Poslovni broj: Us I - 456/2026-9

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga Suda Neli Mešin, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, u upravnom sporu tužiteljice Mirjane Stolić, OIB: [osobni identifikacijski broj], Istarska 24, Split, zastupana po opunomoćeniku Ivanu Miroševiću, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Stjepana Grubišića, odvjetnika u Solinu, Kralja Zvonimira 81, protiv tuženika Državnog sudbenog vijeća, OIB: 66951444283, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, radi produljenja privremenog udaljenja od obavljanja sudačke dužnosti, nakon javne rasprave zaključene 21. svibnja 2026. u nazočnosti opunomoćenika tužitelja Ivana Miroševića, odvjetnika u Splitu i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 17. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje odluke Državnog sudbenog vijeća Republike Hrvatske, Klasa:711-28/25-01/01, Urbroj:453-01/03-25-16 od 23. prosinca 2025. i vraćanje predmeta tuženiku na ponovni postupak.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika, Klasa: 711-28/25-01/01, Urbroj: 453-01/03-25- 16 od 23. prosinca 2025. točkom I izreke tužiteljici, sutkinji Općinskog suda u Splitu, produljeno je privremeno udaljenje od obavljanja sudačke dužnosti na rok od 3 (tri) mjeseca, računajući od 4. siječnja 2026. te je točkom II izreke utvrđeno kako za vrijeme privremenog udaljenja s dužnosti sutkinja ima pravo na jednu polovinu plaće.

