Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-42/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Marije Šimičić predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Vesne Kuzmičić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Sanja Radolović Kuprešak, odvjetnica iz Zagreba, Trnjanska cesta 63, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, Ministarstva obrane, koja je zastupana po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1431/2022-30 od 12. prosinca 2024., u sjednici održanoj 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Uvažava se žalba tuženice pa se preinačuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1431/2022-30 od 12. prosinca 2024., i sudi se:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane isplatiti tužitelju FN iz [adresa], na ime naknade za više odrađenih sati rada od 40 sati tjedno po redovnoj cijeni sata rada iznos od bruto 26.971,36 € (slovima: dvadesetdevettisućadevetstosedamdesetjedaneurotridesetšestcenti), sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos 156,60 EUR od 16.03.2017.g. pa do isplate,

- na iznos 492,30 EUR od 16.04.2017.g. pa do isplate,

- na iznos 855,26 EUR od 16.05.2017.g. pa do isplate,

- na iznos 811,77 EUR od 16.06.2017.g. pa do isplate,

- na iznos 2.979,02 EUR od 16.07.2017.g. pa do isplate,

- na iznos 275,34 EUR od 16.08.2017.g. pa do isplate,

- na iznos 281,71 EUR od 16.09.2017.g. pa do isplate,

- na iznos 1.198,90 EUR od 16.10.2017.g. pa do isplate,

- na iznos 83,93 EUR od 16.01.2018.g. pa do isplate,

- na iznos 853,86 EUR od 16.02.2018.g pa do isplate,

- na iznos 849,83 EUR od 16.03.2018.g pa do isplate,

- na iznos 463,56 EUR od 16.04.2018.g. pa do isplate,

- na iznos 275,77 EUR od 16.05.2018.g. pa do isplate,

- na iznos 498,09 EUR od 16.06.2018.g. pa do isplate,

- na iznos 185,85 EUR od 16.07.2018.g. pa do isplate,

- na iznos 114,46 EUR od 16.08.2018.g. pa do isplate,

- na iznos 621,35 EUR od 16.09.2018.g. pa do isplate,

- na iznos 145,43 EUR od 16.10.2018.g. pa do isplate,

- na iznos 247,44 EUR od 16.11.2018.g. pa do isplate,

- na iznos 126,46 EUR od 16.12.2018.g. pa do isplate,

- na iznos 120,43 EUR od 16.01.2019.g. pa do isplate,

- na iznos 11,33 EUR od 16.02.2019.g. pa do isplate,

- na iznos 540,55 EUR od 16.03.2019.g. pa do isplate,

- na iznos 334,92 EUR od 16.04.2019.g. pa do isplate,

- na iznos 378,93 EUR od 16.05.2019.g. pa do isplate,

- na iznos 186,89 EUR od 16.06.2019.g. pa do isplate,

- na iznos 188,87 EUR od 16.07.2019.g. pa do isplate,

- na iznos 305,82 EUR od 16.08.2019.g. pa do isplate

- na iznos 226,00 EUR od 16.09.2019.g pa do isplate,

- na iznos 902,38 EUR od 16.10.2019.g pa do isplate,

- na iznos 273,26 EUR od 16.12.2019.g. pa do isplate,

- na iznos 194,14 EUR od 16.01.2020.g. pa do isplate,

- na iznos 439,32 EUR od 16.04.2020.g. pa do isplate,

- na iznos 1.990,03 EUR od 16.06.2020.g. pa do isplate,

- na iznos 123,75 EUR od 16.07.2020.g. pa do isplate,

- na iznos 710,17 EUR od 16.08.2020.g. pa do isplate,

- na iznos 260,46 EUR od 16.09.2020.g. pa do isplate,

- na iznos 354,28 EUR od 16.10.2020.g. pa do isplate,

- na iznos 223,75 EUR od 16.11.2020.g. pa do isplate,

- na iznos 110.69 EUR od 16.12.2020.g. pa do isplate,

- na iznos 273,45 EUR od 16.01.2021.g. pa do isplate,

- na iznos 718,06 EUR od 16.02.2021.g pa do isplate,

- na iznos 1.138,02 EUR od 16.03.2021.g pa do isplate,

- na iznos 228,84 EUR od 16.04.2021.g. pa do isplate,

- na iznos 866,48 EUR od 16.05.2021.g. pa do isplate,

- na iznos 616,45 EUR od 16.06.2021.g. pa do isplate,

- na iznos 61,43 EUR od 16.07.2021.g. pa do isplate,

- na iznos 695,12 EUR od 16.08.2021.g. pa do isplate,

- na iznos 519,64 EUR od 16.09.2021.g. pa do isplate,

- na iznos 902,87 EUR od 16.10.2021.g. pa do isplate,

- na iznos 162,39 EUR od 16.12.2021.g. pa do isplate,

- na iznos 152,21 EUR od 16.01.2022.g. pa do isplate,

- na iznos 421,89 EUR od 16.02.2022.g. pa do isplate,

- na iznos 821,61 EUR od 16.03.2022.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane isplatiti tužitelju FN iz [adresa], na ime neisplaćene naknade za dežurstvo unutarnje službe iznos od bruto 94,60 € (slovima: devedesetčetirieurašezdesetcenti), sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos 10,37 EUR od 16.03.2017.g. pa do isplate,

