Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Pn-45/2025-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, po sucu Blaženki Glad, kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] zastupan po punomoćniku Vedranu Jurašiću, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Sava osiguranje d.d., OIB:45237012600, iz Zagreba, R.F. Mihanovića 9, zastupan po punomoćnicima iz OD Rački i kolege iz Zagreba, radi naknade štete, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 19. svibnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja Vedrana Jurašića, odvjetnika u Ogulinu i punomoćnika tuženika ŠA, odvjetničkog vježbenika u OD Rački i kolege u Zagrebu, na ročištu za objavu i uručenje odluke, 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d., OIB:45237012600, iz Zagreba, R.F. Mihanovića 9, isplatiti tužitelju ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], iznos od 3.834,90 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12.08.2024. godine, pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Sava osiguranje d.d., OIB:45237012600, iz Zagreba, R.F. Mihanovića 9, tužitelju ĐA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] , naknaditi troškove ovog parničnog postupka u iznosu 2.515,06 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja, pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 10.08.2024.godine oko 11:15 sati, osiguranik tuženika HA iz [adresa], upravljajući vozilom marke Ford, reg. oznake i broja [registarska oznaka], skrivio prometnu nesreću u kojoj je oštećeno vozilo u vlasništvu tužitelja marke Audi, reg. oznake i broja [registarska oznaka].

Do prometne nesreće je došlo na način da se tužitelj sa svojim vozilom kretao [adresa] u [adresa] u smjeru mosta iznad kanjona rijeke Dobre odnosno u smjeru Ul. Vladimira Nazora, pri čemu se kretao desnim kolničkim trakom, zadržavajući smjer kretanja, dok se osiguranik tuženika kretao iz suprotnog smjera, pri čemu nije sačekao odnosno propustio vozilo tužitelja već je skrenuo u lijevo prema parkiralištu ugostiteljskog objekta „Dreams rock caffe“, odnosno tužitelju je oduzeo prednost prolaska, uslijed čega je u kolničkoj traci kojom se kretao tužitelj došlo do sraza predmetnih vozila.

U predmetnoj prometnoj nesreći nije bilo ozlijeđenih, tužitelj i osiguranik tuženika ispunili su i potpisali izvješće o prometnoj nesreći u kojem je osiguranik tuženika nedvojbeno priznao odgovornost za predmetnu prometnu nesreću.

Na vozilu tužitelja nastala je materijalna šteta pobliže specificirana u izvidu štete od 12.08.2024. godine sačinjenom po tuženiku.

Tužitelj nadalje navodi da je 12. kolovoza 2024. tuženiku podnio odštetni zahtjev, koji je odlukom tuženika od 25.09.2024. neosnovano otklonjen. U navedenoj odluci se npr. navodi da je tužitelj također skretao u lijevo (što ne odgovara istini), da iz izvršene rekonstrukcije (koja nije provedena) u bitnome proizlazi da oštećenja na vozilima ne odgovaraju opisanoj dinamici nastanka prometne nezgode, što je potpuno neosnovano.

S obzirom da tuženik nije ispunio svoju obvezu u rokovima iz čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, dužan je platiti i zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, pa do isplate.

Kako tuženik nije dobrovoljno ispunio svoju obvezu, predlaže donijeti presudu kojom će sud prihvatit tužbeni zahtjev.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje kao nespornu činjenicu da je s osiguranikom HA za vozilo Ford Focus, reg. OG395BE zaključio Policu osiguranja od automobilske odgovornosti br. 471084754.

Opreza radi, osporava aktivnu legitimaciju s obzirom da iz dostavljenog Uvjerenja o vlasništvu vozila proizlazi da je tužitelj bio vlasnik vozila do 25.2.2025., dok je tužba u ovoj pravnoj stvari podnesena 27.6.2025.

Tuženik osporava da su oštećenja na vozilu tužitelja i na vozilu osiguranika nastala u istom štetnom događaju, a s obzirom na činjenicu da se oštećenja na vozilima ne podudaraju te da ne odgovaraju dinamici nastanka štetnog događaja kako to tvrdi tužitelj.

Naime, uvažavajući sudarni položaj vozila, intenzitet oštećenja tužiteljevog vozila u vidu savinuća poklopca motora, oštećenja prednjeg svjetlosnog sklopa, branika, hladnjaka, blatobrana i dr. ne odgovara intenzitetu oštećenja vozila tuženikovog osiguranika kod kojeg izostaju oštećenja osim puknuća branika, maske i rešetke hladnjaka.

Tuženik osporava da bi oštećenja na tužiteljevom vozilu nastala uslijed kontakta s vozilom osiguranika tuženika, a s obzirom da na tužiteljevom vozilu postoji vrlo jasan horizontalni i vertikalni otisak objekta s kojim je tužiteljevo vozilo bilo u kontaktu i pod koji objekt je tužiteljevo vozilo najvjerojatnije zašlo; dok na vozilu osiguranika tuženika nema niti traga oblika ili deformacije koja bi bila pandan otisku koji se nalazi na vozilu tuženika – niti po obliku, niti po visini.

Nadalje, na tužiteljevom vozilu zona kontakta je strogo ograničena na lijevi prednji kraj vozila, u širini putnog svjetla L i ne šire od toga, a smjer deformacije je strogo od naprijed prema natrag; dok je na vozilu osiguranika tuženika zona kontakta puno niža (isključivo na donjem dijelu prednjeg branika) te je znatno manjeg intenziteta nego na vozilu tužitelja.

