Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-333/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Rajka Kipkea, predsjednika vijeća te Igora Pavlica i Mirne Mavriček, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog KI, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi i dopuni žalbe optuženog KI protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-827/2020-30 od 30. rujna 2022., u sjednici održanoj 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog KI kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Rijeci presudom poslovnog broja K-827/2020-30 od 30. rujna 2022. proglasio je krivim optuženog KI, zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine – prijevarom, opisano i kažnjivo po čl. 236. st. 1. KZ/11 te ga je na temelju čl. 236. st. 1. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

1.1. Na temelju čl. 56. st. 1., st. 2., st. 3. i st. 4. KZ/11, okrivljenom KI izrečena je uvjetna osuda, pa se kazna na koju je osuđen neće izvršiti ako osuđeni OI u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo te pod daljnjim uvjetom da temeljem čl. 62. st.1. t.1. KZ/11 izvrši posebnu obvezu i to na način da u roku od 2 (dvije) godine računajući od pravomoćnosti ove presude oštećeniku VI popravi štetu nastalu učinjenim kaznenim djelom.

1.2. Na temelju čl. 58. st. 5. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine" 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., i 80/22., dalje: ZKP/08-22 - u svezi čega valja primijetiti da prvostupanjski sud očitom omaškom u pisanju pogrešno navodi da se radi o odredbi ZKP/08, a ne pravilno KZ/11, budući da je evidentno riječ o odredbi propisanoj u tom zakonu ), sud može opozvati izrečenu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženom KI ukoliko isti u roku koji mu je određen ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri određenu posebnu obvezu.

1.3. Na temelju odredbe čl. 158. st. 1. i 2. ZKP/08-22 oštećeniku VI (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], dosuđen je imovinsko pravni zahtjev u visini od 398,17 eura (tristo devedeset i osam eura i sedamnaest centi) / 3.000,00 kn (tri tisuće kuna) koji je u obvezi nadoknaditi optuženi OI u roku od 2 (dvije) godine od dana pravomoćnosti ove presude.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08-22 optuženi OI oslobođen je obveze da naknadi troškove kaznenog postupka u cijelosti.

2. Protiv te presude žalbu i dopunu žalbe podnosi optuženi OI po branitelju Kazimiru Ferenčiću, odvjetniku. Žalbu podnosi zbog povrede kaznenog zakona iz čl. 469. toč. 3. ZKP/08-22, zbog bitne povrede odredbe čl. 12. st. 1. ZKP/08- 22, povrede čl. 4. Protokola broj 7 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 22. studenog 1984. i povrede čl. 31. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, s prijedlogom da se žalba usvoji i presuda preinači na način da se optužba odbije.

3. U smislu čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine" 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22. i 36/24., dalje: ZKP/08-24) spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ -DO- 381/2024-3 od 10. svibnja 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prije svega, ovaj žalbeni sud uočava da optuženik ostvarenje bitne povrede odredaba kaznenog postupka suštinski nalazi kao posljedicu povrede kaznenog zakona koja se ogleda u tome da je predmetna stvar već pravomoćno presuđena (čl. 469. toč. 3. ZKP/08-22) a što je imalo za posljedicu i povredu odredbe iz čl. 12. ZKP/08- 22 u kojoj je propisano da nitko ne može biti ponovno kazneno progonjen za djelo za koje je već bio suđen i za koje je donesena pravomoćna sudska presuda.

6. Povodom žalbe optuženika, pobijana presuda je ispitana i po službenoj dužnosti, te nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud ostvario neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka taksativno navedenih u čl. 476. st. 1. toč. 1. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine" 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26 dalje: ZKP/08-26) .

7. Konkretno, žalitelj smatra da je za isto djelo već pravomoćno osuđen presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-701/2018, pri čemu posebno ističe da se prema ustaljenoj praksi Europskog suda za ljudska prava pojam „idem“ sadržan u načelu „ne bis in idem“ odnosi na činjenice, a ne na pravnu oznaku djela.

8. U žalbi izlaže i uspoređuje činjenični opis djela za koje je osuđen ranije citiranom presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-701/2018 s činjeničnim supstratom za koji je proglašen krivim pobijanom presudom, te u svijetlu prethodno navedene prakse Europskog suda za ljudska prava smatra da se činjenično radi o istom djelu (idem), pri čemu upire da i sam prvostupanjski sud primjećuje da se u oba kaznena postupka suštinski radi o istom događaju, ali potom pogrešno zaključuje da u konkretnom slučaju nije došlo do povrede načela ne bis i idem.

9. Suprotno žalitelju, prvostupanjski sud po stavu ovog žalbenog suda s pravom zaključuje da u ovom slučaju nije došlo do povrede navedenog načela.

