sposobnost).

14. Odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari utvrđene su prvenstveno iz iskaza tužiteljice EB. Sud je iz njezina iskaza nedvojbeno utvrdio da je njezina namjera i želja bila sklopiti ugovor o darovanju sa sinom, ovdje tuženikom i darovati mu predmetne nekretnine.

14.1. Tvrdnje tužiteljice da ona želi da joj sin preda slike i da joj isplati novac te da je tužbu podnijela iz razloga što je tuženik predmetne nekretnine darovao svome

1 1

sinu nisu u skladu s činjeničnim navodima iz tužbe. No, kako je tužiteljica poslovno i parnično sposobna (nalaz i mišljenje vještaka) njezin iskaz sud prihvaća istinitim i relevantnim. Tužiteljica je tako u svom iskazu navela da ona nije nikada prijavila svoga sina i da nije podjela tužbu, da je to možda učinila njezina kćer VB. Tijekom ovog parničnog postupka sud je utvrdio istinitim da je VB potpisala punomoći i razgovarala s odvjetnicom koja je temeljem toga podnijela ovu tužbu. Tužiteljica je naknadno te radnje priznala kao svoje, ali unatoč tome sud je u ovoj parnici utvrdio da tužiteljica od tuženika želi isplatu neodređenog novčanog iznosa (iskaz tužiteljice), navedeno je potvrdila i svjedokinja LB koja je rekla da joj je baka (tužiteljica) rekla za činjenicu da je tuženik prodao kuću i da joj ne želi dati novce, pa da će ga dati na sud. Dakle, tužbeni zahtjev tužiteljice postavljen u ovoj parnici nije u skladu s onim što ona želi i očekuje kao ishod ovog postupka.

14.2. Nezadovoljstvo tužiteljice brojem posjeta od strane sina i nevjeste, koji su prema njezinom mišljenju trebali biti češći, ne čini Ugovor o darovanju ništetnim, niti pobojnim. Tvrdnja da je mislila da će je "oni gledati", a pri tome u stvari da je mislila da će češće dolaziti, nije od utjecaja na vrstu sklopljenog ugovora i valjanost istog. Naime, tužiteljica ne spori da je sinu željela odmah za života darovati predmetne nekretnine. U svom iskazu tužiteljica dovodi u pitanje i vlastitu tvrdnju da ju je tuženik trebao gledati kada kaže: "Sa sinom se baš nisam dogovorila da će me gledati, ali je valjda tako trebalo biti.".

14.3. Sud vjeruje i iskazu tuženika koji je tvrdio da je isključivo njegova majka EB inzistirala na sklapanju toga Ugovora o darovanju jer je to potvrdila i tužiteljica u svom iskazu. Također sud vjeruje tuženiku da je pomagao majci na način da su joj on, njegova supruga i sin dostavljali hranu i kupovali što joj je trebalo, a to su potvrdile i svjedokinje LB (…"Nakon svibnja 2023. svu brigu o baki odnosno tužiteljici preuzeo je ujak, ovdje tuženik, baka je tada ponovno živjela u [adresa] i ujak je brinuo o njoj.." i CB (…u ostalom razdoblju obroke joj je pripremao navodno njezin sin. Znala sam zateći posudice s ostacima kuhane hrane…"). Nadalje činjenicu da je angažirao osobu da bude uz nju potvrdila je u svom iskazu tužiteljica ("Sin mi je našao neku ženu koja će me paziti, ali ona je samo sjedila sa mnom….ona nije ništa radila, nije razgovarala sa mnom i nije brinula jesam li mokra…") i svjedokinja HB.

14.4. Zakonska je obveza djece uzdržavati svoje roditelje ako za time postoji potreba, tako da briga o roditelju, skrb o potrebama roditelja i uzdržavanje predstavlja zakonsku obvezu i ne mora nužno biti ugovorena da bi se izvršavala.

14.5. Neposredno nakon sklapanja predmetnog ugovora o darovanju jedno vrijeme je o tužiteljici brinula i unuka LB. Tuženik je po povratku tužiteljice u [adresa] preuzeo skrb o majci sve dok ju nije preuzela VB (tuženikova sestra). Tuženik je brinuo o majci, na način da joj je dostavljao hranu, kupovao namirnice i ostale potrepštine. Navedene je činjenice u svom iskazu učinila nespornim tužiteljica i potvrdile svjedokinja LB i UB.

15. Da je u ovoj tužbi ustvari riječ o činjeničnim konstrukcijama VB sud je utvrdio iz njezina iskaza, i to dijela u kojem je navela kako je tužiteljica mislila da sklapa testament, oporuku, te da je tužiteljica unatoč činjenici da je pismena osoba koja je mogla pročitati da skapa ugovor o darovanju nekretnina , mislila da sastavlja testament i da si zadržava pravo vratiti se u te nekretnine. Tužiteljica u svom iskazu navedeno nije potvrdila već je vrlo jasno verbalizirala da je sinu željela darovati "dati" nekretnine, te da sada od njega traži isplatu neodređenog novčanog iznosa.

1 2

15.1. Tužbu u ovom predmetu sastavila je odvjetnica temeljem tvrdnji VB jer EB nije razgovarala s odvjetnicom Verom Glasnović Gjoni sve do 13. siječnja 2025. (saslušanje tužiteljice).

