Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-191/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sutkinja Sonje Meštrović predsjednice vijeća, Marije Šimičić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Vesne Kuzmičić članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice MI iz [adresa], M [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Tina Čemerika, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika INA-Industrija nafte d.d., Zagreb, Avenija Većeslava Holjevca 10, OIB: 27759560625, koji zastupa punomoćnik Zoran Tomić, odvjetnik iz Odvjetničkog društva Tomić & Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja da odluka otkazu ugovora o radu nije dopuštena, sudskog raskida ugovora o radu i naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-8024/2021-35 od 9. ožujka 2026., u sjednici održanoj 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj: Pr-8024/2021-35 od 9. ožujka 2026. u pobijanim dijelovima pod točkama I., II. i IV. izreke, kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjevi tužiteljice, kao što se potvrđuju i točke VI. i VIII. izreke, koje sadrže odluke u o troškovima postupka.

II. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovani.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom prihvaćen je tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da Odluka tuženika o otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika broj 001/50000210/07-01-21/13 od 7. siječnja 2021. nije dopuštena i da radni odnos između stranaka zasnovan Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme broj: 210-341888/19-H za radno mjesto Kupac predmetnim otkazom nije prestao (točka I. izreke). Istom je presudom raskinut Ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj: 210- 341888/19-H za radno mjesto Kupac s 31. ožujka 2021. (točka II. izreke), a odbijen je dio zahtjeva tužiteljice u dijelu prestanka radnog odnosa za razdoblje od 31. ožujka 2021. do 9. ožujka 2026. (točka III. izreke). Nadalje je tom presudom naloženo tuženiku da tužiteljici na ime naknade štete zbog nedopuštenog otkaza isplati iznos od šest bruto ugovorenih plaća u iznosu od 11.323,92 eura, sa zakonskim zateznim kamatama od 9. ožujka 2026. do isplate (točka IV. izreke), dok je odbijen zahtjev tužiteljice za isplatom naknade štete u daljnjem zatraženom iznosu od 3.774,64 eura i zatraženim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos (točka V. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka sadržanoj u istoj presudi naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 2.843,75 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. ožujka 2026. pa do isplate (točka VI. izreke), a zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog odbijen je (točka VII. izreke), kao što je odbijen u cijelosti i zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška kao neosnovan (točka VIII. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženik pobijajući je u dijelu pod točkama I., II. i IV. izreke, kojima su prihvaćeni tužbeni zahtjeve tužiteljice i u dijelu pod točkama VI. i VIII. izreke, koji sadrže odluke o troškovima postupka, zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. – u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se u tom dijelu preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Tuženik je zatražio trošak žalbenog postupka.

2.1. U odgovoru na žalbu tužiteljica je osporila sve žalbene navode kao neosnovane te je predložila da se žalba kao takva odbije. Tužiteljica je također, zatražila trošak žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz navedenog članka, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

4.1. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju upućuje tuženik u žalbi jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni ne razumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

4.2. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbi, pa je neosnovan i žalbeni razlog tuženika pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

5. Predmet ovoga spora je zahtjev za utvrđenjem nedopuštenom tuženikove odluke o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja od 7. siječnja 2021., kao i zahtjev tužiteljice za sudskim raskidom ugovora o radu i naknadom štete.

6. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica imala sklopljen ugovor o radu s tuženika na neodređeno vrijeme za rad na poslovima Kupca, kao što nije sporno ni da joj je tuženik taj ugovor otkazao odlukom o otkazu zbog skrivljenog ponašanja na temelju odredbe članka 115. stavka 1. točke 3. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23. i 64/23. – u daljnjem tekstu: ZR).

6.1. Nije sporno ni to da je tužiteljica pravovremeno podnijela zahtjev za zaštitu prava protiv te odluke o otkazu, kao što nije sporno ni da je tužiteljica pravovremeno zatražila sudsku zaštitu.

