Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-81/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužitelja PJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Zekiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Javne vatrogasne postrojbe Grada Bjelovara, OIB:79991880130, Otona Kučere 1, Bjelovar, zastupanog po punomoćnici Vesni Vignjević-Žak, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Vesna Vignjević-Žak, Boško Žak i Ana Žak iz Bjelovara, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-73/2023-32 od 18. travnja 2025., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-73/2023-32 od 18. travnja 2025. u točki I. izreke presude.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženika te se ukida rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr-73/2023-32 od 18. travnja 2025. kojim je utvrđeno da je tužitelj podneskom od 5. ožujka 2025. indirektno povukao tužbu za dio utuženog razdoblja i to za početno utužena razdoblja od 13. studenog 2018. pa do lipnja 2021., ali i za razdoblje od 1. svibnja 2022. do 30. travnja 2023., odnosno za razdoblje od 1. rujna 2023. do 1. studenog 2023.

II. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje odluka o troškovima postupka sadržana u točki II. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr- 73/2023-32 od 18. travnja 2025.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 365,59 EUR (slovima: tristo šezdeset pet eura i pedeset devet centi).

IV. Odbija se zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove žalbenog postupka (odgovor na žalbu) u iznosu od 250,00 EUR (slovima: dvjesto pedeset eura) kao neosnovan.

V. Nepobijana točka III. izreke presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj Pr- 73/2023-32 od 18. travnja 2025. nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je rješenje čija izreka glasi:

„Utvrđuje se da je tužitelj podneskom od 05. ožujka 2025. godine, indirektno povukao predmetnu tužbu za dio utuženog razdoblja i to za početno utužena razdoblja od 13. studenog 2018. godine, pa sve do mjeseca lipnja 2021. godine, ali i za razdoblje od 01. svibnja 2022. godine, pa sve do 30. travnja 2023. godine, odnosno za razdoblje od 01. rujna 2023. godine, pa sve do 01. studenog 2023. godine.“

1.1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku Javnoj vatrogasnoj postrojbi Grada Bjelovara OIB:79991880130, Bjelovar, Otona Kučere 1, da tužitelju PJ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće isplati ukupan iznos od 4.379,66 Eura bruto zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- 135,78 Eura, od dana 16.07.2021. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 288,72 Eura, od dana 16.08.2021. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 315,59 Eura, od dana 16.09.2021. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 272,21 Eura, od dana 16.10.2021. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 284,61 Eura, od dana 16.11.2021. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 273,92 Eura od dana 16.12.2021. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 296,91 Eura od dana 16.01.2022. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 264,12 Eura od dana 16.02.2022. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 263,74 Eura od dana 16.03.2022. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 238,56 Eura od dana 16.04.2022. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 255,34 Eura od dana 16.05.2022. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 342,66 Eura od dana 16.06.2023. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 363,50 Eura od dana 16.07.2023. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 324,64 Eura od dana 16.08.2023. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 459,36 Eura od dana 16.09.2023. godine, do isplate, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i to po stopi koja se određuje do 31.12.2022. godine za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a do 31.12.2023. godine za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. godine se određuje prema članku 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.687,50 Eura, sa zateznom kamatom prema čl. 29. st. 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od dana 18. travnja 2025. godine, pa do isplate, sve to u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja u vezi naknade parničnog troška, preko dosuđenog iznosa od 1.687,50 Eura, do zatraženog iznosa od 2.062,50 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 375,00 Eura, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos od 18. travnja 2025. godine, pa sve do isplate.“