Slijedom navedenog, tuženik se ne protivi dokaznom prijedlogu tužitelja da se provede prometno vještačenje na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće, s tim da tuženik predlaže da se u slučaju određivanja prometnog vještačenja vještaku naloži da se očituje o mogućnostima nastanka oštećenja, odnosno je li do oštećenja moglo doći u štetnom događaju i na način kako to navodi tužitelj.

Opreza radi, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva te ističe kako sukladno čl. 1090. ZOO tužitelju ne pripada pravo za naknadu štete preko iznosa potrebnog da bi mu se materijalna situacija dovela u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štete. Tuženik ističe da tužitelj uz tužbu nije dostavio ponudu popravka ili sl., odnosno predložio bilo koji dokazni prijedlog iz kojeg bi bila razdivna visina štete koju potražuje tužbenim zahtjevom.

Tuženik smatra kako intenzitet sudara nije mogao dovesti do materijalne štete u takvom obimu koji bi zahtijevao iznos naknade štete u visini koju potražuje tužitelj. Opreza radi, ističe i prigovor podijeljene odgovornosti za nastanak nezgode. Tuženik smatra da je tužitelj u tužbi pogrešno postavio tijek kamata na iznos naknade imovinske štete. Sukladno čl. 1089. st. 2. Zakona o obveznim odnosima visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke. Prema tome, kamate na imovinsku štetu teku eventualno od dana presuđenja. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Tužitelj se u podnesku od 20. kolovoza 2025. očitovao na navode odgovora na tužbu. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije, tužitelj je u trenutku štetnog događaja (10.08.2024.godine) bio vlasnik predmetnog vozila, odjavio ga je 25.02.2025.godine jer je odlučio da ga neće popravljati i da će ga prodati u stanju u kakvom je bilo nakon predmetne prometne nezgode, što je u konačnici i učinio 22.03.2025.

Tužitelju je u spornom događaju oštećeno vozilo i to krivnjom tuženikova osiguranika. Dakle, tužitelj je pretrpio imovinsku štetu. Tužitelj je navedeno vozilo nakon predmetne prometne nezgode mogao npr. i darovati, dati na uništenje, ali to ne mijenja činjenicu da mu je u štetnom događaju prouzročena šteta koja mu mora biti naknađena. Tuženik nadalje tvrdi da „tužitelj uz tužbu nije dostavio ponudu popravka vozila ili sl. odnosno predložio bilo koji dokazni prijedlog iz kojeg bi bila razvidna visina štete koju potražuje tužbenim zahtjevom.“

Kako je tužitelj odlučio da neće popravljati vozilo, nije dostavio račun popravka vozila, ali je zato predložio očevid na licu mjesta uz provođenje vještačenja po vještaku za promet i procjenu motornih vozila, na okolnost dinamike nastanka prometne nesreće i visine pretrpljene štete, što podrazumijeva i na okolnost da li su oštećenja na tužiteljevom vozilu (navedena u izvidu štete i vidljiva na priloženim fotografijama) u uzročno-posljedičnoj vezi sa predmetnom prometnom nezgodom. Radi izbjegavanja bilo kakvih dvojbi, tužitelj izrijekom predlaže provođenje prometnog vještačenja i na potonje okolnosti.

Tužitelj napominje da nema nikakve potrebe bilo koga varati, pa tako ni tuženika kao osiguravajuće društvo. Tužitelj i nadalje ostaje kod tvrdnje da je kritične zgode do prometne nezgode došlo upravo na način kako je to u tužbi opisao, te da su na njegovom vozilu, upravo u predmetnom štetnom događaju, nastala oštećenja koja su fotografirana i evidentirana u izvidu štete, zbog čega je u konačnici, nakon odštetnog zahtjeva, podnio ovu tužbu.

Što se tiče tuženikova prigovora podijeljene odgovornosti, predloženo je prometno vještačenje, saslušanje svjedoka - uključujući osiguranika tuženika HA, koji je u izvješću o prometnoj nezgodi naveo i potpisao „priznajem krivnju“, tako da će se tijekom postupka utvrditi da nema tužiteljevog doprinosa nastanku predmetne prometne nezgode.

4. Među strankama nije sporno da je na dan štetnog događaja, odnosno 10. kolovoza 2024., vozilo marke Ford Focus, reg. Oznake [registarska oznaka] bilo osigurano od automobilske odgovornosti kod tuženika.

5. Sporan je način nastanka štetnog događaja, odgovornost tuženika za naknadu štete, uzročno-posljedična veza između oštećenja na vozilu tužitelja i štetnog događaja kako ga tužitelj opisuje te visina štete.

6. Radi utvrđenja spornih činjenica sud je tijekom postupka izvršio uvid i čitanje Izvješće o prometnoj nesreći od 10.08.2024. (list 4 spisa), Uvjerenje o vlasništvu vozila (list 5 spisa), Provjera osiguranja (list 7 spisa), Polica osiguranja (list 8 spisa), Izvid štete od 12.08.2024. (list 9 spisa), Fotografije vozila marke Ford, reg. oznake i broja [registarska oznaka] i vozila marke Audi, reg. oznake i broja [registarska oznaka] sačinjene po procjenitelju tuženika (list 11 do 46 spisa), Prijava i zahtjev za naknadu štete iz automobilske odgovornosti od 12.08.2024. (list 47 spisa), Utemeljeni odgovor od 25.09.2024. (list 49 spisa), Prigovor (e-mail) od 28.09.2024.g.) s privicima (list 51 spisa), Prigovor od 30.10.2024. s privicima (list 54 spisa), Očitovanje na izjavljenu pritužbu od 13.11.2024., (list 60 spisa), Prometna dozvola za potvrdom odjave (list 74 spisa), Izjava o mjestu čuvanja odjavljenog vozila od 25.02.2025. (list 76 spisa), Kupoprodajni ugovor od 22.03.2025. (list 77 spisa).