2. Tužiteljica u tužbi, kojom osporava zakonitost rješenja tuženika, u bitnom navodi kako se osnovna odluka tuženika, Klasa:711-28/25-01/01, Urbroj:453-01/03- 25-2 od 03. srpnja 2025. kojom je određeno udaljenje tužiteljice od obavljanja sudačke dužnosti odnosila na razdoblje 3 mjeseca i razdoblje udaljenja isteklo je 03. listopada 2025., nakon čega je tuženik donio i drugu odluku Klasa:711-28/25- 01/01, Urbroj:453-01/03-25-8 od 18. rujna 2025. kojom je produljeno privremeno udaljenje tužiteljice na novo razdoblje 3 mjeseca s početka računanja od 4. listopada 2025., dakle, razdoblje udaljenja je isteklo 4. siječnja 2026. Navodi da ne ulazeću u razloge prve odluke o udaljenju, u konkretnom slučaju prigovara kako su sporna najmanje 3 momenta donošenja pobijane odluke i to: datum donošenja pobijane odluke odnosno početak posljedica donijete odluke - udaljenje od dužnosti pro futuro (sporna odluka je pretpostavljeno donijeta 23. prosinca 2025. na telefonskoj sjednici vijeća, a udaljenje djeluje od 4. siječnja 2026.), zatim moment uručenja odluke - odluka je tužiteljici uručena 26. siječnja 2026. te naposljetku način održavanja sjednice vijeća kod donošenja sporne odluke. Navodi kako nije sporno da je prva odluka na koju se u svom obrazloženju razloga za donošenjem ovom tužbom pobijane odluke poziva tuženik odnosila na razdoblje do 4. listopada 2025. - onda je pobijana odluka donijeta "debelo" nakon isteka razdoblja udaljenja pa je time sporno razdoblje nakon isteka prvog tromjesečja i početka trećeg tromjesečja. Navedena nelogičnost je time upitnija ako se ima u vidu da je i sama sporna odluka dostavljena tek 26. siječnja 2026. - nakon isteka tromjesečnog razdoblja druge odluke DSV-a (odluka od 18. rujna 2025.) po kojoj, drugoj odluci je tromjesečno razdoblje isteklo 4. siječnja 2026. Nastavno, tužiteljica navodi kako je upitno od kojeg momenta odluka tuženika ima pravno djelovanje prema tužiteljici: dana donošenja ili pak od dana uručenja imajući pri tome okolnost da protiv odluke tuženika nije dopuštena žalba - dakle izvršnost odluke nastupa: istodobno s danom donošenja ili s danom uručenja odluke tužiteljici. Naposljetku, tužiteljica se pita je li uopće dopušteno telefonskim putem de facto donijeti odluku o udaljenju od obavljanja sudačke dužnosti bez mogućnosti da se sudac u konkretnom slučaju (ili općenito u takvim okolnostima) obavijesti o sjednici vijeća, time bi sudac, pa konkretno i tužiteljica, bili onemogućeni da prisustvuju sjednici vijeća na kojoj se odlučuje o njenom udaljenju od obavljanja sudačke dužnosti. Smatra kako odluka DSV-a o stegovnoj odgovornosti ili razrješenju suca stupa na snagu i može djelovati tek nakon što je ta odluka dostavljena sucu te se poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske U- IXA/4853/2018 od 26. veljače 2019. Tužiteljica smatra da iz navedenog proizlazi da odluka tuženika ne može imati učinke prema sucu prije nego što mu je dostavljena. Tužbenim zahtjevom traži poništenje rješenja tuženika i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u odnosu na datum donošenja Odluke navodi da odluka o produljenju udaljenja nije nova mjera nego je riječ o produljenju već izrečene mjere privremenog udaljenja od obavljanja sudačke dužnosti. Tvrdi kako zakonski okvir ne propisuje nikakvu zabranu donošenja odluka o produljenju udaljenja za vrijeme trajanja već izrečene mjere. Suprotno, tvrdi kako je tuženik dužan pravodobno odlučivati o produljenju udaljenja, a u skladu s mogućnošću održavanja sjednice (tuženik odluke beziznimno mora donositi na sjednicama). U praksi to znači da se odluke o produljenju udaljenja često donose nedugo prije isteka tekućeg razdoblja privremenog udaljenja da ne bi došlo do prekida mjere privremenog udaljenja. Nadalje, navodi kako činjenica da je tužiteljica Odluku zaprimila 26. siječnja 2026., nakon što su pravni učinci Odluke na snazi, međutim, navodi kako odluke tuženika nisu klasični upravni akti već se radi o specifičnim odlukama neovisnog ustavnog tijela, a s obzirom da protiv Odluke žalba nije dopuštena odgoda izvršnosti do dostave, propisana Zakonom o općem upravnom postupku ne može se automatski primijeniti jer bi to onemogućilo, u slučaju nepreuzimanja, kontinuitet primjene privremenog udaljenja. Ističe kako tuženik sve svoje odluke objavljuje na službenoj mrežnoj stranici istog dana kada su donesene čime se osigurava javnost i pravna sigurnost. Odluka je time dostupnost svima, a formalna dostava služi procesnoj urednosti, a ne određivanju izvršnosti. Nadalje, vezano za pitanje dopuštenosti odlučivanju njenog udaljeno od obavljanja dužnosti na telefonskoj sjednici tuženik ističe da sukladno Zakonu o državnom sudbenom vijeću odluke donosi na sjednici, a sjednice se ne održavaju uvijek nužno fizičkim okupljanjem svih članova, a takva nužnost nije propisana ni Zakonom. Tvrdi kako u praksi kada postoje opravdani razlozi (hitnost postupanja, nemogućnost zakazivanja redovne sjednice i slično), sjednica se može održati i telefonskim putem, ako je pritom osigurana mogućnost rasprave, glasovanja i sudjelovanja većine članova. Stoga, sama činjenica da je sjednica održana telefonskim putem ne znači automatski da je nezakonita odluka koja je donesena, ako su ispunjeni svi uvjeti odlučivanja. Tvrdi kako je na telefonskoj sjednici tuženik prije donošenja Odluke razmatrao potrebu produljenja privremenog od obavljanja sudačke dužnosti tužiteljice s obzirom na citiranu odredbu članka 73. stavka 2. alineje 1. ZDSV-a. Navodi kako je prilikom donošenja Odluke tuženik utvrđivao postoje li opravdani razlozi za produljenje njenog privremenog udaljenja od obavljanja dužnosti i pritom posebno uzeo u obzir vrstu kaznenih djela koja joj se stavljaju na teret i sam činjenični opis kaznenih djela te spojivost obnašanja sudačke dužnosti s podizanjem optužnice za predmetna kaznena djela. Tuženik ističe kako Odluka ne prejudicira odgovornost za kaznena djela već je preventivna mjera kojom se štiti ugled suda i pravosuđa, te sprječava daljnje narušavanje povjerenja građana u pravosudni sustav. Tvrdi kako je tužiteljica kao sudac svjesna, da sukladno Kodeksu sudačke etike, mora čuvati svoj ugled i ugled suda, ne samo u obnašanju dužnosti nego i u privatnom životu. Tvrdi kako suci uživaju posebnu društvenu ulogu i zato je povjerenje javnosti u njihov moralni integritet jednako važan kao i njihova stručnost. Tvrdi kako već sama činjenica da je protiv tužiteljice pokrenut kazneni postupak za navedena kaznena djela može dovesti u pitanje to povjerenje i prije okončanja kaznenog postupka, te je za to bilo, u ovim okolnostima, primjereno i potrebno produljiti njeno udaljenje od obavljanja sudačke dužnosti. Ističe kako iz navedenog proizlazi, suprotno navodima tužiteljice, da Odluka ima svoje uporište u ZDSV-u, odnosno da je donesena sukladno zakonskim odredbama, na temelju činjenica koje opravdavaju njeno donošenje, pa tuženik u cijelosti osporava zahtjeve i navode tužbe te predlaže sudu tužbu tužiteljice u cijelosti odbiti kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja Sud je tijekom dokaznog postupka izvršio uvid u sudski spis. Ovdje valja napomenuti kako je zapisniku na raspravi od 21. svibnja 2026. omaškom navedeno kako se pregledava spis tuženog tijela, budući tuženik uz odgovor na tužbu nije dostavio spis upravnog tijela. Stoga, kako je Sud navedeno utvrdio u predmetnoj presudi, ocijenjeno je kako nije potrebno niti svrhovito posebno donositi ispravak spomenutog zapisnika.