2. Protiv točaka I. i II. izreke presude i protiv rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja ukine pobijanu presudu i rješenje i predmet vrati na ponovno raspravljanje sudu prvog stupnja ili podredno da presudu preinači tako da odbije tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj ocjenjuje da je sud prvog stupnja u presudi naveo pravno utemeljene razloge te je pravilno primijenio materijalno pravo kada je usvojio tužbeni zahtjev te predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu tuženika kao neosnovanu, a presudu potvrdi te traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eura.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Tuženik u žalbi tvrdi da je donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 193. ZPP-a jer tužitelj u ovom predmetu nije povukao tužbu za isplatu naknade za određeno vremensko razdoblje za koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom postupku odlučio da tužitelj nema pravo smatrajući da je u tom dijelu trebalo odbiti tužbeni zahtjev, a ne utvrditi da je tužba povučena, a također tvrdi da je sud počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a smatrajući da pobijano rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

5.1. Ispitujući pobijano rješenje kojim sud utvrđuje da je tužitelj indirektno povukao tužbu za u izreci određeno vremensko razdoblje koje je bilo obuhvaćeno manifestacijskim zahtjevom, a za koje nije postavljen novčani tužbeni zahtjev, i po ocjeni ovog suda osnovane su žalbene tvrdnje tuženika da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz članka 154. stavak 1. u vezi članka 193. ZPP-a, s obzirom da u konkretnom slučaju nije bilo mjesta primjeni odredbe članka 193. ZPP-a, odnosno po pravnom shvaćanju ovoga suda nije bilo mjesta utvrđivanju da je tužitelj indirektno povukao tužbu za određeno vremensko razdoblje.

5.2. Zakonodavna svrha uvođenja tzv. stupnjevite tužbe je omogućiti utuženje onih tražbina čija visina, količina ili neki drugi sadržaj tužitelju nisu u cijelosti poznati zbog toga što mu te podatke tuženik (kojemu su ti podaci poznati/dostupni) odbija predati/priopćiti, pa je tužbeni zahtjev tzv. stupnjevite tužbe slojevit i ostvaruje se u dva stupnja, prvo kao tzv. manifestacijski zahtjev za polaganje računa, odnosno davanje podataka koje tuženik ne želi dati premda njima raspolaže i drugo kao određen kondemnatorni zahtjev za ispunjenje.

5.3. S obzirom da je u konkretnom slučaju tuženik dostavio podatke koji su tužitelju bili potrebni za postavljanje novčanog zahtjeva, da je u međuvremenu u oglednom postupku Vrhovni sud Republike Hrvatske donio presudu poslovni broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024. čije pravno shvaćanje je obvezujuće primjenom članka 502.n stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka i presuđenja, da je tuženik obračunao tražbinu tužitelja u skladu s navedenim pravnim shvaćanjem i da je tužitelj u skladu s izračunom tuženika postavio novčani zahtjev, to proizlazi da je tužitelj postupio sukladno članku 186.b stavak 4. ZPP-a (bez sudske intervencije) i postavio novčani zahtjev, a što nadalje znači da je tzv. manifestacijski zahtjev sada zamijenjen novčanim zahtjevom kao jedinim o kojemu je prvostupanjski sud ovlašten odlučiti pa nema mjesta utvrđivanju da se tužba u dijelu tzv. manifestacijskog zahtjeva smatra povučenom. Pritom ovaj sud ima u vidu svrhovitost tzv. stupnjevite tužbe i da se njome pravna zaštita ostvaruje kroz dva stupnja, odnosno da pravna zaštita prvog stupnja kroz manifestacijski zahtjev stoji u funkciji pravne zaštite drugog stupnja, odnosno postavljanja novčanog zahtjeva.

5.4. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika protiv rješenja trebalo je uvažiti, a rješenje suda prvog stupnja primjenom odredbe članka 369. stavak 1. u vezi s člankom 381. ZPP-a te članka 380. točka 3. ZPP-a ukinuti bez vraćanja predmeta prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

5.5. Obzirom da je iz naprijed obrazloženih razloga utvrđeno da je donošenjem pobijanog rješenja o povlačenju tužbe sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 193. ZPP-a zbog čega je rješenje ukinuto, nisu razmatrani žalbeni navodi o počinjenoj bitnoj povredi iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a koju u odnosu na rješenje ističe tuženik u žalbi.

