Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž R-146/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Veljka Kučekovića kao predsjednika vijeća, Tatjane Kučić kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Rep kao članice vijeća, u parničnom predmetu tužiteljice IV, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Domagoju Kovaču, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačkog električnog tramvaja d.o.o., OIB:82031999604, iz Zagreba, Ozaljska ulica 105, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1392/2024-17 od 25. rujna 2024., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1392/2024-17 od 25. rujna 2024. u točkama I. i II. izreke.

II. Nepobijana točka III. izreke presude nije ispitivana u ovom drugostupanjskom postupku.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice da joj tuženik naknadi trošak odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 EUR (slovima: dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu čija izreka glasi:

„I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime razlike plaće bruto iznos od 5.277,36 eur sa zateznim kamatama tekućim na iznos od:

- 108,60 EUR od 16. studenog 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 94,93 EUR od 16. prosinca 2019. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 103,76 EUR od 16. siječnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 117,05 EUR od 16. veljače 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 103,11 EUR od 16. ožujka 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 109,34 EUR od 16. travnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 102,72 EUR od 16. svibnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 106,39 EUR od 16. lipnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 113,32 EUR od 16. srpnja 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 117,77 EUR od 16. kolovoza 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 107,42 EUR od 16. rujna 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 113,35 EUR od 16. listopada 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 113,19 EUR od 16. studenog 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 115,50 EUR od 16. prosinca 2020. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 119,47 EUR od 16. siječnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 109,00 EUR od 16. veljače 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 102,90 EUR od 16. ožujka 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 118,33 EUR od 16. travnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 113,34 EUR od 16. svibnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 108,04 EUR od 16. lipnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 113,47 EUR od 16. srpnja 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 113,60 EUR od 16. kolovoza 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 114,41 EUR od 16. rujna 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 113,19 EUR od 16. listopada 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 106,00 EUR od 16. studenog 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 115,70 EUR od 16. prosinca 2021. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 120,41 EUR od 16. siječnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 104,59 EUR od 16. veljače 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 104,55 EUR od 16. ožujka 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 118,89 EUR od 16.travnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 108,89 EUR od 16. svibnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 114,55 EUR od 16. lipnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 110,68 EUR od 16. srpnja 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 108,90 EUR od 16. kolovoza 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak

- 118,60 EUR od 16. rujna 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 113,75 EUR od 16. listopada 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 109,76 EUR od 16. studenog 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 114,03 EUR od 16. prosinca 2022. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 114,23 EUR od 16. siječnja 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 120,28 EUR od 16. veljače 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 108,86 EUR od 16. ožujka 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 62,60 EUR od 16. travnja 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 54,29 EUR od 16. svibnja 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 62,81 EUR od 16. lipnja 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 60,68 EUR od 16. srpnja 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 58,73 EUR od 16. kolovoza 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 63,74 EUR od 16. rujna 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 59,54 EUR od 16. listopada 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 62,31 EUR od 16. studenog 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 43,27 EUR od 16. prosinca 2023. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 60,24 EUR od 16. siječnja 2024. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 64,98 EUR od 16. veljače 2024. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

- 59,30 EUR od 16. ožujka 2024. godine izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.750,00 eur sa zateznim kamatama tekućim od 25. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 125,00 eur sa zatraženim kamatama.“

2. Protiv točaka I. i II. izreke presude pravovremenu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.- Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH, 123/08.-ispravak, 57/11., 148/11.- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25.; dalje: ZPP) te predlaže da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu tako da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice ili podredno da presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica ocjenjuje da je žalba tuženika u cijelosti neosnovana jer je sud pravilno utvrdio činjenično stanje i pravilno je primijenio materijalno pravo pri čemu nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju u žalbi ukazuje tuženik te predlaže da sud drugog stupnja odbije žalbu tuženika kao neosnovanu, a potvrdi prvostupanjsku presudu te tužiteljici dosudi trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tuženik u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP -a iznoseći zakonski tekst te bitne povrede, te u dijelu u kojem osporava utvrđeno činjenično stanje navodi da iz obrazloženja suda nije jasno koje je to poslove obavljala tužiteljica, a koje poslove su obavljali saslušani svjedoci koji su u iskazima samo navodili da su radili „iste poslove“.

5.1. Žalbene tvrdnje tuženika osnovane su u dijelu u kojem tvrdi da sud nije precizno naveo koje poslove je obavljala tužiteljica, a koje poslove su obavljali saslušani svjedoci, zbog čega su osnovane žalbene tvrdnje o počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, međutim, kako je o tom prigovoru tuženika bilo moguće odlučiti na temelju podataka u spisu, ovaj sud je u tom dijelu o žalbi tuženika odlučivao primjenom odredbe članka 373. stavak 1. točka 2. i stavak 3. ZPP-a.

5.2. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Nakon provedenog postupka sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica na temelju Ugovora o radu od 4. srpnja 1996. u spornom razdoblju od 7. listopada 2019. do 18. travnja 2023. bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu „kontrolor karata“ s plaćom koja se obračunavala po koeficijentu složenosti poslova od 1,75, a na temelju Ugovora o radu od 19. travnja 2023. u preostalom spornom razdoblju radila je na istom radnom mjestu s plaćom koja se obračunavala prema koeficijentu složenosti poslova od 2,10.

