REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: Povrv-1236/2024-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Mariji Krajnović, na temelju prijedloga sudske savjetnice Barbare Mažuranić, u pravnoj stvari tužitelja-protutuženika ŠULOG d.o.o., Donja Bistra, Krapinska ulica 12, OIB: 61847735367, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Dragičević, odvjetnik u Zagrebu, Jurja Žerjavića 9, protiv tuženika - protutužitelja MISKY d.o.o., Velika Gorica, Ulica kralja Zvonimira 5, OIB: 09030962469, kojeg zastupa punomoćnica Saša Brođanac, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Jukić & partneri j.t.d., Zagreb, Čalogovićeva ulica 1, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 7. svibnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika Valentine Žugec, Velika Gorica, Zagrebačka 76, poslovni broj UPP/OS-Ovrv- 808/2024, Ovrv-5499/2024, od 24. rujna 2024., te se tužbeni zahtjev u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan protutužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Nalaže se tužitelju, sada protutuženiku, ŠULOG d.o.o., OIB: 61847735367, Donja Bistra, Krapinska ulica 12, isplatiti tuženiku sada protutužitelju, MISKY d.o.o. OIB: 09030962469 iz Velike Gorice, Ulica kralja Zvonimira 5, iznos od 17.161,86 EUR- a sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 6.333,07 EUR-a od 11.08.2022. g. - 6.465,00 EUR-a od 09.08.2022.g

- 53,32 EUR-a od 12.10.2022.g

- 4. 177,75 EUR-a od 31.08.2022.g

- 132,72 EUR-a od 01.04.2022.g.

pa do isplate po stopi propisanoj odredbom čl.29.st.1.Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena, u roku od 8 dana, te troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2.Nalaže se tužitelju, sada protutuženiku naknaditi tuženiku sada protutužitelju trošak parničnog postupka u roku od 8 dana."

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka protutužbenog zahtjeva iz podneska tuženika-protutužitelja od 19. lipnja 2025., ispravljenog podneskom od 13. srpnja 2025.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Predmetni postupak vodi se povodom prigovora tuženika protiv rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Valentine Žugec, Velika Gorica, Zagrebačka 76, poslovni broj UPP/OS-Ovrv-808/2024, Ovrv-5499/2024, od 24. rujna 2024., nakon kojeg je predmetno rješenje o ovrsi stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha te su ukinute sve provedene radnje, a određeno je da će se postupak u dijelu kojim je naloženo plaćanje nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga, nakon čega se ovršni prijedlog tužitelja smatra tužbom, a prigovor tuženika odgovorom na tužbu.

2. Tuženik u prigovoru osporava osnov, visinu, kamatnu stopu i troškove ovršnog postupka. Navodi da se ne može detaljnije očitovati o utuženom potraživanju jer u spis nije dostavljen Ugovor o poslovnoj suradnji, narudžbenica, otpremnica, pojašnjenje tužitelja o kakvoj se nekvalitetnoj robi radi, o kakvom prepakiravanju neuvjetne robe se radi te koji avans tužitelj potražuje i temeljem kojeg pravnog osnova.

3. U očitovanju na prigovor tuženika tužitelj navodi da se utuženo potraživanje odnosi na poslovnu suradnju stranaka prilikom uvoza slatkog krumpira iz Egipta u razdoblju od ožujka do lipnja 2022. godine. Tužitelj je u dva navrata od tuženika naručio isporuku kontejnera batata od pošiljatelja iz Egipta za koje usluge je tužitelj isplatio tuženiku cijenu od 19.192,44 EUR. U prvom kontejneru je više od 10 tona od ukupno 18 tona dostavljenog batata bilo neuvjetno i suprotno dogovorenim specifikacijama koje se odnose na kalibar i pakiranje te ga je tužitelj morao baciti. Uslijed navedenog, tužitelj je izdao tuženiku obavijest o terećenju računa broj 1/0001/225 od 11. travnja 2022. te račun broj 1024/0001/221 od 15. lipnja 2022. za uslugu i trošak prebiranja i preslagivanja neuvjetne robe te povrat robe od strane kupaca tužitelja jer se roba nastavila kvariti i nakon prebiranja. Tuženik navedene račune nikad nije platio. Drugi naručeni kontejner tužitelj nikada nije mogao preuzeti u luci Rijeka jer mu nikada nije dostavljena potrebna dokumentacija od strane tuženika, a iznos koji je plaćen po predračunu nikada mu nije vraćen, stoga je tužitelj izdao račun za povrat plaćenog avansa broj 2/0001/225 od 21. lipnja 2022.

4. U očitovanju na navode tužitelja tuženik čini nespornim da je sa tužiteljem bio u poslovnom odnosu koji je započeo na način da je tužitelj od tuženika kupio i platio kontejner krumpira batat koji je tuženik već uvezao u Republiku Hrvatsku. Stranke su nastavile suradnju na način da je tužitelj postavio zahtjev da on bude direktni uvoznik naručene robe te je na takav način naručio preko tuženika, kao posrednika, kontejner krumpira batat kao direktni uvoznik iz Egipta. Dobavljač krumpira batat, El Bouhy iz Egipta, je tražio plaćanje 50% cijene avansno kako bi roba krenula iz Egipta, a 50% cijene kad roba stigne u luku Rijeka te bi se tek po plaćanju punog iznosa cijene tužitelju predali dokumenti potrebni za carinjenje. Ti uvjeti su bili vidljivi u predračunu tuženika broj 4-2022 od 7. travnja 2022. po kojem je tužitelj platio avans. Kad je tužitelj trebao platiti preostali iznos cijene po predračunu, tužitelj je obećavao da će platiti ostatak novca i kad mu je tuženik povjerovao, odobrio je špediteru da tužitelju dostavi svu dokumentaciju potrebnu za carinjenje. Međutim kako tužitelj nije nikada platio ostatak novca po predračunu tuženika, robu nije mogao ocariniti niti preuzeti jer dobavljač krumpira iz Egipta nije odobrio puštanje robe na odredište. Kako bi pokušao spasiti robu od propadanja, tuženik je platio ostatak cijene dobavljaču te je dobavljač promijenio svu dokumentaciju naslovljavajući ju na tuženika kao primatelja robe i odobrio je puštanje robe na odredište, ali ju je tuženik mogao ocariniti tek nakon 120 dana stajanja na skladištu. Ukupan trošak skladištenja i špedicije je platio tuženik, pa ako sud smatra da je tužbeni zahtjev na povrat avansa osnovan, tuženik podnosi procesno-pravni prigovor radi prebijanja u visini tužiteljevog potraživanja, zbog štete u vidu troškova koje je platio umjesto tužitelja u ukupnom iznosu od 14.260,65 EUR. Nadalje tuženik osporava dostavljenu korespondenciju stranaka navodeći da je iskonstruirana, protivi se informatičkom vještačenju, osporava fotografije o neuvjetovanom batatu jer na slikama nema deklaracija i nije poznato čija je roba na fotografijama, ističe da nije u svojim poslovnim knjigama proveo utužene račune jer tužitelj nije podnio reklamaciju u roku i na način propisan Zakonom. U slučaju ako sud ne donese konstitutivnu odluku o prijeboju, tuženik predlaže sudu da usvoji njegov protutužbeni zahtjev te naloži tužitelju da isplati tuženiku iznos od 14.260,65 EUR sa zateznim kamatama od dospijeća pojedinih iznosa do isplate.