5.6. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a utvrđeno je da donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Sud prvog stupnja polazi od nesporne činjenice da je između stranaka sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 27. travnja 2001., temeljem kojeg je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu vatrogasca, a da je sporno ima li tužitelj pravo na dodatak na plaću u visini od 25 % s osnova posebnih uvjeta rada u utuženom razdoblju od lipnja 2021. do travnja 2022. te svibnja 2023. do kolovoza 2023., kao i da je u ovom postupku pokrenut ogledni postupak te da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024. na pitanje koje glasi:

"Primjenjuje li se na profesionalne vatrogasce i u kojemu razdoblju dodatak na plaću u visini od 25 % za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“ broj 63/21.)?"

zauzeo pravno shvaćanje:

''Dodatak na plaću u visini od 25 % za poslove radnih mjesta s posebnim uvjetima rada na temelju Uredbe o izmjenama i dopuni Uredbe o poslovima s posebnim uvjetima rada u državnoj službi („Narodne novine“ broj 63/21.) primjenjuje se na profesionalne vatrogasce koji nisu pripadnici intervencijskih vatrogasnih postrojbi u razdobljima od 15. lipnja 2021. do 30. travnja 2022. i od 1. svibnja 2023. do 1. ožujka 2024., ako u tim razdobljima nije postojalo za njih povoljnije pravo, u kojemu slučaju se primjenjuje za njih, kao radnike, najpovoljnije pravo“,

koje je obvezivalo prvostupanjski sud i sve ostale sudove u Republici Hrvatskoj na temelju članka 502.n stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka i presuđenja, u istovrsnim predmetima te zaključuje da je presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske utvrđena pravna osnova tužiteljevog potraživanja, dok je visinu tužitelj odredio u podnesku od 5. ožujka 2025. sukladno tabelarnom izračunu tuženika koji je dostavljen uz podnesak od 27. veljače 2025., zbog čega usvaja tužbeni zahtjev u cijelosti.

6.1. Nadalje, sud utvrđuje da su bile ispunjene pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe iz članka 186.b stavak 3. ZPP-a jer tužitelj nije raspolagao cjelovitom dokumentacijom potrebnom za postavljanje novčanog zahtjeva, koju mu tuženik po pozivu nije dostavio, a da je tužitelj nakon što je tuženik obračunao visinu razlike plaće postavio novčani tužbeni zahtjev u skladu s izračunom tuženika, pa je sud ocijenio neosnovanim prigovor tuženika da je tzv. stupnjevitu tužbu trebalo odbaciti, odnosno da za istu nisu bili ispunjeni uvjeti.

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

8. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika u dijelu u kojem osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja vezano za visinu izračuna razlike neisplaćene plaće po osnovi dodatka od 25 %, ističući da je obračun koji je tuženik dostavio, trebao biti samo podsticaj da tužitelj konkretizira svoj zahtjev, a da je isti umjesto toga, samo prepisao podatke koje je tuženik dostavio. S obzirom da je na održanom ročištu 14. ožujka 2025. tuženik izjavio da ne osporava niti pravnu osnovu, a niti visinu konkretiziranog novčanog zahtjeva tužitelja, zbog čega nije bilo potrebe izvoditi dokaz knjigovodstvenim vještačenjem, neosnovano tuženik u žalbi osporava visinu tužbenog zahtjeva. Naime, u podnesku od 27. veljače 2025. kojim je tuženik dostavio obračun dodatka od 25 %, a nakon primitka presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gop-2/2024 od 27. studenog 2024., tuženik je napomenuo da je taj dodatak obračunat na bruto plaću tužitelja bez obzira na eventualne dane godišnjeg odmora, bolovanja, školovanja i slično, međutim, niti u podnesku, a niti kasnije do dovršetka glavne rasprave tuženik nije naveo da je tužitelj u spornom razdoblju bio na godišnjem odmoru, odnosno kada je bio i koliko dana, te da je eventualno bio na bolovanju ili nekom školovanju pa su sve žalbene tvrdnje tuženika u tom smislu neosnovane jer sud nije trebao utvrđivati činjenice koje niti jedna od stranaka nije istaknula tijekom postupka.

