REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31/III

Poslovni broj: Us I-473/2023-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji toga Suda Jasenki Beker Rupčić, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja OSATINA GRUPA d.o.o. Semeljci, K. Tomislava 91, OIB: 52123139126, kojeg zastupa LĐ, prokurist, a istoga opunomoćenica Margareta Krivić, odvjetnica u Osijeku, Kardinala A. Stepinca 23, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe građevinske inspekcije, Trg L. Mirskog 3, Osijek, OIB: 33706439962, kojeg zastupa službena osoba EĐ, viša građevinska inspektorica, radi uklanjanja građevine, 17. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Osijek, Službe građevinske inspekcije, KLASA: UP/I -362-02/23- 02/187, URBROJ: 443-02-01-12-23-1 od 2. ožujka 2023.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju OSATINA GRUPA d.o.o. Semeljci, K. Tomislava 91 trošak upravnog spora u iznosu od 5.000,00 EUR (pet tisuća eura) u roku od 60 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev za naknadu troška odbija.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/I-362-02/23-02/187, URBROJ: 443- 02-01-12-23-1 od 2. ožujka 2023. naređeno je tužitelju, kao investitoru, da u roku od 120 dana od zaprimanja rješenja ukloni građevinu – lagunu, vanjskih tlocrtnih dimenzija cca 95 x 95 m, visine nasipa cca 3,40 m, izgrađenu bez građevinske dozvole na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], uz upozorenja i sankcije koje će uslijediti ukoliko nastavi građenje i ne postupi po naloženome tim rješenjem.

2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je viša građevinska inspektorica prilikom postupanja izašla izvan djelokruga građevinske inspekcije propisanog člankom 25. Zakona o državnom inspektoratu („Narodne novine“, broj: 115/18., 117/21.) jer nije u njezinom djelokrugu da donosi zaključke da nešto ima ili nema status biootpada, kao niti smije li se ili ne smije određena tekućina koristiti za navodnjavanje ili kao poboljšivač tla. Stoga je, upustivši se u tumačenje pojmova o kojima nema dovoljna stručna znanja, viša građevinska inspektorica pogrešno kvalificirala predmetnu građevinu kao lagunu. Naime, ključna razlika između akumulacije i lagune je namjena i materija kojom se pune jer su lagune građevine za prikupljanje stajskog gnojiva u smislu članka 3. stavka 1. točke 3. III. Akcijskog programa zaštite voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima poljoprivrednog podrijetla („Narodne novine“, broj: 73/21., u daljnjem tekstu: Akcijski program), dok pojam stajski gnoj obuhvaća: kruti stajski gnoj, gnojovku, gnojnicu, kompost i otpadni mulj. Ističe da predmetna građevina u k. o. [katastarska općina] ne predstavlja lagunu i nije namijenjena držanju stoke, već je ista izgrađena temeljem članka 4. stavka 11. podstavka 4. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima („Narodne novine“, broj: 112/17., 34/18., 36/19., 98/19. i 31/20., dalje: Pravilnik) za koju nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Dodaje da je navedena građevina poljoprivredne namjene, akumulacija za navodnjavanje, čija je glavna i jedina namjena čuvanje tekućine za navodnjavanje te je ista u cijelosti izgrađena sukladno Glavnom projektu br. 64/2016-1 iz prosinca 2016. Naime, u Glavnom projektu u dijelu 04. „Opis građevine i tehnološki opis“ jasno je opisan proces dobivanja tekućine kojom se, uz kišnicu, puni predmetna akumulacija, a koju je viša građevinska inspektorica pogrešno kvalificirala kao „poboljšivač tla“ jer se akumulacija puni tekućinom nastalom nakon procesa koji se odvija u bioplinskom postrojenju. Ističe da takva tekućina nema nikakav miris i kemijskim sastavom je prikladna za navodnjavanje poljoprivrednih površina. Dakle, tužitelj tvrdi da je predmetna akumulacija ispunjena u promjenjivom omjeru kišnicom i tekućinom dobivenom nakon procesa u bioplinskom postrojenju te ista po svom sastavu ne predstavlja gnojivo niti poboljšivač tla u smislu Zakona o gnojivima i poboljšivačima tla, a osnovna namjena tekućine kojom je ispunjena akumulacija je navodnjavanje. Da se ne radi o poboljšivaču tla ili gnojivu proizlazi i iz odredbi PFC 3. (A) točke 5. Uredbe (EU) 1009/2019 od 5. lipnja 2019. koja određuje da organski poboljšivač tla sadrži najmanje 20% suhe tvari pa opisana tekućina ne može biti kvalificirana kao poboljšivač tla te ista nema sadržaj hranjiva (dušika, fosfora ili kalija) veći od 10% pa ne može biti kvalificirana niti kao organsko gnojivo.