5. U očitovanju na navode tuženika tužitelj navodi da je isti ispunio sve svoje ugovorene obveze prema tuženiku prilikom kupnje prvog kontejnera batata, a da mu je tuženik dostavio batat s materijalnim nedostacima, zbog čega je tužitelj morao baciti batat u vrijednosti od 7.342,29 EUR. O nedostacima da je odmah po pristizanju robe obavijestio tuženika, jer je roba bila pogrešno pakirana i prevožena, a onda i nastavio obavještavati u danima koji su uslijedili, kako izravno tako i preko g. IH, posrednika između stranaka. Tuženiku nije moglo ostati nepoznato da je roba u lošem stanju jer ju je sam uvezao, zaprimio u skladište u Rijeci i neprimjereno transportirao tužitelju. Ipak, tužitelj nije vratio zaprimljeni batat uslijed obećanja tuženika da će mu gubici koje je pretrpio biti nadoknađeni kroz buduće narudžbe. Sukladno tome, stranke su pristupile narudžbi druge pošiljke batata u kojoj je tuženik djelovao kao posrednik između tužitelja i društva Elbouhy for Agriculture Developent & Export te je dogovorena isporuka batata na paritetu C&R Rijeka. Naknadno je, u odsustvu zastupnika po zakonu tuženika, postao sporan trošak brodara – iako je taj trošak prema predračunu trebao snositi pošiljatelj robe, u dokumentaciji koja je tužitelju dostavljena postojale su nedosljednosti u tome što je točno dostavljeno jer su negdje navedene 21 paleta batata, a negdje 20 paleta batata, te je potpuno zanemaren dogovor da će se šteta koju je tužitelj pretrpio kompenzirati budućim isporukama, odnosno podmiriti dio fakture društva Elbouhy for Agriculture Developent & Export ili posredovati i pregovarati da se faktura smanji za određeni iznos. Dakle, od tužitelja se zahtijevalo da plati punu kupoprodajnu cijenu prije nego što je preuzeo i pregledao naručeni batat. Zbog izmijenjenih okolnosti i tuženikovog odstupanja od dogovora, tužitelj je predlagao niz načina kako se da situacija riješi i preuzme roba, no ni jedna opcija nije prihvaćena. Također je tužitelj pokušao stupiti u izravan kontakt sa dobavljačem kako bi vratio robu natrag i spriječio trošak dangube u luci Rijeka, međutim nije uspio. Stoga tužbenim zahtjevom potražuje naknadu štete koju je pretrpio uslijed prodaje robe s materijalnim nedostacima te povrat avansa uplaćenog za robu koja mu nikada nije isporučena. U odnosu na protutužbu navodi da u cijelosti osporava osnovanost i visinu protutužbenog zahtjeva. Pojašnjava da tuženik nije dokazao vezu između navodne štete u iznosu protutužbenog zahtjeva i postupanja tužitelja koja su ju navodno uzrokovala jer da tuženik, djelujući kao posrednik pri narudžbi drugog kontejnera batata, nije bio u obvezi podmiriti trošak njegovog skladištenja i špedicije. Razlog zbog kojeg je tuženik odlučio platiti takve troškove da treba tražiti u povezanosti između tuženika i društva Elbouhy for Agriculture Developent & Export, iza kojih sukladno uvjerenju tužitelja stoji ista osoba i stvarni vlasnik. Navedeno da potvrđuje okolnost da tuženik nije u okviru svog protutužbenog zahtjeva dostavio račun za preostali iznos novca koji je navodno plaćen dobavljaču za robu. Drugi razlog zašto je tuženik ipak odlučio platiti takve troškove da je vjerojatno taj da se roba u kontejneru lako i uz dobit mogla prodati, a da bi postignutu cijenu svakako trebalo uzeti u obzir pri ocjeni visine štete koja je nastala tuženiku, kada bi se ona mogla dokazati. Dodatno, tužitelj ističe da je tijekom pregovora s tuženikom, nudio istom opciju da mu za povrat plaćenog ustupi svu potrebnu dokumentaciju kako bi tuženik batat odmah mogao cariniti, kako bi izbjegao troškove zadržavanja kontejnera i uskladištenja, što je tuženik tada odbio, pa da nije osnovano njegovo pozivanje na troškove dangube u luci. Predlaže odbiti protutužbeni zahtjev.

6. Podneskom od 19. lipnja 2025. tuženik je povećao protutužbeni zahtjev na način da sada potražuje iznos od 17.161,86 EUR sa zateznim kamatama. Pojašnjava da se iznos od 6.333,07 EUR odnosi na plaćanje ostatka iznosa robe po predračunu 4-2022, što da je tuženik učinio gotovinskom uplatom u Egiptu dana 10. kolovoza 2022.; iznos od 6.465,00 EUR odnosi na račun broj 4635/1/2 od 8. kolovoza 2022. kojeg mu je izdao Hapag Lloyd radi zadržavanja kontejnera na terminalu luke Rijeka; iznos od 53,32 EUR odnosi na račun broj 1840/14/1 od 12. kolovoza 2022. kojeg mu je izdao Primaco d.o.o. radi troškova pripremanja dokumentacije za carinjenje kontejnera i trošak garancije carini; iznos od 4.177,75 EUR odnosi na račun broj 1840/14/1 od 12. kolovoza 2022. kojeg mu je izdao PRIMACO d.o.o. radi skladišnine za preostale dane koje je kontejner bio na terminalu, fito i sanitarni pregled prije carinjenja i uzimanje uzoraka za analizu; te iznos od 132,72 EUR odnosi na račun broj 1055/1/1 od 19. kolovoza 2022. kojeg mu je izdao LA trans d.o.o. radi usluge prijevoza kontejnera od terminala luke Rijeka nakon carinjenja do skladišta tuženika.

7. Podneskom od 26. lipnja 2025. tužitelj se protivio povećanju protutužbenog zahtjeva navodeći da plaćanje preostalog iznosa po predračunu za robu iz drugog kontejnera tuženik ničim ne dokazuje, ni potvrdom ni priznanicom ni bankovnim izvodom ni računovodstvenom dokumentacijom. Ostaje kod osporavanja protutužbenog zahtjeva jer tuženik nije dokazao da su utuženi računi uopće podmireni od strane tuženika niti su dostavljeni dokazi o datumu podmirenja.

8. Prethodni postupak je u ovoj pravnoj stvari zaključen raspravnim rješenjem od 26. lipnja 2025. Sukladno odredbi čl. 190. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., 114/2022., dalje u tekstu: ZPP), tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu, a nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. S obzirom da sud smatra da je preinaka protutužbenog zahtjeva svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, a imajući u vidu da se glavnina iznosa za koji je uvećan protutužbeni zahtjev odnosi također na troškove koje protutužitelj tvrdi da je imao uslijed neispunjenja ugovorne obveze od strane protutuženika, konkretno na iznos koji je plaćen na ime ostatka kupoprodajne cijene robe, to je preinaka dopuštena unatoč izraženom protivljenju protutuženika, pa je odlučeno kao u t. I. izreke rješenja.