8.1. Suprotno žalbenim tvrdnjama pravilno je prvostupanjski sud zaključio da su u konkretnom slučaju bile ispunjene pretpostavke za podnošenje tzv. stupnjevite tužbe (članak 186.b stavak 3. ZPP-a) jer je tužitelj dokazao da se obratio tuženiku sa zahtjevom za dostavu određene dokumentacije kojom nije raspolagao, a koja mu je bila potrebna da bi određeno postavio novčani zahtjev.

8.2. S tim u vezi valja ukazati da je Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju od 2. veljače 2022. poslovni broj Rev 677/2021-2 izrazio pravno shvaćanje koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi:

„Stoga će kod tzv. stupnjevite tužbe iz članka 186.b u vezi s člankom 325.a ZPP-a, sud najprije odlučivati o tome je li manifestacijski zahtjev osnovan. O tome odlučuje kao i o svakom drugom takvom zahtjevu, dakle, utvrđuje se je li osnovan ili nije. Ako utvrdi da je manifestacijski zahtjev osnovan, rješenjem će ga prihvatiti i tuženiku naložiti polaganje računa, podnošenje pregleda imovine i obveza ili davanje podataka na koje se manifestacijski zahtjev odnosi. U tom slučaju, ako tuženik udovolji manifestacijskom zahtjevu, tužitelj je dužan određeni tužbeni zahtjev postaviti u roku koji mu za to sud odredi tijekom postupka rješenjem protiv kojega nije dopuštena posebna žalba. Naprotiv, ako se utvrdi da manifestacijski zahtjev sadržan u tzv. stupnjevitoj tužbi iz članka 186.b stavak 2. i 3. ZPP-a nije osnovan, sud o tom zahtjevu ne donosi odmah (odbacujuću ili odbijajuću) odluku, nego će rješenjem, koje zapravo ima značenje rješenja iz članka 109. ZPP-a, kojim se tužitelj poziva otkloniti nedostatke svoje tužbe, tužitelju odrediti rok (od osam dana - novelirani članak 109. stavak 2. ZPP- a) radi postavljanja određenog tužbenog zahtjeva (za isplatu iznosa, predaju stvari ili prijenos prava)“,

što znači da (i) pod pretpostavkom da manifestacijski zahtjev iz tzv. stupnjevite tužbe nije bio osnovan (kako smatra tuženik) sud nema ovlasti odbaciti/odbiti tužbu nego je dužan postupiti sukladno članku 109. ZPP-a.

8.3. S obzirom da je prvostupanjski sud ocjenu osnovanosti pravnog osnova utuženog potraživanja utemeljio na presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Gop-2/2024-35 od 27. studenog 2024. koja ga je obvezivala u smislu odredbe članka 502.n stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka i presuđenja, kao i da je visina dosuđena sukladno obračunu tuženika, a da ista nije dovedena u sumnju niti žalbenim navodima tuženika, točku I. izreke presude trebalo je potvrditi primjenom članka 368. stavak 1. ZPP-a.

9. O naknadi parničnih troškova sud je odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a jer je utvrdio da je tužitelj u cijelosti uspio s konačno istaknutim novčanim tužbenim zahtjevom time da je u obrazloženju presude naveo da je za utvrđivanje visine troškova nebitno je li vrijednost predmeta spora do postavljanja novčanog zahtjeva iznosila 1.400,00 eura, koji iznos je tužitelj naznačio u elektroničkoj obavijesti o primitku tužbe, ili prema vrijednosti konačnog zahtjeva od 4.379,66 eura, obzirom da su obje svote unutar iste vrijednosti boda, dakle u visini 100 bodova, koja nagrada se prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa) priznaje za vrijednost predmeta spora od 1.327,01 eura do 13.272,00 eura.