5. U sporu je održana rasprava 21. svibnja 2026. čime je dana mogućnost strankama da se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje u tekstu ZUS-a) očituju o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

6. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 4. ZUS-a, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz sadržaja spisa predmeta i obrazloženja osporenog rješenja proizlazi kako je predsjednik Općinskog suda u Splitu podnio zahtjev za udaljenje Mirjane Stolić, sutkinje Općinskog suda u Splitu, od obavljanja sudačke dužnosti budući je protiv iste pokrenut kazneni postupak.

8. Utvrđeno je kako je Općinski sud u Šibeniku protiv tužiteljice potvrdio optužnicu zbog kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. i članka 139. stavka 2. KZ/11.

9. Utvrđeno je kako je Državno sudbeno vijeće odlukom od 3. srpnja 2025., Klasa: 711-28/25-01/01, Urbroj: 453-01/03-25-2 tužiteljicu privremeno udaljilo od obavljanja sudačke dužnosti smatrajući to potrebnim i primjerenim s obzirom da potvrđivanje optužnice zbog navedenih kaznenih djela, uzimajući u obzir kvalifikaciju kaznenih djela, kompromitira njeno obavljanje sudačke dužnosti, te nanosi štetu ugledu suda i sudačke dužnosti.

10. Tuženo tijelo je utvrdilo kako obzirom da i dalje kod tužiteljice postoje razlozi za privremeno udaljenje od obavljanja dužnosti iz članka 73. stavka 2. alinije 1., temeljem odredbe članka 75. stavka 1. i stavka 3. Zakona o državnom sudbenom vijeću ("Narodne novine" broj: 116/10, 57/11, 130/11, 13/13, 28/13, 82/15, 67/18, 126/19, 80/22, 16/23, 83/23 i 155/23, dalje u tekstu ZDSV-a), tužiteljici, sutkinji Općinskog suda u Splitu, produljeno je privremeno udaljenje od obavljanja sudačke dužnosti na rok od 3 (tri) mjeseca, računajući od 4. siječnja 2026. i utvrđeno je kako za vrijeme privremenog udaljenja s dužnosti sutkinja ima pravo na jednu polovinu plaće.

11. Odredbom članka 73. stavkom 2. podstavkom 1. ZDSV-a propisano je da sudac može biti udaljen s dužnosti ako je protiv njega započet kazneni postupak zbog kaznenog djela za koje je predviđena kazna zatvora do pet godina. Stavkom 4. istog članka propisano je da odluku o udaljenju s dužnosti u slučaju iz stavka 1. ovoga članka donosi predsjednik suda, a u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka odluku donosi Vijeće bez odgode.

12. Odredbom članka 74. stavkom 1. ZDSV-a propisano je da odluka o privremenom udaljenju mora biti u pisanom obliku i s obrazloženjem.

13. Odredbom članka 75. stavkom 1. ZDSV-a propisano je da privremeno udaljenje od obavljanja dužnosti određuje se na rok od tri mjeseca, a po proteku toga roka može ga Vijeće zbog opravdanih razloga na jednak način produljiti za daljnja tri mjeseca. Stavkom 2. istog članka propisano je da privremeno udaljenje može trajati do pravomoćnog okončanja stegovnog postupka, koji u tom slučaju Vijeće mora provesti u roku od dvije godine, a samo iznimno, zbog opravdanih razloga i u duljem roku odnosno najdulje do pravomoćnog okončanja kaznenog postupka. Stavkom 3. istog članka propisano je da za vrijeme privremenog udaljenja s dužnosti sudac ima pravo na jednu polovinu plaće.

14. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, Sud cijeni kako navodima iz tužbe pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja nije dovedena u pitanje, kao niti primjena materijalnog prava.

15. Prema stajalištu ovog Suda, obzirom kako i dalje kod tužiteljice postoje razlozi za privremeno udaljenje od obavljanja dužnosti iz članka 73. stavka 2. podstavka 1. ZDSV-a, temeljem odredbe članka 75. stavka 1. i stavka 3. ZDSV-a, tuženik je zakonito postupio kada je tužiteljici produljio privremeno udaljenje od obavljanja sudačke dužnosti na rok od 3 (tri) mjeseca, računajući od 4. siječnja 2026. te utvrdio kako za vrijeme privremenog udaljenja s dužnosti sutkinja ima pravo na jednu polovinu plaće, pri čemu je potrebno navesti kako tužiteljica u predmetnoj tužbi niti ne prigovara razlozima za produljenje privremenog udaljenja.