9.1. Tijekom dokaznog postupka pročitani su obavijest o knjiženju terećenja tužitelja broj 1/0001/225 od 11. travnja 2022. (list 10. spisa), račun tužitelja broj 1024/0001/221 od 15. lipnja 2022. (list 11. spisa), obavijest o knjiženju terećenja tužitelja broj 2/0001/225 od 21. lipnja 2022. (list 12. spisa), pisani iskaz svjedoka UH (list 64. – 67. spisa), e-mail korespondencija stranaka (list 68. – 82., 132. – 136., 141., 148. – 149. spisa), telefonska korespondencija stranaka (list 83. – 86., 131. spisa), telefonska korespondencija tužitelja i g. IH (list 87. – 97. spisa), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave, od 24. siječnja 2025. o korištenju prava na odbitak pretporeza (list 98. spisa), račun otpremnica tuženika broj 3-M-2022 od 23. ožujka 2022. (list 104. spisa), predračun tuženika broj 4-2022 od 7. travnja 2022. (list 105. spisa), račun društva PRIMACOŠPED d.o.o. broj 1839/14/1 od 12. kolovoza 2022. (list 107. spisa), račun društva PRIMACOŠPED d.o.o. broj 1840/14/1 od 12. kolovoza 2022. (list 108. spisa), račun društva ADRIATIKAGENT broj 897/1/1 22. ožujka 2022. (list 109., 196. – 199. spisa), račun društva Hapag-Lloyd AG broj 1561/1/2 od 22. ožujka 2022. (list 110., 200. – 204. spisa), račun društva PRIMACOŠPED d.o.o. broj 1036/14/1 od 13. travnja 2022. (list 111. spisa), račun društva PRIMACOŠPED d.o.o. broj 1037/14/1 od 13. travnja 2022. (list 112. spisa), račun društva Eurofins Croatiakontrola d.o.o. broj 1113/P1/1 od 30. ožujka 2022. (list 113. spisa), račun društva LA TRANS d.o.o. broj 370/1/1 od 31. ožujka 2022. (list 114. spisa), potvrda uskladištenja Luke Rijeka d.d., broj kontejnera HLBU9622680, od 25. ožujka 2022. (list 115. spisa), potvrda društva PRIMACOŠPED d.o.o. o prijevozu za HLBU9622680 od 25. ožujka 2022. (list 116. spisa), potvrda uskladištenja Luke Rijeka d.d., broj kontejnera HLBU9340114, od 25. ožujka 2022. (list 117. spisa), potvrda društva PRIMACOŠPED d.o.o. o prijevozu za HLBU9340114 od 25. ožujka 2022. (list 118. spisa), potvrda uskladištenja Luke Rijeka d.d., broj kontejnera CXRU1122056, od 25. ožujka 2022. (list 119. spisa), potvrda društva PRIMACOŠPED d.o.o. o prijevozu za HLBU9698725 od 28. ožujka 2022. (list 120. spisa), potvrda društva PRIMACOŠPED d.o.o. o prijevozu za CXRU1122056 od 25. ožujka 2022. (list 121. spisa), račun društva Hapag-Lloyd AG broj 1796/1/2 od 28. ožujka 2022. (list 122., 205. – 209. spisa), teretnica broj HLCUALY220408450 (list 137., 179. – 183. spisa), fitosanitarni certifikat broj 1229194 (list 138. – 139., 183. – 188. spisa), potvrda o prometu robe broj 1454553 (list 140., 189. – 192. spisa), e-mail korespondencija tužitelja i djelatnika Ministarstva vanjskih i europskih poslova (list 143., 145. – 147. spisa), e-mail korespondencija tužitelja i djelatnika društva EXPRESS GLOBAL d.o.o. (list 144. spisa), račun društva Hapag-Lloyd AG broj 4635/1/2 od 8. kolovoza 2022. (list 153. – 157. spisa), račun društva LA TRANS d.o.o. broj 1055/1/1 od 19. kolovoza 2022. (list 160. spisa), saslušani su svjedoci UH (list 210. – 212. spisa) i IH (list 213. – 214. spisa) te zastupnik po zakonu tuženika IHGB (list 214. – 216. spisa).

9.2. Sud nije proveo dokazne prijedloge tužitelja za informatičkim, financijsko - knjigovodstvenim i gospodarskim vještačenjem jer isti nisu bili potrebni za razjašnjenje odlučnih činjenica u ovom postupku.

10. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud je zaključio da su tužbeni i protutužbeni zahtjev neosnovani.

11. Predmet spora po tužbi je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 9.971,53 EUR koju je pretrpio jer mu je tuženik isporučio batat s materijalnim nedostacima te njegov zahtjev za povrat iznosa od 6.967,95 EUR koji je isplatio tuženiku na ime predujma za batat koji mu nikada nije isporučen.

12. Predmet spora po protutužbi je zahtjev tuženika za naknadu štete u iznosu od 17.161,86 EUR koju je pretrpio isplatom ostatka kupoprodajne cijene za batat koji tužitelj nije preuzeo te isplatom troškova skladištenja i carinjenja batata.

13.1. Među strankama u postupku po tužbi nije sporno da su iste bile u poslovnom odnosu u kojem je tužitelj dva puta naručio kontejner batata, određenog kalibra i pakiranja, od tuženika. Prilikom prve narudžbe, tužitelj je naručio 18 tona batata direktno od tuženika kao prodavatelja te mu je isplatio ukupnu kupoprodajnu cijenu. Prilikom druge narudžbe, tužitelj je naručio 21 tonu batata od tuženika kao posrednika pri prodaji, pri čemu je tužitelj preuzeo obvezu uvoza robe, te je isplatio tuženiku predujam u visini od 50% kupoprodajne cijene.

13.2. Sporno je jesu li postojali materijalni nedostaci batata u prvom kontejneru robe i je li tužitelj o istima obavijestio tuženika na propisani način i u propisanim rokovima te ima li tužitelj pravo na povrat predujma za batat u drugom kontejneru robe ako je odbio ispuniti svoju obvezu na isplatu ostatka kupoprodajne cijene.

14. U odnosu na protutužbeni zahtjev sporan je nastanak i visina štete.

15.1. Ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu (čl. 376. st. 1. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO/).

15.2. Prodavatelj odgovara za materijalne nedostatke stvari koje je ona imala u trenutku prijelaza rizika na kupca, bez obzira je li mu to bilo poznato te za one materijalne nedostatke koji se pojave nakon prijelaza rizika na kupca ako su posljedica uzroka koji je postojao prije toga (čl. 400. st. 1. i 2. ZOO-a).

15.3. Prema odredbi čl. 401. st. 1. t. 1. ZOO-a nedostatak postoji ako stvar ne odgovara opisu, vrsti, količini i kvaliteti odnosno nema funkcionalnost, kompatibilnost, interoperabilnost i druge značajke kako je utvrđeno ugovorom o kupoprodaji.

15.4. Svojim prigovorom da je naručena i isporučena mu roba, za koju tužitelj potražuje naknadu štete u ovom postupku, bila loše kvalitete i nije odgovarala tehničkim specifikacijama koje su stranke ugovorile, tužitelj suštinski upire na postojanje navedenog materijalnog nedostatka iz odredbe čl. 401. st. 1. t. 1. ZOO -a.