9.1. Tuženik u žalbi tvrdi da je pogrešno sud prvog stupnja o troškovima postupka odlučivao primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a smatrajući da je o troškovima trebalo odlučiti primjenom odredbe članka 502.n stavak 5. ZPP -a u kojem slučaju bi sud mogao voditi računa o svim okolnostima slučaja te postupanju stranaka nakon što su obaviješteni o zauzetom pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kao i tome da je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev. Također , tvrdi da sud nije utvrdio vrijednost predmeta spora, zbog čega osporava dosuđenu visinu troška tvrdeći da je suprotna odredbama Tarife.

9.2. Osnovana je tvrdnja tuženika da je sud prvog stupnja propustio utvrditi vrijednost predmeta spora sukladno odredbi članka 40. stavak 3. ZPP-a, obzirom da je na pripremnom ročištu tužitelj naznačio vrijednost predmeta spora do postavljanja novčanog zahtjeva s iznosom od 4.379,66 eura, odnosno naveo je da smatra da prilikom podnošenja tužbe nije mogao naznačiti vrijednost predmeta spora, zbog čega treba smatrati da se vrijednost predmeta spora od početka ovog postupka određuje u visini konačno postavljenog tužbenog zahtjeva, čemu je tuženik prigovarao, tvrdeći da vrijednost predmeta spora do postavljanja novčanog zahtjeva treba biti utvrđena s iznosom od 6.636,14 eura (članak 40. stavak 5. ZPP-a) jer tužitelj nije u tužbi naznačio vrijednost predmeta spora. Međutim, taj propust suda nije bio od utjecaja na pravilnost odluke o naknadi parničnih troškova iz razloga što bi tužitelju pripadalo pravo na naknadu troškova u visini vrijednosti 100 bodova i u slučaju da je vrijednost predmeta spora utvrđena s iznosom od 4.379,66 eura, kao i s iznosom od 6.636,14 eura jer na nagradu za pojedinu radnju u visini 100 bodova prema Tbr. 7. točka 1. Tarife odvjetnik ima pravo ako je vrijednost predmeta spora od 1.327,01 euro do 13.272,00 eura, kako je to utvrdio i sud prvog stupnja. Iz tih razloga neosnovane su žalbene tvrdnje tužen ika kojima osporava visinu dosuđenog parničnog troška. Kako je tužitelj uspio s osnovom i visinom tužbenog zahtjeva, pravilno je sud u cijelosti dosudio tužitelju parnični trošak primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Iako se donoseći odluku o naknadi parničnih troškova sud nije pozvao na članak 502.n ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik smatrajući da se o troškovima trebalo odlučivati primjenom te odredbe, po ocjeni ovog suda i primjenom te odredbe o troškovima je trebalo odlučiti na isti način jer je tužitelj novčani tužbeni zahtjev postavio sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u oglednom postupku, s kojim zahtjevom je uspio, a tuženik se je i nakon primitka odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske tužbenom zahtjevu protivio, pa bi i uz uvažavanje svih okolnosti konkretnog slučaja tuženik bio u obvezi tužitelju naknaditi parnični trošak.

10. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika protiv odluke o naknadi parničnih troškova trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja u tom dijelu potvrditi primjenom odredbe članka 380. točka 2. ZPP-a.

11. S obzirom da je žalba tuženika u cijelosti odbijena kao neosnovana, neosnovan je i njegov zahtjev da mu tužitelj naknadi troškove žalbenog postupka zbog čega je takav zahtjev odbijen.

12. Tužitelju nije dosuđen zatraženi trošak odgovor na žalbu jer se po ocjeni ovog suda ne radi o trošku koji je u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a bio potreban radi vođenja parnice.

Koprivnica, 17. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković