Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: K-145/2024-20
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci po sucu Sandri Vučković kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Ivone Štifanić kao zapisničara u kaznenom predmetu povodom privatne tužbe ŽĆ od dana 26. veljače 2024. godine, zastupanog po odvjetniku Vedranu Skočibušiću, protiv okrivljenika BĆ, koga brane odvjetnici Dragan Smolić Ročak i Valentina Smolić Ročak, nakon zaključene javne rasprave održane. lipnja 2026., u nazočnosti privatnog tužitelja ŽĆ, punomoćnice privatnog tužitelja u zamjeni odvjetnice EĆ, okrivljenika BĆ te branitelja okrivljenika odvjetnika Dragana Smolića Ročaka i Valentine Smolić Ročak, 17. lipnja 2026. javno je objavio, a 12. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I. Na temelju odredbe čl. 453. t. 3. Zakona o kaznenom postupku("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25, 13/26; dalje: ZKP/08)
okrivljenik BĆ, sin Ž i B rođene E, rođen u [adresa], **.**.1951., državljanin BIH, umirovljenik, s mjesečnom mirovinom od oko 500,00 eura, vlasnik poljoprivrednog zemljišta u Bosanskoj Krupi, sa završenim Mašinskim fakultetom u Banja Luci, oženjen, otac troje punoljetne djece, s prebivalištem u [adresa], protiv kojeg se ne vodi drugi kazneni postupak, na slobodi
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi
s ciljem i u namjeri da našteti oštećenome dana 14. veljače 2024. godine na zapisnik i pred djelatnicima Općinskog suda u Rijeci, na raspravi prilikom iskazivanja u predmetu pod posl. br. Pob-402/2020, dao lažan iskaz kako u odnosu na samog oštećenika tako i vezano za zajedničku djecu oštećenika i bivše supruge PĆ, a u kojem iskazu je „Eno po naravi jako težak, naročito je bio težak prema sinu, znao je biti fizički nasilan odnosno udariti moju sestru.“, „Razlog što su se 2017. razišli je bio taj što je on moj sestru tada dobro namlatio.“, „Ja sam svoju sestru vidio nakon tog događaja kada mi je rekla da ju je P udarao vidio sam po glavi neke modrice ali nisam inzistirao da vidim tijelo.“, „sin je u lošim odnosima sa ocem, jer dijete ima traume od djetinjstva, otac ga je strašno znao tući i maltretirati, sin je u dobrim odnosima sa majkom,
kojim postupcima da je okrivljenik protiv privatnog tužitelja iznio niz neistina koje škode njegovoj časti i ugledu i to na raspravi pred više osoba, zbog čega je kleveta postala pristupačna većem broju osoba,
čime da bi okrivljenik prema privatnom tužitelju počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda,
i to kazneno djelo klevete, opisano u st. 1. i 2., a kažnjivo po st. 2. članka 149. KZ/11.
II. Na temelju čl. 149.st.3. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 6. Zakona o kaznenom postupku, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret privatnog tužitelja, a o visini kojih će se donijeti posebno rješenje.
Obrazloženje
1. Okrivljeniku je stavljeno na teret kazneno djelo pobliže opisano u izreci odluke.
2. Okrivljenik se izjasnio kako se ne smatra krivim za predmetno kazneno djelo.
3. Okrivljenik je iznio iskaz na početku dokaznog postupka te je naveo kako je točno da je bio svjedok svojoj sestri u parničnom postupku. Svjedočio je pod zakletvom da govori istinu. Na upit suda odgovorio je kakvi su bili odnosi u obitelji i ono što je iskazao bilo je točno i tako tvrdi i sada. Ne smatra se krivim, jer je rekao istinu, a informacije je dobio od sestre i sina. Na pitanja nije odgovarao.
4. Tijekom dokaznog postupka neposredno su saslušani svjedoci ŽĆ, ŽĆŽ, LĆ i BĆŽ te je pročitan zapisnik od dana 14. veljače 2024. godine sastavljen u predmetu posl. br. P Ob-402/2020 pred Općinskim sudom u Rijeci.
5. U postupku je nesporno da je okrivljenik dana 14. veljače 2024. godine na zapisnik i pred djelatnicima Općinskog suda u Rijeci, na raspravi prilikom iskazivanja u predmetu pod posl. br. Pob-402/2020, naveo: „Eno po naravi jako težak, naročito je bio težak prema sinu, znao je biti fizički nasilan odnosno udariti moju sestru.“, „Razlog što su se 2017. razišli je bio taj što je on moj sestru tada dobro namlatio.“, „Ja sam svoju sestru vidio nakon tog događaja kada mi je rekla da ju je P udarao vidio sam po glavi neke modrice ali nisam inzistirao da vidim tijelo.“, „sin je u lošim odnosima sa ocem, jer dijete ima traume od djetinjstva, otac ga je strašno znao tući i maltretirati, sin je u dobrim odnosima sa majkom.“ Ove nesporne činjenice utvrđene su temeljem iskaza samog okrivljenika kao i čitanjem zapisnika od dana 14. veljače 2024. godine sastavljenim u predmetu posl. br. P Ob-402/2020 pred Općinskim sudom u Rijeci.