7. Prvostupanjski sud nakon ponovnog provedenog dokaznog postupka utvrdio je sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da je tužiteljica s tuženikom zasnovala radni odnos na neodređeno vrijeme 1996.,

- da su tužiteljica i tuženik sklopili ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. travnja 2019. za radno mjesto višeg Kupca,

- da je tuženik donio odluku o redovitom otkazu tog ugovora o radu tužiteljici zbog skrivenog ponašanja 7. siječnja 2021.,

- da se radničko vijeće poslodavca nije očitovalo na namjeravanu odluku o otkazu,

- da prije otkaza tuženik nije izdano upozorenje o obvezama iz radnog odnosa i mogućnosti otkaza,

- da iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da je tuženik naveo kako je tužiteljica počinila niz povreda u procesu nabave, ugovaranja i izvršenja ugovorenih radova rekonstrukcije restorana na lokaciji MPM Vukova Gorica i to:

- da je odluku o početku postupka nadmetanja izradila tek 15. siječnja 2020., koja je odobrena od strane neposredno nadređene rukovoditeljice tužiteljice 17. siječnja 2020., iako je nadmetanje u predmetnom postupku završeno 23. prosinca 2019. dostavom finalnih ponuda,

- da je ponudu podnesenu e-mailom od strane izvoditelja prihvatila kao valjanu, iako je u natječajnoj dokumentaciji izričito navedeno kako se ponude dostavljaju isključivo putem sustava za e-nadmetanje i time da je prekršila odredbe internih akata,

- da je samostalno iskomunicirala s korisnikom rok od 110 dana za izvođenje radova, umjesto 100 dana kako je bilo predviđeno zahtjevom korisnika za nabavu u Bonita sustavu,

- da je u predložak ugovora unijela izmjenu koja se odnosi na princip „ključ u ruke“ i dodala „stvarno izvedene količine/građevinska knjiga“ i na taj način samostalno donijela poslovnu odluku o sklapanju ugovora koji odstupa od standardnog ugovora bez da je zatražila suglasnost Funkcije podrške,

- da je korigirala ugovor potpisan od strane poslodavca na način da je izmijenjen rok izvođenja radova s 30 dana na 110 dana od dana uvođenja u posao, podatke o kontakt osobama za službenu komunikaciju te podatak o potpisniku za izvoditelja te da o navedenim izmjenama nije informirala neposredno nadređene rukovoditelje i potpisnike ugovora,

- da je u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice i svjedokinje MIH, neposredne nadređene tužiteljici, iz kojih u bitnom proizlazi da u postupanju tužiteljice nije bilo nikakve povrede radne obveze,

- da iz Odluke Uprave od 27. veljače 2019. i Informacije Upravi od 25. ožujka 2019. proizlazi da je predviđeno odstupanje od standardnog postupka nadmetanja, a time i internih akata koji ga reguliraju, a to sve daproizlazi i iz Izvješća o provedenoj kompleksnoj istrazi.

7.1. Na temelju navedenog, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je u konkretnom slučaju proveden postupak mini nadmetanja s unaprijed od strane uprave određenim kvalificiranim ponuditeljima, iako nisu utvrđene krovne cijene, a što uostalom proizlazi iz iskaza svih svjedoka i što je sukladno i Odluci Uprave tuženika od 27. veljače 2019. i Informacije Upravi od 25. ožujka 2019. , kojim je predviđeno odstupanje od standardnog postupka nadmetanja, a time i internih akata koji ga reguliraju. Sve to proizlazi i iz Izvješća o provedenoj kompleksnoj istrazi, kao i e-maila upućenog GI od strane tužiteljice od 17. siječnja 2020. u kojem mu tužiteljica daje na znanje da se predmetni postupak provodi po navedenoj proceduri.

7.2. Pritom je prvostupanjski sud, a prihvaćajući iskaze tužiteljice i svjedokinje MIH, njezine neposredno nadređene osobe, a koji su sukladni dokumentaciji koja se nalazi u spisu, pravilno utvrdio da u konkretnom slučaju nije bilo povjerenstva koje bi se formiralo u standardnom postupku nadmetanja, jer su obje kao i svi ostali saslušani svjedoci potvrdili da je provedeno mini nadmetanje za izvođenje radova rekonstrukcije restorana na lokaciji MPM Vukova Gorica, ali bez utvrđenih krovnih cijena, pa je pravilno taj sud zaključio da nije bilo u primjeni niti je moglo biti standardno pozivno nadmetanje koje je regulirano internim aktom Upravljanje nabavom neugljikovodičnih roba, usluga i radova u društvima INA Grupe V.0., nego modificiran oblik nadmetanja sukladno odluci Uprave, bez određenja krovnih cijena, zbog čega taj navedeni interni akt nije mogao biti u primjeni niti je tužiteljica mogla povrijediti njegove odredbe.

