Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Stalna služba u Opatiji
Opatija, M. Tita 4
Poslovni broj: P-3109/2019-43
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, po sucu toga suda Mileni Ivančević, u pravnoj stvari tužitelja CT, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Gjergj Lekaj i Marko Rogić iz Rijeke, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. OIB 92963223473 iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, zastupanog po punomoćnicima iz OD Proboija & Porobija iz Zagreba, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20.svibnja 2026. godine u nazočnosti pun.tužitelja Dariju Hrvatin Poljanić, odvjetnicu iz Rijeke i pun.tuženika Bornu Kustec, odvjetnika iz Zagreba, objavljene dana 17.lipnja 2026., temeljem odredbe članka 335 stavak 4 Zakona o parničnom postupku (ZPP),
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKA BANKA d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, isplatiti tužitelju BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], u roku od 15 dana, po osnovi ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi preplaćeni iznos od 6.690,82 €, s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče na pojedinačne iznose, od dana njihova dospijeća pa do isplate, kako slijedi:
-na iznos od 42,08 EUR od 01.11.2007. do isplate,
-na iznos od 42,46 EUR od 01.12.2007. do isplate,
-na iznos od 42,49 EUR od 01.01.2008. do isplate,
-na iznos od 43,19 EUR od 01.02.2008. do isplate,
-na iznos od 82,18 EUR od 01.03.2008. do isplate,
-na iznos od 83,27 EUR od 01.04.2008. do isplate,
-na iznos od 80,82 EUR od 01.05.2008. do isplate,
-na iznos od 80,00 EUR od 01.06.2008. do isplate,
-na iznos od 81,07 EUR od 01.07.2008. do isplate,
-na iznos od 79,31 EUR od 01.08.2008. do isplate,
-na iznos od 79,55 EUR od 01.09.2008. do isplate,
-na iznos od 80,71 EUR od 01.10.2008. do isplate,
-na iznos od 87,63 EUR od 01.11.2008. do isplate,
-na iznos od 82,51 EUR od 01.12.2008. do isplate,
-na iznos od 88,14 EUR od 01.01.2009. do isplate,
-na iznos od 88,88 EUR od 01.02.2009. do isplate,
-na iznos od 89,25 EUR od 01.03.2009. do isplate,
-na iznos od 88,31 EUR od 01.04.2009. do isplate,
-na iznos od 88,15 EUR od 01.05.2009. do isplate,
-na iznos od 86,68 EUR od 01.06.2009. do isplate,
-na iznos od 85,39 EUR od 01.07.2009. do isplate,
-na iznos od 116,05 EUR od 01.08.2009. do isplate,
-na iznos od 117,29 EUR od 01.09.2009. do isplate,
-na iznos od 116,53 EUR od 01.10.2009. do isplate,
-na iznos od 115,80 EUR od 01.11.2009. do isplate,
-na iznos od 117,39 EUR od 01.12.2009. do isplate,
-na iznos od 118,88 EUR od 01.01.2010. do isplate,
-na iznos od 120,45 EUR od 01.02.2010. do isplate,
-na iznos od 120,00 EUR od 01.03.2010. do isplate,
-na iznos od 122,68 EUR od 01.04.2010. do isplate,
-na iznos od 121,94 EUR od 01.05.2010. do isplate,
-na iznos od 123,26 EUR od 01.06.2010. do isplate,
-na iznos od 130,89 EUR od 01.07.2010. do isplate,
-na iznos od 129,10 EUR od 01.08.2010. do isplate,
-na iznos od 135,60 EUR od 01.09.2010. do isplate,
-na iznos od 132,10 EUR od 01.10.2010. do isplate,
-na iznos od 129,46 EUR od 01.11.2010. do isplate,
-na iznos od 137,30 EUR od 01.12.2010. do isplate,
-na iznos od 142,12 EUR od 01.01.2011. do isplate,
-na iznos od 138,54 EUR od 01.02.2011. do isplate,
-na iznos od 139,00 EUR od 01.03.2011. do isplate,
-na iznos od 136,41 EUR od 01.04.2011. do isplate,
-na iznos od 137,13 EUR od 01.05.2011. do isplate,
-na iznos od 145,68 EUR od 01.06.2011. do isplate,