15.5. Kupac je dužan primljenu stvar na uobičajeni način pregledati ili je dati na pregled, čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće, i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od osam dana, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada (čl. 403. st. 1. ZOO-a).

15.6. Navedeni nedostaci na koje tužitelj ukazuje mogli su se uočiti uobičajenim pregledom robe, stoga je tužitelj bio dužan o istima obavijestiti tuženika odmah, budući da je predmetni ugovor o kupoprodaji robe trgovački ugovor u smislu čl. 14. st. 2. ZOO - a, a kod trgovačkih ugovora, kupac je u obavijesti o nedostatku dužan potanje opisati nedostatak i pozvati prodavatelja da pregleda stvar (čl. 406. st. 1. ZOO-a).

15.7. Iz telefonske korespondencije tužitelja i g. IH, koji je djelovao kao posrednik između stranaka (list 88. – 91. spisa), proizlazi da je prvi kontejner batata koji je naručen po računu tuženika broj 3-M-2022 od 23. ožujka 2022. (list 104. spisa) stigao u luku u Rijeku najranije 28. ožujka 2022., budući da tužitelj u poruci od istoga dana, poslanoj u 15:50 sati, postavlja up it g. IH "što se događa da roba još nije stigla", dok u poruci od istoga dana, poslanoj u 17:24 sata, postavlja upit za tovarnim listom da vidi veličine po paletama. Već idućega dana u 8:13 sati tužitelj je počeo slati g. IH fotografije isporučenog batata, obavještavajući ga o količinama pregledanog, a nevaljalog batata (otpada). Tokom iduća tri dana tužitelj je nastavio obavještavati g. IH o nevaljalom i neodgovarajućem batatu, kao i o povratu batata koji je tužitelj kao prodavatelj dalje isporučio kupcima.

15.8. Također je iz telefonske korespondencije stranaka (list 83. – 84., 131. spisa) vidljivo da je tužitelj 29. ožujka 2022. obavijestio i tuženika o procijenjenoj količini nevaljalog batata te ga je potom obavijestio i o pogrešnoj kalibraži i pakiranju batata, kao što je iz e-mail korespondencije stranaka (list 71. – 79. spisa) vidljivo da je tužitelj također i izravno obavijestio tuženika o reklamacijama koje je zaprimio od daljnjih kupaca glede isporučenog batata te da mu je isporučio i fotografije neva ljalog batata.

15.9. Iz pisanog i usmenog iskaza svjedoka UH (list 64., 211. – 212. spisa), djelatnika tužitelja, proizlazi da je da je roba dostavljena tužitelju 29. ožujka 2022. te da je bila u lošem stanju, s velikim postotkom truleži i nekalibriranih plodova. Od ukupno 18.360 kg dostavljenog batata da je 7.624 kg bilo neupotrebljivo i za baciti, a značajna količina ostatka da je bila loše kvalitete i brzo se kvarila. Posebno je problematičan bilo višak manjih kalibara batata, ispod 150 grama, a koji nisu bil i naručeni. Također da roba nije bilo adekvatno osušena prije transporta iz Egipta, dok da je transport iz Rijeke do Donje Bistre obavljen pod ceradom, umjesto u hladnjači kako je i dovezena do Rijeke. Smatra da tuženiku nije moglo ostati nepoznato da je roba u lošem stanju i da je neprimjereno transportirana do tužitelja jer je isti bio uvoznik batata i robu je zaprimio na skladište u Rijeci. Odmah po zaprimanju i pregledu robe, obavijestili su tuženika o lošoj kvaliteti batata i da ju neće zaprimiti, međutim da je roba na kraju zaprimljena na molbu tuženika, koji je predložio da se roba prebere i da se spasi što se može. Navedeno je tužitelju izazvalo dodatne troškove i gubitak vremena, zbog čega su kasnile isporuke batata krajnjim kupcima te su neke narudžbe i bile otkazane ili vraćene. Uslijed toga je tužitelj izdao tuženiku 11. travnja 2022. račun u ukupnom iznosu od 7.342,29 EUR, a među strankama je dogovoreno da će prijavljeni gubitak tužitelja biti nadoknađen i kompenziran umanjenjem ukupnog iznosa faktura u budućim isporukama i kroz nastavak suradnje. Tuženik nije osporavao količine nevaljale robe, koju je tužitelj utvrdio umanjujući ugovorenu količinu robe za količinu koju je dalje isporučio na tržište.

15.10. Iz iskaza svjedoka IH (list 213. – 214. spisa), posrednika između stranaka, proizlazi da je tužitelj otprilike tjedan dana nakon zaprimanja robe obavijestio tuženika da dio robe u vrijednosti od otprilike 5.308,91 EUR nije valjan. Tuženik je prigovarao tome što se tužitelj javlja tek tjedan dana nakon zaprimanja robe te je rekao da zbog toga ne može zaprimiti reklamaciju, ali da može pristati na kompenzaciju u budućim isporukama, što da je na kraju i dogovoreno. Dalje navodi da tuženik, na prijedlog svjedoka, nije išao pregledati nevaljalu robu kod tužitelja, jer da mu je svjedok rekao da ako tužitelj tako kaže da je onda stvarno tako. Dodaje da se sjeća da je tuženik obećao tužitelju da će mu uplatiti dio iznosa koji se odnosio na nevaljalu robu čim mu ovaj potonji uplati ostatak cijene za drugi kontejner robe.

15.11. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika IHGB (list 214. spisa) proizlazi da kad je roba stigla u Rijeku, da je ista otpremljena tužitelju šleperom u kojem je u tom periodu u godini bila temperatura od 11 – 12 stupnjeva celzijusa, kao što se prevozila u kontejneru. Tužitelj ga je o nevaljaloj robi obavijestio tek tjedan dana nakon zaprimanja robe, iako je odmah mogao vratiti robu ako ista nije valjala. Kod konkretne količine robe da je uobičajeno da bude 4 – 6% nevaljale robe. Smatra da je tužitelj trebao reklamirati robu u roku od 24 – 48 sati od zaprimanja robe jer se radi o lako kvarljivoj robi te da je upravo zbog toga što tužitelj to nije učinio u navedenom roku odbio njegovu reklamaciju, međutim, da je na prijedlog g. IH nastavio suradnju s tužiteljem kako bi se tužitelju kroz daljnju suradnju dala prilika da zaradi više novaca pa bi mu se naknadio gubitak iz prvog kontejnera. Tužitelju da je umanjio cijenu drugog kontejnera odmah za iznos od 1.327,23 EUR, pa da je iznos po predračunu bio ukupan iznos za plaćanje drugog kontejnera robe.