2.1. Nadalje, tužitelj smatra da je za pravilno rješavanje ovog upravnog spora bitno uvažiti stavove Visokog upravnog suda Republike Hrvatske koji je pravomoćnim presudama poništio dva rješenja tuženika o uklanjanju identičnih građevina – akumulacija za navodnjavanje izgrađenih sukladno članku 4. stavku 11. postavku d) Pravilnika na području k. o. [katastarska općina] i Trnava te u kojima se tuženik pozivao na navodnu povredu odredbe članka 106. stavka 1. Zakona o gradnji. Stoga, ističe da je pobijano rješenje o uklanjanju suprotno utvrđenjima i stavovima iskazanima u pravomoćnim presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2984/21-3 od 3. veljače 2022. i Usž-2469/21-4 od 20. svibnja 2022. jer za istu nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu te nadalje tužitelj citira relevantne stavove iz navedenih presuda. Posljedično tome, stajališta je da tuženik nije pravilno postupio kada je tužitelju naredio uklanjanje predmetne građevine jer za istu nije potrebna građevinska dozvola.

2.2. Slijedom navedenog, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika, uz naknadu troška upravnog spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava navode tužbe jer su isti u suprotnosti s dokazima i činjenicama koje su utvrđene u pobijanom rješenju, a čemu u prilog ide i nalaz i mišljenje sudskog vještaka Domagoja Nakića, mag.ing.aedif. koji dostavlja u prilogu. Stoga predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za graditeljstvo i procjenu nekretnina Domagoja Nakića, mag. ing. aedif. u bitnome proizlazi zaključak vještaka da se predmetne građevine ne može smatrati jednostavnim građevinama koje se prema Pravilniku može graditi bez građevinske dozvole. Ističe da su u konkretnim slučajevima izgrađene hidrotehničke građevine koje se koriste kao lagune za prikupljanje i skladištenje gnojvoke/tekućeg gnoja/mulja i/ili (gnojidbenog) digestata. Vještak iznosi tvrdnju da je uviđajem na terenu nesporno utvrđeno da se predmetne građevine koriste kao lagune za gnojovku, tekući gnoj, mulj i/ili (gnojdbeni) digestat. Međutim, nadalje iznosi da, iako temeljem samo vizualnog pregleda, a bez detaljnijih analiza i/ili uvida u detaljan tehnološki proces vlasnika lagune nije moguće sa sigurnošću utvrditi o kojoj se fazi obrade životinjskog otpada radi, nesporno utvrđuje da medij u predmetnim građevinama nije voda, ali niti tekućina sadržaja organske tvari ispod 0,1% centrifugirana kroz sito perforacije 0,01 mm, kako se to navodi unutar dostupne projektne dokumentacije.

4. Tužitelj u podnesku od 22. rujna 2023. smatra apsurdnim da tuženik samoinicijativno angažira vještaka za građevinarstvo od kojeg zahtijeva ocjenu da li je za spornu građevinu potrebno ishoditi građevinsku dozvolu te ističe da značaj nalaza i mišljenja vještaka ima samo nalaz i mišljenje vještaka kojeg je u tom svojstvu odredio sud (odluka Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj: Gž 72/2015-13 od 11. svibnja 2013.). Nadalje, navodi da je uz tužbu već dostavio nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za građevinarstvo Darka Ojvana, dipl.ing.građ. kojeg je samostalno odredio Općinski sud u Đakovu u prekršajnom predmetu, koji se za identičan tip građevina vodio protiv tužitelja te u kojem vještak iznosi mišljenje da se građenju akumulacije takvog tipa može pristupiti sukladno Pravilniku i da ne treba ishoditi pravomoćnu građevinsku dozvolu. Također, ističe da je već dostavio presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske za dvije identične građevine protiv kojih je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske postavilo zahtjeve za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćnih presuda te je Vrhovni sud Republike Hrvatske presudama poslovni broj: U-zpz-24/2022- 6 i Uzpz-25/2022-7 odbio zahtjeve Državnog odvjetništva kao neosnovane i zaključio da za dvije akumulacije na području k. o. [katastarska općina] i Trnava nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu.

4.1. Tužitelj ističe da je vještak Nakić pristupio nekretnini uz izričito protivljenje tužitelja, potajno, bez naloga suda te se upustio u utvrđivanje činjenica iz domene poljoprivredne struke. Osim toga, osporava predmetni nalaz i mišljenje kao netočan, neosnovan i pristran te ukazuje da vještak građevinske struke (kao niti građevinska inspektorica) nema potrebna stručna znanja iz poljoprivredne struke da bi mogao utvrditi odlučne činjenice, a što se očitovalo u njegovom nalazu i mišljenju u kojem se oslanja na osobni dojam i pretpostavku o odlučnim činjenicama. Naime, pogrešno je utvrđenje (odnosno nagađanje i nabrajanje) da se predmetna građevina koristi kao laguna za gnojovku, tekući gnoj, mulj i/ili gnojidbeni digestat jer vještak nije mogao na razini nespornog iznijeti takvo utvrđenje bez kemijske analize predmetne tekućine koju nije izvršio. Nadalje, u dijelu u kojem ističe da nasip kao građevina nije izdvojena Pravilnikom za koje nije potrebno ishođenje građevinske dozvole, tužitelj ističe da vještak prelazi razinu nepristranog nagađanja i ulazi u sferu suprotstavljanja stavovima izraženim u presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji su se o pitanju nasipa u sklopu akumulacije jasno očitovali na način da nije za svaki nasip potrebno ishoditi građevinsku dozvolu.

4.2. Obzirom da vještak nije utvrdio kemijski sastav zatečene tekućine i nije nedvojbeno i točno kvalificirao o kakvoj tekućini se radilo, posljedično tome vještak nije odgovorio na dva ključna pitanja, za koju namjenu služi laguna i što pripada u definiciju stajskog gnojiva te nadalje tužitelj objašnjava pojmove lagune i stajskog gnojiva. Ukazuje da predmetna građevina nije ispunjena stajskim gnojem u smislu članka 3. stavka 1. točke 3. Akcijskog programa, a samim time nije točna tvrdnja da se ista koristi kao laguna jer joj namjena nikada nije bila skladištenje stajskog gnojiva. Osim toga, tekućina u akumulaciji nije niti anaerobni digestat koji je definiran kao gnojidbeni proizvod, kao ni gnojovka ili gnojnica jer ne odgovara definicijama tih pojmova iz članka 3.III. Akcijskog programa. Da bi se radilo o organskom poboljšivaču tla ili gnojivu u smislu Uredbe (EU) 2019/1009, potrebno je da tekućina udovoljava uvjetima kemijskog sastava definiranog u Prilogu I., dio I., toč. 1. A. (II. tekuća organska gnojiva) i toč. 3. A (organski poboljšivači tla) koji propisuje minimalni udio primarnih makrohranjiva (dušik, fosfor i kalij), odnosno konkretno je određeno da organski poboljšivač tla mora sadržavati najmanje 20% suhe tvari, tj. da kod tekućeg organskog gnojiva koje ima više od jednog primarnog hranjiva, udio tih hranjiva mora biti veći od 1% mase ukupnog dušika, fosforovog pentoksida ili kalijevog oksida i zbroj udjela tih hranjiva mora biti najmanje 3% mase ukupnog iznosa hranjiva da bi se mogla smatrati organskim gnojivom. Tužitelj tvrdi da oporabljena tekućina kojom je ispunjena predmetna akumulacija ima manji udio navedenih tvari/hranjiva, a zatražio je od ovlaštenog laboratorija da izvrši analizu tekuće vode iz akumulacije u Vrbici na hranjive tvari i fizikalno kemijske pokazatelje te u privitku dostavlja predmetno izvješće iz kojeg je razvidno da ista na dan uzorkovanja ima svega 1,4% suhe tvari, uz hranjive tvari: ukupni dušik (N) 0.2%, ukupni fosfor (P205) 0,2% te kalij (K2O) 0,955% iz čega proizlazi gore navedeni zaključak.

4.3. Nadalje, ističe da kada bi se paušalno zaključivanje i tumačenje vještaka i građevinske inspektorice uzelo kao ispravno, tada bi se i tekućina u rijeci Dravi i Savi zbog tamnije boje i prisustva organske tvari te kemijskih elemenata poput dušika i fosfora trebala smatrati stajskim gnojem, ili barem gnojivom, odnosno poboljšivačem tla, što smatra apsurdnim. Osim toga, da vještak ne razumije i ne radi distinkciju između osnovnih pojmova o kojima piše (stajskog gnojiva i mješavine kišnice i obrađene tekućine u bioplinskom postrojenju) proizlazi i iz toga što u nalazu i mišljenju tužiteljevu građevinu uspoređuje s lagunom iz elaborata u postupku ocjene o potrebi procjene utjecaja zahvata na okoliš za lagunu za prikupljanje i skladištenje gnojovke na k.č.br.

14/2 k. o. [katastarska općina] u sklopu svinjogojske farme Ovčara, a razlika između toga i tužiteljevog slučaja je nemjerljiva jer tužitelj nikada ne skladišti bilo koji oblik stajskog gnojiva u predmetnoj akumulaciji. Tužitelj predlaže saslušati u svojstvu svjedoka ZĐ, zakonskog zastupnika tužitelja i projektanta OĐ te u konačnici usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U podnesku od 18. srpnja 2024. tužitelj, osim već dosada iznesenih navoda, opisuje glavne stadije procesa koji se odvijaju u bioplinskom postrojenju i razloge zbog kojih za predmetnu akumulaciju nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu te specifične okolnosti poljoprivredne proizvodnje i struke, koje tuženik nije uzeo u obzir u pobijanom rješenju. Ističe da tužiteljevo pravo građenja akumulacije za navodnjavanje ovakvog tipa temeljem Glavnog projekta kao akata gradnje proizlazi iz članka 128. stavka 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13.) koji određuje da se jednostavne i druge građevine i radovi određeni pravilnikom koji donosi ministar grade, odnosno izvode bez građevinske dozvole i članka 4. stavka 11. podstavka d) Pravilnika. Osim toga, u spisu predmeta se nalaze presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz kojih proizlazi da za takav tip građevine nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Također napominje da se u spisu predmeta navedenih sudova nalaze glavni projekti u kojima se nalazi tehničko-tehnološki opis identične tekućine kojom se pune građevine istog tipa i namjene na području k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina]. Dodatno, tužitelj dostavlja i presude Općinskog suda u Đakovu poslovni broj: Pp-580/2024-5 od 18. lipnja 2024. i Pp-560/2023-6 od 12. ožujka 2024. kojima su Osatina grupa d.o.o. u svojstvu investitora te Utvrda d.o.o. u svojstvu izvođača radova oslobođeni optužbe da bi počinili prekršaje propisane Zakonom o gradnji, a vezano za izgradnju identičnog tipa građevine akumulacije za navodnjavanje u k. o. [katastarska općina], odnosno optužba je odbijena u presudi poslovni broj: Pp-767/2024-3 od 15. srpnja 2024.

5.1. Nadalje, tužitelj ističe da u slučaju uklanjanja predmetne građevine neće imati gdje privremeno zadržati svu tekućinu koja proizađe nakon postupka u bioplinskom postrojenju te će mu posljedično nastati velika šteta uslijed vremenskih ekstrema, između ostalih, učestalih suša koje u potpunosti uništavaju usjeve. Naime, radi se o građevini koja je nepropusna te nije prekrivena i namijenjena je biljnoj proizvodnji na otvorenom prostoru, odnosno privremenom zadržavanju mješavine kišnice i tekućine iz bioplinskog postrojenja koja je namijenjena za natapanje okolnih poljoprivrednih površina na kojima tužitelj uzgaja krmno bilje za ishranu stoke, konkretno to je objekt akumulacije za navodnjavanje, za kakvu su Visoki upravni sud Republike Hrvatske te Vrhovni sud Republike Hrvatske ustanovili da nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Dodaje da u skladu s načelom smanjivanja rizika poljoprivredne proizvodnje nastoji natapati što veće poljoprivredne površine koje ima na raspolaganju, kako bi u najvećoj mogućoj mjeri otklonio negativne posljedice vremenskih ekstrema, a iskorištavanjem opisane tekućine za natapanje tužitelj štedi vodne resurse te je ujedno smanjio opasnost od uništenja krmnih usjeva uslijed suše i postiže do dvije žetve godišnje zbog povoljnih utjecaja takve prakse. Osim toga, navedeno tužitelju omogućava da proizvede više vlastite hrane za životinje, čime se cijena koštanja konačnog proizvoda umanjuje, a što je temeljni cilj svakog proizvođača.

6. Tuženik je uz podnesak od 22. kolovoza 2024. dostavio građevinsku dozvolu izdanu od Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, KLASA: UP/I-361-03/23-01/000358, URBROJ: 2158- 16/22-23-0009 od 25. srpnja 2023. kojom se dozvoljava investitoru, ovdje tužitelju, građenje građevine poljoprivredne namjene. 2b skupine – akumulacija za potrebe poljoprivredne proizvodnje na postojećoj građevnoj čestici 115 k. o. [katastarska općina].

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis, spis tuženika dostavljenog u odgovoru na tužbu te je proveo dokaz izvođenjem građevinskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku građevinske struke, Darku Ojvanu, dipl.ing.građ. obzirom da je tužitelj prigovorima navedenim u tužbi doveo u sumnju zakonitost osporavanog rješenja.

8. Dana 10. lipnja 2024. i 27. svibnja 2026. održane su rasprave na koje su pristupili opunomoćenici tužitelja koji su u cijelosti ostali kod navoda iz tužbe, navoda iz podnesaka dostavljenih tijekom upravnog spora te postavljenog tužbenog zahtjeva, dok je opunomoćenica tužitelja na raspravi održanoj dana 27. svibnja 2026. odustala od predloženih dokaznih prijedloga saslušanja svjedoka OĐ i zakonskog zastupnika tužitelja. Ujedno je zatražila trošak upravnog spora prema troškovniku u ukupnom iznosu od 5.125,00 EUR. Na rasprave nije pristupio uredno pozvani tuženik te su iste održane u njegovoj odsutnosti sukladno odredbi članka 91. stavka 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24; u daljnjem tekstu: ZUS).

8.1. Na raspravi održanoj dana 27. svibnja 2026. stalni sudski vještak je usmeno izložio nalaz i mišljenje (članak 82. ZUS) na kojoj raspravi je strankama dana mogućnost o istome se očitovati sukladno odredbi članka 6. stavka 1. i članka 49. ZUS-a.

9. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan.

10. Iz odredbe članka 1. stavka 1. Pravilnika slijedi da se tim Pravilnikom određuju jednostavne i druge građevine i radovi koji se mogu graditi, odnosno izvoditi bez građevinske dozvole u skladu s glavnim projektom i bez glavnog projekta, građevine koje se mogu uklanjati bez projekta uklanjanja te se propisuje obveza prijave početka građenja i stručni nadzor građenja tih građevina, odnosno izvođenja radova. 11. Prema odredbi članka 4. stavka 11. podstavka d) Pravilnika, akumulacija za navodnjavanje sa zaštitom od procjeđivanja isključivo fleksibilnom folijom, može se graditi bez građevinse dozvole, a u skladu s glavnim projektom.

12. U provedenom postupku nedvojbeno je utvrđeno da tužitelj posjeduje glavni projekt broj: 64/2016-1 izrađen od Statera d.o.o. naziva: Izgradnja akumulacije za vodu. Iz glavnog projekta proizlazi da je građevina poljoprivredne namjene, izvodi se na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a investitor će prije početka radova izvršiti parcelaciju tj. spajanje parcela kako bi akumulacija bila smještena na jednoj katastarskoj čestici, planirana je izgradnja akumulacije tlocrtnih dimenzija 95 x 95 m, pravilnog oblika, tlocrtne površine 8.646 m2, visina građevine iznosi maksimalnih 3,5 m, mjereno od okolnog terena, obujam projektirane građevine iznosi O=8.646 m3, a kako je riječ o otvorenoj građevini, kapacitet tj. količina mogućeg skladištenja iznosi O=21.300 m3. Glavnim građevinskim projektom predviđena je izgradnja pristupne staze sa same parcele za dolazak na nasip, a ograda na nasipu je 1,80 m. 13. Provodeći inspekcijski nadzor tuženik je utvrdio da je na predmetnoj lokaciji, odnosno na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izgrađena građevina poljoprivredne namjene ispunjena tekućinom tamnije boje i neugodnog mirisa. Građevina je tlocrtnih dimenzija 95 x 95 m, pravilnog oblika, po obodu građevine je izveden nasip visine cca 3,40 m mjereno od okolnog terena. Dno i unutarnje kosine obloženi su zaštitnom fleksibilnom folijom kao zaštitom od procjeđivanja, a vanjski pokos građevine i kruna zasađeni travnatom vegetacijom. Na kruni nasipa je izvedena prozirna ograda visine 1,80 m. Građevina je slobodnostojeća i smještena na udaljenosti 3,0 m od sjeverne međe i cca 50 m od zapadne međe, a građevina je u uporabi te se koristi kao laguna (zapisnik o inspekcijskom pregledu od 23. veljače 2023.). Tuženik nadalje u zapisniku navodi da je za izgrađenu građevinu predočen glavni projekt broj: 64/2016-1 iz prosinca 2016. za izgradnju akumulacije za navodnjavanje sa zaštitom od procjeđivanja isključivo fleksibilnom folijom na predmetnoj lokaciji izrađen od Statera d.o.o., temeljem članka 4. stavka 11. podstavka d. Pravilnika, a projektom je predviđeno prikupljanje odnosno akumulacija vode koju investitor treba za navodnjavanje poljoprivrednih površina.

14. Nadalje, prema izjavi investitora građevina je izgrađena tijekom 2017. godine i od tada se koristi na način da se puni kišnicom i tekućinom s bioplinskog postrojenja koja se dobije separacijom fermentiranog supstrata na lokaciji bioplinskog postrojenja i cisternama dovozi do predmetne građevine.

15. Međutim, tuženik utvrđuje da tekućina koja se odlaže u predmetnu građevinu porijeklom s bioplinskog postrojenja sadrži određeni postotak organske tvari (anaerobni tekući digestat) koji nema status biootpada te se ne smije koristiti za navodnjavanje, već samo kao poboljšivač tla i to u određenom vremenskom razdoblju kako je određeno Akcijskim programom, a prema članku 4. stavku 1. podstavku 13. b. Pravilnika, bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom može se graditi laguna tlocrtne površine do 100 m2 i do 1 m dubine namijenjena jednom korisniku. Stoga tuženik zaključuje da se predmetna građevina – laguna ne može graditi temeljem glavnog projekta u smislu odredbi Pravilnika, već je za istu potrebno ishoditi građevinsku dozvolu.

16. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja, doneseno je osporavano rješenje od 2. ožujka 2023. kojim je tužitelju kao investitoru naređeno uklanjanje predmetne građevine u skladu s člankom 113. stavkom 1. točkom 1. Zakona o državnom inspektoratu kojim je predviđeno da u provedbi inspekcijskog nadzora građevinski inspektor rješenjem naređuje investitoru odnosno vlasniku uklanjanje građevine odnosno njezina dijela, u određenom roku ako se gradi ili je izgrađena bez izvršne građevinske dozvole.

17. Kao što je već navedeno, Sud je, s ciljem potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, usvojio dokazni prijedlog tužitelja te je odredio izvođenje dokaza građevinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku građevinske struke Darku Ojvanu, dipl.ing.građ. rješenjem ovoga Suda poslovni broj: Us I-473/2023-11 od 3. srpnja 2023.

18. Slijedom toga, stalni sudski vještak dipl.ing.građ. Darko Ojvan je 24. ožujka 2025. u sudski spis dostavio svoj nalaz i mišljenje iz kojega u bitnome proizlazi da je detaljnim pregledom projektne dokumentacije razvidno da je projektirana akumulacija za vodu sa zaštitom od procjeđivanja fleksibilnom folijom prema Pravilniku, dok Pravilnikom nije ograničena veličina zahvata niti isti uvodi dodatne tehničke kriterije kojima bi ograničio zahvat. Planiran je široki iskop do dubine 2,6 m što ne predstavlja tehnički složen zahvat, a naročito ne na otvorenom terenu gdje ne postoji mogućnost ugroze drugih objekata. Nasip je visine 3,4 m od kote terena i sastavni je dio akumulacije. Prema akumulaciji, nasip se štiti od procjeđivanja vode nepropusnom fleksibilnom folijom/membranom, a sa vanjske strane humusiranjem. Također, dostavljena je i pravomoćna građevinska dozvola za predmetnu lokaciju izdana dana 25. srpnja 2023. (pravomoćna 16. kolovoza 2023.), a sve naprijed navedeno u svijetlu propisa koji definiraju građenje daje nesporni legitimitet izgrađenoj akumulaciji.

18.1. Nadalje, vještak ističe da je dana 24. ožujka 2025. izvrš io obilazak predmetne građevine te je vizualnim pregledom zaključio da je ista izgrađena sukladno priloženoj projektnoj dokumentaciji, u naravi akumulacija. U trenutku obilaska akumulacija je ispunjena gotovo do vrha tekućinom čija je namjena prema projektu zalijevanje poljoprivrednih površina u doba manjih oborina (suša). Građevina je otvorenog tipa, tj. akumulira kišnicu, a projektom je predviđeno i punjenje akumulacije vodom nastalom u procesu rada postrojenja za proizvodnju električne energije iz biomase. Također ističe da fizikalno-kemijski sastav tekućine nije moguće utvrditi jer navedeno ne pripada domeni sudskog vještaka građevinske struke, međutim, u spisu se nalazi analitičko izvješće koje predstavlja jedini dokument koji se bavi utvrđivanjem fizikalno-kemijskih karakteristika iz akumulacije te potvrđuje karakteristike navedene u projektu.

19. Tužitelj u podnesku od 3. travnja 2025. suštinski navodi da je suglasan s nalazom i mišljenjem vještaka, da je vještačenjem utvrđeno da je građevina izgrađena sukladno projektnoj dokumentaciji i da u naravi predstavlja akumulaciju koja se može graditi temeljem Pravilnika, kao i da analitičko izvješće koje je tužitelj priložio u spis potvrđuje karakteristike tekućine navedene u projektu.

20. Tuženik u podnesku od 24. travnja 2025. ističe da se akumulacija za navodnjavanje gradi kada nema dovoljno kiše, a građevinu kapaciteta preko 21 300 m3 se teško može napuniti kišnicom, odnosno većinu tekućine u građevini čini anaerobni digestat s bioplinskog postrojenja. Osim toga, prigovara da sudski vještak nije naveo niti jednu zakonsku odredbu na temelju koje se tekući anaerobni digestat iz bioplinskog postrojenja može koristiti za navodnjavanje, a trebao je i navesti koja je razlika između poljoprivrednih građevina akumulacije za navodnjavanje i lagune , kao i navesti propise zbog koje građevinu koja je izgrađena svrstava u akumulaciju za navodnjavanje. Nadalje citira odredbe članka 4. stavka 11. podstavka d) i stavka 13. podstavka b) Pravilnika, zatim članka 2. stavka 1. podstavka 1. i članka 4. stavka 2. Pravilnika o ukidanju statusa otpada te članka 3. stavka 15. i članka 9. Pravilnika o zaštiti poljoprivrednog zemljišta od onečišćenja, opisuje proces anaerobne digestije te ističe da razliku između akumulacije za navodnjavanje i lagune u Pravilniku čini vrsta tekućine koja se u građevinu odlaže jer se u oba slučaja radi o poljoprivrednim građevinama, akumulacijama za skupljanje vode. Dodaje da se voda u akumulaciji za navodnjavanje koristi za svakodnevno zalijevanje biljaka bez vremenskog ograničenja primjene na poljoprivrednim površinama, a vodu u laguni čini najčešće smjesa tekućih životinjskih izlučevina i otpadnih voda životinjskog porijekla te postoji vremensko ograničenje kada se smije odlagati na poljoprivrednu površinu. Ističe da nije na građevinskom inspektoru da proučava i prati kemijski sastav vode i odlučuje da li se ista i kada može koristiti za navodnjavanje. Tuženik smatra da je u konkretnom slučaju izgrađena laguna površine 8.646 m2, ista premašuje kapacitet određen Pravilnikom i potrebno je ishoditi građevinsku dozvolu, stoga je građevinski inspektor rješenjem naredio uklanjanje lagune koja je izgrađena bez građevinske dozvole.

