Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-17/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu po sutkinji Mariji Šimičić, u pravnoj stvari tužiteljice GS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Radelić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika OPĆE BOLNICE PULA-OSPEDALE GENERALE DI POLA, Zagrebačka 30, OIB: 1608976543, koji zastupa punomoćnica Tea Tončić, odvjetnica u Puli, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Pr-1724/2021-26 od 8. srpnja 2024., 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj: Pr-1724/2021-26 od 8. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tuženi zahtjev tužiteljice, kao što se potvrđuje i točka III. izreke, kojom je naloženo tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 240,73 EUR bruto zajedno sa zateznim kamatama tekućim na iznose koji su specificirani u izreci presude od dospijeća do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u svakom navedenom pojedinom bruto iznosu (točka I. izreke). Istom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem potražuje isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak koji su sadržani u bruto plaći za svaki pojedini iznos iz točke I izreke presude (točka II. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 722,43 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 8. srpnja 2024. do isplate (točka III. izreke), dok je odbijen u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška (točka IV. izreke), a odbijen je u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (točka V. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice, kao i u dijelu točke III. izreke, kojim mu je naloženo da naknadi tužiteljici troškove postupka, zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači na način da se odbije tužbeni zahtjev, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice kao radnice tuženika za isplatu iznosa od 240,73 eura bruto s pripadajućim kamatama.

5. Budući da se tužbenim zahtjevom potražuje iznos od 240,73 eura, to se radi o sporu male vrijednosti iz odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, zbog čega se prvostupanjska presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

5.1. U prvostupanjskom postupku nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a u vezi s odredbom članka 467. stavka 1. ZPP-a.

5.2. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

5.3. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, što se posebno ističe, iako taj žalbeni razlog u sporovima male vrijednosti nije dopušten.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od kolovoza 2016. do srpnja 2018. s naslova dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada temeljem odredbe članka 57. stavka 1. i 2. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13. – u daljnjem tekstu: KU/13.), kojom je određeno da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću i to za vrijeme prekovremenog rada, dok je neprijeporno da je taj dodatak tužiteljici isplaćen za redovni rad.

6.1. Nadalje je predmet spora i zahtjev za isplatu s naslova dodatka na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata u visini na temelju odredbe članka 5. Dodatka I. KU/13. („Narodne novine“, broj 96/15. – u daljnjem tekstu: Dodatak I.), kojim je dodan članak 59.a, i kojim je određeno da iznimno od članka 59. ovoga Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću.

6.2. Posljedično navedenom predmet spora je i zahtjev s osnove manje obračunate naknade za vrijeme godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad.

4. Novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja sklopljen je 26. ožujka 2018. („Narodne novine“, broj 29/18. – u daljnjem tekstu: KU/18.), a primjenjuje se od 1. ožujka 2018., sadrži identične odredbe kao KU/13., odnosno odredba članka 55. KU/18. sadržajno je ista kao i odredba članka 57. KU/13., dok je odredba članka 58. KU/18. sadržajno ista kao odredba članka 59.a KU/13.

5. Prvostupanjski sud prihvatio je tužbeni zahtjev smatrajući da se na rad tužiteljice ima primijeniti odredba članka 57. i 59.a KU/13. te Dodatak I. i odredbe članka 55. i 58. KU/18., kao i odredbe članka 36. KU/13. i 34. KU/18. te odredba članka 53., 54.

59. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama iz 2012., odnosno 2017.

6. Iz rezultata provedenog postupka proizlazi, a što među strankama nije ni sporno:

- da je tužiteljica u cijelom utuženom razdoblju radila kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na odjelu urologije,

- da tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada u utuženom periodu kada je radila prekovremeno, dok joj je taj dodatak platio za redovni rad,

- da tuženik nije tužiteljici isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za odrađene prekovremen sate, dok joj je isti platio za redovni rad,

- da je posljedično tome tuženik, tužiteljici isplaćivao i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i privremene spriječenosti za rad u umanjenom iznosu,