15.12. Sud je sve navedene isprave prihvatio kao vjerodostojne, unatoč njihovu osporavanju od strane tuženika. Navedeno iz razloga što je sud stava da je tuženik takve prigovore iznosio samo paušalno, ne osporavajući pojedine dijelove korespondencije, kao niti iznoseći što je zapravo bio sadržaj korespondencije – ako to nije bio ovaj koji tužitelj podnosi. Također, sud je prihvatio iskaz svjedoka UH, glede dijela njegovog iskaza o postojanju materijalnih nedostataka i datumu obavijesti o nedostacima, a budući da je njegov iskaz u tom dijelu suglasan materijalnim dokazima koji se nalaze u spisu. S druge strane, u tom dijelu nije prihvatio iskaz svjedoka IH i zastupnika po zakonu tuženika, jer, osim što su suprotni ispravama u spisu, sud smatra da je malo vjerojatno da bi tuženik pristao na kompenzacije u budućim isporukama ako je smatrao da tužiteljev prigovor nedostataka nije izjavljen u urednom roku, jer i sam iznosi da se kod takve vrste robe reklamacija podnosi u roku od 24 – 48 sati, a što je i naznačeno u računu tuženika broj 3-M-2022 od 23. ožujka 2022. po kojem je narudžba izvršena. Također, sud nije prihvatio iskaz svjedoka IH u dijelu gdje navodi da je tuženik namjeravao isplatiti tužitelju gubitak po prvom kontejneru nakon što mu ovaj potonji isplati ostatak cijene za drugi kontejner robe jer navedeno ne proizlazi iz dokaza u spisu te nije životno logično – tuženik bi, da je htio tužitelju naknaditi taj gubitak, odmah umanjio cijenu za iznos gubitka. Ni iskaz zastupnika po zakonu tuženika u dijelu gdje navodi da je cijena drugog kontejnera odmah u startu bila umanjena za određeni iznos sud ne prihvaća jer to ne proizlazi ni iz kojeg dokaza u spisu, a osobito ne iz predračuna broj 4 -2022 od 7. travnja 2022. (list 105. spisa), uvidom u koji je vidljivo da je pojedinačna cijena batata u drugom kontejneru u bitnome identična kao i cijena batata u prvom kontejneru (op.a. uzimajući u obzir moguća odstupanja zbog drugog datuma narudžbe i veće količine robe), pri čemu nije primijenjen nikakav popust, odnosno rabat, prilikom izdavanja predračuna. Također, iz ponašanja tužitelja nije vidljivo da bi cijena robe za drugi kontejner bila umanjena jer u tom slučaju tužitelj ne bi ponovno inzistirao na smanjenju cijene te odgađao isplatu ostatka cijene po predračunu.

15.13. Iz tako provedenih dokaza utvrđeno je da je tužitelj uredno obavijestio tuženika o nedostacima isporučenog batata najkasnije 29. ožujka 2022., odmah po zaprimanju i pregledu istog od strane tužitelja najranije na dan 28. ožujka 2022. , pri čemu je tužitelj u idućim danima naknadno obavještavao tuženika o količinama nevaljale robe, onim redoslijedom kako je pregledavao i prebirao robu, kao i o reklamacijama koje su mu krajnji kupci podnijeli uslijed kvarenja batata nakon isporuke istog od strane tužitelja kao prodavatelja. Također je utvrđeno da je tužitelj obavijestio tuženika o naravi nedostataka (pokvaren, pogrešno iskalibriran, pogrešno pakiran) te da je tuženiku dao mogućnost pregleda nedostataka, a što tuženik naposlijetku nije učinio, na prijedlog zajedničkog posrednika, g. IH, koji je smatrao da se tužitelju može vjerovati na riječ. Stranke su kao način rješavanja nastalog problema, u cilju nadoknađivanja tužitelju gubitka ostvarenog isporukom prvog kontejnera robe, dogovorile da će se tužitelju taj gubitak naknaditi u budućim isporukama, umanjenjem cijene robe koju će tužitelj naručivati od tuženika. Međutim, u idućoj isporuci robe tuženik nije umanjio tužitelju cijenu, a daljnje suradnje među strankama nije bilo.

15.14. Kupac koji je pravodobno i uredno obavijestio prodavatelja o nedostatku ovlašten je: 1) zahtijevati od prodavatelja uklanjanje nedostatka, 2) zahtijevati od prodavatelja predaju druge stvari bez nedostatka, 3) zahtijevati razmjerno sniženje cijene, 4) izjaviti da raskida ugovor, a u svakom od tih slučajeva kupac ima pravo i na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu, uključujući i štetu koju je zbog nedostatka stvari pretrpio na drugim svojim dobrima (čl. 410. st. 1. i 2. ZOO-a).

15.15. Prava kupca koji je pravodobno obavijestio prodavatelja o postojanju nedostatka gase se nakon isteka dvije godine, računajući od dana odašiljanja obavijesti prodavatelju, osim ako je prodavateljevom prijevarom kupac bio spriječen da ih ostvaruje (čl. 422. st. 1. ZOO-a).

15.16. Budući da je tužitelj uredno obavijestio tuženika o nedostacima isporučene robe, konkretno u količini od 10.736 kilograma (od ukupno 18.360 kilograma), odnosno u visini cijene od 7.342,29 EUR (od ukupno 12.556,30 EUR), kako to proizlazi iz utuženog računa tužitelja broj 1/0001/225 od 11. travnja 2022. (list 10. spisa), te da je uredno opisao nedostatke isporučene robe, unatoč tome što je tuženik odlučio ne pregledati te nedostatke, čime je faktično prihvatio količine nevaljale robe, to je tužitelj stekao prava iz čl. 410. st. 1. i 2. ZOO-a.

15.17. S obzirom da su se stranke dogovorile da će se tužiteljev gubitak naknaditi u budućim isporukama robe, to bi se moglo uzeti da je tužitelj zahtijevao od tuženika sniženje cijene po osnovi nedostataka (čl. 410. st. 1. t. 3. ZOO -a), međutim tužitelj to svoje pravo nije ostvario jer kupoprodajna cijena robe za drugi kontejner nije bila umanjena ni za kakav iznos, pa naposlijetku niti isporučena tužitelju.

15.18. Stoga, kako tužitelj izvansudski nije ostvario svoj zahtjev za sniženje cijene po osnovi nedostataka, to u ovoj parnici potražuje naknadu štete koju je pretrpio uslijed postojanja takvih nedostataka. Tužitelj je predmetnu parnicu pokrenuo 21. kolovoza 2024., dok je obavijest o nedostacima odaslao tuženiku, kako je utvrđeno, najkasnije 29. ožujka 2022., stoga, imajući u vidu da je od obavijesti o nedostacima do pokretanja predmetne parnice proteklo više od dvije godine, to proizlazi da je tužitelj u prekluziji na ostvarivanje prava po osnovi nedostataka, a samim time i prava na popravljanje štete prema općim pravilima o odgovornosti za štetu.

15.19. Navedeno iz razloga što je, da bi isti stekao pravo na popravljanje štete osigurano odredbom čl. 410. st. 2. ZOO-a, nužno ostvarenje barem jednog od prava iz stavka 1. istoga članka ZOO-a. Drugim riječima, tužitelj kao kupac nema pravo na naknadu štete ako nema i nije ostvario jedno od prava iz čl. 410. st. 1. ili ako je ta prava izgubio u smislu čl. 422. st. 1. ZOO-a (tako i VSRH, Rev-81/2022 od 13. rujna 2023.).

15.20. Stoga, kako zahtjev tužitelja po osnovi naknade štete koju je pretrpio jer mu je tuženik isporučio batat s materijalnim nedostacima, nije podnesen u zakonskom roku od dvije godine od isticanja nedostataka, a imajući u vidu da u istom roku nije niti ostvareno niti jedno pravo tužitelja po osnovi nedostataka, to je njegov zahtjev u tom dijelu, kako za iznos od 7.342,29 EUR sa zateznim kamatama, koji se odnosi na prvi utuženi račun i robu u odnosu na koju je tužitelj pravovremeno podnio prigovor radi materijalnih nedostataka, pa tako i za iznos od 2.629,24 EUR sa zateznim kamatama, koji se odnosi na drugi utuženi račun i robu u odnosu na koju tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da je pravovremeno podnio prigovor radi materijalnih nedostataka, dakle, ukupno za iznos od 9.971,53 EUR sa zateznim kamatama, neosnovan.

16.1. Iz predračuna tuženika broj 4-2022 od 7. travnja 2022. (list 105. spisa) vidljivo je da je kao način plaćanja za drugi kontejner batata ugovoreno "50% Avans, 50% protiv dokumenata", pri čemu među strankama nije bilo sporno da je tužitelj isplatio polovicu kupoprodajne cijene po osnovi predujma u iznosu od 6.967,95 EUR.

16.2. Iz telefonske korespondencije stranaka (list 85. – 86. spisa) te korespondencije tužitelja i g. IH (list 92. – 93. spisa) proizlazi da je tužitelj 19. i 20. travnja 2022. slao upite o tome gdje su original dokumenti od kontejnera, navodeći da isti pristiže 21. travnja 2022.

16.3. Iz e-mail korespondencije stranaka (list 80. – 82., 132. – 135. spisa) proizlazi da je tuženik 20. travnja 2022. poslao tužitelju upit hoće li platiti vozarinu i trošak direktno brodaru ili će platiti tuženiku ostatak pa će oni to riješiti, dok je 21. travnja 2022. poslao tužitelju poruku da kad uplati ostatak po predračunu, da pošalje potvrdu. Neposredno nakon toga, tužitelj je odgovorio da šalje potvrdu uplate i hitno traži dokumentaciju o robi kako bi mogao idući dan preuzeti kontejner. Potom je tužitelj 22. travnja 2022. obavijestio tuženika da se broj paleta razliku je na različitim originalnim dokumentima i da on opet ne zna što je u kontejneru. Nastavno je tuženik 28. travnja 2022. poslao tužitelju poruku da nije zaprimio uplatu ostatka kupoprodajne cijene iako mu je tužitelj poslao "fiktivan" nalog i stavio novac na čekanje. Naveo je i da dobavljač ne želi izdati elektroničko odobrenje tereta prije isplate. Prijedlog je da se tužitelju odobri 1.327,23 EUR i da plati 5.005,84 EUR te da će tada dobavljač odobriti puštanje tereta na odredište i tužitelj će moći preuzeti robu. Ponudio je tužitelju tri opcije, prvu – uplatu, dobivanje odobrenja za puštanje robe i preuzimanje robe; drugu

– vraćanje kontejnera dobavljaču ili treću – proglasiti napušteni teret.

16.4. Iz korespondencije tužitelja i g. IH (list 93. spisa) proizlazi da je tužitelj 28. travnja 2022. obavijestio g. IH da preko ambasade traži kontakt od pošiljatelja kako bi mogao realizirati povrat, dok mu g. IH odgovara da misli da će biti onako kako su pričali, "da se smanji 20000 (op.a. HRK) i da se ostatak plati i onda na drugim sve završimo". U daljnjoj prepisci vidljivo je da je g. IH postavio upit da zašto tužitelj nije preuzeo kontejner kada je došao na njega, sve se dogovorilo, ali uplata nije provedena pa su nastali problemi.

16.5. Iz trećeg utuženog računa (list 12. spisa) proizlazi da je tužitelj 21. lipnja 2022. izdao tuženiku račun za povrat avansa u iznosu od 6.967,95 EUR.

16.6. Iz pisanog iskaza svjedoka UH (list 65. spisa) proizlazi da je tužitelj po predračunu tuženika platio 50% iznosa avansno, dok je ostatak od 50% iznosa bio obvezan platiti po primitku dokumentacije iz koje će biti razvidna točna količina utovarenog batata i konačan iznos uplate. Brod da je stigao 21. travnja 2022. no da tužitelj nije mogao preuzeti i ocariniti kontejner jer nije dobio originalnu dokumentaciju, a pošiljatelj je odbijao izdati elektroničko odobren je tereta prije isplate ostatka cijene. Tada se javlja supruga zastupnika po zakonu tuženika koja traži isplatu ostatka cijene po predračunu i plaćanje brodara. Navedeno je tužitelj odbio jer je trošak brodara bio uračunat u kupoprodajnu cijenu, dok je već uplaćeni iznos po predračunu veći od potraživanja tužitelja po računu 3-M-2022, izdanom na ime gubitka ostvarenog u prvom kontejneru robe. Dalje navodi da u trenutku pristizanja kontejnera u luku Rijeka nije bio u posjedu tovarnog lista pa da nije mogao utvrditi je li roba utovarena sukladno dogovoru i koliki je stvarni iznos fakture koji bi trebali platiti jer da je količina u predračunu bila određena okvirno, a uz to nije znao kakve je kvalitete dostavljeni batat. Iz dokumentacije koja im je naknadno pristigla, postojale su nedosljednosti jer je na Phyto certifikatu i EUR 1 navedeno da je utovarena 21 paleta batata, dok je na Bill of ladingu navedeno 20 paleta batata, što da je pojačalo bojazan tužitelja je li s robom sve u redu. S obzirom da je u to vrijeme zastupnik po zakonu tuženika bio u Meki na hodočašću, da nije bilo moguće donijeti nikakvu odluku glede rješenja nastalog problema, što je dovelo do nemogućnosti tužitelja da preuzme robu. Konačno da je 28. travnja 2022. uspio stupiti u kontakt sa zastupnikom po zakonu tuženika međutim da su neuspješno pregovarali oko više modela mogućih rješenja, a potom da je u komunikaciji s brodarom 18. svibnja 2022. saznao da su podaci na teretnici za kontejner izmijenjeni na način da tužitelj više nije naznačen kao primatelj robe. Zbog toga su odustali od daljnje suradnje s tuženikom i izdali račun broj 1024/0001/221 od 15. lipnja 2022. te račun broj 2/0001/225 od 21. lipnja 2022. U svom usmenom iskazu (list 211. – 212. spisa) dodaje da je supruga zastupnika po zakonu tuženika naposlijetku pristala da tužitelj ne mora platiti troškove brodara, ali da plati cijeli preostali iznos cijene iako je dogovoreno da će se na drugom kontejneru prebiti dio neuvjetne robe iz prvog kontejnera, što navodi da proizlazi iz računa. Navodi da je tuženik pristao na umanjenje ostatka cijene za iznos od 1.327,23 EUR te je tužitelj na to pristao, dao je nalog za plaćanje i poslao tužitelju sliku ekrana na kompjuteru o izdanom nalogu, međutim da je istog opozvao jer je zbog neradnih dana u Egiptu odobrenje za puštanje tereta moglo biti izdano tek za četiri dana. Također je dodao da je nudio tuženiku vraćanje originalnih dokumenata o robi uz vraćanje avansa, ali da je tuženik sve ponuđene opcije odbio pa mu dokumenti nikad nisu vraćeni.

16.7. Iz iskaza zastupnika po zakonu tuženika IHGB (list 215. spisa) proizlazi da je tuženik tužitelju prilikom izdavanja predračuna umanjio cijenu robe za iznos od 1.327,23 EUR, a da tužitelj, iako je dogovoreno plaćanje ostatka cijene protiv dokumenata, nije htio platiti tuženiku ostatak cijene. Unatoč tome da je dao tužitelju dokumente o robi, ali da mu odobrenje za puštanje tereta nije mogao dati jer je to bilo u domeni dobavljača. Naknadno da je odobrio tužitelju umanjenje cijene za dodatnih 1.327,23 EUR, samo kako bi tužitelj platio, međutim da mu je tužitelj poslao sliku kompjutera koja prikazuje davanje naloga za plaćanje, a koji je nalog povučen jer idućega dana novac nije sjeo na račun. Njegova supruga je tražila plaćanje vozarine kako bi se naknadio barem taj trošak s obzirom da ga je na kraju tuženik morao snositi jer se vozarina imala pokriti iz preostalog iznosa cijene. S obzirom da tužitelj nije htio platiti ostatak cijene, predložio mu je da vrati tuženiku dokumente o robi kako bi ju tuženik mogao ocariniti, a potom, ako je roba u dobrom stanju da ju tužitelj uzme, a ako nije, da će to tuženik riješiti s dobavljačem, međutim, tužitelj mu nikada nije vratio dokumente o robi, zbog čega je tuženik morao izmijeniti svu dokumentaciju, za koje vrijeme je roba stajala na skladištu – 120 dana. Tuženik je odlučio preuzeti robu na sebe zbog svoje poslovne reputacije i dobrog odnosa sa dobavljačem, u suprotnom bi sav trošak spao na dobavljača. U odnosu na nesukladnost dokumentacije glede broja paleta, naveo je da se to lako promijeni u pet minuta jer se predračun može brzo ispraviti, a i da je predlagao plaćanje 20 paleta. Ostatak iznosa cijene navodi da je platio direktno dobavljaču čiji je direktor IHG, cesijom, preko svog društva koje je osnovao u Egiptu.

16.8. Navedene isprave sud je također prihvatio kao vjerodostojne , dok je iskaze saslušanih svjedoka prihvatio u dijelu u kojem su isti suglasni materijalnim dokazima u spisu. Nije prihvatio iskaz svjedoka UH u dijelu u kojem navodi da je količina batata u predračunu bila navedena okvirno te u kojem navodi da bi se konačna cijena imala utvrditi po primitku robe ili dokumentacije o robi jer to ne proizlazi iz materijalne dokumentacije koja se nalazi u spisu. Također sud nije prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tuženika u dijelu u kojem navodi da je tuženik prilikom izdavanja predračuna već umanjio cijenu robe za iznos od 1.327,23 EUR iz razloga kako je to već pojašnjeno u točki 15.12. ovog obrazloženja.

16.9. Na temelju tako provedenih dokaza utvrđeno je da je prije pristizanja drugog kontejnera robe tužitelj tražio od tuženika dostavu dokumentacije o robi, iako mu nije isplatio ostatak kupoprodajne cijene. Uslijed ranijeg poslovnog odnosa među strankama, postao je sporan preostali iznos kupoprodajne cijene, međutim stranke su postigle dogovor da će tužitelj isplatiti tuženiku umanjeni preostali iznos kupoprodajne cijene te da će pošiljatelj nakon primljene isplate izdati tužitelju elektroničko odobrenje tereta, odnosno omogućiti preuzimanje robe. Nakon toga je tužitelj poslao tuženiku sliku ekrana kompjutora o izdanom nalogu za plaćanje ostatka kupoprodajne cijene te je tuženik poslao tužitelju dokumentaciju o robi, međutim, tužitelj je naknadno obustavio izdani nalog za plaćanje ostatka kupoprodajne cijene. Također je naknadno, po primitku dokumentacije, utvrdio određene nedosljednosti u dokumentaciji o robi glede broja paleta robe koje se navode u pojedinim dokumentima. S obzirom da tužitelj nije isplatio tuženiku ostatak kupoprodajne cijene za robu, tuženik je od istog tražio vraćanje dokumentacije o robi, kako bi ju tuženik mogao ocariniti, međutim, tužitelj je uvjetovao vraćanje dokumentacije povratom predujma koji je isplatio po predračunu. Slijedom svega prethodnog, tuženik je izmijenio dokumentaciju o robi na svoje ime kao primatelja, nakon 120 dana stajanja robe na skladištu carine.

16.10. Prema odredbi čl. 397. ZOO-a, ako nije što drugo ugovoreno ili uobičajeno, prodavatelj nije dužan predati stvar ako mu kupac ne isplati cijenu istodobno ili nije spreman to istodobno učiniti, ali kupac nije dužan isplatiti cijenu prije nego što je imao mogućnost pregledati stvar.

16.11. Kad se predaja stvari ostvaruje uručenjem prijevozniku, prodavatelj može odgoditi odašiljanje stvari do isplate cijene, ili poslati stvar tako da zadrži pravo raspolaganja njome za vrijeme prijevoza. Ako je zadržao pravo raspolaganja stvarju za vrijeme prijevoza, prodavatelj može zahtijevati da stvar ne bude predana kupcu u odredišnom mjestu dok ne isplati cijenu, a kupac nije dužan isplatiti cijenu prije nego što je imao mogućnost pregledati stvar. Međutim, kad ugovor predviđa plaćanje uz predaju odgovarajuće isprave, kupac nema pravo odbiti isplatu cijene zbog toga što nije imao mogućnost pregledati stvar (čl. 398. st. 1. – 3. ZOO-a).

16.12. S obzirom da su stranke ugovorile plaćanje ostatka kupoprodajne cijene "protiv dokumenata", to proizlazi da je tužitelj bio dužan platiti ostatak kupoprodajne cijene prilikom predaje robe od strane prijevoznika (budući da je tužitelj ovdje trebao nastupati kao uvoznik robe) i istodobno s predajom dokumentacije o robi potrebne za carinjenje, i to neovisno o tome je li prethodno imao mogućnost pregledati robu. Dakle, tužitelj nije mogao osnovano odbiti isplatu ostatka kupoprodajne cijene uslijed nemogućnosti prethodnog pregleda robe i njezine dokumentacije.

16.13. Pri tome, okolnost da je u teretnici (list 180. spisa) navedeno da se radi o 20 paleta robe, dok je u fitosanitarnom certifikatu (list 184. spisa) i potvrdi o prometu robe (list 190. spisa) navedeno da se radi o 21 paleti robe, nije takav nedostatak koji bi opravdavao neispunjenje preostalog dijela obveze, a navedeno je moguće samo tiskarska pogreška jer su sve ostale pojedinosti u dokumentaciji ujednačene (pa tako i broj pakiranja, bruto i neto težina, broj kontejnera, broj snimača temperature i sl.). Osim toga, da je tužitelj zaista posumnjao u ispravnost robe uslijed navedene nesukladnosti, onda zasigurno ne bi inzistirao na sniženju cijene ili iznalaženju prihvatljivih rješenja, već bi raskinuo ugovor, vratio tuženiku dokumentaciju (koju je unatoč neplaćanju uredno zaprimio) i tražio povrat cijene. Suprotno tome, tužitelj je, nakon što je zaprimio dokumentaciju o robi, u kojoj nije ujednačen broj paleta robe, dogovorio s tuženikom plaćanje ostatka kupoprodajne cijene robe, umanjene za iznos od 1.327,23 EUR, a potom je i izdao nalog za plaćanje cijene, a potom ga je, tvrdeći da je to učinio jer bi tek za četiri dana dobio odobrenje za puštanje tereta, opozvao.