-na iznos od 87,01 EUR od 01.07.2011. do isplate,
-na iznos od 72,73 EUR od 01.08.2011. do isplate,
-na iznos od 71,07 EUR od 01.09.2011. do isplate,
-na iznos od 68,51 EUR od 01.10.2011. do isplate,
-na iznos od 68,40 EUR od 01.11.2011. do isplate,
-na iznos od 68,07 EUR od 01.12.2011. do isplate,
-na iznos od 68,93 EUR od 01.01.2012. do isplate,
-na iznos od 69,87 EUR od 01.02.2012. do isplate,
-na iznos od 69,86 EUR od 01.03.2012. do isplate,
-na iznos od 69,18 EUR od 01.04.2012. do isplate,
-na iznos od 69,37 EUR od 01.05.2012. do isplate,
-na iznos od 69,70 EUR od 01.06.2012. do isplate,
-na iznos od 69,24 EUR od 01.07.2012. do isplate,
-na iznos od 69,22 EUR od 01.08.2012. do isplate,
-na iznos od 68,79 EUR od 01.09.2012. do isplate,
-na iznos od 68,05 EUR od 01.10.2012. do isplate,
-na iznos od 68,83 EUR od 01.11.2012. do isplate,
-na iznos od 69,07 EUR od 01.12.2012. do isplate,
-na iznos od 68,89 EUR od 01.01.2013. do isplate,
-na iznos od 67,62 EUR od 01.02.2013. do isplate,
-na iznos od 68,40 EUR od 01.03.2013. do isplate,
-na iznos od 68,53 EUR od 01.04.2013. do isplate,
-na iznos od 68,09 EUR od 01.05.2013. do isplate,
-na iznos od 66,91 EUR od 01.06.2013. do isplate,
-na iznos od 66,17 EUR od 01.07.2013. do isplate,
-na iznos od 66,71 EUR od 01.08.2013. do isplate,
-na iznos od 67,07 EUR od 01.09.2013. do isplate,
-na iznos od 68,07 EUR od 01.10.2013. do isplate,
-na iznos od 67,42 EUR od 01.11.2013. do isplate,
-na iznos od 67,61 EUR od 01.12.2013. do isplate,
-na iznos od 67,77 EUR od 01.01.2014. do isplate.
II.
Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.113,48 Eur-a,sa zakonskom zateznom kamatom,tekućom od presuđenja do isplate ,sve u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1.Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 18.srpnja 2005. zaključio Ugovor o namjenskom kreditu, da je isti potvrđen kod javnog bilježnika Krešimira Kuzle u Opatiji pod posl.br.OU-342/05, da je predmetnim ugovorom regulirano u članku 1 da kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita u kunskoj protuvrijednosti 121.700,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB-a a korisnik kredita se obvezuje iznos kredita iz prethodnog stavka vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom, člankom 3 stranke su ugovorile rok otplate od 360 mjeseci. Međutim, da je tuženik za vrijeme trajanja kredita jednostranom odlukom mijenjao kamatnu stopu na način da je ista bila puno veća od početno ugovorene, da je sve to tužitelju uzrokovalo velike poteškoće prilikom uplate mjesečnih anuiteta, pa je došlo i do ugrožavanja njegove egzistencije jer je neočekivano znatno povećana kamata, da je stoga i zaključio Anex ugovor o kreditu, prilikom provođenja konverzije, 26.travnja 2016., da je tada konverzija kredita izvršena u kredit s valutnom klauzulom u EUR, da nije obeštećen konverzijom, da su takve odredbe ugovora u kolektivnom sporu utvrđene ništetnim, stoga traži preplatu, koju će precizirati nakon provedenog financijskog vještačenja.
2.U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare tražbine, prigovor nedostatka pravnog interesa, s obzirom da je kredit konvertiran i da je stranka obeštećena konverzijom, navodi da konverzija provedena sukladno zakonskim odredbama, osporava da bi tužitelj bio potrošač, protivi se dokaznom prijedlogu provođenja financijskog vještačenja, a ako sud odluči provesti, tada navodi da je potrebno vještačiti tzv.negativne razlike, odnosno one slučajeve u kojima je tužitelj manje platio u odnosu na početni otplatni plan.