- na iznos 10,37 EUR od 16.04.2017.g. pa do isplate,

- na iznos 20,75 EUR od 16.05.2017.g. pa do isplate,

- na iznos 10,37 EUR od 16.08.2017.g. pa do isplate,

- na iznos 21,16 EUR od 16.09.2017.g. pa do isplate,

- na iznos 10,79 EUR od 16.03.2018.g. pa do isplate,

- na iznos 10,79 EUR od 16.04.2018.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane isplatiti tužitelju FN iz [adresa], na ime naknade za subote i nedjelje koje su nakon dežurstva tužitelju evidentirane kao slobodni dani, u visini od bruto 306,18 € (slovima: tristošesteuraosamnaestcenti), sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos 41,90 EUR od 16.04.2017.g. pa do isplate,

- na iznos 48,18 EUR od 16.05.2017.g. pa do isplate,

- na iznos 47,34 EUR od 16.08.2020.g. pa do isplate,

- na iznos 54,44 EUR od 16.02.2022.g. pa do isplate,

- na iznos 114,31 EUR od 16.03.2022.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, za Ministarstvo obrane isplatiti tužitelju FN iz [adresa], na ime osam neiskorištenih slobodnih dana

bruto

iznos

od

387,68

€

(slovima: tristoosamdesetsedameurašezdesetosamcenti), sa zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31. prosinca 2022., a od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa, koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, tekućim:

- na iznos 145,59 EUR od 16.01.2020.g. pa do isplate,

- na iznos 142,68 EUR od 16.01.2021.g. pa do isplate,

- na iznos 99,40 EUR od 16.01.2022.g. pa do isplate, u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku RH, za Ministarstvo obrane naknaditi tužitelju FN parnični trošak u iznosu od 4.825,00 € sa zateznim kamatama tekućim od 12.12.2024.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju da tuženici naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.500,00 eura, sa zakonskom zateznom kamatom od 12. prosinca 2024. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, kao i trošak žalbenog postupka u iznosu od 625,00 eura. Za više zatražen trošak zahtjev tuženice se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici da tužitelju na ime naknade za više odrađenih sati rada od 40 sati tjedno po redovnoj cijeni sata rada isplati iznos od bruto 26.971,36 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je navedeno u izreci pobijane presude do isplate osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, u roku od 15 dana (točka I. izreke), kao i da mu plati na ime neisplaćene naknade za dežurstvo unutarnje službe iznos od bruto 94,60 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je navedeno u izreci pobijane presude do isplate osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, u roku od 15 dana (točka II. izreke), zatim da mu plati na ime naknade za subote i nedjelje koje su nakon dežurstva tužitelju evidentirane kao slobodni dani, u visini od bruto 306,18 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je navedeno u izreci pobijane presude do isplate osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, u roku od 15 dana (točka III. izreke), te da mu plati na ime osam neiskorištenih slobodnih dana bruto iznos od 387,68 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku kako je navedeno u izreci pobijane presude do isplate osim u dijelu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u zahtjevu za isplatu zateznih kamata na bruto iznos, u roku od 15 dana (točka IV. izreke).

1.1. Odlukom o troškovima postupka naloženo je tuženici da tužitelju naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 4.825,00 eura skupa sa zakonskom zateznom kamatom, u roku od 15 (petnaest) dana (točka V. izreke).

2. Protiv te presude žali se tuženica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25., dalje: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Na žalbu nije odgovoreno.

2.2. Žalba je osnovana.

3. U provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje, prema odredbi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

4. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja za isplatu uvećane plaće za izvršeni prekovremeni rad, dežurstvo, rad noću, subotom, nedjeljom, kao i za neiskorištene slobodne dane od veljače 2017. do veljače 2022.

5. Prvostupanjski je sud nakon provedenog postupka prihvatio tužbeni zahtjev i to nakon što je utvrdio da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlenik tuženice na poslovima djelatne vojne osobe, te na temelju financijskog vještačenja po vještaku Petri Blašković, Centar za financijska vještačenja d.o.o. utvrdio da tužitelju pripada naknada za više odrađenih sati rada od 40 sati tjedno po redovnoj cijeni sata rada pod pretpostavkom da tužitelj ostvaruje pravo na rad ostvaren iznad mjesečnog fonda sati, odnosno iznad 40-satnog tjednog fonda po redovnoj cijeni sata rada, u visini od 26.971,36 eura; zatim pod pretpostavkom da tužitelju pripada pravo na naknadu za dežurstvo unutarnje službe da bi mu pripadao iznos od 94,60 eura; potom pod pretpostavkom da tužitelju pripada pravo na naknadu za subotu i nedjelju nakon odrađenog dežurstva, da bi mu pripadao iznos od 306,18 eura, te konačno pod pretpostavkom da je tužitelj ostvario ukupno osam slobodnih neplaćenih dana nakon rada na terenu, odnosno tri dana za 2019., tri dana za 2020., dva dana za 2021., da bi mu pripadao iznos od 387,68 eura.

6. Međutim, po ocjeni ovog suda pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja, a što tuženica osnovano u žalbi tvrdi, jer iz utvrđenja prvostupanjskog suda ne bi proizlazilo da tužitelj ima pravo na isplatu utuženih iznosa.

7. Naime, u konkretnom slučaju na tužitelja, kao djelatnu vojnu osobu primjenjuju se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (»Narodne novine«, broj 118/09. i 118/12.), Odluka o rasporedu radnog vremena (»Narodne novine«, broj 66/14., 23/15., 84/15., 106/17., 39/18. i 46/18., dalje: Odluka), Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (»Narodne novine«, broj 118/09.), Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (»Narodne novine«, broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15., 5/17., 116/17., 39/18., 44/19. i 87/19., dalje: Pravilnik), kao i Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 73/13., 75/15., 50/16., 30/18. i 125/19., dalje: ZSOS).

7.1. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u Oružanim snagama RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, rad subotom i nedjeljom te blagdanom, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarska služba, dok je Pravilnicima regulirano pitanje dodataka za dežurstvo i stražarsku službu.

8. Odredbom članka 136. ZSOS-a propisano je da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću.

8.1. Prema odredbi članka 139. stavku 1. ZSOS-a, propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struka. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak na vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe, dok dodatka za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti sa otegotnim uvjetima rada, a stavkom 6. toga članka, propisano je da ministar obrane pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja iz struke koji se utvrđuje pravo na dodatak.

8.2. Odredbom članka 153. ZSOS-a, propisano da je služba u oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan, dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane.

8.3. Prema odredbi članka 155. ZSOS-a, djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba.

9. Ocjenjujući sve navedeno na temelju odredbe članka 8. ZPP-a, prema shvaćanju ovog suda tužitelju, kao djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, za rad noću, subotama, nedjeljama, te blagdanima ili drugim neradnim danima jer takvo pravo za tužitelja kao djelatnu vojnu osobu nije propisano, a što proizlazi iz citirane odredbe članka 155. ZSOS-a. Pritom je za navesti da se prema odredbi članka 136. ZSOS-a plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodataka na plaću, a plaća se određuje Odlukom o rasporedu, a rad dulji od punog radnog vremena djelatna vojna osoba službenik i namještenik obvezan je obavljati: kad su zapovjeđene mjere pripravnosti, u slučaju uzbune u vojnoj postrojbi, tijekom vojne vježbe, tijekom elementarnih nepogoda i drugih opasnosti, tako da se na isti ne primjenjuju vremenska ograničenja propisana općim propisima, najdulje trideset radnih dana tijekom kalendarske godine.

9.1. Dakle, kada je tužitelj višednevno obavljao poslove duže od redovnog radnog vremena, životno je i logično, da kao djelatna vojna osoba koja zbog same činjenice izvršavanja takve vrste rada ne može napustiti mjesto rada, ima pravo na slobodno vrijeme, u kojem se odmara po osam sati dnevno. Tako provedeno vrijeme, izvan stvarno odrađenih sati rada, unatoč obveznoj prisutnosti tužitelja na mjestu rada, ne može se smatrati prekovremenim radom.