6. U postupku je sporno je li okrivljenik kazivao istinu ili je svjesno iznio lažne činjenične tvrdnje.
6.1. Radi utvrđenja tih činjenica provedeni su dokazi neposrednim saslušanjem svjedoka ŽĆ, EĆŽ, LĆ i PĆŽ dok je PĆ koristila blagodat iz čl. 285. st. 3. ZKP/08 kao sestra okrivljenika te u dokaznom postupku nije iskazivala.
6.2. Svjedok ŽĆ naveo je da ga je iznenadio iskaz okrivljenika dan u postupku radi bračne stečevine, u kojem je iznesena tvrdnja da je fizički i psihički zlostavljao sina. Istaknuo je da takve navode smatra neistinitima i izmišljenima te da nikada nije zlostavljao članove svoje obitelji. Smatra da je motiv okrivljenika bio pomoći svojoj sestri u imovinskom sporu te narušiti njegov ugled. Naveo je da su ga iznesene tvrdnje uvrijedile i da su negativno utjecale na njegovu čast, dostojanstvo i društveni ugled. Potvrdio je da je bio prisutan prilikom davanja spornog iskaza te da su tada na raspravi bili nazočni i ostali sudionici postupka.
6.3. Svjedokinja ŽĆŽ iskazala je da nema neposrednih saznanja o istinitosti navoda okrivljenika jer nije bila prisutna događajima na koje se oni odnose. Navela je da joj je otac tijekom odrastanja pružao sve potrebno, ali da zbog poslovnih obveza nije imao dovoljno vremena za nju. Istaknula je da od 2018. godine nema kontakt s majkom i bratom te da su odnosi njezinih roditelja oduvijek bili poremećeni u smislu slabe međusobne komunikacije. Nije svjedočila fizičkim ni verbalnim sukobima među njima, premda joj je poznato da je među roditeljima bilo svađa, o kojima nema detaljnijih saznanja.
6.4. Svjedok LĆ izjavio je da je njegov otac prema njemu tijekom djetinjstva bio nagle i teške naravi te da ga je više puta fizički kažnjavao. Naveo je da je zbog takvog ponašanja trpio posljedice koje i danas emocionalno proživljava te da je imao osjećaj da otac prema njemu pokazuje odbojnost. U odnosu na majku iskazao je da prema njoj otac nije postupao na isti način te da su njihovi odnosi tijekom braka bili uglavnom normalni. Međutim, naveo je da ga je 2017. godine majka nazvala uznemirena i rekla da ju je otac fizički napao, nakon čega ju je posjetio i primijetio modrice na njezinim rukama i nogama. Dodao je da navedeni događaj nije prijavljen nadležnim tijelima. Također je naveo da je majka tijekom njegova odrastanja pokušavala spriječiti očevo fizičko kažnjavanje te da sestra uglavnom nije bila prisutna takvim događajima.
6.5. Svjedokinja PĆŽ iskazala je da je supruga privatnog tužitelja te da s njim živi dugi niz godina. Navela je da privatnog tužitelja poznaje kao osobu koja nije agresivne naravi, ali da nema neposrednih saznanja o njegovim odnosima s bivšom suprugom i djecom. Istaknula je da bivšu suprugu privatnog tužitelja nikada nije upoznala te da joj nisu poznate okolnosti njihovih međusobnih odnosa osim onoga što joj je suprug ispričao. Navela je da zna kako odnosi između privatnog tužitelja i njegova sina nisu dobri te da je sin stao na stranu majke u sporu oko bračne stečevine. Prema njezinim riječima, sporni iskaz okrivljenika je teško pogodio. Radi toga bio je potišten te ga je to jako opterećivalo.
7. Analizirajući provedene dokaze pojedinačno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud nalazi da nije dokazano da je okrivljenik u svom iskazu od 14. veljače 2024. godine svjesno iznosio neistinite činjenice.
7.1. Naime, privatni tužitelj kategorički je osporio istinitost navoda koje je okrivljenik iznio tijekom svjedočenja u parničnom postupku. Međutim, njegov iskaz nije u cijelosti potvrđen drugim provedenim dokazima.
7.2. Naime, svjedok LĆ, sin privatnog tužitelja, iskazao je da ga je otac tijekom djetinjstva više puta fizički kažnjavao te da je prema njemu bio grube i nagle naravi. Nadalje je naveo da mu je majka 2017. godine rekla da ju je privatni tužitelj fizički napao te da je prilikom susreta s njom primijetio modrice na rukama i nogama. Takav iskaz, iako dijelom predstavlja posredno saznanje, u bitnim elementima podudara se sa sadržajem iskaza koji je okrivljenik dao u parničnom postupku.