3.U dokaznom postupku izvršen je uvid u Ugovor o namjenskom kreditu (list 15 spisa), uvid u pregled promjena kamatnih stopa po kreditu (list 21 spisa), uvid u dodatak ugovora o kreditu (list 22 spisa), uvid u promet po kreditu (list 29 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financijske Darinki Cimera, dipl.oec., (list 352–354 spisa), sastavni dio je i tabelarni prikaz razlika u kamatama (list 355-357 spisa), saslušan je tužitelj kao stanka (list 396 spisa).
4.Iz iskaza tužitelja u bitnome proizlazi da je kredit podigao za kupnju stana za stanovanje s rokom otplate od 30 godina, bio je vezan za valutnu klauzulu u CHF, u Ugovoru nije bilo navedeno kako će se mijenjati kamatna stopa, rata kredita iznosila je 2.500,00 kuna prilikom zaključenja ugovora, dobio je otplatni plan, nakon nekog vremena rata je počela rasti tako da je narasla na 4.600,00 kuna, kredit je jedino mogao podići kod Zagrebačke banke jer u to vrijeme radio je u inozemstvu, kredit je konvertiran, konverzijom nije obeštećen, kredit još uvijek otplaćuje, sjeća se da u banci je rečeno da kamatna stopa može se mijenjati ali neznatno, nije upozoren na rizike radi ugovaranja kamatne stope, na sadržaj Ugovora i na sadržaj Anexa ugovora nije imao utjecaja, prilikom zaključenja Anexa nije se odrekao prava potraživati naknadu štete, konverziju kredita je prihvatio s obzirom da je bila vezana na valutu EUR pa je vjerovao da EUR neće imati oscilacije kao što ima CHF u pogledu rasta tečaja, nakon što je rata kredita počela znatno rasti išao je u banku vidjeti što se može učiniti, ali je bankarica kazala da se tu ne može učiniti ništa.
5.Uvidom u nalaz i mišljenje financijskog vještaka Darinke Cimera, dipl.oec., sud utvrđuje da stvarno otplaćene kamate po svakom dospjelom anuitetu u promatranom razdoblju s osnova preplate iznose 9.369,06 CHF, odnosno preračunato u HRK po tekućem tečaju banke na dan dospijeća, kamate iznose 50.411,99 HRK odnosno 6.690,82 EUR.
6.Tužitelj je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka, sukladno istom je 25.travnja 2025. precizirao tužbeni zahtjev kao u podnesku (list 364-366 spisa), tuženik nije prigovorio nalazu vještaka u odnosu na matematički izračun duga, tuženik se protivi tijeku zakonske zatezne kamate od 1.u mjesecu, jer da je tužitelj anuitet plaćao uglavnom sredinom mjeseca, predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
11. Sud je stava, da ne bi bio osnovan prigovor tuženika da u ovom ugovornom odnosu tužiteljica nije dokazala status potrošača. Prema odredbi čl. 5 st. 1 t. 15 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP-a,) potrošač je svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a uvidom u Ugovor o kreditu, koji su zaključile parnične stranke, sud utvrđuje, da je kredit stambeni, što proizlazi i iz iskaza tužitelja kao stranke, tužitelj je vjerno iskazivao pred sudom iz kojeg razloga se odlučio za podizanje predmetnog kredita kod tuženika, sud vjeruje iskazu tužitelja, jer je potkrijepljen i materijalnom dokumentacijom u spisu,pa prigovor tuženika sud cijeni paušalim i ničim dokazanim. Po utvrđenju suda,cijeneći provedene dokaze,materijalnu dokumentaciju na listu 15-29 spisa, tuženik je sačinio Ugovor kao trgovac u smislu odredbe čl. 3 st. 1 t. 8 Zakona o zaštiti potrošača (ZZP) i isti je zaključio sa tužiteljem kao potrošačem u smislu čl. 3 st. 1 t. 4 ZZP-a, dakle, radi se o unaprijed formuliranom ugovoru u kojem nisu naznačeni egzaktni parametri za izračun kamate i mjesečne rate, jer, iz ugovora nije vidljivo, da bi bila utvrđena metoda po kojoj se određuju parametri za izračun visine kamate, pa je stoga tuženik na takav način tužitelju nametnuo ugovorne odredbe, unaprijed formulirane, što je dovelo u neravnopravan položaj tužitelja u ugovornom odnosu i što stvara znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te je tako bez pravnog osnova, tuženik stekao veći iznos radi preplaćene kamate zbog povećanja kamatne stope, nego što je to bilo prvobitno ugovoreno, o čemu se nije pojedinačno pregovaralo. Iz odluke Visokog trgovačkog suda RH, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača u postupku, koji je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 pokrenula udruga potrošač, protiv 8 hrvatskih banaka, među kojima je i tuženik, pravomoćno je utvrđeno, da su odredbe o promjenjivosti stope redovnih kamata potrošačkih ugovora o kreditu sklopljenih u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. nepoštene, pa prema tome i ništetne a prema odredbi čl. 49 st. 1 ZZP-a (NN 41/14, 110/05), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Kroz primjenu odredbe čl. 322 st. 1 Zakona o obveznim odnosima (ZOO), ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, dok odredba čl. 324 st. 1 ZOO-a, normira, da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća ponuda zbog koje je ugovor sklopljen.
12. Tužitelj se u ovoj parnici poziva na odredbu čl. 502.c ZPP-a, što je po stavu ovog suda osnovano, jer odredba čl. 502.c ZPP-a normira, da fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1 ZPP-a, za zaštitu kolektivnih interesa i prava, da su određenim postupanjem povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba, koje je tužitelj ovlašten štititi, u takvom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a pokretanje i vođenje postupka kolektivne zaštite ne sprječava osobu kojoj je postupanjem trgovca prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naplatu protiv osobe koja joj je nedopuštenim postupanjem prouzročila štetu, ili postupak za poništenje i utvrđenje ništetnosti ugovora, koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja ili bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila o zaštiti potrošača. Osim toga i odredba čl. 118 ZZP-a,normira , da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl.106 st.1 ZZP-a u smislu postojanja povrede propisa iz čl.106 st.1 ZZP-a, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete, koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Po stavu suda, predmetni ugovor bio je opterećen sa dva bitna promjenjiva elementa, a to je valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa. Prema odredbi čl. 52 ZZP-a, nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i primjerenosti cijene poštene, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, a što se "a contrario" zaključuje, da su nepoštene odredbe ugovora koje nisu lako razumljive i koje nisu uočljive, a odredba čl. 55 st. 1 ZZP-a, normira, da je nepoštena ugovorna odredba ništetna. Uvidom u predmetni Ugovor o kreditu, sud utvrđuje, da se kamatna stopa mijenja jednostrano prema odluci banke,stoga po stavu suda, ovako stipulirana ugovorna odredba nije razumljiva, osim, što je jedino razumljivo, da visina kamatne stope ovisi isključio o odluci banke,jer u predmetnom ugovoru nisu vidljivi kriteriji, prema kojima će se mijenjati visina kamatne stope.
13. Nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za financije, kao i njegove dopune prihvatile su parnične stranke, prihvaća ih i ovaj sud, drži da je sačinjen po pravilima struke, najboljem znanju i umijeću. Na temelju svega iznesenog sud utvrđuje osnovanost činjenica u tužbi i preciziranom tužbenom zahtjevu.
14. Sud je tužitelju na tako dosuđeni iznos dosudio i zakonsku zateznu kamatu od dospijeća svakog uplaćenog anuiteta do isplate, jer prema odredbi čl. 29 st.1 Zakona o obveznim odnosima, dužnik koji zakasni sa ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice i zatezne kamate, visina kamatne stope regulirana je odredbom čl. 29 st. 2 i 8 ZOO-a, a prema odredbi čl. 1115 ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnova, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezna kamata, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, inače od dana podnošenja zahtjeva.Tuženik paušalno navodi,da tužitelj nije plaćao rate po dospijeću ,stoga je neosnovan prigovor tuženika na tijek zakonske zatezne kamate.
15. Neosnovan je prigovor zastare koji ističe tuženik, jer prema objedinjenom pravnom shvaćanju na sjednici građanskog odjela Vrhovnog suda RH od 1. ožujka 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323 st. 1 ZOO/05 (čl. 104 st. 1 ZOO/91), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke, kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Prema odredbi čl. 225 ZOO-a, tražbine zastarijevaju za 5 godina, ako zakonom nije određen kakav drugi rok zastare. Prema pravnom shvaćanju VSRH u odluci Rev-2245/2017 pokretanjem parničnih postupaka za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, dovodi se do prekida zastare sukladno čl.241ZOO-a i zastarni rok kod individualnih restitucijskih zahtjeva počinje ponovo teći u trenutku kada ta odluka postane pravomoćna. Presudom VTS-a,PŽ-7129/13 od 13.6.2014., potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 u t.2 izreke,u dijelu koji se odnosi na promjenu kamatne stope,stoga za ovo potraživanje ne bi bio osnovan prigovor zastare,jer je tužba podnesena preporučenom pošiljkom 13.6. .2019.,dakle u okviru zastarnog roka od 5 godina. Neosnovan je prigovor tuženika, da tužitelj nema pravni interes za vođenjem parnice,jer da je obeštećem konverzijom.Međutim,po ocjeni ovog suda u Anexu ugovora se ne govori o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti stope ugovorne kamate,niti sadrži odredbu u kojoj bi tužitelj nakon njegovog sklapanja odrekao se bilo kakve tražbine s osnova nepoštene ugovorne odredbe iz osnovnog ugovora o kreditu.Osim toga i provedenim financijskim vještačenjem utvrđeno je,da se sporazum o konverziji nije riješilo pitanje preplaćenih ugovornih kamata i obveza proizačlih iz nesporno ništetnih ugovornih odredbi.O ovome se izjasnila i recentna sudska praksa ,VSRH,Rev-2868/18-2 ,prema kojoj činjenica sklapanja dodatka Ugovora o kreditu,ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredbi iz toga ugovora.
16. Na temelju svega naprijed iznesenog sud je presudio kao u izreci.
17. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. st. 1 i 155 ZPP-a. Sud je tužitelju dosudio trošak koji je bio potreban za vođenje parnice prema troškovniku na listu 399 i 400 spisa. Sud je dosudio trošak sastava tužbe po punomoćniku odvjetniku 200,00 eura tarifni broj 7/1 Tarife, trošak sastava svakog obrazloženog podneska 200,00 eura tarifni broj 8/1 Tarife (podnesak od 24.10.2019., podnesak od 14.3.2024., podnesak od 25.4.2025.), trošak pristupa na svako ročište po punomoćniku odvjetniku 200,00 eura Tarifni broj 9/1 Tarife (ročište 29.4.2021., 18.3.2024., 11.9.2024., 2.9.2025., 26.3.2026., 20.5.2026.), sve uvećano za 500,00 eura s osnova PDV-a, trošak predujma za provedeno vještačenje 500,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu 113,48 eura, tarifni broj 1/1 Tarife sudskih pristojbi što ukupno iznosi 3.113,48 eura.
18. Sud je tužiteljici na tako dosuđeni trošak dosudio i zakonsku zateznu kamatu tekuću od presuđenja do isplate, sve kao u troškovniku tužitelja i kroz primjenu odredbe čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona, koja odredba regulira, da na prijedlog ovrhovoditelja sud će odrediti naplatu zatezne kamate na troškove ovršnog postupka i osiguranja po propisanoj stopi, od dana kada su ti troškovi učinjeni odnosno naplaćeni, pa do dana naplate, visina kamatne stope regulirana je odredbom stavka čl. 29 st. 2. i 8 Zakona o obveznim odnosima.
U Opatiji, 17.lipnja 2026.
S U D A C:
Milena Ivančević
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana održavanja ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.
Žalba se podnosi pismeno u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika