Posl. broj: P-837/2025-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

STALNA SLUŽBA U LABINU

Labin, G. Martinuzzi br. 2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Labinu, po sutkinji Erici Golja, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja JS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Goranu Jovanoviću, odvjetniku u Labinu, protiv tuženika 1. AS, pok. J, nepoznata prebivališta i boravišta, 2. CS, rođ. CS, udovice A, nepoznatog prebivališta i boravišta, zastupanih po privremenom zastupniku Deanu Ilijevskom, odvjetniku u Labinu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne i javne rasprave 2. lipnja 2026. u nazočnosti tužitelja uz punomoćnika, te zamjenicu privremenog zastupnika ZS, odvjetničku vježbenicu u uredu privremenog zastupnika tuženika, 17. lipnja 2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je tužitelj OS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnina upisanih u zemljišne knjige Općinskog suda u Labinu, zemljišno knjižni odjel Labin, i to kako slijedi: k. č. [katastarska čestica] oranica, k. č. [katastarska čestica] oranica i k. č. [katastarska čestica] oranica, sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], upisane su kao suvlasništvo AS, pok. J i CS, rođ. CS, udovica A, svakog u 1/2 suvlasničkog dijela.

II. Nalaže se zemljišno-knjižnom odjelu Labin, uknjižba prava vlasništva tužitelja na nekretninama iz toč. I. ove presude, po pravomoćnosti ove presude, uz istovremeno brisanje prava vlasništva tuženika

III. Nalaže se tužitelju da privremenom zastupniku tuženika Deanu Ilijevskom, odvjetniku u Labinu nadoknadi troškove ovog postupka u iznosu od 412,50 eura (četiristo dvanaest eura i pedeset centi), sa zateznim kamatama od dana donošenja presude do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika, radi su podnijeli tužbu protiv tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva. U tužbi navodi da su tuženici su u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici nekretnina, upisane u k. o. [katastarska općina], i to k. č. [katastarska čestica] oranica, k. č. [katastarska čestica] oranica i k. č. [katastarska čestica] oranica, sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koje su upisane kao suvlasništvo AS, pok. J i CS, rođ. CS, udovica A, svakog u 1/2 suvlasničkog dijela. Iako su u zemljišnim knjigama predmetne nekretnine upisane kao vlasništvo tuženika, tužitelj navodi da su mu tuženici potpuno nepoznate osobe, te da predmetne nekretnine predstavljaju njegovo vlasništvo, a budući tužitelj, osobno i putem svojih pravnih prednika, predmetne nekretnine nesmetano koristi već preko 70 godina, i to temeljem zakonitog, istinitog i poštenog posjeda. Naime, u posjedu predmetnih nekretnina bio je još djed tužitelja, i to pok. PS, koji je u zakonit, istinit i pošten posjed predmetnih nekretnina stupio još 1946. godine, nakon Drugog svjetskog rata. Nakon smrti djeda tužitelja, pok. ŠS, zakonit, istinit i pošten posjed predmetnih nekretnina naslijedio je i preuzeo otac tužitelja, isto danas pok. MS, koji je predmetne nekretnine neprekidno koristio i obrađivao do svoje smrti, opravdano smatrajući da isto predstavljaju njegovo vlasništvo, koje je nas lijedio od svojeg oca, a nakon njega predmetne nekretnine koristi i obrađuje tužitelj, i to na način da na istima sija poljoprivredne proizvode. Tužitelja i njegove pravne prednike nitko nikada nije ometao u samostalnom posjedu predmetnih nekretnina, a nit i im na bilo koji način osporavao pravo na posjed. Tužitelj posebno napominje da nikada na istim nekretninama nije utvrđivana granica, odnosno međa, tako da tužitelj oduvijek obrađuje i nekretnine koje su u njegovom vlasništvu, odnosno istovremeno obrađuje i ovopredmetne nekretnine, opravdano smatrajući da iste predstavljaju njegovo vlasništvo. Slijedom navedenog, podnosi ovu tužbu, predlaže da sud istu prihvati, u roku od 15 dana.