7.3. Dakle, u konkretnom slučaju nije bilo formirano povjerenstvo, nego je Odlukom uprave od 27. veljače 2019. definirana lista dobavljača, ali kako nisu definirane krovne cijene, to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da se nastavilo s postupkom mini nadmetanja s tehničkim kvalificiranim kompanijama, što sve proizlazi iz e-maila naziva Informacija upravi od 25. ožujka 2019.g., a što je naknadno potvrđeno i e- mailom od 6. veljače 2020. i što je u svom iskazu potvrdila i ĐI, direktorica Službe nabave, navodeći da je postupak nabave djelomično proveden u skladu s odlukom Uprave, iz razloga što nisu bile definirane krovne cijene. Kako se u Zaključku interne revizije i kontrole, koja čini osnovu otkaza ugovora o radu tužiteljici navodi: „nabavni proces nije proveden kao mini tender, kako je regulirano postojećim okvirnim ugovorima između INE i tvrtki koje su sudjelovale u natječaju, već kao standardno pozivno nadmetanje, a što nije u skladu s odredbama važećih Okvirnih ugovora.“, a kako iz dijela iskaza svjedokinje ŽI koja je prove tu internu istragu, proizlazi da je proveden mini tender s unaprijed kvalificiranim ponuditeljima sukladno odluci Uprave, to je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljica provela postupak kako je bio propisan i određen od strane Uprave tuženika.

7.4. Pravilno je prvostupanjsku sud postupio i kada je prihvatio iskaz svjedokinje MIH, osobe neposredno nadređene tužiteljici, jer ga je ocijenio logičnim, uvjerljivim i u skladu s dokumentacijom koja se nalazi u spisu, suprotno tvrdnjama tuženika u žalbi, jer je ova svjedokinja iskazala kako kreiranje nadmetanja (BSD) u ovakvom nestandardiziranom postupku nadmetanja nema ulogu odobravatelja kao u standardnom postupku nego BSD predstavlja samo tehnički preduvjet za kreiranje SSD-a i da u postupanju tužiteljice nije došlo do nikakve proceduralne greške, a posebno ne one na koju se poziva tuženik, da je Odluku o početku nadmetanja (BSD) donijela tek nakon što je natječaj započeo, pa to ne može biti povreda iz točke 2.1.2.3.9. internog akta jer ta točka regulira BSD u standardnom postupku nadmetanja kad BSD ima procesnu ulogu odobravatelja u kojem povjerenstvo daje tehničko mišljenje i formira listu, a za nestandardne postupke, o čemu je riječ u ovom slučaju, to nije nužnost jer BSD u standardnom postupku i nestandardnom nema istu ulogu.

7.5. Na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o tome da nije dopušten otkaz upućuju i iskazi ostalih saslušanih svjedoka, koje je prvostupanjski sud saslušao opširno i detaljno, te je neposrednom ocjenom mogao utvrditi govore li svjedoci istinu ili ne, te odakle crpe svoja saznanja u svezi provedbe postupka predmetnog nadmetanja, pa neosnovano tuženik prigovara da sud nije cijenio iskaz svjedokinje II niti Izvješće interne istrage u pogledu povrede koja se odnosi na činjenicu da je tužiteljica zaprimila mail od ponuditelja Graditelj svratišta d.o.o. u kojem isti navodi kako prilaže ispravak ponude, kada je pravilno taj sud utvrdio da nije dostavljena nikakva nova ponuda nego korekcija stare i da tužiteljica nije zatražila od ponuditelja da dostavi tu korekciju nego ju je on samoinicijativno dostavio, a kako tužiteljica tu korekciju prema utvrđenju suda nije uzela u obzir kao novu ponudu, nego je odmah pokrenula treći krug nadmetanja kako bi se osigurala maksimalna transparentnost postupka i ravnopravnost svih ponuditelja i kako bi se ishodila što niža vrijednost ponuda, što je u konačnici i postignuto, jer je najpovoljnija ponuda u trećem krugu bila niža od sporne korigirane ponude, ali i od svih ponuda u svim krugovima, to je time ponuditeljima dan ista šansa i mogućnost da budu najpovoljniji, bez stavljanja ikoga u povoljniji ili nepovoljniji položaj, što je osnovano dokazala tužiteljica.

7.6. Imajući u vidu navedeno, neosnovano tuženik u žalbi tvrdi da je tužiteljica povrijedila interne propise tuženika o provođenju navedenog nadmetanja, kao i obvezu zakonitog i transparetnog provođenja postupka javne nabave, kada postupak javne nabave nije bio u pitanju, niti se tužiteljici odlukom o otkazu stavlja na teret da bi povrijedila bilo koji postupak javne nabave.