Proveden je očevid i prometno vještačenje po vještaku Davidu Ležaja, dipl. ing. te je vještak i saslušan na ročištu (list 95, 97-116, 129-132, 142-143 spisa). Saslušani su svjedoci NA, JA i HA (list 90-93 spisa), SA i KA (list 141 spisa). Saslušan je tužitelj, kao stranka (list 94 spisa).

7. Ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u nastavku ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Svjedok HA, osiguranik tuženika, saslušan na mjestu prometne nesreće, izjavljuje da je bio najprije zaustavljen, propustio je auto koji je prošao iz suprotnog smjera, dao je lijevi žmigavac i započeo skretanje te je naletio tužitelj i došlo je do sudara. Najprije je stajao sa vozilom a stao je jer su njegovi prijatelji bili za stolom na terasi. Trebao je ići na kavu i zato je pogledao na terasu i to je bio trenutak nepažnje i u tom trenu naišlo je vozilo tužitelja i došlo je do sudara. Vozio je Ford Focus a tužitelj je vozio Audi.

9. Svjedok JA, u iskazu navodi da je u trenutku štetnog događaja bio na terasi ugostiteljskog objekta za stolom koji gleda na cestu. U jednom trenutku iz pravca mosta došao je HA koji zastaje i komunicira kratko s njima za stolom. Još je imao otvoren prozor, zastao je da propusti auto i u tom trenutku ga je netko a svjedok misli NA zvao da dođe na piće k njima za stol i HA kreće, skreće u lijevo i na to svjedok čuje škripu guma i odmah udarac. Pojašnjava da je HA propustio određeno vozilo jer je zbog toga i stao te počeo s njima komunicirati. Čuo je "ajde dođi na piće, ajde, ajde" i HA skreće i u tom trenutku je čuo udarac i vidio vozilo BA koje do tada nije vidio s terase kako dolazi iz razloga što su na nogostupu na parkirnim mjestima bila parkirana vozila. Sraz vozila dogodio se u traci kojom se kretao BA.

10. Svjedok NA, u iskazu navodi da je tog dana bio na terasi Ugostiteljskog objekta Dreams za stolom odmah do vrata koji gleda na cestu. S njim za stolom bili su JA, SA, CA i par prijatelja iz Zagreba. Vidio je da iz smjera grada, mosta, dolazi vozilo HA i sjeća se da mu je nešto dobacio kao "dođi na kavu" u tom smislu ili se je javio. On je stajao, propustio auto i onda je skrenuo lijevo u ulaz u dvorište ugostiteljskog objekta i tada je naišlo vozilo BA. Čuo je kratku škripu i vozilo se zaustavilo, došlo je do sudara. HA je stajao, oduzeo je prednost vozilu BA koje se kretalo normalnom brzinom, 30 – 40 km/h.

11. Svjedok SA, u iskazu navodi da je HA propustio jedno vozilo koje se je kretalo njemu iz suprotnog smjera prema gradu i nakon što je propustio taj auto onda je počeo skretati u lijevo prema parkingu od Dreams-a i onda tom prilikom iz suprotnog smjera naišao je gospodin BA i tom prilikom HA mu je oduzeo prednost i dogodio se sudar. Nakon toga HA je izišao van iz vozila i počeo se ispričavati gospodinu ĐA što mu je oduzeo prednost ali nisu bili dugo na cesti jer su i iz jednog i iz drugog smjera dolazili auti i stvarala se kolona i zato je HA skrenuo na parking i gospodin BA isto za njim na parking Dreams-a. Nakon što se svjedoku predočuje fotografija s lista 58 spisa uvidom u e-spis, svjedok iskazuje da su upravo nakon štetnog događaja ovako izgledala ova dva vozila, s ovim oštećenjima nakon što su se maknula s ceste na parkiralište Dreams-a.

12. Svjedok KA u svom iskazu navodi da je kupio predmetni auto nakon prometne nesreće od gospodina BA. On je za taj auto platio 1.000,00 eura, to je bilo u trećem mjesecu, u ožujku 2025. Zaključili su pisani ugovor.

13. Tužitelj BA, saslušan kao stranka, u iskazu navodi da se kretao svojim prometnim trakom i približavao se mostu. Vidio je da stoji vozilo HA u njegovom prometnom traku. Kada se je približavao njemu neposredno prije udarca je refleksno zakočio i odmah je bio udarac. Refleksno je zakočio jer je vozilo HA već započeo skretanje u lijevo na parking ugostiteljskog objekta Dreams -a. Počela se stvarati kolona vozila, HA mu se ispričavao, rekao mu je da ga nije vidio, priznao je krivicu, rekao je da će mu dati policu osiguranja i tada su se sklonili s ceste dolje u dvorište da ne ometaju promet, dao mu je policu osiguranja i ispisali su Europsko izvješće o prometnoj nesreći gdje su sve napisali kako su se vozila nalazila, kako su se kretali, potpisao je HA i on. Vozilo je prodao za 1.000,00 eur- a.

14. Iz iskaza prometnog vještaka, na mjestu prometne nesreće, proizlazi da se po iskazima tužitelja i osiguranika tuženika dogodio centralni sudar na adresi [adresa] prilikom skretanja vozila osiguranika tuženika na parkiralište s lijeve strane. Brzina će se utvrditi prema oštećenjima na vozilima kao i kompatibilnost oštećenja te mogućnost izbjegavanja sudara kao i visina pretrpljene štete. Izvršio je pregled mjesta događaja, izmjere širina kolnika te karakteristična pokazivanja u pogledu dinamike nezgode. U nalazu i mišljenju navesti će podatke izmjera na licu mjesta te će dostaviti pisani nalaz i mišljenje.