6.1. Tužiteljica je u postupku u bitnome tvrdila da su drugim njezinim kolegama, koji su radili iste poslove kao i ona, plaće bile obračunavane prema koeficijentu složenosti poslova od 2,20 iz kojeg razloga u ovom postupku traži razliku između isplaćene plaće i plaće koja bi bila isplaćena da je pravilno obračunat koeficijent složenosti poslova od 2,20.

6.2. Na temelju iskaza tužiteljice te svjedoka UV, koji je do 1. ožujka 2024. bio zaposlen na radnom mjestu kontrolora karata, MV, koji je radio na radnom mjestu koordinatora kontrolora te AV, koji je radio na radnom mjestu kontrolora karata, sud utvrđuje da su svi oni radili iste poslove kao i tužiteljica, ali da im se plaća obračunavala po višim koeficijentima.

6.3. Pozivom na odredbu članka 91. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22. i 64/23.; dalje: ZR) prema kojoj je poslodavac dužan isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti sud prvog stupnja ocjenjuje da u konkretnoj situaciji u kojoj su tužiteljica i ostali kontrolori karata obavljali iste poslove tuženik je bio u obvezi za utuženo razdoblje od 7. listopada 2019. pa do 28. veljače 2024. tužiteljici isplatiti plaću obračunatu prema koeficijentu od 2,20, time da je tijekom postupka tuženik dostavio obračun plaće po tom koeficijentu iz kojih razloga je sud sukladno obračunu tuženika usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i naložio tuženiku da tužiteljici isplati razliku plaće od 5.277,36 eura.

6.4. U odnosu na prigovor zastare sud prvog stupnja utvrđuje da je taj prigovor neosnovan jer se najstarije potraživanje tužiteljice odnosi na listopad 2019. , zbog čega do dana podnošenja tužbe 7. listopada 2024. nije istekao zastarni rok od 5 godina iz članka 139. ZR-a.

7. Činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava suda prvog stupnja, kao pravilne prihvaća i ovaj sud.

8. Suprotno žalbenim tvrdnjama tuženika pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su tužiteljica i saslušani svjedok UV obavljali iste poslove, ali da je im je plaća obračunavana po različitom koeficijentu složenosti poslova. Naime, iz pismenog Ugovora o radu za tužiteljicu te svjedoka UV proizlazi da su u članku 2. oba Ugovora nabrojeni poslovi koje je tužiteljica bila dužna obavljati na radnom mjestu „kontrolor karata“, a saslušani svjedok na radnom mjestu „kontrolor karata III“, te da se radi o potpuno istim poslovima za koje je plaća tužiteljice obračunavana po koeficijentu od 2,10, a svjedoku po koeficijentu od 2,20.

8.1. Tuženik tijekom postupka nije objasnio iz kojih razloga su radnicima za obavljanje istih poslova plaće obračunavane po različitim koeficijentima pa kako je svjedok UV, kao i ostala dva saslušana svjedoka, potvrdio da su on i tužiteljica obavljali potpuno iste poslove, pravilan je zaključak suda prvog stupnja da na temelju odredbe članka 91. stavak 1. ZR-a tužiteljica ima pravo na obračun plaće po koeficijentu od 2,20 te da je osnovan njezin tužbeni zahtjev kojim traži razliku plaće u razdoblju od 7. listopada 2019. do 28. veljače 2024. Kako je tuženik kao poslodavac bio dužan u smislu citirane odredbe članka 91. stavak 1. ZR-a isplatiti jednaku plaću radnici i radniku za jednak rad i rad jednake vrijednosti, pravilno je sud primijenio materijalno pravo kada je tužbeni zahtjev tužiteljice usvojio. Visina utuženog iznosa tijekom postupka nije bila sporna, jer je izračun razlike dostavio u spis tuženik, a niti u žalbi visinu dosuđenog iznosa tuženik ne osporava.

9. Tuženik u žalbi protiv odluke o parničnim troškovima tvrdi da je tužiteljici pogrešno priznat trošak sastava podneska od 16. prosinca 2024. i 14. veljače 2025. jer je tim podnescima tužiteljica samo ispravljala propuste i pogrešne navode iz tužbe.

9.1. Žalbene tvrdnje tuženika u odnosu na podnesak od 16. prosinca 2024. nisu osnovane jer se tim podneskom tužiteljica očitovala na navode odgovora na tužbu zbog čega joj je pravilno sud za sastavljanje tog podneska priznao trošak prema Tbr. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23.; dalje: Tarifa), obzirom da je tim podneskom tužiteljica ispravila navode tužbe sukladno navodima odgovora na tužbu pa se radi o podnesku koji je bio potreban radi vođenja parnice.

9.2. Žalbene tvrdnje u odnosu na podnesak od 14. veljače 2025. nisu osnovane jer sastavljanje takvog podneska sud nije priznao tužiteljici, a niti u spisu postoji podnesak tužiteljice s tim datumom .

10. Iz obrazloženih razloga žalbu tuženika trebalo je odbiti kao neosnovanu, a presudu suda prvog stupnja u pobijanim točkama I. i II. izreke potvrditi primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

11. Tužiteljici nije dosuđen zatraženi trošak odgovora na žalbu jer se po ocjeni ovog suda ne radi o trošku koji je u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a bio potreban radi vođenja parnice.

Koprivnica, 17. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Veljko Kučeković