8. U pogledu daljnje povrede koja se tužiteljici stavlja na teret, a da bi samostalno iskomunicirala s korisnikom rok od 110 dana za radove umjesto 100 kalendarskih dana, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je rok bio određen u IPP (natječajnoj) dokumentaciji koja je jedina relevantna kad je riječ o uvjetima ugovora, a koji rok je u bonita sustav unesen pogrešno od strane treće osobe (umjesto 110 dana je uneseno 100 dana), a da se radi o rok od 110 dana predviđenom IPP dokumentacijom potvrdila je u svom iskazu i TI, što je tužiteljica i uskladila u ugovoru odredbu o roku s IPP dokumentacijom. Stoga se ne može prihvatiti navod tuženika da je to povreda radne obveze, odnosno da tužiteljica nije zatražila od nadređenih odobrenje za takav ispravak jer je riječ o roku koju je odobrila Uprava tuženika, prema pravilnom utvrđenju prvostupanjskog suda.

9. Na pravilnost pobijane odluke ne utječe ni žalbena tvrdnja tuženika da je tužiteljica izmijenila potpisnike tako što je potpisnik dobavljača naveden gospodin UI kao predsjednik uprave dobavljača, iz razloga što iz sadržaja odluke o otkazu proizlazi da se to ne stavlja tužiteljici na teret. Naime, u odluci o otkazu navedeno je da je tužiteljica izmijenila podatke o kontakt osobama za službenu komunikaciju i podatak o potpisniku izvoditelja, bez da je o navedenim izmjenama informirala neposredno nadređene, dok je tužiteljica tijekom postupka dokazala da je ugovor potpisala ovlaštena osoba za potpisivanje ugovora (prokurist RI), a što proizlazi i iz izvješća interne revizije tuženika, s time što tuženik nije dokazao suprotno.

10. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda da se izmjena u ugovoru koja se tiče obračuna cijene izvedenih radova prema količini izvedenih radova nije trebala poslati na paraf nadređenima jer je pravilno taj sud smatrao da je riječ o usklađenju ugovora sukladno natječajnoj dokumentaciji koju je za konkretan slučaj zatražio tuženik kao ugovorna strana, odnosno njegova Služba maloprodaje. Kako je bila riječ o tipskom ugovoru, klauzula koja se izmijenila je bila podložna modifikaciji bez parafa nadređenih, a što je potvrdila u svom iskazu i MIH, osoba nadređena tužiteljici, koja je iskazala, ako se radi o tipskom ugovoru nije trebalo dostavljati ugovor Funkciji podrške na pregled i potpis.

11. Stoga je pravilno prvostupanjski sud zaključio da su i izmjene u ugovoru koje se odnose na rok izvođenja radova i plaćanje prema količinama izvedenih radova bile u skladu s natječajnom dokumentacijom koja je odobrena od strane uprave tuženika, dok su neke izmjene bile tehničke naravi (poput osobe za komunikaciju) i da nije bilo razloga da se prije potpisivanja ugovor ponovno šalju na odobrenje, zbog čega je pravilno zaključio da tužiteljica time nije prekoračila svoje ovlasti niti samoinicijativno donosila poslovne odluke u pogledu načina plaćanja izvedenih radova iz razloga što je u ugovor unijela odredbu o plaćanju sukladno uvjetima iz natječajne dokumentacije, okvirnim ugovorom i nalogom korisnika tuženika - Službe maloprodaje.

11.1. Isto tako, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da su sve izmjene izvršene prije potpisivanja ugovora od strane Graditelj svratišta d.o.o. i da se ugovor počeo izvršavati i prije samog potpisivanja temeljem Pisma namjere, a što je sve provedeno u skladu s natječajnom dokumentacijom odobrenom od strane Uprave tuženika.

12. Neosnovano tuženik prigovora i utvrđenju prvostupanjskog suda da tuženik kod donošenja odluke o otkazu tužiteljici nije postupio ni prema odredbi članka 119. stavka 1. ZR-a, jer je prethodno nije opomenuo zbog kršenja radnih obveza i ukazao joj na mogućnost otkaza ugovora o radu u slučaju nastavka povrede tih obveza. Naime, prvostupanjski sud nije prihvatio navod tuženika u odluci o otkazu koji glasi: „da s obzirom na karakter i težinu povrede obveza iz radnog odnosa, Poslodavac prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika istu nije prethodno pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa jer G dugi niz godina kod Poslodavca obavlja poslove radnog mjesta vezano za područje nabave te je sasvim opravdano za očekivati da je ista u potpunosti upoznata s internim odredbama dokumenata iz područja nabave, kao i sa samim nabavnim procesima pa postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od Poslodavca da Radnicu upozorava na kršenje obveza iz ugovora o radu“, a uzimajući u obzir da je tužiteljica dugogodišnji zaposlenik kod tuženika (više 25 godina) i da nikada nije bila upozoravana na povrede iz radnog odnosa, zbog čega je pravilno taj sud zaključio da tuženik nije dokazao okolnosti zbog kojih od njega nije bilo opravdano očekivati da tužiteljicu zbog predmetnog postupanja u smislu odredbe članka 119. stavka 1. ZR-a upozori na obvezu iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza u slučaju daljnjem takvog postupanja, pa je pravilno zaključio da je i zbog toga navedena odluka o otkazu nedopuštena.