15. Iz Nalaza i mišljenja prometnog vještaka Davida Ležaja, dipl. ing. prometa (list 97- 116 spisa) proizlazi da je

1. Uzimajući u obzir visinu, intenzitet i karakter oštećenja utvrđeno da su oštećenja na vozilima usporediva po visini i intenzitetu.

2. Međusobnom usporedbom oštećenja na vozilima i njihovim smjerovima kretanja može se zaključiti da je vozilo tužitelja prednjim lijevim dijelom vozila naletilo na prednju desni kut osobnog automobila osiguranika tuženika koji je iz stanja mirovanja vršeći radnju skretanja u lijevo oduzeo prvenstvo prolaska ne vodeći računa o nadolazećem vozilu tužitelja iz suprotnog smjera.

3. Mjesto sudara: ul. Nova Cesta između kč. br. 1 i 1a, [adresa] na jugoistočnoj strani kolnika.

4. Dozvoljena brzina kretanja 50 km/h

5. Vozilo osiguranika tuženika ( Ford Focus) je iz stanja mirovanja započeo radnju skretanja u lijevo. Od trenutka prelaska preko razdjelne linije, do trenutka sudara prešlo put od oko 2,9 metara u vremenu od oko 1.97 sekundi. U trenutku sudara kretalo se brzinom od oko 10,6 km/h.

6. Vozilo tužitelja u trenutku prelaska vozila Forda Focusa preko razdjelne linije se nalazilo na udaljenosti od mjesta sudara od oko 26,6 metara i kretalo se brzinom od oko 60,8 km/h. Uočavanjem opasnosti tužitelj započinje radnju forsiranog zaustavljanja i do mjesta sudara smanjuje brzinu na 26,3 km/h te P/L dijelom vozila udara u P/D vozila Ford Focus.

7. Do prometne nesreće ne bi došlo:

- da se vozač osobnog automobila osiguranika tuženika prije poduzimanja radnje skretanja u lijevo uvjerio da može na siguran način skrenuti u lijevo, bez ugrožavanja ostalih sudionika u prometu. Prije započinjanja radnje skretanja je mogao vidjeti vozilo tužitelja u lijevoj prometnoj traci kako se iz suprotnog smjera kreće prema njemu i propustiti ga, te se prometna nesreća ne bi dogodila.

- da je vozač vozila tužitelja u trenutku uočavanja opasnosti a kada je bilo udaljen od mjesta naleta oko 26,6 metara reagirao intenzivnim kočenjem, te da se kretao brzinom jednakom ili manjom od: 13,2 m/s ili 47,7 km/h.

8. Na osobnom automobilu tužitelja je utvrđeno nerentabilnost popravka, te je proglašena totalna šteta. Ukupna visina štete na osobnom automobilu tužitelja na dan nezgode iznosi 3.892,09 eura.

16. Tužitelj smatra da Nalaz i mišljenje vještaka potvrđuje navode tužitelja tijekom postupka, a koji nalaz je u bitnome sukladan i iskazu osiguranika tuženika i iskazima svjedoka koji su bili neposredni očevici prometne nezgode.

Tako vještak u bitnome navodi:

- da su oštećenja na vozilima usporediva po visini i intenzitetu,

- da je osiguranik tuženika, iz stanja mirovanja, svojim vozilom vršio radnju skretanja u lijevo, čime je oduzeo prvenstvo prolaska ne vodeći računa o nadolazećem vozilu tužitelja iz suprotnog smjera,

- da vrijednost vozila na dan nastanka štete iznosi 4.834,90 €

- da vrijednost ostataka vozila iznosi 942,81 €,

- da ukupna šteta na osobnom vozilu tužitelja iznosi 3.892,09 €.

Ovom dijelu nalaza tužitelj ne prigovara.

Tužitelj djelomično prigovara nalazu vještaka da se tužitelj u trenutku kada je uočio opasnost kretao brzinom oko 60,8 km/h, no ova okolnost nije odlučna za udovoljiti tužbenom zahtjevu, jer je riječ o manjem prekoračenju brzine kretanja, a nezgoda bi bila neizbježna i da se tužitelj kretao brzinom od 50 km/h.

To iz razloga jer vještak u nalazu navodi da je tužitelj mogao izbjeći prometnu nezgodu da je poduzeo radnju intenzivnog kočenja, te da se kretao brzinom jednakom ili manjom od 47,7 km/h.

Nadalje vještak navodi da je tužitelj uočavanjem opasnosti do mjesta sudara smanjio svoju brzinu na 26,3 km/h.

Tome treba pridodati iskaz osiguranika tuženika HA koji je naveo da je najprije bio zaustavljen, propustio je jedan auto koji je išao iz suprotnog smjera (istog kao i tužitelj), nakon čega započinje radnju skretanja i dolazi do sraza njegovog vozila i vozila tužitelja. Nadalje ovaj svjedok u bitnome navodi da je do sudara došlo uslijed njegove nepažnje jer je pogledao prema prijateljima koji su ga čekali na terasi kafića. I u konačnici, ovaj svjedok navodi „Nakon što se dogodio sudar ja sam odmah priznao krivnju jer sam svjestan svog trenutka nepažnje jer sam oduzeo tužitelju prednost.“ Svjedok JA također navodi da je osiguranik tuženika HA prethodno prometnoj nezgodi „zastao da propusti auto“.

Svjedok NA izjavljuje da je osiguranik tuženika HA „stajao, propustio auto i onda je skrenuo u lijevo u ulaz u dvorište ugostiteljskog objekta i tada je naišlo vozilo BA“.