16. U odnosu na tužbeni navod u pogledu datuma donošenja pobijane odluke odnosno početka posljedica donijete odluke i djelovanje odluke pro futuro te datuma uručenja iste tužiteljici, valja navesti kako se u konkretnom slučaju ne radi o izricanju nove mjere, kako osnovano tuženik ističe, već se radi o produljenju već izrečene mjere privremenog udaljenja od obavljanja sudačke dužnosti i tuženik je u smislu citirane odredbe članka 73. stavka 4. ZDSV-a dužan bez odgode odlučivati o produljenju udaljenja, kako ne bi došlo do prekida prethodno izrečene mjere privremenog udaljenja. Obzirom da zakonski okvir ne propisuje zabranu donošenja odluka o produljenju udaljenja za vrijeme trajanja već izrečene mjere, ovaj Sud smatra kako nije povrijeđen Zakon na štetu tužiteljice time što je tuženik donio odluku o produljenju udaljenja za vrijeme trajanja već izrečene mjere. Što se tiče pravnih učinaka predmetne osporene Odluke ista proizvodi pravne učinke danom donošenja iste, na sjednici (telefonskoj) održanoj 23. prosinca 2025., a tuženik sve svoje odluke objavljuje na službenoj mrežnoj stranici istog dana kada su donesene, te otpravak obrazložene odluke naknadno dostavlja strankama u tome postupku, koje činjenice pravosudnim dužnosnicima tj. sucima predstavljaju općepoznate činjenice. Stoga, osnovano tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako predmetna Odluka proizvodi pravne učinke danom donošenja iste te je javnom objavom na službenim stranicama odluka dostupna svima, pa tako i tužiteljici, dok formalna dostava služi procesnoj urednosti, odnosno stranci se dostavlja obrazložena odluka sa uputom o pravnom lijeku te se od dana dostave stranci računaju rokovi za eventualnu tužbu nadležnom sudu.

17. U odnosu na tužbeni prigovor održavanja telefonske sjednice i ne omogućavanja sudjelovanja tužiteljici na sjednici Vijeća, osnovano tuženik ukazuje kako je Zakonom izričito propisano kako se odluke donose na sjednici, međutim, Zakonom nije propisano da se sjednice uvijek nužno moraju održavati fizičkim okupljanjem svih članova, uvažavajući kako se u praksi dogodi da postoje opravdani razlozi (hitnost postupanja, nemogućnost zakazivanja redovne sjednice i slično), kada se sjednica može održati i telefonskim putem, ako je pritom osigurana mogućnost rasprave, glasovanja i sudjelovanja većine članova. Stoga, Sud smatra kako time što je sjednica održana telefonski nije razlog nezakonitosti osporene Odluke. U pogledu prigovora kako tužiteljici nije omogućeno sudjelovanje u postupku i nazočnost sjednici Vijeća, valja kazati kako se u postupku privremenog udaljenja suca od obavljanja sudačke dužnosti ne provodi ispitni postupak, te se pri tome ističe i kako se u konkretnom slučaju ne radi o izricanju nove mjere, već se radi o produljenju već izrečene mjere privremenog udaljenja od obavljanja sudačke dužnosti. Stoga, navedeni prigovor se ocjenjuje neosnovanim.

18. Prigovor tužiteljice kojim ukazuje na institucionalni rizik od moguće pristranosti i ovisnosti upravnog suda u odnosu na tuženika, prema ocjeni ovog Suda nije osnovan, iz razloga što je Ustavom Republike Hrvatske zajamčena neovisnost i samostalnost sudske vlasti, a time i sudaca.

19. Imajući u vidu sve naprijed navedeno, Sud ocjenjuje osporeno rješenje zakonitim.

20. Stoga se prigovori tužiteljice otklanjaju kao neosnovani, jer nema zakonske osnove za donošenje drugačijeg rješenja.

21. Slijedom navedenoga, prema ocjeni suda osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, pa je valjalo na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i odlučiti kao točki I izreke presude.

22. Kako tužiteljica nije uspjela u sporu, trebalo je temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, odbiti zahtjev za naknadom troškova spora kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu, 17. lipnja 2026.

S U T K I N J A

Nela Mešin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Opunomoćeniku tužiteljice Ivanu Miroševiću, odvjetniku u Odvjetničkom uredu Stjepana Grubišića, odvjetnika u Solinu, Kralja Zvonimira 81,

2. Tuženiku Državnom sudbenom vijeću, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb,

3. U spis

4. Kalendar 30 dana