16.14. Stoga, kako je među strankama ugovoreno plaćanje ostataka kupoprodajne cijene za drugi kontejner batata uz predaju isprava potrebnih za carinjenje robe, to je tužitelj bio dužan isplatiti tuženiku ostatak kupoprodajne cijene i prije nego što je imao mogućnost pregledati batat, istovremeno s predajom dokumentacije o robi, a kako tužitelj to nije učinio, a nije ni raskinuo ugovor i tražio povrat plaćenog po toj osnovi, to bi tuženik faktično još uvijek imao pravo zahtijevati ispunjenje tužiteljeve obveze na isplatu ostatka kupoprodajne cijene, dok bi tužitelj imao pravo zahtijevati ispunjenje tuženikove obveze na predaju robe (čl. 358. st. 1. ZOO-a). Međutim, očigledno je, imajući u vidu vrstu ugovorene robe, da uslijed proteka vremena, ispunjenje tuženikove obveze više faktično nije moguće.

16.15. Prema odredbi čl. 374. ZOO-a, kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostrano obveznom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji odgovara druga strana, njezina obveza se gasi, ali ona zadržava svoju tražbinu prema drugoj strani, s tim što se smanjuje za onoliko koliko je ona mogla imati koristi od oslobođenja od vlastite obveze.

16.16. Dakle, kad ispunjenje prve strane postane nemoguće zbog događaja za koji odgovara druga strana, obveza prve strane se gasi. Tim gašenjem, obveza prve strane prestaje, ali obveza druge strane postoji i dalje jer prva strana "zadržava svoju tražbinu prema drugoj strani". Iako time nastaje situacija u kojoj druga strana neće dobiti ispunjenje obveze prve strane, a istodobno ostaje dužna ispuniti svoju vlastitu obvezu prema prvoj strani, takvo je stanje opravdano upravo zbog toga što je druga strana odgovorna za nemogućnost ispunjenja prve strane.

16.17. Iako za nemogućnost ispunjenja obveze tuženika odgovara tužitelj, jer je suprotno ugovoru bez opravdanog razloga odbio isplatiti ostatak kupoprodajne cijene, dok je tuženik istovremeno bio spreman ispuniti svoju obvezu na predaju stvari, tužitelj u svezi s predmetom njegove obveze ipak može imati neke tražbine, a koje predviđa odredba čl. 374. st. 2. ZOO-a. Međutim, tužitelj u ovom postupku niti tvrdi niti dokazuje da bi tuženik u vezi s objektom svoje obveze prema trećima imao kakve tražbine, stoga je njegov zahtjev za iznos od 6.967,95 EUR sa zateznim kamatama, neosnovan.

16.18. S obzirom da sud nije našao osnovanim zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 6.967,95 EUR, to nije odlučivao o tuženikovom prigovoru radi prebijanja.

16.19. Ovdje valja napomenuti da čak i da sud uzme da je među strankama došlo do konkludentnog sporazuma o raskidu ugovora jer je tužitelj odbio isplatiti ostatak kupoprodajne cijene, a tuženik zbog toga nije predao robu tužitelju, već ju je zadržao i njome dalje raspolagao, ovaj sud smatra da tužitelj ni tada ne bi imao pravo na povrat plaćenog jer iz korespondencije tužitelja i g. IH (list 95. spisa) proizlazi da je **.**.2022. IH obavijestio tužitelja da ako uplati sutra 4.645,30 EUR da će mu biti izdano odobrenje za puštanje tereta, u suprotnom da će tuženik promijeniti dokumentaciju na svoje ime, platiti dangubu od uplaćenog novca (predujma) i prodati robu nekom drugom, a da je tužitelj na to pristao. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj na taj način onda pristao na način razrješenja međusobnog odnosa na način na koji je to predložio međusobni posrednik g. IH.

17. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju čl. 451. st. 3. ZPP ukinuti u cijelosti platni nalog predmetnog rješenja o ovrsi, pa je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

18.1. U odnosu na protutužbeni zahtjev, a koji se odnosi na troškove koje je tuženik imao uslijed neispunjenja ugovorne obveze od strane tužitelja glede drugog kontejnera batata, i to troškove prijevoza u organizaciji otpremnika/naručitelja i zadržavanja kontejnera na odredištu u trajanju od 21. travnja do 12. kolovoza 2022., otpremničke usluge – uvoza i troškova carinske garancije – 30 dana, skladišnine AGCT, pregleda kontejnera, troškova sanitarnog pregleda i troškova FITO pregleda te prijevoza kontejnera na relaciji Rijeka – Kukuljanovo, tuženik nije dostavio nikakav dokaz iz kojeg bi proizlazilo da su mu troškovi u utuženom iznosu zaista nastali, iako je tužitelj osporio plaćanje utužene tražbine već u odgovoru na protutužbu. Stoga, kako je na tuženiku bio teret dokazivanja sporne činjenice plaćanja utužene tražbine, a isti nije dostavio niti jedan dokaz na tu okolnost, to je primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a), sud zaključio da tuženiku ti troškovi nisu nastali.

18.2. Osim toga, prilikom ocjene osnovanosti tuženikovog protutužbenog zahtjeva za naknadu štete zbog povrede ugovorne obveze sud uzima u obzir i dobitak koji je pored štete nastao za tuženika (čl. 346. st. 3. ZOO-a), kao što bi to u konkretnom slučaju bila cijena ostvarena daljnjom prodajom batata, a budući da tuženik nije niti tvrdio niti dostavio dokaze na tu okolnost, to sud na temelju izvedenih dokaza ne bi niti mogao utvrditi obujam štete koja je eventualno mogla nastati tuženiku.

18.3. Slijedom navedenog, valjalo je odbiti zahtjev tuženika-protutužitelja za isplatu iznosa od 17.161,86 EUR sa zateznim kamatama, pa je odlučeno kao u točki II. izreke presude.

19. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 1. u vezi sa st. 4. istoga članka ZPP-a. Naime, u konkretnom slučaju tuženik je uspio u sporu u odnosu na tužbeni zahtjev u iznosu od 16.939,48 EUR, dok je tužitelj uspio u sporu u odnosu na protutužbeni zahtjev u iznosu od 17.161,86 EUR, pa imajući u vidu da tužbeni zahtjev čini 98,70 % protutužbenog zahtjeva, sud ocjenjuje da su stranke u ovoj parnici u kojoj se zajednički raspravljalo o tužbenom i protutužbenom zahtjevu uspjele u približno jednakim dijelovima, pa svaka od njih ima snositi svoj trošak parničnog postupka, stoga je odlučeno kao u točki II. izreke rješenja (arg. iz odluke VSRH, Rev- 1103/2023 od 18. veljače 2025.).

20. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. lipnja 2026.

Sutkinja:

Marija Krajnović

Nacrt odluke izradila:

Barbara Mažuranić, sudska savjetnica

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od petnaest dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena, odnosno od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od osam dana od dana primitka prijepisa presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju-protutuženiku po pun.

- tuženiku-protutužitelju po pun.