7.3. S druge strane svjedokinja ŽĆŽ nije mogla potvrditi niti opovrgnuti navode okrivljenika, jer nije imala neposrednih saznanja o predmetnim događajima. Njezin iskaz stoga ne pruža osnovu za zaključak da su tvrdnje okrivljenika bile neistinite dok je svjedokinja PĆŽ iskazivala pretežito o osobinama privatnog tužitelja i njegovom današnjem ponašanju, pri čemu je izričito navela da nema neposrednih saznanja o njegovim odnosima s bivšom suprugom i djecom. Stoga njezin iskaz sud nije mogao prihvatiti kao dokaz o istinitosti ili neistinitosti spornih događaja.
7.4. Slijedom navedenog, iz provedenih dokaza nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi jesu li činjenične tvrdnje koje je okrivljenik iznio tijekom svjedočenja u parničnom postupku u cijelosti istinite ili neistinite. Izvedeni dokazi o tome nisu bili jednoznačni niti su omogućili nedvojben zaključak o tome jesu li se događaji koje je okrivljenik opisivao doista odigrali na način kako ih je on prikazao.
8. Međutim, čak i kada bi se prihvatila mogućnost da pojedine tvrdnje koje je okrivljenik iznio nisu bile istinite, tijekom ovog postupka nije dokazano da je okrivljenik znao za njihovu eventualnu neistinitost. Okrivljenik je od početka postupka dosljedno navodio da je predmetne informacije dobio od svoje sestre i njezina sina te da je vjerovao u njihovu istinitost. Takva obrana nije opovrgnuta niti jednim provedenim dokazom, a tijekom postupka nije utvrđena nijedna okolnost iz koje bi proizlazilo da je okrivljenik bio svjestan eventualne neistinitosti informacija koje je prenio ili da ih je iznosio s namjerom svjesnog pronošenja neistinitih činjeničnih tvrdnji.
8.1. Sud stoga nalazi da nije dokazano postojanje subjektivnog elementa kaznenog djela klevete, odnosno da je okrivljenik iznosio sporne tvrdnje znajući da su neistinite. Budući da svijest o neistinitosti iznesenih činjenica predstavlja jedno od bitnih obilježja kaznenog djela iz članka 149. KZ/11, a tijekom postupka nije dokazano njezino postojanje, sud nije mogao sa sigurnošću zaključiti da su u radnjama okrivljenika ostvarena sva zakonska obilježja terećenog kaznenog djela.
9. Slijedom svega navedenog, sud nalazi da tijekom dokaznog postupka nije dokazano da je okrivljenik iznio činjenične tvrdnje znajući da su neistinite, zbog čega nije dokazano postojanje jednog od bitnih obilježja kaznenog djela klevete. Stoga je, na temelju čl. 453. t. 3. ZKP/08, sud okrivljenika oslobodio od optužbe.
10. Nadalje, u konkretnom slučaju nisu ostvarena niti zakonska obilježja kaznenog djela uvrede iz članka 147. KZ/11. Naime, okrivljenik nije koristio pogrdne, omalovažavajuće niti vrijeđajuće izraze kojima bi izravno omalovažio privatnog tužitelja, već je tijekom svjedočenja iznosio činjenične tvrdnje o događajima za koje je naveo da ih je saznao od svoje sestre i njezina sina. Takve izjave predstavljaju činjenične navode, a ne vrijednosne sudove ili pogrdne kvalifikacije kojima bi se vrijeđalo dostojanstvo ili čast privatnog tužitelja.
10.1. Osim toga, sporne izjave dane su u svojstvu svjedoka pred sudom, u okviru zakonske obveze svjedočenja i odgovaranja na pitanja suda, a ne radi vrijeđanja ili omalovažavanja privatnog tužitelja. Stoga iz sadržaja izjava, njihovog konteksta i okolnosti u kojima su dane ne proizlazi namjera vrijeđanja, kao subjektivni element kaznenog djela uvrede.
10.2. Slijedom navedenoga, čak i kada bi se iznesene tvrdnje pokazale netočnima, takvo postupanje ne bi predstavljalo kazneno djelo uvrede, budući da nisu ostvarena ni objektivna ni subjektivna obilježja tog kaznenog djela.
11. Budući je donesena presuda kojom se okrivljenik oslobađa optužbe to troškovi postupka padaju na teret privatnog tužitelja, visina kojih će se odmjeriti posebnim rješenjem, sve na temelju u izreci navedene zakonske odredbe.
U Rijeci, 17. lipnja 2026.
Sudac:
Sandra Vučković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana. Žalba se predaje ovome sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o istoj odlučuje viši sud.
DNA:
1. Privatni tužitelj ŽĆ
2. Punomoćnik privatnog tužitelja Vedran Skočibušić, odvj. iz Rijeke
3. Okrivljenik BĆ
4. Branitelj okr. Dragan Smolić Ročak, odvj. iz Rijeke