- da je tužiteljica tužbeni zahtjev postavila prema nalazu i mišljenju vještaka za financije i računovodstvo Marina Rameša dipl.oec.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud zaključio je da tuženik nije tužiteljici platio utuženi iznos, a što da je obvezan prema citiranim odredbama, zbog čega je prihvatio tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudio tužiteljici razliku plaće po svim osnovama u iznosu od 240,73 eura bruto skupa s pripadajućim kamatama. Pri tome je prvostupanjski sud naveo da je tužiteljica konačno postavila tužbeni zahtjev prihvaćajući drugu varijantu vještačenja vještaka za financije, koja je sačinjena sukladno Zaključku broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora, a iz kojeg proizlazi da su tužiteljici isplaćeni svi sati prekovremenog rada, ali da joj je isplaćena manja plaća na ime dodataka u iznosu od 89,06 eura i manja naknada za godišnji odmor u iznosu od 118,50 eura i za bolovanje u iznosu od 33,18 eura, odnosno ukupno 240,75 eura, koliko tužiteljica i potražuje i koliko joj dosuđeno.

8. Prema shvaćanju prvostupanjskog suda, a što prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, tužiteljici pripada pravo na navedene dodatke, a posljedično tome i razlika naknade za godišnji odmor i bolovanje, neovisno o tome je li rad ostvaren u redovitom radnom vremenu ili u prekovremenom radu.

9. Za navesti je, da su odredbom članka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 33/96., 96/01., 13/02., 136/02., 112/05., 59/06., 55/07., 74/11., 130/11. - u daljnjem tekstu: ZBSN/96.) koji je važio u utuženom razdoblju, propisani blagdani i neradni dani u Republici Hrvatskoj, dok je odredbom članka 5. istog Zakona propisano da zaposlenici u dane iz članka 1. imaju pravo na naknadu plaće.

10. Stoga, tumačenje tuženika da tužiteljici taj dodatak pripada samo za redovan rad nije prihvatljivo kod nesporne činjenice da otežani uvjeti rada i iznimna odgovornost za život i zdravlje pacijenata, postoje i pri redovitom i pri prekovremenom radu.

11. U konkretnoj pravnoj stvari prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje, kao što je i pravilno primijenio i materijalno pravo, pa tako i Zaključak broj 153. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnih ugovora.

11.1. Naime, prema odredbi članka 19. stavka 6. TKU/13. tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, pa je sud vezan zajedničkim tumačenjima zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora. Pri tome nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano i sl., a o čemu se ne radi u ovom slučaju.

12. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13. donijelo je 21. prosinca 2015.

Zaključak broj 153. koji glasi:

"Sukladno kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odradi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja), u tekućem mjesecu sa 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan, u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima, dan Uskrsa, evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenoga rada utvrđenom dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovitog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana, utvrđen je zakonom i danom Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici bez obzira na oblik rada koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21., 48. i 148."

13. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja kolektivnog ugovora Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio kolektivnog ugovora, neosnovana je tvrdnja tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da je tuženik u cijelom utuženom razdoblju pogrešno računao mjesečni fond radnih sati.

14. Naime, iz stanja spisa, kao i pobijane odluke, proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice jer je isti postavljen prema nalazu vještaka za financije Marina Rameša i primjenom Zaključka broj 153., pri čemu su uvažena pravna shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesena u odlukama broj Rev-281/2021 i Rev-290/2021, pa je pravilno taj sud postupio kad je tužiteljici po svim prethodno navedenim osnovama dosudio iznos od 240,73 eura za utuženo razdoblje od srpnja 2016.. do kolovoza 2018. skupa s pripadajućim kamatama, zbog čega neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu u tom dijelu.

15. U odnosnu na žalbene navode tuženika ukazuje se, a što je pravilno naveo i prvostupanjski sud, da je i na 8. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem Su-IV-56/19-18, zauzeto shvaćanje:

„Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu.“ To shvaćanje je jasno, suprotno žalbenim navodima, a te odredbe su sadržajno iste kao i odredbe članka 55. i 57. KU/18.

16. Stoga, na pravilnost prvostupanjske odluke u pobijanom dijelu ne utječu ni ostali žalbeni navodi koji su u biti sadržajno prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotnih navedenim pravilnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

17. Pravilna je i odluka o trošku u pobijanom dijelu jer se temelji na odredbi članka 154. stavku 5. ZPP-a, u vezi s odredbama članka 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23.).

18. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku odluku u pobijanom dijelu te odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Splitu 17. lipnja 2026.

Sutkinja:

Marija Šimičić