21. Tužitelj u podnesku od 5. studenog 2025., očitujući se na podnesak tuženika od 24. travnja 2025., ističe da je u projektnoj dokumentaciji akumulacije tehnološki opis tekućine kojom se akumulacija puni u suštini identičan opisima u glavnim projektima izgradnje akumulacija na području k. o. [katastarska općina] i k. o. [katastarska općina] obzirom da se radi o jednakom tehnološkom procesu, a za koje građevine je Visoki upravni sud u presudama poslovni broj: Usž-2984/21-3 od 3. veljače 2022. i Usž-2469/21-4 od 20. svibnja 2022. zauzeo stav da su se mogle graditi bez građevinske dozvole . Osim toga, navedene presude potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske, postupajući po izvanrednom pravnom lijeku, na način da je u presudama broj: U-zpz-24/2024 i U-zpz- 25/2024 odbio zahtjeve za izvanredno preispitivanje tih presuda. Tužitelj je stajališta da su Visoki upravni sud Republike Hrvatske i Vrhovni sud Republike Hrvatske prilikom odlučivanja imali u spisu glavne projekte broj 81/2020-1 i broj: 99/2020-1 izrađene od strane društva Statera d.o.o. u kojima je jasno opisano čime se predmetne akumulacije pune (kišnicom i tekućinom dobivenom nakon procesa u bioplinskom postrojenju), slijedom čega nije sporna niti tekućina kojom se akumulacije pune u kontekstu zakonitosti izgradnje građevine takvog tipa, kao niti da se radi o građevini poljoprivredne namjene za navodnjavanje. Tvrdi da tuženik nije predočio dokaz kojim bi potkrijepio tvrdnju o sastavu sadržaja predmetne građevine niti je izvršio uzorkovanje tekućine radi analize njezinog sastava, dok je tužitelj s druge strane dostavio analizu sadržaja tekućine iz akumulacije u Ivankovu izvršenu od strane ovlaštenog laboratorija iz koje proizlazi da tekućina u kojoj se ista nalazi nije anaerobni digestat i ne predstavlja stajski gnoj, obzirom na kemijski sastav, a to je jasno i iz opisa tehnološkog postupka. Tužitelj smatra da tuženik u konkretnim okolnostima nije bio nadležan odrediti uklanjanje građevine zbog njezinog sadržaja jer je uklanjanje naloženo na temelju dokazima nepotkrijepljenog mišljenja građevinske inspekcije o sadržaju tekućine kojom je građevina ispunjena i namjeni same građevine, dok niti jedan građevinski element nije sporan te je građevina izgrađena sukladno projektnoj dokumentaciji.

21.1. Nadalje, dodaje da je tuženik postupio protivno odredbama članka 5., članka 6. stavka 3., članka 8., članka 9. stavka 2., članka 10. i članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21.) , a ukazuje i na možebitne elemente arbitrarnosti u postupanju tuženika te time u svezi povrede prava stranke na Ustavom Republike Hrvatske zajamčena prava (s tim u svezi poziva se na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-4295/2012 od 23. rujna 2015.).

22. U postupku usmenog izlaganja nalaza i mišljenja, na ročištu održanom 27. svibnja 2026., vještak je naveo da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 21. ožujka 2025. te je, u odnosu na navode iz podneska tuženika od 24. travnja 2025., dodao da je laguna gnojište u koju se deponiraju uglavnom ostaci životinjskog podrijetla, a akumulacija je objekt u kojem se sprema voda, kao što je kišnica, može biti i bunarska voda, iz vodotoka ili nekog drugog izvora. Naveo je da smatra da je projektant, a posljedično i tužitelj na ispravan način pristupio izradi projektne dokumentacije, odnosno izradi glavnog projekta potrebnog za izvedbu radova u svemu prema Pravilniku. U tehničkom smislu građevinski radovi se uglavnom sastoje od zemljanih radova koji se uz pomoć građevinske mehanizacije relativnom jednostavnom manipulacijom kroz iskope, nasipe i zbijanje istog materijala koriste za izradu akumulacije, a uz to je korištena folija koja sprječava infiltraciju medija u okolni teren. Smatra da vrsta izvedenih radova po pitanju složenosti u građevinskom smislu predstavljaju jednostavnu operaciju, dok pitanje medija u akumulaciji i njegovih fizikalnih i kemijskih svojstava izlazi iz okvira znanja sudskog vještaka građevinske struke. Međutim, može potvrditi da je u sklopu vještačke zadaće izvršio i fizički odlazak na lokaciju, na kojoj vizualnim pregledom i fotozabilježbom, sa sigurnošću može reći da izgrađena građevina nije laguna, već je ispunjena tekućicom.

23. Kao što je naprijed navedeno, odredba članka 4. stavka 11. podstavak d) Pravilnika među građevinama i opremom namijenjenim biljnoj proizvodnji na otvorenom prostoru propisuje akumulacije za navodnjavanje sa zaštitom od procjeđivanja isključivo fleksibilnom folijom. Pravilnik ne propisuje daljnja ograničenja, odnosno uvjete koje akumulacija za navodnjavanje treba ispunjavati (osim zaštite od procjeđivanja fleksibilnom folijom).

24. Prema odredbi članka 3. stavka 1. točki 11. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj: 153/13., 20/17., 39/19., 125/19.), građevina je građenjem nastao i s tlom povezan sklop, izveden svrhovito povezanih građevnih proizvoda sa ili bez instalacija, sklop s ugrađenim postrojenjem, a sukladno točki 10. iste odredbe toga Zakona, građenje je izvedba građevinskih i drugih radova (pripremni, zemljani, konstruktorski, instalaterski, završni te ugradnja građevnih proizvoda, opreme ili postrojenja) kojima se gradi nova građevina, rekonstruira, održava ili uklanja postojeća građevina.

25. Iz odredbe članka 24. Zakona o vodama ("Narodne novine" broj: 66/19., 84/21. i 47/23.) slijedi da su vodne građevine, građevine ili skupovi građevina zajedno s pripadajućim uređajima i opremom, koji čine tehničku odnosno tehnološku cjelinu, a služe za uređenje vodotoka i drugih površinskih voda, za zaštitu od štetnog djelovanja voda, za zahvaćanje voda radi njihova namjenskog korištenja i za zaštitu voda od onečišćenja.