10. Stoga, u takvoj situaciji, po shvaćanju ovog suda djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo i slično, iz razloga što ostvaruju sve druge dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

11. Za navesti je da se redovno radno vrijeme u smislu Odluke smatra punim radnim vremenom u trajanju od 40 sati tjedno, koje je raspoređeno na pet dana, u pravilu od ponedjeljka do petka i u pravilu traje od 8.00 do 16.00 sati, pa je redoviti mjesečni fond sati umnožak broja radnih dana u mjesecu pomnožen s osam sati redovnoga radnog vremena dok osim rada u redovitom radnom vremenu, rad u pojedinim ustrojstvenim jedinicama ovisno o potrebi službe može biti organiziran kao rad u smjenama te kao rad u turnusima, a prema točki XI stavku 4. Odluke - kada djelatna vojna osoba radi mjesec dana u turnusu u skladu s tom točkom, smatra se da ima redoviti mjesečni fond radnih sati utvrđen u skladu s točkom V., te prema točki XI. stavku 5. Odluke - djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

11.1. Kako se redoviti mjesečni fond sati utvrđuje kao umnožak broja radnih dana u mjesecu pomnožen s osam sati redovnog radnog vremena, a kako i iz tužiteljevog iskaza proizlazi da je za njegov rad obavljena preraspodjela radnog vremena (korištenjem višednevnih slobodnih dana nakon njegovog rada), a kako iz nalaza i mišljenja vještaka kao i obračunskih listi o isplaćenim plaćama tužitelju za sporno razdoblje, proizlazi da su mu isplaćena uvećanja plaće za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, to prema shvaćanju ovog suda prema prethodno citiranim odredbama (kojima je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego da ostvaruje posebne dodatke na plaću u skladu s odredbom člankom 139. ZSOS-a, koji se propis primjenjuje na tužitelja kao djelatnu vojnu osoba kao lex specialis), tužitelju ne pripada pravo na tražene iznose.

12. Nadalje, iz nalaza i mišljenja proizlazi kako je iz dokumentacije tuženice jasno vidljivo da je u evidenciji radnog vremena prikazan prekovremeni rad koji nije plaćen, a za što je koristio slobodne dane, što je vidljivo iz obračunskih lista za isplatu plaće, odnosno kartice djelatnika, iz čega dalje proizlazi kako je tuženica vodila dnevnu evidenciju radnog vremena iz koje su za sporno razdoblje vidljivi oblici rada tužitelja, kao i broj ostvarenih slobodnih dana te je tom evidencijom tuženica dokazala koliko je tužitelj u spornom razdoblju ostvario sati, odnosno dana rada, a koliko je ostvario slobodnih dana. U takvoj situaciji, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, tužitelj je trebao dokazati da je slobodne dane koristio po nekoj drugoj osnovi (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev- 4029/2019 od 26. siječnja 2021.), što po ocjeni ovog drugostupanjskog suda nije učinio, dok se zatraženi iznosi tužitelju ne mogu dosuditi kako je utvrdio prvostupanjski sud pod pretpostavkama.

13. Zbog toga je trebalo preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

14. Kako je prvostupanjska presuda preinačena, to je na temelju odredbe članka 166. stavka 2. ZPP-a trebalo donijeti odluku o troškovima postupka u vezi s odredbom članka 155. ZPP-a. Ovaj sud je mišljenja da tuženici pripada ukupni parnični trošak na temelju odredbe članka 154. stavka 1. ZPP-a, dok je zahtjev tužitelja za troškovima ovog postupka trebalo odbiti.

14.1. U ovom slučaju tuženici pripada trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 250 bodova na temelju Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 138/23., dalje: Tarifa), potom trošak zastupanja na ročištima od 16. studenog 2022. i 23. siječnja 2023., na temelju Tbr. 9.1. Tarife, svako po 250 bodova, što sveukupno iznosi 750 bodova, odnosno iznos od 1.500,00 eura.

14.2. Tuženici ne pripada zatraženi trošak sastava podnesaka od 2. rujna 2022. i 4. studenog 2024. jer se po ocjeni ovog suda radi o podnescima koji nisu bili nužni u postupku. To kod činjenice da je tuženica podneskom od 2. rujna 2022. predložila saslušanje svjedoka prije održavanja pripremnog ročišta, a podneskom od 4. studenog 2024. očitovala se na navode vještaka na način da je osporavala osnovu potraživanja ponavljajući svoje navode iz odgovora na tužbu. Također, tuženici nije priznat trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora jer tuženica takav zahtjev nije priložila u spis zbog čega izostaje ocjena obrazloženosti takvog zahtjeva.

14.3. Glede troška ovoga žalbenog postupka, u kojemu je tuženica uspjela trebalo joj je za sastavljanje žalbe priznati 625,00 eura, prema Tbr. 10.1. Tarife, kako je to i zatražila.

15. S obzirom na navedeno, trebalo je na temelju odredbi članka 373. točke 3. ZPP- a, u vezi s odredbama članka 380. točke 3. ZPP-a i članka 381. ZPP-a, odlučiti kao u izreci, ove presude.

Split, 17. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marija Šimičić