10. Prije svega, premda je žalitelj u pravu kada u žalbi tvrdi da kazneno djelo primarno određuje njegov činjenični opis, a ne pravna oznaka, valja primijetiti kako pravna oznaka djela nije bez značaja za odgovor na pitanje je li došlo do povrede načela ne bis in idem.

11. Naime, da bi se uopće moglo razmatrati pitanje je li počinitelj kaznenog djela za koje mu se sudi u aktualnom kaznenom postupku prethodno već pravomoćno osuđen za isto djelo (idem), logična i nužna pretpostavka je da su u činjeničnom supstratu djela za koje je presuđen ranijom presudom opisana i sva bitna obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim u aktualnom postupku.

12. U konkretnom slučaju, optuženik je citiranom presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-701/2018 bio pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela zlouporabe osobne iskaznice iz čl. 280. KZ/11, dok je pobijanom presudom proglašen krivim za kazneno djelo prijevare iz čl. 236. st. 1. KZ/11.

13. Radi se o kaznenim djelima koja imaju različiti zaštitni objekt i bitno drugačija zakonska obilježja, tako da slijedom prethodno navedenog prvenstveno valja razmotriti pitanje da li su u činjeničnom supstratu kaznenog djela za koje je optuženik ranije pravomoćno osuđen opisana sva bitna obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim pobijanom presudom.

14. Usporedbom činjeničnog opisa djela za koje je žalitelj osuđen ranije citiranom presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-701/2018 s činjeničnim supstratom kojim se opisuje djelo za koji je proglašen krivim pobijanom presudom, ovaj žalbeni sud primjećuje da u činjeničnom opisu djela za koje je proglašen krivim ranijom presudom evidentno nisu opisane sve bitne činjenice koje ulaze u biće kaznenog djela za koje je osuđen pobijanom presudom.

15. Tako se u činjeničnom opisu kaznenog djela za koje je žalitelj proglašen krivim presudom Općinskog suda u Rijeci broj K-701/2018 ne opisuje da bi postupao s ciljem da sebi ili drugome pribavi protupravnu imovinsku korist, ne navode se činjenice kojima se opisuje na koji konkretno način je oštećenika doveo ili održavao u zabludi i time ga naveo da ovaj na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učiniti ili ne učini, kao niti činjenice iz kojih bi proizlazilo da je žalitelj pritom postupao s unaprijed stvorenom namjerom da neće ispuniti svoju obvezu (prodaju grafičke kartice), a uplaćeni novac uzeti i zadržati za sebe.

16. Budući da je riječ o činjenicama koje predstavljaju bitna obilježja kaznenog djela prijevare za koje je proglašen krivim pobijanom presudom, to slijedom svega prethodno navedenog žalitelj nije u pravu kada u žalbi smatra da je u konkretnom slučaju došlo do povrede načela ne bis in idem, odnosno da je pobijanom presudom osuđen za isto djelo za koje je prethodno već pravomoćno presuđen.

17. Premda se optuženik ne žali u tom pravcu, ovaj žalbeni sud je sukladno ovlaštenju iz čl. 478. ZKP/08-26 ispitao i pravilnost odluke o uvjetnoj osudi i posebnoj obvezi.

18. Glede odluke o uvjetnoj osudi, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda, kao suda drugog stupnja, pravilno utvrdio i vrednovao sve relevantne okolnosti važne za odluku o kaznenoj sankciji i proces njezine individualizacije, te na temelju toga optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci uz primjenu uvjetne osude, prema kojoj se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, s time da u izostanku žalbe državnog odvjetnika zbog odluke o kaznenoj sankciji, ovaj žalbeni sud, naročito imajući na umu da je isti prethodno već bio pravomoćno osuđen zbog iz čl. 280. KZ/11, u konkretnom slučaju ne nalazi okolnosti koje bi opravdavale izricanje blaže kaznene sankcije od one koju mu je sud prvog stupanja izrekao pobijanom presudom.

19. Isto tako, prvostupanjski sud je na temelju pravilnog i potpunog utvrđenja svih relevantnih činjenica pravilno postupio kada je žalitelju izrekao i posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 – da u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude oštećeniku popravi štetu nastalu počinjenim kaznenim djelom, uz upozorenje da se sukladno čl. 58. st. 5. KZ/11 izrečena uvjetna osuda može opozvati i odrediti izvršenje kazne zatvora na koju je osuđen ako u navedenom roku ne izvrši u potpunosti ili u većoj mjeri koja mu je određena posebnom obvezom.

20. Budući da slijedom svega navedenog žalba optuženika nije osnovana, a kako ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ZKP/08-26 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 - 26 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu17. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Rajko Kipke