2. Tuženici, zastupani po privremenom zastupniku Deanu Ilijevskom, odvjetniku u Labinu (postavljen rješenjem ovog suda posl. br. P-837/2025-4 od 18. prosinca 2025., str. 21-22) u odgovoru na tužbu od 13. siječnja 2026. na str. 32-33 spisa, usprotivili su se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlažu da sud odbije odnosno odbaci tužbu tužitelja, te potražuju troškove postupka.

3. Na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, i to ocjene pročitanih i razgledanih isprava u spisu i to izvatka iz BZP-a na str. 4, povijesnog zk izvatka na str. 5-12, povijesnog posjedovnog lista na str. 13-16, izvod iz posjedovnog lista na str. 16, povijesnog zk izvatka na str. 43-50, a u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. – Odluka USRH, 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014. – Odluka USRH, 70/2019., 80/2022., 144/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP), sud je odlučio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Predmet ovog spora predstavlja zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama k. č. [katastarska čestica], k. č. [katastarska čestica] i k. č. [katastarska čestica] oranica, sve upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], putem dosjelosti.

5. Predmetne nekretnine identificirane su u postupku od strane mjerničnog vještaka Barbare Verbanac Brezac te je utvrđeno da se predmetne katastarske čestice nalaze u [adresa]. K. č. [katastarska čestica] pristupa se sa makadamskog puta, u naravi livada. Pruža se u smjeru zapad – istok. Sa sjeverne strane makadamskog puta nalazi se k. č. [katastarska čestica] u naravi livada, duguljastog oblika i pruža se u smjeru sjeverozapad – jugoistok te cca 18 m istočno nalazi se k. č. [katastarska čestica] također duguljastog oblika i pruža se u smjeru sjeverozapad – jugoistok. K. č. [katastarska čestica] upisana je u BZP u uložak br. [broj ZK uloška] kao livada površine 806 m2 naziva Lihe. K. č. [katastarska čestica] kao oranica površine 454 m2 i kanal površine 226 m2 naziva Mlaka te k. č. [katastarska čestica] kao oranica površine 1428 m2 naziva Brajdice. Nalaz i mišljenje vještaka sud je u cijelosti prihvatio, obzirom je izrađen u cijelosti prema pravilima struke.

6. U stvarnom posjedu predmetnih nekretnina danas je tužitelj, a predmetne nekretnine bile su u posjedu tužiteljevog oca TS, a ranije djeda ŠS, koji su obrađivali utužene nekretnine, na njima su sadili krumpir i poljoprivredne kulture, kosili su ih i održavali.

6. 1. Navedeno je utvrđeno na temelju uvjerljivih i suglasnih, i iz tog razloga pozitivno ocijenjenih iskaza saslušanih svjedoka RS, IS, ali i tužitelja OS koji je iskazivao suglasno sa svjedocima. Svjedoku RS koji je rođen 1965. i ima nekretnine u blizini utuženih posjedovno stanje nije moglo biti nepoznato, te je potvrdio navod tužitelja i svjedoka IS o načinu korištenja utuženih nekretnina, te tko ih je koristio.

6. 2. Posjedovno stanje kako ga je prikazao tužitelj, a potvrdili svjedoci zasigurno potvrđuje i to da je u posjedu utuženih nekretnina nakon drugog svjetskog rata bio upisan PS, pok. C – djed tužitelja, a nakon njega je 1965. kao posjednik upisan MS, pok. PS, Jesenovik – otac tužitelja (stranica 13- 16 spisa).

6. 3. Činjenica je da je katastar (prvenstveno zbog poreznih nameta na zemlju) odražavao stvarno, faktično stanje, dok za danas upisane vlasnike nitko nije čuo niti ih je poznavao.

7. U ovom postupku nije dokazano da bi tužitelj i njegovi pravni prednici kroz cijelo vrijeme posjedovanja, i to zasigurno od 1945. znali ili da su s obzirom na okolnosti imali dovoljno razloga posumnjati da im ne pripada pravo na posjed predmetnih nekretnina u cijelosti. Sud je to zaključio budući da je iz iskaza saslušanih svjedoka jasno da tužitelju i njegovim prednicima nitko nije smetao posjed niti bilo što tražio za predmetne nekretnine. U postupku nije dokazano ni da bi tužitelj i njegovi prednici u posjed ušli silom, prijevarom ili zlouporabom povjerenja. Niti jedan od saslušanih svjedoka nikada nije čuo da bi tužitelju i prednicima netko osporavao pravo na posjed, pa ni tuženici, za koje ne znaju tko su. Svjedoci su samo prednike tužitelja i tužitelja viđali na prijeporu i da ga koriste. Tužitelj i njegovi prednici su zapravo vršili samostalan i neprekidan posjed najkasnije od 1945. g. do danas te su se u pogledu predmetnih nekretnina ponašali kao vlasnici u cijelosti, a tužitelj to čini i danas.