26. Nadalje, iz odredbe članka 25. stavka 1. točke 3.2. istog Zakona proizlazi da su građevine za navodnjavanje - akumulacijske i druge zahvatne građevine, razvodna mreža i druge građevine pripadajuće ovim građevinama.

27. Nije sporno da je predmetni objekt građevina za navodnjavanje, koji se sastoji od iskopa sa zaštitom od fleksibilne folije i nasipa te da je građevina u cijelosti izgrađena sukladno projektnoj dokumentaciji tj. priloženom glavnom projektu, dok tuženik osporavano rješenje i zaključak da se u konkretnom slučaju radi o laguni, a ne o akumulaciji za navodnjavanje temelji na vizualnom opažanju da se radi o građevini poljoprivredne namjene ispunjenoj tekućinom tamnije boje i neugodnog mirisa , bez konkretnih dokaza u smislu dokazivanja navedenog.

28. Prema ocjeni ovog Suda, vodeći računa o definiciji građevine iz citirane odredbe Zakona o gradnji, odredbe Zakona o vodama da su vodne građevine također građevine, a da se iz citiranih odredbi Pravilnika bez građevne dozvole mogu graditi i građevine namijenjene biljnoj proizvodnji na otvorenom prostoru među koje ulaze i akumulacije za navodnjavanje, to za konkretnu akumulaciju čiji je sastavni i neodvojivi dio iskop i nasip i koja odgovara definiciji iz članka 4. stavka 11. podstavak d) Pravilnika nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu.

28.1. Navedeno pravno stajalište izraženo je i presudama Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-2984/21-3 od 3. veljače 2022. i Usž-2469/21-4 od 20. svibnja 2022., kao i presudama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: U-zpz- 24/2022-6 od 11. siječnja 2023. i U-zpz-25/2022-7 od 5. travnja 2023. u suštinski identičnim činjeničnim i pravnim situacijama.

29. Pri tome valja napomenuti da tužitelj osnovano prigovara da tuženik osporavano rješenje temelji na pretpostavkama, a ne na činjenično utvrđenom stanju jer nije predočio niti jedan dokaz kojim bi potkrijepio tvrdnju o sastavu sadržaja predmetne građevine niti je izvršio uzorkovanje tekućine radi analize njezinog sastava (pa tako niti vještak Domagoj Nakić u priloženom nalazu i mišljenju), već svoj zaključak da se radi o laguni za koju je potrebno ishoditi građevinsku dozvolu te da se mješavine kišnice i tekućine s bioplinskog postrojenja kojom je ispunjena predmetna akumulacija ne smije koristiti za navodnjavanje već samo kao poboljšivač tla, temelji na vizualnom opažanju da se na predmetnoj lokaciji nalazi izgrađena građevina poljoprivredne namjene ispunjena tekućinom tamnije boje i neugodnog mirisa. S druge strane, tužitelj je priložio Analitičko izvješće od 27. travnja 2023. iz kojeg proizlazi da je analizom tekućine iz akumulacije Vrbica utvrđeno da je udio suhe tvari bio 1,4%, a makrohranjiva nisu ukupno prelazila vrijednost od 3% mase ukupnog iznosa hranjiva (prema PFC 3. (A) točki 5. Uredbe (EU) 1009/2019 od 5. lipnja 2019. organski poboljšivač tla sadrži najmanje 20% suhe tvari).

30. Slijedom iznesenoga, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio nezakonitim te je isto poništio i odlučio kao u točki I. izreke presude u skladu s člankom 117. stavkom 1. ZUS-a, a čime je predmetna upravna stvar meritorno riješena i upravni postupak se u navedenoj stvari ima smatrati dovršenim.

31. Odlučujući o zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora, Sud je odluku utemeljio na odredbi članka 147. stavku 1. ZUS-a, a visina troškova je određena u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa).

31.1. Tako tužitelju pripada trošak za sastav podneska od 18. srpnja 2024. u iznosu od 1.000,00 EUR i podneska od 5. studenog 2025. u iznosu od 1.000,00 EUR (Tbr. 27/1. Tarife) te trošak zastupanja na raspravama održanima dana 19. lipnja 2024. i 27. svibnja 2026., za svako zastupanje iznos od 1.000,00 EUR (Tbr. 27/2. Tarife), što iznosi ukupno 4.000,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 1.000,00 eura (Tbr. 46. Tarife), kako je to zatraženo prema troškovniku priloženom spisu, dakle tužitelju je sveukupno priznat trošak u iznosu od 5.000,00 EUR te je stoga tuženik obvezan nadoknaditi tužitelju troškove upravnog spora u ukupnom iznosu od 5.000,00 EUR u roku od 60 dana. Međutim, tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu dana 12. studenog 2025. obzirom da je isto odgođeno zbog nemogućnosti stalnog sudskog vještaka prisustvovanja istome. Stoga je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

32. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci presude.

U Osijeku 17. lipnja 2026.

Sutkinja

Jasenka Beker Rupčić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju po opunomoćenici

2. Tuženiku