15.2. Činjenica jest da EB ni ne zna pravo značenje pojma testamenta (oporuke) jer je u svom iskazu navela da to znači da će ju sin gledati, a riječ je o raspolaganju imovinom za slučaj smrti (ostavitelja) u kojem času se ta imovina stječe.

16. Darovanje je besplatan pravni posao, sklapanjem Ugovora o darovanju tužiteljica je tuženiku besplatno prenijela u vlasništvo svoje nekretnine. U svom iskazu ona je potvrdila da je sinu željela darovati nekretnine.

17. Ugovor je ništetan ako je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, ako je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ili je ugovor sklopljen uporabom sile. Ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

17.1. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zaključak je ovog suda da Ugovor o darovanju sklopljen između parničnih stranaka nije protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva, niti je sklopljen pod prijetnjom, pod prisilom, u nesporazumu, ili u stanju nužde, radi čega nije ništav.

18. Članak 280. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23.) propisuje bitne zablude pa je tako zabluda bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor. St. 2. propisuje da strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude.

18.1. Zabluda o pobudi kod besplatnog ugovora propisana je člankom 281. Zakona o obveznim ugovorima pa se tako kod besplatnog ugovora bitnom zabludom smatra i zabluda o pobudi koja je bila odlučna za preuzimanje obveze.

18.2. Čl. 273. Zakona o obveznim odnosima propisano je da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost. Ali da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka. Dok je st. 3. propisano da besplatni ugovor nema pravni učinak i kad drugi ugovaratelj nije znao, ni morao znati da je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku njegova suugovaratelja.

19. Tužiteljica prema teretu dokaza u ovoj pravnoj stvari nije dokazala da je bila u zabludi niti u pogledu objekta ugovora, niti u pogledu osobe s kojom sklapa ugovor, a nije dokazala (op. niti navela) koja je to nedopuštena pobuda utjecala na nju ili tuženika da sklope predmetni Ugovor o darovanju.

19.1. Tužiteljica nije dokazala da je u vrijeme sklapanja ugovora imala potrebu za skrbi i pomoći. No, unatoč tome sud je iz provedenih dokaza utvrdio da je tuženik ispunjavao svoju zakonsku obvezu uzdržavanja tužiteljice, kad se za time pojavila potreba, u skladu sa svojim mogućnostima i prilikama (prostorna udaljenost

1 3

prebivališta tužiteljice i tuženika iznosi cca 60 km u jednom smjeru) i da je to činio sve dok ga u tome nije spriječila VB koja je tužiteljicu uzela k sebi.

19.2. Tvrdnji tužiteljice da je sinu darovala predmetne nekretnine, ali da je pri tome mislila da će ju on za uzvrat "gledati" (skrbiti o njoj), sud ne poklanja vjeru jer je ta tvrdnja u kontekstu utvrđenih nespornih činjenica nelogična i životno neuvjerljiva. Naime, tužiteljica je u razdoblju nakon sklapanja ugovora s tuženikom od rujna 2022. do svibnja 2023. godine živjela kod unuke LB u [adresa] koja je o tužiteljici brinula kad se za time pojavila potreba. Povratkom tužiteljice u [adresa] tuženik, njegova supruga i njihov sin pomaga li su joj na način da su joj dostavljali namjernice i hranu. Dakle, da je tužiteljičina namjera pri sklapanju ugovora o darovanju s tuženikom doista bila kako tvrdi osigurati si skrb i brigu ("da je gledaju") tada ona ne bi bila pristala da ju uzme k sebi unuka LB i da unuka brine o njoj, već bi bilo životno i logično da je već tada inzistirala na pružanju skrbi od strane tuženika kojem je s tom namjerom kako tvrdi darovala nekretnine.

20. Kako isplata novčanog iznosa nije predmet tužbenog zahtjev, a tužiteljica upravo to želi od tuženika, kraj činjenice da tužiteljica nije dokazala niti je sud utvrdio postojanje razloga ništetnosti niti pobojnosti Ugovora o darovanju valjalo je odbiti tužbene zahtjeve tužiteljice i odlučiti kao u izreci ove presude.

21. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.). Sud je vrijednost predmeta spora odredio na ročištu 15. studenog 2024. u iznosu od 100.000,00 EUR.

21.1. Tuženiku koji je u cijelosti uspio u ovom postupku sud je priznao trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023.) i to za sastav odgovora na tužbu (753 boda), sastav podneska od 24. lipnja 2024. i 29. svibnja 2025. Tbr. 8/1 (2x753 bodova), te za zastupanje na ročištima 15. studeni 2024., 15. siječnja 2025. (uviđaj), 6. ožujka 2026. i 6. svibnja 2026. Tbr.9/1 (4x753 bodova), ukupno 5.271 bod, što primjenom Tbr. 46., 52. st.3. i 54. iznosi 13.177,50 EUR.

21.2. Sud je na zahtjev tuženika u skladu s čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku odredio plaćanje zatezne kamate na troškove postupka po stopi utvrđenoj čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018.,126/2021., 156/2022. 155/2023.).

21.3. Zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška je odbijen kao neosnovan jer je ovu parnicu izgubila u cijelosti.

U Puli 17. lipnja 2026.

S u d a c

Andrijana Modrušan

1 4

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno pozvana na ročište za objavu, a za stranku koja nije bila uredno pozvana na ročište za objavu taj rok teče od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.