8. Jedan od načina stjecanja prava vlasništva predstavlja i pravni institut dosjelosti. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari njezinim neprekidnim samostalnim posjedovanjem kroz zakonom određeno vrijeme. Time se višegodišnjem posjedovnom stanju priznaje vlasničkopravni učinak čime se uklanja razlika između faktičnog i pravnog.

8. 1. Sukladno odredbi čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/1996., 68/1998.,137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 143/2012., 152/2014., 81/2015.

– pročišćeni tekst i 94/2017. – ispravak pročišćenog teksta; dalje: ZV) dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten stječe je dosjelošću protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja, a samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjed postoji ako posjednik izvršavajući svoju faktičnu vlast ne izvršava ničiju tuđu vlast, a posjed nema onaj tko prividno posjeduje ali ne izvršava nikakvu svoju vlast glede tuđe stvari.

8. 2 . Odredba čl. 160. st. 1. i 2. ZV-a određuje da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari i završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici odnosno kao pošteni samostalni posjednici. Pretpostavka stjecanja prava vlasništva dosjelošću je barem pošten posjed. Posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je obzirom na okolnosti imao razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed (čl. 18. st. 3. ZV-a). Zakoniti posjed postoji ako posjednik ima valjani pravni temelj tog posjedovanja, dakle, objektivno valjani titulus ili naslov stjecanja.

9. U postupku je utvrđeno da je tužitelj naslijedio oca TS, koji je naslijedio svog oca ŠS, pok. C. Dakle, tužitelj je u nesmetanom posjedu osobno od smrti oca, a putem prednika još od 1945. Budući je taj posjed najmanje pošten, predmetne nekretnine stekao je tužitelj u vlasništvo dosjelošću.

10. Slijedom iznijetog, sud je utvrdio da je tužitelj stekao pravo vlasništva utuženih nekretnina, pa je tužbeni zahtjev u cijelosti prihvaćen i odlučeno je kao u izreci.

11. Privremeni zastupnik tuženika potraživao je trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura, trošak zastupanja na ročištu 11.3.2026. iznos od 200,00 eura, za zastupanje na uviđaju iznos od 200,00 eura, odnosno 600,00 eura, sve uvećano za 10% zbog zastupanja dva tuženika, odnosno 660,00 eura, umanjeno za 50% zbog zastupanja po privremenom zastupniku, dakle 330,00 eura. Na taj iznos potražuje i trošak PDV-a, pa ukupno potražuje 412,50 eura s pripadajućim kamatama od donošenja presude, pa do konačne isplate.

11. 1. Zahtjev za naknadu troškova je osnovan. Privremeni zastupnik postavljen iz redova odvjetnika ima pravo na naknadu prouzročenih troškova na ime zastupanja tuženika prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, a ne prema Pravilniku o visini iznosa i načinu isplate naknade za skrbnika. Takav pravni stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. Rev-169/2021 od 11. siječnja 2023. U skladu s Tbr. 7. t. 1. , te Tbr. 9. t. 1. i 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023., dalje: OT) i čl. 155. ZPP - a, uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 1.000,00 eura privremenom zastupniku bi pripadala naknada za svaku radnju u iznosu od 206,25 eura (75 bodova x 2,00 eura, uvećano za 10% zbog zastupanja više tuženika, te uvećano za 25% PDV- a), odnosno pripada mu na ime tri izvršene radnje ukupno 618,75 eura. S obzirom da je privremeni zastupnik potraživao naknadu u ukupnom iznosu od 412,50 eura, toliko mu je i dosuđeno.

12. Slijedom toga, odlučeno je kao u t. III. izreke presude.

U Labinu 17. lipnja 2026.

Sutkinja

Erica Golja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku 15 (petnaest) dana od dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženima po privremenom zastupniku