13. Slijedom svega navedenog, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da tuženik nije dokazao opravdane razloge za redoviti otkaz ugovora o radu uvjetovan skrivljenim ponašanjem tužiteljice, pa je pravilno postupio kada je prihvatio njezin tužbeni zahtjev i utvrdio da nije dopuštena odluka tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika od 7. siječnja 2021. i da tužiteljici kod tuženika radni odnos zasnovan ugovorom o radu na neodređeno vrijeme nije prestao.

14. Kako je tužiteljica je tijekom postupka istaknula zahtjev da za sudskim raskidom ugovora o radu navodeći da joj nastavak radnog odnosa kod tuženika nije prihvatljiv, pravilno je prvostupanjski sud u odnosu na ovaj zahtjev na temelju odredbe članka 125. stavka 1. ZR-a , kojom je propisano, da će sud, ako utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika, prihvatio i ovaj zahtjev tužiteljice, nakon što je utvrdio da tužiteljici nije prihvatljivo nastaviti radni odnos kod tuženika, a zaposlila se kod drugog poslodavca s 1. travnja 2021., pa je dan prestanka radnog odnosa kod tuženika utvrdio s 31. ožujka 2021.

15. U pravu je prvostupanjski sud i kada je tužiteljici na ime naknade štete zbog sudskog raskida dosudio iznos od šest bruto ugovorenih plaća od 1.887,32 eura, ukupno 11.323,92 eura, umjesto osam traženih, a nakon što je utvrdio da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tuženika od 16. veljače 1996. do 26. veljače 2021., punih 25 godina, da je u vrijeme otkaza imala 49 godina i da je uzdržavala dvoje djece od kojih je jedno bilo maloljetno, a drugo u statusu studenta, kako to proizlazi iz izvatka iz matice rođenih i Elektroničkog zapisa o statusu studenta, pa neosnovano tuženik tvrdi da joj ne pripada ova naknada jer je zasnovala novi radni odnos ubrzo nakon odluke o otkazu, kada je taj sud kod suđenja ovoga iznosa tužiteljici uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja koje su zakonom propisane, a činjenica što se zaposlila kod drugog poslodavca ne utječe na ovo njezino pravo.

16. O

dluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio pravilnim primjenom odredbe članka 154. stavka 2. ZPP-a, u svezi s važećim Tarifama o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine", broj 75/09., 18/11., 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23. – u daljnjem tekstu: Tarifa)., s time što je pravilno utvrdio i sve radnje koje su bile potrebne u parnici primjenjujući odredbu članka 155. stavka 1. ZPP-a. U odnosu na žalbene navode tuženika da tužiteljici pripada jednokratna nagrada jer se radi o postupku radi utvrđenju nedopuštenom odluke o otkazu, ističe se, da u ovom slučaju u kojem se tužbenim zahtjevom, uz utvrđenje nedopuštenosti otkaza zahtijeva i sudski raskid ugovora o radu i isplata određenog novčanog iznosa s osnove naknade štete, da se radi o procjenjivom predmetu pa tužiteljici pripada pravo na naknadu troška primjenom Tbr. 7. točke 1. Tarife (tako i odlukama Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev 143/2020-4 od 2. rujna 2020., broj Revr 1028/13-2 od 9. rujna 2014., broj Rev-706/2023.).

16.1. Odbijen je zahtjev tuženika da mu tužiteljica naknadi troškove na ime sastavljanja žalbe iz razloga što nije uspio sa svojom žalbom, dok trošak tužiteljice za sastavljanje odgovora na žalbu prema mišljenju ovoga suda nije bio potreban za parnicu u smislu odredbe članka 155. stavka 1. ZPP-a, pa su zahtjevi stranaka za naknadom troškova žalbenog postupka odbijeni kao neosnovani.

17. S obzirom na izneseno, trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP- a odlučiti kao u izreci ove odluke.

U Splitu 17. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Sonja Meštrović