Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-920/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Karlovcu u vijeću sastavljenom od sudaca, Vesne Stokrp predsjednice, Vesne Britvec suca izvjestitelja i Ivane Mašić članice, u pravnoj stvari tužitelja FB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mariji Grbavac, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d. iz Zagreba, Trg bana J. Jelačića 10, OIB: 92963223473, zastupan po odvjetnicima Odvjetničkog društva Porobija & Porobija iz Zagreba, radi ništetnosti i isplate odlučujući o žalbi tužitelja i o žalbi tuženika izjavljene protiv presude Općinskog suda u Sesvetama od 26. srpnja 2024., broj P-536/2023-54, na sjednici vijeća održanoj 17. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
I Djelomičnim odbijanjem i djelomičnim prihvaćanjem žalbe tuženika;
- potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama od 26. srpnja 2024., broj P-536/2023-54, u dijelu pod točkom I i II izreke, i u dijelu pod točkom III izreke, osim u odnosu na početak tijeka zakonske zatezne kamata na dosuđene mjesečne iznose, u kojem dijelu se
- preinačava i sudi:
„zakonska zatezna kamata po stopi koja se određuje od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskoga dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog preplaćenoga iznosa pa do isplate kako slijedi: na iznos od 75,01 EUR od 15. svibnja 2008. pa do isplate
na iznos od 74,90 EUR od 17. lipnja 2008. pa do isplate
na iznos od 74,79 EUR od 16. srpnja 2008. pa do isplate
na iznos od 78,34 EUR od 15. kolovoza 2008. pa do isplate
na iznos od 77,39 EUR od 16. rujna 2008. pa do isplate
na iznos od 77,69 EUR od 16. listopada 2008. pa do isplate
na iznos od 80,57 EUR od 15. studenoga 2008. pa do isplate
na iznos od 80,98 EUR od 16. prosinca 2008. pa do isplate
na iznos od 82,59 EUR od 15. siječnja 2009. pa do isplate
na iznos od 83,86 EUR od 15. veljače 2009. pa do isplate
na iznos od 83,81 EUR od 19. ožujka 2009 pa do isplate
na iznos od 83,68 EUR od 30. travnja 2009. pa do isplate
na iznos od 82,83 EUR od 16. svibnja 2009. pa do isplate
na iznos od 82,09 EUR od 16. lipnja 2009. pa do isplate
na iznos od 82,58 EUR od 16. srpnja 2009. pa do isplate
na iznos od 99,67 EUR od 13. rujna 2009. pa do isplate
na iznos od 99,67 EUR od 15. rujna 2009. pa do isplate
na iznos od 98,63 EUR od 20. listopada 2009. pa do isplate
na iznos od 99,09 EUR od 15. studenoga 2009. pa do isplate
na iznos od 99,09 EUR od 16. prosinca 2009. pa do isplate
na iznos od 99,45 EUR od 5. veljače 2010. pa do isplate
na iznos od 96,43 EUR od 16. veljače 2010. pa do isplate
na iznos od 95,59 EUR od 20. ožujka 2010. pa do isplate
na iznos od 95,60 EUR od 5.svibnja 2010. pa do isplate
na iznos od 59,86 EUR od 28. svibnja 2010. pa do isplate
na iznos od 59,27 EUR od 29. lipnja 2010. pa do isplate
na iznos od 59,58 EUR od 23. srpnja 2010. pa do isplate
na iznos od 62,22 EUR od 20. kolovoza 2010. pa do isplate
na iznos od 62,52 EUR od 23. rujna 2010. pa do isplate
na iznos od 63,05 EUR od 26. listopada 2010. pa do isplate
na iznos od 70,65 EUR od 23. studenoga 2010. pa do isplate
na iznos od 70,65 EUR od 15. prosinca 2010. pa do isplate
na iznos od 70,77 EUR od 15. siječnja 2011. pa do isplate
na iznos od 70,83 EUR od 15. veljače 2011. pa do isplate
na iznos od 70,36 EUR od 15. travnja 2011. pa do isplate
na iznos od 70,21 EUR od 20. travnja 2011. pa do isplate
na iznos od 70,52 EUR od 14. svibnja 2011. pa do isplate
na iznos od 70,71 EUR od 15. lipnja 2011. pa do isplate
na iznos od 70,87 EUR od 15. srpnja 2011. pa do isplate
na iznos od 71,16 EUR od 13. kolovoza 2011. pa do isplate
na iznos od 71,54 EUR od 16. rujna 2011. pa do isplate
na iznos od 71,43 EUR od 18. listopada 2011. pa do isplate
na iznos od 71,53 EUR od 15. studenoga 2011. pa do isplate
na iznos od 71,62 EUR od 16. prosinca 2011. pa do isplate
na iznos od 72,41 EUR od 21. veljače 2012. pa do isplate
na iznos od 91,03 EUR od 20. ožujka 2012. pa do isplate
na iznos od 90,88 EUR od 16.svibnja 2012., pa do isplate
na iznos od 90,52 EUR od 18. travnja 2012. pa do isplate
na iznos od 91,49 EUR od 15.lipnja 2012. pa do isplate
na iznos od 90,88 EUR od 25.srpnja2012. pa do isplate
na iznos od 90,88 EUR od 25. srpnja 2012. pa do isplate
na iznos od 90,76 EUR od 28. kolovoza 2012. pa do isplate
na iznos od 89,60 EUR od 25. rujna 2012. pa do isplate
na iznos od 91,31 EUR od 23. listopada 2012. pa do isplate
na iznos od 91,39 EUR od 23. studenoga 2012. pa do isplate
na iznos od 91,62 EUR od 4. siječnja 2013. pa do isplate
na iznos od 91,84 EUR od 28. siječnja 2013. pa do isplate
na iznos od 89,48 EUR od 12.ožujka 2013. pa do isplate
na iznos od 89,48 EUR od 30 ožujka 2013. pa do isplate
na iznos od 89,59 EUR od 26. travnja 2013. pa do isplate
na iznos od 89,23 EUR od 24. svibnja 2013. pa do isplate
na iznos od 88,15 EUR od 22. lipnja 2013. pa do isplate
na iznos od 88,44 EUR od 26. srpnja 2013. pa do isplate
na iznos od 86,64 EUR od 28. kolovoza 2013. pa do isplate
na iznos od 87,41 EUR od 28. rujna 2013. pa do isplate
na iznos od 87,45 EUR od 24. listopada 2013. pa do isplate
na iznos od 87,80 EUR od 27. studenoga 2013. pa do isplate
na iznos od 87,66 EUR od 25. prosinca 2013. pa do isplate
na iznos od 87,92 EUR od 7. veljače 2014. pa do isplate
na iznos od 81,21 EUR od 4.ožujka 2014. pa do isplate
na iznos od 81,18 EUR od 3.travnja 2014. pa do isplate
na iznos od 80,72 EUR od 1.svibnja 2014. pa do isplate
na iznos od 80,58 EUR od 20. svibnja 2014. pa do isplate
na iznos od 80,44 EUR od 16. lipnja 2014. pa do isplate
na iznos od 80,70 EUR od 15. srpnja 2014. pa do isplate
na iznos od 73,36 EUR od 15. kolovoza 2014. pa do isplate
na iznos od 73,20 EUR od 19. rujna 2014. pa do isplate
na iznos od 73,67 EUR od 31. listopada 2014. pa do isplate
na iznos od 73,72 EUR od 29. studenoga 2014. pa do isplate
na iznos od 73,63 EUR od 19. prosinca 2014. pa do isplate
na iznos od 73,74 EUR od 15. siječnja 2015. pa do isplate
na iznos od 68,06 EUR od 14. veljače 2015. pa do isplate
na iznos od 67,35 EUR od 17. ožujka 2015. pa do isplate
na iznos od 66,95 EUR od 14. travnja 2015. pa do isplate
na iznos od 66,61 EUR od 14. svibnja 2015. pa do isplate
na iznos od 66,55 EUR od 14. lipnja 2015. pa do isplate
na iznos od 66,70 EUR od 14. srpnja 2015. pa do isplate
na iznos od 60,54 EUR od 17. kolovoza 2015. pa do isplate
na iznos od 60,51 EUR od 15. rujna 2015. pa do isplate
na iznos od 61,13 EUR od 15. listopada 2015. pa do isplate
na iznos od 61,13 EUR od 21. studenoga 2015. pa do isplate
na iznos od 61,22 EUR od 16. prosinca 2015. pa do isplate
na iznos od 61,23 EUR od 16. veljače 2016. pa do isplate
na iznos od 55,32 EUR od 18.ožujka 2016. pa do isplate
na iznos od 54,94 EUR od 9.travnja 2016. pa do isplate
na iznos od 54,74 EUR od 30. travnja 2016. pa do isplate
na iznos od 54,86 EUR od 18. svibnja 2016. pa do isplate
na iznos od 55,09 EUR od 5.srpnja 2016. pa do isplate
na iznos od 54,74 EUR od 5 srpnja 2016. pa do isplate
na iznos od 48,75 EUR od 26. kolovoza 2016. pa do isplate
na iznos od 48,87 EUR od 15.listopada 2016. pa do isplate
na iznos od 48,89 EUR od 20. listopada 2016. pa do isplate
na iznos od 49,04 EUR od 26. studenoga 2016. pa do isplate
na iznos od 49,06 EUR od 22. prosinca 2016. pa do isplate
na iznos od 48,76 EUR od 28. siječnja 2017., sve u roku od 15 dana, s ostalim dijelom zahtjeva za isplatu zakonske zatezne kamate tužitelj se odbija.
II Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužitelja preinačava se presuda Općinskog suda u Sesvetama od 26. srpnja 2024., broj P-536/2023-54, u dijelu pod točkom IV izreke i sudi:
II.1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju i daljnji iznos od 1.119,18 EUR zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskoga dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog preplaćenoga iznosa pa do isplate;
na iznos od 42,17 EUR od 3.veljače 2017. pa do isplate
na iznos od 42,13 EUR od. 6.travnja 2017. pa do isplate
na iznos od 42,38 EUR od. 1.svibnja 2017. pa do isplate
na iznos od 42,11 EUR od 27.svibnja 2017. pa do isplate
na iznos od 42,03 EUR od 23. lipnja 2017. pa do isplate
na iznos od 42,01 EUR od 24. srpnja 2017. pa do isplate
na iznos od 36,76 EUR od 24. kolovoza 2017. pa do isplate
na iznos od 37,27 EUR od 30. rujna 2017. pa do isplate
na iznos od 37,32 EUR od 31. listopada 2017. pa do isplate
na iznos od 37,49 EUR od 23.prosinca 2017. pa do isplate
na iznos od 37,46 EUR od 30. prosinca 2017. pa do isplate
na iznos od 36,91 EUR od 28. siječnja 2018. pa do isplate
na iznos od 33,26 EUR od 20. veljače 2018. pa do isplate
na iznos od 33,29 EUR od 25. ožujka 2018. pa do isplate
na iznos od 33,16 EUR od 21. travnja 2018. pa do isplate
na iznos od 33,00 EUR od 20. svibnja 2018. pa do isplate
na iznos od 33,01 EUR od 21. lipnja 2018. pa do isplate
na iznos od 33,05 EUR od 18. srpnja 2018. pa do isplate
na iznos od 30,72 EUR od 28. kolovoza 2018. pa do isplate
na iznos od 30,68 EUR od 24. rujna 2018. pa do isplate
na iznos od 30,66 EUR od 22. listopada 2018. pa do isplate
na iznos od 30,69 EUR od 20. studenoga 2018. pa do isplate
na iznos od 30,66 EUR od 21. prosinca 2018. pa do isplate
na iznos od 30,71 EUR od 17. siječnja 2019. pa do isplate
na iznos od 29,21 EUR od 8.ožujka 2019. pa do isplate
na iznos od 29,18 EUR od 23. ožujka 2019. pa do isplate
na iznos od 29,23 EUR od 25 travnja 2019. pa do isplate
na iznos od 29,21 EUR od 24. svibnja 2019. pa do isplate
na iznos od 29,17 EUR od 18. lipnja 2019. pa do isplate
na iznos od 29,07 EUR od 20. srpnja 2019. pa do isplate
na iznos od 28,31 EUR od 20. kolovoza 2019. pa do isplate
na iznos od 28,36 EUR od 24. rujna 2019. pa do isplate
na iznos od 28,51 EUR od 21. listopada 2019. sve u roku od 15 dana.
II.2. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtjeva na dosuđeni iznos zakonsku zateznu kamatu koja od 30. kolovoza 2007. godine pa do 31. prosinca 2007. godine teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a koja na svaki pojedini mjesečni iznos teče od 1-og u mjesecu do isplate, kao neosnovan.
r j e š i o j e
I Odbija se žalba tuženika te se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog suda u Sesvetama od 26. srpnja 2024., broj P-536/2023-54, potvrđuje.
II Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju daljnji trošak u iznosu od 300,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. srpnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku naknaditi trošak žalbe u iznosu od 400,00 EUR u roku od 15 dana.
IV Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Sesvetama od 26. srpnja 2024., broj P-536/2023- 54, djelomično je usvojen tužbeni zahtjev tužitelja i točkom I, izreke utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 2. točci 1. Ugovora o namjenskom [broj kredita] od dana **.**.2006., ovjerenoga kod javnoga bilježnika Ignac Vuger iz Sesveta dana 30. siječnja 2006. pod poslovnim brojem OU-130/2006, a koji glasi: “a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d.“.
Točkom II izreke utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka dio odredbe sadržan u čl. 7. točki 2. Ugovora o namjenskom [broj kredita] od dana **.**.2006., ovjerenoga kod javnoga bilježnika Ignac Vuger iz Sesveta dana 30. siječnja 2006. pod poslovnim brojem OU-130/2006, a koji glasi: ”Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Kreditora Korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka, te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete.”
Točkom III izreke navedene presude naloženo je tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.984,73 EUR, zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja od 30. kolovoza 2007. pa do 31. prosinca 2007. teče po stopi određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a za razdoblje od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvoga kalendarskoga dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog preplaćenoga iznosa pa do isplate na svaki pojedini mjesečni iznos od 1-og u mjesecu.
Točkom IV izreke prvostupanjske presude odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznos od 1.119,18 EUR do utuženog iznosa od 9.103,91 EUR, a točkom V izreke nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove postupka u iznosu od 2.750,34 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. srpnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.
2. Protiv navedene presude žalbu su pravovremeno izjavili i tužitelj i tuženik.
2.1. Tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pobija i odluku o troškovima postupka. Navodi da je nakon provedenog sudskoga vještačenja tužitelj smanjio svoj tužbeni zahtjev i konačno specificiranim tužbenim zahtjevom traži isplatu iznosa od 9.103,91 EUR. Tužitelj u žalbi navodi da traži povrat preplate za cijelo vrijeme trajanja kredita; od početka kredita do isplate, da obrazloženje prvostupanjskog suda u odnosu na odbijajući dio tužbenog zahtjev nije jasno, odnosno je li razlog odbijanja dijela tužbenog zahtjeva zato što je tužitelj „proširio vremensko razdoblje“ (točka 5., 6. i 7. obrazloženja) ili zato što je kamatna stopa nakon 1.1.2017. „pala“ ispod početno ugovorene kamatne stope (točka 31. obrazloženja). U žalbi tužitelj ističe da traži razliku u kamati, sve ono što je tužitelj uslijed nezakonitoga povećanja kamatne stope od početno ugovorene od strane tuženika, preplatio na ime kamate, a to da je upravo iznos koji je vještak utvrdio u svom nalazu i mišljenju od veljače 2024., a to i ističe u nalazu.
Tužitelj osporava navod suda u točci 31. obrazloženja u kojem se navodi da je promjena u razdoblju nakon 01.02.2017. do 1.11.2019.. vezana za promjenu tečaja valute između HRK i EUR, te da je nejasan takva zaključak suda, obzirom da vještak sam u svom nalazu i mišljenju navodi da se izračun odnosi na izračun razlike nastale zbog promjene kamatne stope. Tužitelj predlaže pobijanu odluku preinačiti način da se usvoji u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja, dosudi u cijelosti trošak postupka u iznosu od 3.100,81 EUR, kao u trošak sastava žalbe uvećano za trošak sudske pristojbe, odnosno, u protivnom predlaže pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.2. Tuženik je izjavio žalbu protiv točaka I, II, III i V izreke zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i pobija odluku o troškovima postupka. Tuženik navodi kao i tijekom postupka da se u konkretnom slučaju ne radi o tužitelju i Ugovoru o kreditu koji se može supsumirati pod utvrđenja zaštite koja se odnosi na prosječne potrošače, već se radi o poduzetničkom ugovoru pa da nije bilo osnove ni za djelomično prihvaćanje tužbenog zahtjeva. Tuženik osporava stav prvostupanjskog suda u svezi preinake tužbenog zahtjeva, zastare koju je istako tuženik. Tuženik osporava tijek zateznih kamata na dosuđene iznose. Tuženik dalje navodi da je iz Prometa po kreditu razvidno je da su sve uplate vršene od strane trećih pravnih osoba koje se ne mogu povezati s tužiteljem pa tužitelj nije aktivno legitimiran za traženje povrata stečenog bez osnove. Tuženik osporava i odluku o troškovima postupka navodeći da su tužitelju priznati troškovi za radnje koje nisu obavljene, ili su priznati troškovi za nepotrebne radnje tužitelja. Tuženik predlaže, da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu i odbije tužbeni zahtjev u pobijanom dijelu, uz obvezu naknade tuženiku troškova postupka uvećano za zatezne kamate od dana 26. srpnja 2024. do isplate, kao i troškove žalbe, odnosno, u protivnom predlaže ukinuti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
4. Žalba tužitelja djelomično je osnovana.
4.1. Žalba tuženika djelomično je osnovana.
5. Ispitivanjem prvostupanjske presude i postupak koji je prethodio njenom donošenju, nisu utvrđene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članak 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na što ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Međutim, osnovan je žalbeni razlog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.
6. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita s te osnove.
7. Iz stanja spisa i pobijane presude proizlazi i tijekom postupka je utvrđeno:
- da su parnične stranke sklopile ugovor o [broj kredita] prema kojem je tužitelju odobren kredit u iznosu od 125.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na rok otplate 15 godina u mjesečnim anuitetima i uz početno ugovornu kamatnu stopu od 7% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika,
- da je namjena kredita kupnja poslovnog prostora,
- da se u ovom konkretnom slučaju ne radi o potrošačkom ugovoru,
- da je iz obrtnog registra za [obrt]", prvostupanjski sud utvrdio da je vlasnik navedenog obrta tužitelj, da je navedeni obrt osnovan 5. prosinca 2002., da je počeo s radom 12. prosinca 2002., a obrt je prestao raditi 31. prosinca 2010,
- da je djelatnost obrta bila trgovina na malo odjećom u specijaliziranim prodavaonicama,
- da iz izvatka iz obrtnog registra proizlazi da je sjedište navedenoga obrta adresa poslovnog prostora koji je bio predmet Ugovora o namjenskom kreditu između stranaka - Sesvete, Kašinska 9,
- da se ne radi o potrošačkom kreditu prema Zakonu o zaštiti potrošača („Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07. – dalje ZZP, koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja pravnog posla (koji je predmetom ovog spora), odnosno ne radi se o potrošačkom kreditiranju niti zaštiti potrošača kod sklapanja takvih ugovora,
- da prethodno sklapanju predmetnog ugovora stranke nisu pregovarale,
- da je predmetni ugovor tipski ugovor i tužitelj nije mogao utjecati na sadržaj pojedinih ugovornih odredbi,
- da je nesporno je li se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa, a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke proizlazi da je došlo do preplate kredita u iznosu 9.103,91 EUR.
8. Uzimajući u obzir činjenice navedene u tužbi, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen suprotno načelima obveznog prava odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08,. 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23. – dalje ZOO) na koje se poziva i tužitelj u tužbi.
9. Žalbeni razlog prigovora aktivne legitimacije koji ističe u žalbi tuženik, nije osnovan. Okolnost uplate pojedinih obroka od strane trećih osoba u smislu odredbe članka 161. ZOO ne uskraćuje tužitelju pravo na povrat stečenog bez osnove budući obvezu dužnika može ispuniti i treći i takvo je ispunjenje vjerovnik dužan primiti, osim ako dužnik nije odmah ponudio sam ispuniti obvezu što ovdje nije slučaj. Radi se o internom odnosu tužitelja i treće osobe koji je bez utjecaja na legitimaciju tužitelja da kao ugovorna strana traži povrat iznosa koje je zbog ništetnosti ugovorne odredbe preplatio.
10. Odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi su odlučujuće ugovorne odredbe, a u konkretnom slučaju ovisne su isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena, čime takve odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja što dovodi do toga, da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika, a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. U tom smislu neosnovani su i daljnji žalbeni navodi tuženika da je u neravnopravnom položaju na tržištu te da se pogoduje jednoj ugovornoj strani dok drugu i sve druge sudionike i građane stavlja u neravnopravan i lošiji položaj od tužitelja. Naime, tužitelj je u neravnopravnom položaju jer sporni Ugovor o kreditu ne sadrži parametre pomoću kojih je tužitelj mogao predvidjeti promjenu visine anuiteta uslijed promjene kamatne stope, a niti mu je prilikom sklapanja Ugovora dano dostatno obrazloženje iz kojeg bi jasno proizlazili parametri promjenjivosti kamatne stope i utjecaj na njegovu obvezu.
11. Tužitelj u podnesenoj tužbi navodi da ugovorena kamata mora biti određena odnosno odrediva u smislu članka 269. stavak 2. i članka 272. ZOO.
12. Odredbom članka 269. stavak 2. ZOO-a propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, a odredbom članka 272. stavak 1. ZOO-a da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi, dok je odredbom članka 270. stavak 1. ZOO-a propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
13. Odredbom članka 3. ZOO-a propisano je da su sudionici u obveznom odnosu ravnopravni, odredbom članka 4. ZOO-a da su sudionici u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja, a odredbom članka 7. ZOO-a da sudionici pri sklapanju naplatnih pravnih poslova polaze od načela jednake vrijednosti o uzajamnih činidaba.
14. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao u odnosu na kojega vrijede temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe, načelo savjesnosti i poštenja, te načelo zlouporabe prava.
15. Iz sadržaja predmetnog ugovora proizlazi izvjesno unošenje u ugovor o kreditu potpuno neodređene formulacije glede promjenjive kamatne stope te se radi o postupanju suprotno navedenim načelima obveznog prava jer je time korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, jer je formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi takva da je na temelju nje tužitelj znao kolika je visina stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, dok da isti nije ni približno mogao ocijeniti u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa kretati.
16. Uzimajući u obzir da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed pripremljenom obrascu, da se promjena kamatnih stopa vršila Odlukom o kamatnim stopama banke u odnosu na čiju primjenu je navedeno da "korisnik kredita pristaje", a da pri tome tužitelju nije od strane bankarskih službenika obrazloženo po kojim kriterijima i parametrima će se mijenjati kamatna stopa, to i ovaj sud smatra da promjenjiva kamatna stopa nije bila određena ili odrediva, da je tužitelj time doveden u neravnopravan položaj u odnosu na tuženika kao kreditora, što suprotno načelu savjesnosti i poštenja te da je odredba članka 7. predmetnog Ugovora o kreditu ništetna sukladno odredbi članka 270. stavak 1. ZOO-a.
17. S pravom je stoga prvostupanjski sud pobijanom presudom utvrdio da je odredba članka 7. predmetnog Ugovora o kreditu ništetna prema odredbama ZOO- a, te obvezao tuženika da isplati tužitelju na ime razlike zbog promjene kamatne stope, iznos od 7.984,73 EUR, ali je pogrešnim tumačenjem nalaza i mišljenja vještaka odbio tužbeni zahtjev za isplatu razlike iznosa od 1.119,18 EUR, do utuženog iznosa od 9.103,91 EUR, smatrajući da se taj iznos odnosi na razliku vezanu za promjenu tečaja valute EUR.
18. Naime, iz nalaza i mišljenja vještaka (list 323 prvostupanjskog spisa) proizlazi:
„ U odnosu na dio zadatka u kojem se vještak poziva iskazati iznose koje je tužitelj manje platio u odnosu na početni anuitet, odnosno tzv. negativne razlike, vještak se očituje na sljedeći način. S obzirom da posljedično na promjenu kamatne stope dolazi do promjene ukupnog anuiteta prilikom izračuna razlike koja nastaje zbog promjene kamatne stope vještak napominje kako je početno ugovoreni anuitet iznosio 1.108,56 EUR te da je unutar razdoblja nepromjenjivog anuiteta (razdoblje između promjena kamatnih stopa) izvršena jednokratna uvećana prijevremena uplata nakon koje je došlo do promjene preostalog iznosa glavnice slijedom čega je smanjen iznos anuiteta te je on tada iznosio 962,00 EUR. Ukoliko se uzme u obzir prilagodba početnog otplatnog plana posljedično na uvećanu uplatu, u daljnjem tijeku otplate kredita, anuitet nije bio niži od 962,00 EUR pa shodno tome u razdoblju otplate kredita do kraja razdoblja za koje prileži dokumentacija u spisu nema negativnih razlika.“, Na temelju stanja u spisu i raspoložive dokumentacije vještak daje mišljenje na postavljeni zadatak. Pod pretpostavkom da se tijekom otplate kredita vezanog uz valutu EUR u razdoblju otplate nije mogla mijenjati kamatna stopa: - Ukupno više plaćenog zbog promjene kamatne stope, uzevši u obzir sve promjene kamatne stope u razdoblju od početka otplate kredita do kraja razdoblja za koje prileži dokumentacija u spisu iznosi 9.103,91 EUR. (324 prvostupanjskog spisa).
19. Dakle, pogrešno prvostupanjski sud zaključuje da u razdoblju nakon 1. siječnja 2017. do 1. studenog 2019. „…promjena je vezana za promjenu tečaja valute između HRK i EUR. Tužitelj nije postavio tužbeni zahtjev vezano za valutu obveze, već samo vezano za promjenu kamatne stope, kako je već rečeno. Stoga imajući na umu navedeno kako je kamatna stopa nakon 1. siječnja 2017. odnosno mjesečnih anuiteta koji su dospijevali u razdoblju od 1. veljače 2017. do 1. studenoga 2019. bila manja u odnosu na početno ugovorenu, ali su mjesečni anuiteti porasli, bez obzira na navedeno, pa je vidljivo, kako je rečeno, da promjena kamatne stope nije imala veze s istim.“.
20. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda suprotan je nalazu i mišljenju vještaka, koji je određeno i jasno dao mišljenje da je u utuženom razdoblju došlo do preplate zbog promjene kamatne stope, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a na koju u žalbi ukazuje tužitelj.
21. Stoga osnovano tužitelj potražuje i razliku preplate mjesečnih anuiteta i od 1. siječnja 2017. do 1. studenog 2019., budući se radi o preplati zbog promjene visine kamatne stope, a koje potraživanje je uredio tužbenima zahtjevom nakon provedenog vještačenja, te je prvostupanjski sud prihvatio tako uređen tužbeni zahtjev.
22. Prvostupanjski sud je na temelju članka 190. stavak 3. ZPP-a prihvatio uređeni tužbeni zahtjeva sukladno dopunskom nalazu i mišljenju sudskog vještaka financijske struke obzirom da su tek provedenim financijskim vještačenjem utvrđene činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva, pa je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, time da se radi o smanjenju tužbenog zahtjeva što se tiče visine tražbine. Tužitelj je je prvopostavljenim tužbenim zahtjevom tražio isplatu iznosa od 9.859,45 EUR, za razdoblje od 1. svibnja 2008. do 1. srpnja 2017., a nakon vještačenja je uredio tužbeni zahtjev tako da potražuje na ime preplaćenih anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope iznos od 9.103,01 EUR za razdoblje od 1. svibnja 2008. do 1. studenog 2019.
23. Ovaj sud prihvaća stav prvostupanjskog suda, jer je tužitelj tek nakon vještačenja saznao stvarno stanje, odnosno ne samo visinu preplaćenih mjesečnih anuiteta s osnove promjenjive kamatne stope već i broj tako preplaćenih anuiteta.
24. Vještak je na temelju priložene dokumentacije utvrdio iznose preplate s osnove promjenjive kamatne stope, uzimajući u obzir kontinuitet plaćanja pojedinih mjesečnih anuiteta točno navodeći datume uplate, pa tužitelj neosnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na pojedine mjesečne iznose od 1-og u mjesecu (a što bi bila obveza prema predmetnom Ugovoru), a prvostupanjski sud prihvaća tako naznačen tijek traženja zakonske zatezne kamate, pa tuženik osnovano u žalbi osporava početak tijeka zakonske zatezne kamate od 1-og u mjesecu obzirom su uplate tužitelja bile neredovite i sa zakašnjenjem, a što nedvojbeno i proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka.
25. Na temelju članka 1111. ZOO-a tuženik je u obvezi vratiti tužitelju preplaćene iznose anuiteta s osnove ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od slijedećeg dana od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate prema članku 1115. ZOO-a, po stopi u skladu s člankom 29. ZOO-a, pa je u tom dijelu žalba tuženika osnovana i prihvaćena od strane vijeća ovog suda.
26. Pravilno je postupio prvostupanjski sud i kad je odbio istaknuti prigovor zastare potraživanja, s obzirom da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje da rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne u slučaju zahtjeva iz članka 323. ZOO-a, kao posljedice utvrđenja ništetnosti predmetne ugovorne odredbe, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
27. Obzirom na navedeno, a primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a i članka 373. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude.
28. Žalbeni navodi u svezi predaje troškovnika na ročištu održanom 3. srpnja 2024., su posve promašeni jer odredba članka 106. stavak 5. ZPP-a ne isključuje mogućnost stranke da na ročištu preda podnesak.
29. U odnosu na žalbene navode tuženika da su tužitelju priznati troškovi protivno Tarifi o nagradama i naknadi troškova na rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. - dalje Tarifa), navodi se da je prvostupanjski sud pravilno odredio troškove postupka tužitelju kojeg je zastupao punomoćnik odvjetnik kako u odnosu na predane podneske tako i u odnosu na zastupanja na ročištima, a što se tiče troškova sudskih pristojbi iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podmirio trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu tadašnjih 546,50 kn/ 72,53 EUR, kao i na presudu broj P-1244/2019, pa je žalba tuženika neosnovana.
30. Obzirom je prvostupanjska presuda preinačena djelomično, to je i odluku o troškovima postupka valjalo preinačiti na temelju članka 166. ZPP-a u svezi s člankom 154. i člankom 155. ZPP-a i tužitelju koji je uspio u postupku sada u cijelosti dosuditi i daljnji trošak u iznosu od 300,00 EUR (iznos koji je umanjen u prvostupanjskom postupku zbog tada utvrđenog uspjeha od 88%) i trošak žalbe u iznosu od 400,00 EUR (sastav žalbe 250,00 EUR i sudska pristojba na žalbu 150,00 EUR).
31. Obijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe obzirom na neznatan uspjeh u žalbenom postupku, a koji se odnosi na sporedno potraživanje (zakonsku zateznu kamatu).
U Karlovcu 17. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Vesna Stokrp