Ako gledamo prometnu situaciju iz pozicije tužitelja, koji se kretao svojom prometnom trakom i zadržavao smjer kretanja, onda je potpuno neočekivano da bi osiguranik tuženika poduzeo radnju skretanja u lijevo, jer je njegovo vozilo bilo zaustavljeno i prethodno skretanju je već propustilo jedno vozilo sa prednošću prolaska koje se kretalo ispred vozila tužitelja.

Dakle, tužitelj smatra da nema nikakvog doprinosa tužitelja nastanku predmetnog štetnog događaja, odnosno da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za prometnu nezgodu, budući da do prometne nezgode ne bi došlo (kako i vještak navodi):

-da se vozač osobnog automobila osiguranika tuženika prije poduzimanja radnje skretanja u lijevo uvjerio da može na siguran način skrenuti u lijevo, bez ugrožavanja ostalih sudionika u prometu, jer je prije započinjanja radnje skretanja mogao vidjeti vozilo tužitelja u lijevoj prometnoj traci kako se iz suprotnog smjera kreće prema njemu i propustiti ga (kao što je i propustio vozilo prije vozila tužitelja).

S obzirom da je vještak u nalazu naveo da vrijednost vozila na dan nastanka štete iznosi 4.834,90 €, da vrijednost ostataka vozila iznosi 942,81 €, a tužitelj je za ostatke vozila ostvario kupoprodajnu cijenu u iznosu od 1.000,00 € (o čemu je priložen ugovor o kupoprodaji), proizlazi da je tužitelj pretrpio štetu u iznosu od 3.834,90 €. Slijedom iznesenih razloga, tužitelj specificira tužbeni zahtjev i predlaže donijeti slijedeću presudu: Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati iznos od 3.834,90 € sa zakonskom kamatom tekućom od 12.08.2024. godine, pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

17. Tuženik u podnesku potvrđuje da je 21. studenog 2025. zaprimio Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet Davida Ležaje, dipl. ing. od 13. studenog 2025., kao i podnesak tužitelja od 21. studenog 2025. te se ovim podneskom tuženik na sve navedeno očituje kako slijedi.

Tuženik osporava nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem vještak navodi da bi oštećenja na vozilu tužitelja nastala u štetnom događaju te u dijelu ocjene visine štete. Tuženik smatra da, uvažavajući sudarni položaj vozila, intenzitet oštećenja tužiteljeva vozila u vidu savinuća poklopca motora, oštećenja prednjeg svjetlosnog sklopa, branika, hladnjaka, blatobrana i dr. ne odgovara intenzitetu oštećenja vozila tuženikovog osiguranika kod kojeg izostaju oštećenja osim puknuća branika, maske i rešetke hladnjaka.

Tuženik osporava da bi oštećenja na tužiteljevom vozilu nastala uslijed kontakta s vozilom osiguranika tuženika, a s obzirom da na tužiteljevom vozilu postoji vrlo jasan horizontalni i vertikalni otisak objekta s kojim je tužiteljevo vozilo bilo u kontaktu i pod koji objekt je tužiteljevo vozilo najvjerojatnije zašlo; dok na vozilu osiguranika tuženika nema niti traga oblika ili deformacije koja bi bila pandan otisku koji se nalazi na vozilu tuženika – niti po obliku, niti po visini.

Nadalje, na tužiteljevom vozilu zona kontakta je strogo ograničena na lijevi prednji kraj vozila, u širini putnog svjetla L i ne šire od toga, a smjer deformacije je strogo od naprijed prema natrag; dok je na vozilu osiguranika tuženika zona kontakta puno niža (isključivo na donjem dijelu prednjeg branika) te je znatno manjeg intenziteta nego na vozilu tužitelja. Sve navedeno vidljivo je iz fotografija vozila.

Slijedom navedenog, tuženik smatra da ne postoji mogućnost da su sva oštećenja na vozilu tužitelja u uzročno-posljedičnoj vezi s ovim štetnim događajem.

Nadalje, tuženik osporava da bi visina štete na osobnom automobili tužitelja na dan nezgode iznosila 3.892,09 EUR te ističe da je tako utvrđena vrijednost vozila previsoko odmjerena.

Tuženik smatra da primijenjena metodologija izračuna koja se temelji na izračunu iz novonabavne vrijednosti vozila nije prikladna u konkretnom slučaju s obzirom da se radi o modelu vozila koje više nije u proizvodnom i prodajnom programu, a pogotovo s obzirom na činjenicu što iz nalaza i mišljenja nije razvidno da bi vještak sukladno pravilima struke primijenio korekcijski faktor s obzirom na zastarjelost tipa vozila. Jednako tako, iz nalaza i mišljenja proizlazi da vještak nije obračunao amortizaciju po osnovi prijeđenih kilometara vozila, niti je poznato je li vještak pregledao vozilo kako bi pravilno utvrdio njegovo stanje i obračunao amortizaciju.

Također, tuženik smatra da vještak pogrešno pri izračunu vrijednosti vozila uzima u obzir novonabavnu cijenu vozila u koju uračunava i porez na promet motornim vozilima. Tuženik smatra da navedeni trošak ne bi trebalo uračunavati u osnovicu za utvrđivanje visine štete na vozilu niti je taj trošak obuhvaćen eventualnom štetom koju je u štetnom događaju pretrpio tužitelj. Stoga, tuženik smatra da je vještak kao polaznu točku za utvrđenje vrijednosti vozila pogrešno koristio novonabavnu vrijednost, umjesto iskazanu prodajnu cijenu vozila (osnovna cijena + PDV).

U svakom slučaju, tuženik smatra da je u konkretnom slučaju prikladna isključivo metodologija izračuna na temelju tržišne vrijednosti predmetnog vozila u Republici Hrvatskoj, a koja vrijednost se za neoštećena vozila sličnih karakteristika kreće između 2.700,00 EUR i 4.000,00 EUR, a istu je u konkretnom slučaju potrebno umanjiti za vrijednost spašenih dijelova, korist ostvarenu prodajom vozila te umanjeno za doprinos tužitelja nastanku štetnog događaja koji je sukladno nalazu i mišljenju znatan. Naime, iz nalaza i mišljenja proizlazi odgovornost tužitelja za nastanak štetnog događaja, s obzirom na činjenicu da se tužitelj kretao većom brzinom (60.8 km/h) od dopuštene te da bi prometna nesreća bila izbjegnuta da se tužitelj kretao sukladno prometnim propisima i ograničenju brzine kretanja (50 km/h). Slijedom navedenog, brzina kretanja tužitelja je u svezi s nastankom prometne nesreće do koje ne bi niti došlo da se tužitelj kretao primjerenom brzinom.

U odnosu na podnesak tužitelja od 21. studenog 2025., tuženik se protivi preinaci tužbenog zahtjeva te ističe kako tužitelj neosnovano osporava nalaz i mišljenje u dijelu koji potvrđuje odgovornost tužitelja nastanku štetnog događaja.

Ustrajući kod svih navoda i prigovora iznesenih tijekom postupka, tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev odbije uz istodobnu obvezu tužitelja da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

18. Na prigovore tuženika prometni vještak se je pisano očitovao ( list 129 do 132 spisa). Uvijanje poklopca motora vozila tužitelja nije nastalo od direktnog kontakta s poklopcem motora tuženika. Uvijanje poklopca motora je nastalo od utiskivanja gornjeg dijela prednjeg branika vozila tužitelja pri sudaru.

Također, uzimajući u obzir izgled i karakter oštećenja pretpostavka je da se na vozilu tužitelja nalazio poklopac motora Aftermarket.

Aftermarket haube tanje i „flimsier” – imaju:

• tanji lim, te su paneli u pravilu 10–30% lakši

• jednostavnija ili slabija unutarnja ojačanja

U sudaru će se aftermarket čelična hauba gotovo sigurno saviti lakše i pri manjoj sili nego originalna.

Sam otisak na poklopcu motora je nastao u završnoj fazi sudara te je isti doveo do prednjeg previjanja poklopca motora vozila tužitelja.

Kontaktne zone na prednjim branicima su uvjetovale veće utiskivanje prednjeg branika tužitelja. Zbog forsiranog zaustavljanja vozila tužitelja u trenutku sudara je došlo do manjeg poniranja prednjeg dijela vozila tužitelja. To je uzrokovalo da je u samom sudaru dio branika s ojačanjem vozila tuženika prodiralo iznad ojačanja prednjeg branika vozila tužitelja, te je na taj način na neojačanom (mekanim) dijelu gornjeg dijela branika tužitelja došlo do utiskivanja gornjeg dijela branika s maskom, veznom stijenom, svjetlom i poklopcem motora.

Analizom fotografija utvrđeno da je na poklopcu motora tužitelja vidljiv površinski otisak koji je nastao od laganog kontakta s donjim dijelom poklopca motora tuženika, a isti odgovara smjeru kretanja vozila tužitelja u odnosu na vozilo tuženika .

Vještak je mišljenja da kontaktne zone odgovaraju u cijelosti što je pojašnjeno u točci 1 i 2.

Utvrđena vrijednost vozila je ispravna i sukladna sa stanjem tržišta rabljenih vozila u vremenu nastanka prometne nesreće.

Metodologija temeljena na novonabavnoj vrijednosti te amortizacijskim i korekcijskim koeficijentima je skroz primjenjiva u predmetnom slučaju.

Ista nije primjenjiva kada se radi o vozilima koji nisu registrirana na području RH ili kada se radi o povijesnim vozilima.

Kako u predmetnom slučaju imamo vozilo registrirano na području RH a isto nije povijesno vozilo, ispravno je primijeniti obračun totalne štete po metodologiji o procjeni šteta temeljen na novonabavnoj vrijednosti, amortizacijskim i korekcijskim koeficijentima.

Nije moguće primijeniti zastarjelost tipa, jer je korištena novonabavna vrijednost predmetnog modela.

Vještak nije obračunao amortizaciju po osnovi prijeđenih kilometara vozila Korekcijski koeficijent prijeđene kilometraže vozila nije primjenjiv za osobna vozila starija od 10 godina., U iznimnim slučajevima primjenjivo je do 14 godina i 2 mjeseca. Po isteku toga razdoblja, pri utvrđivanju tržišne vrijednosti osobnog vozila, primjena korekcijskog koeficijenta prema prijeđenoj kilometraži nije dopuštena.

Vještak navodi da nije osobno pregledavao vozilo.

Sukladno metodologiji temeljenoj na novonabavnoj vrijednosti, amortizacijskim i korekcijskim faktorima, temelj za obračun je novonabavna vrijednost vozila na dan obračuna sa svim važećim porezima koji su aktualni u trenutku obračuna. Procijenjena vrijednost vozila u nalazu je ispravna i sukladna sa stanjem tržišta rabljenih vozila u vremenu nastanka prometne nesreće. U nalazu priložen i ispis tržišta aktualan u okvirno vrijeme nastanka prometne nesreće.

Prometna nesreća ne bi bila izbjegnuta da se tužitelj kretao brzinom od 50 km/h što je pojašnjeno u nalazu.

19. Prometni vještak David Ležaja, saslušan je na ročištu 19. svibnja 2026. Na upit može li vještak sa sigurnošću reći da su sva oštećenja na vozilu tužitelja upravo rezultat ove prometne nesreće, vještak odgovara da su oštećenja na vozilu oštećenika usporediva po visini, po intenzitetu s oštećenjima vozila štetnika te su usporediva s dinamikom nastanka.

Na upit punomoćnika tuženika vještak pojašnjava da postoje dijelovi vozila koji su originalni i postoje dijelovi vozila koji su zamjenski i da zamjenski dijelovi jesu jeftiniji. Na upit bi li nesreća bila izbjegnuta da je BA vozio dopuštenom brzinom od 50 km/h, vještak odgovara da prometna nesreća ne bi bila izbjegnuta.

Na upit bi li oštećenja na vozilu tužitelja bila manja da je vozio manjom brzinom, vještak odgovara da bi.

Na upit na koliko je metara udaljenosti u trenutku skretanja vozila HA od vozila kojim je dolazio BA, vještak odgovara da je udaljenost bila oko 26,5 metara i to u trenutku prelaska preko razdjelne linije.

Na upit da li ostaje kod svog Nalaza i mišljenja i Dopune nalaza i mišljenja, vještak odgovara da ostaje.

Na upit tko je odgovoran za ovu prometnu nezgodu, odnosno tko ju je prouzročio i zbog čega, vještak odgovara da je osiguranik tuženika zbog oduzimanja prednosti sa minimalnim vremenom mogućnosti reakcije i uz to još tužitelj nije imao mogućnost i samo usporavanja već je morao zaustaviti svoje vozilo da bi prometna nesreća bila izbjegnuta.

Na upit pod pretpostavkom da je tužitelj vozio brzinom od 50 km/h da li bi prometna nezgoda bila izbjegnuta, vještak odgovara da ne bi prometna nezgoda bila izbjegnuta jer ni pri toj brzini tužitelj ne bi imao dovoljno vremena i prostora za zaustaviti vozi lo.

20. Iako je tuženik osporavao uzročnu vezu između nastalih oštećenja na vozilu tužitelja i samog štetnog događaja na način kako ga je tužitelj opisao, iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka slijedi da su oštećenja na vozilu tužitelja i osiguranika tuženika sukladna. Vještak je, osim toga, osvrćući se na prigovore tuženika zbog kojih nije prihvaćao nalaz i mišljenje vještaka, posebno detaljno argumentirao i obrazložio mehanizam nastanka oštećenja na jednom i drugom vozilu, tj. potvrdio je da su oštećenja na vozilima usporediva po visini i intenzitetu, a koju ocjenu prihvaća i ovaj sud jer je mišljenje dato stručno i objektivno imajući u vidu da se radi o ovlaštenoj i stručnoj osobi za vještačenje, da je vještak Nalaz i mišljenje dao temeljem dokumentacije u spisu, fotografije koje je sačinio tuženik, a nastanak prometne nesreće sukladno opisuju svjedoci neposredni očevici prometne nesreće i sudionici prometne nesreće. Dinamiku nastanka prometne nesreće sud utvrđuje temeljem Nalaza i mišljenja vještaka kao i u ovom predmetu održanog očevida na licu mjesta, iskaza saslušanih svjedoka JA, NA i SA koji su bili neposredni očevici prometne nesreće, kao i iskaza sudionika prometne nesreće odnosno osiguranika tuženika HA, koji je, između ostalog naveo: „....i zato sam pogledao na terasu i to je bio trenutak nepažnje i u tom trenutku je naišlo vozilo tužitelja i došlo je do sudara.....Nismo zvali policiju jer se je iza mene stvorila kolona i zato smo se dogovorili da nećemo zvati policiju uz priznanje moje krivice....“ Nadalje, svjedok HA u svojem iskazu, nakon što mu je predočeno izvješće o prometnoj nesreći, potvrđuje da je navedeno izvješće sastavio sa tužiteljem i potpisao ga.

21. Člankom 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (“Narodne Novine” broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17, 70/19., 42/20., 85/22., 114/22., 133/23. i 145/24.) je propisano da vozač koji namjerava na cesti ili drugoj prometnoj površini obaviti neku radnju vozilom (...mijenjati prometnu traku...skretati udesno ili ulijevo..), ne smije početi takvu radnju ako time dovodi u opasnost druge sudionike u prometu ili imovinu. Prije započinjanja navedenih radnji vozač je dužan uvjeriti se da to može učiniti bez opasnosti za druge sudionike u prometu ili imovinu, vodeći pritom računa o položaju vozila te o smjeru i brzini kretanja.

22. Člankom 57. st. 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama je propisano da je vozač vozila koje skreće ulijevo dužan propustiti vozilo koje, dolazeći iz suprotnog smjera, zadržava smjer svojeg kretanja ili skreće udesno.

23. Kako iz Nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je osiguranik tuženika, iz stanja mirovanja, svojim vozilom vršio radnju skretanja u lijevo, čime je oduzeo prvenstvo prolaska, ne vodeći računa o nadolazećem vozilu tužitelja iz suprotnog smjera, osiguranik tuženika postupio je protivno citiranim zakonskim odredbama.

24. Kako iz Nalaza i mišljenja prometnog vještaka (list 116 spisa) proizlazi da do prometne nesreće ne bi došlo da se vozač osobnog automobila osiguranika tuženika prije poduzimanje radnje skretanja u lijevo uvjerio da može na siguran način skrenuti u lijevo, bez ugrožavanja ostalih sudionika u prometu, a što je osiguranik tuženika propustio učiniti te time postupao protivno citiranim zakonskim odredbama, a da iz Dopune nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da prometna nesreća ne bi bila izbjegnuta ni da se tužitelj kretao brzinom od 50 km/h, to sud smatra osiguranika tuženika isključivo krivim zbog nastanka prometne nesreće i da nema nikakvog doprinosa tužitelju nastanka predmetnog štetnog događaja.

25. Iz odredbe članka 1072. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.,145/23. i 115/23 dalje u tekstu - ZOO) slijedi da kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj, dok je odredbom stavka 2. propisano da ako postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

26. Obzirom da sud tijekom postupka nije našao da je tužitelj doprinio nastanku štetnog događaja te da temeljem rezultata provedenog dokaznog postupka sud nalazi da je za štetni događaj isključivo kriv osiguranik tuženika, stoga je tuženik dužan snositi svu štetu koja je nastala tužitelju.

27. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva na ime naknade imovinske štete na vozilu u iznosu od 3.834,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. kolovoza 2024. do isplate sud je utvrdio slijedeće. S obzirom da je sudski vještak prometne struke u B i mišljenju utvrdio da su na vozilu tužitelja u predmetnom štetnom događaju nastala oštećenja čiji popravak nije ekonomski isplativ, a što znači da je nastala totalna šteta, da vrijednost vozila na dan nastanka štete iznosi 4.834,90 eura, da vrijednost ostatka vozila iznosi 942,81 eura ( da ga je tužitelj prodao za 1.000,00 eura) te da ukupna šteta na vozilu tužitelja iznosi 3.892,09 eura, s time da se tužitelj obratio tuženiku prije podnošenja tužbe s odštetnim zahtjevom 12. kolovoza 2024. , a koji je odlukom tuženika od 25. rujna 2024. otklonjen, sud je utvrdio da tužitelj sukladno odredbi članka 1086. ZOO-a i odredbi članka 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (“Narodne Novine” broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23 - u daljnjem tekstu ZOOP-a može osnovano zahtijevati na ime naknade štete na vozilu iznos od 3.834,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. kolovoza 2024. do isplate. Slijedom navedenog a temeljem odredbe članka 1072. stavka 1. ZOO-a, odredbe članka 57. stavka 2. ZSPC-a, odredbe članka 43. ZSPC-a i odredbe članka 12. ZOOP-a sud je usvojio kao osnovan tuženi zahtjev na ime naknade imovinske štete na vozilu u iznosu od 3.834,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. kolovoza 2024. do isplate te je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

28. Tužitelj je u podnesku od 21. studenog 2025. preinačio tužbeni zahtjev tako da je umjesto tužbom potraživanog iznosa naknade imovinske štete u visini od 2.000,00 eura, u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka, potraživao iznos od 3.834,90 eura. Razlika između konačno i prvotno postavljenog tužbenog zahtjeva iznosi 1.834,90 eura, zbog čega je sud raspravnim Rješenjem od 19. svibnja 2026. dopustio ovu preinaku, smatrajući da je takva preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama. Prema ocjeni ovog suda, tužitelj na taj način nije postavio kvalitativno novi zahtjev, jer i konačno postavljenim zahtjevom tužitelj traži od tuženika isto – naknadu imovinske štete nastale na njegovom osobnom automobilu u štetnom događaju od 10. kolovoza 2024. Konačno postavljenim zahtjevom tužitelj je samo povisio zahtjev (umjesto iznosa od 2.000,00 eura potražuje iznos od 3.834,90 eura, što zasigurno predstavlja preinačenje tužbe u smislu odredbe članka 191. stavak 1. ZPP-a, no obzirom na pravo pristupa sudu, kao implicirano pravo i važan aspekt prava na pravično (pošteno) suđenje, zajamčeno odredbom članka 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda Vijeća Europe, sud nalazi da je ista preinaka dopuštena radi konačnog rješenja odnosa među strankama. Naime, sukladno praksi Europskog suda, pravo na pristup sudu ne obuhvaća samo pravo pokretanja postupka, nego obuhvaća i pravo na “rješavanje” spora od strane suda, tj. donošenje i provedbu konačne odluke u sudskom postupku.

29. Sud je donio odluku o troškovima postupka primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužitelju su priznati kao osnovani i nužni troškovi i to za: sastav tužbe od 27. lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 20. kolovoza 2025. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 1. rujna 2025. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na očevidu na licu mjesta 13. listopada 2025. u iznosu od 200,00 eura sastav podneska od 21. studenog 2025. u iznosu od 200,00 eura, sastav podneska od 31. ožujka 2026. u iznosu od 200,00 eura, zastupanje na ročištu 19. svibnja 2026. u iznosu od 200,00 eura, za pristup na ročištu za objavu i uručenje presude u iznosu od 100,00 eura, + PDV 25 % u iznosu od 375,00 eura, odnosno u ukupnom iznosu od 1.875,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 33,23 eura i pristojbe na presudu u iznosu od 158,35 eura te trošak za vještačenje i izlazak suda u iznosu 448,48 eura, odnosno, u ukupnom iznosu od 2.515,06 eura.

30. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci presude.

U Ogulinu 17. lipnja 2026.

Sudac

Blaženka Glad

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (čl. 335. st. 8. ZPP).

Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude objavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (čl. 335. st. 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U slučaju iz st. 9. čl. 335. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e - oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (čl. 335. st. 11. ZPP).

Žalba se podnosi pisano u tri istovjetna primjerka ovome sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. Vedran Jurašić, odvjetnik u Ogulinu

2. OD Rački i kolege iz Zagreba