REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-7598/25-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ana Ćurković Dražić, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB 84397956623, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976 Zagreb, zastupan po odvjetnicima iz OD Grgić i partneri iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika stranaka dana 13.svibnja 2026., dana 17.lipanj 2026

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„Nalaže se tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB 94472454976 Zagreb da isplati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje OIB 84397956623,, Zagreb, Mihanovićeva 3 iznos od 17.529,28 € sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak postupka u iznosu od 1.250,00 € sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je njegova osiguranik ZK stradao kao suvozač u teretnom automobilu 15.06.2005. krivnjom osiguranika tuženika ŠK koji je upravljao tim vozilom reg oznake [registarska oznaka], a odgovornost tuženika je utvrđena pravomoćnom presudom OS u Korenici K 14/06 . Navedena ozljeda smatra se ozljedom na radu. Tuženiku se obratio odštetnim zahtjevom od 13.10.2025.

2. Tužitelj svojim rješenjem 563875 od 15.04.2008. priznao pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede na radu, i za razdoblje od 01.12.2022 do 30.09.2025. isplatio osiguraniku 17.529,28 € koje od tuženika sada potražuje temeljem čl. 161 i 164 ZOMO sa zateznom kamatom od podnošenja tužbe do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev u cijelosti; pasivnu legitimaciju, odgovornost, osnov i visinu te uzročno posljedičnu vezu između štetnog događaja i odlaska osiguranika tuženika u mirovinu, predlaže odbiti zahtjev jer šteta prema čl. 27 Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (dalje: ZOOP) nije nastupila.

4. Prema članku 27. cit. zakona zavodi mirovinskog osiguranja imaju pravo od osiguravajućeg društva potraživati naknadu samo ako postoji razlika između invalidske mirovine i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu, i to samo u visini te razlike. U konkretnom slučaju osiguranik tužitelja je umirovljen zbog ozljede na radu o ta razlika ne postoji, te je stoga zahtjev neosnovan.

5. Tuženik naglašava da je među strankama za prethodno razdoblje već vođen postupak kod ovoga suda P 5175/21 (ŽS Zgb Gž 1475/25) koji se odnosi na isti štetni događaj. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i obvezati tužitelja da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u zapisnik o očevidu (list 311), prijava o ozljedi na radu (list 12-15), presudu OS Korenica K 14/06 (list 16-17), rješenje tužitelja od 15.04.08 (list 25), odštetni zahtjev (list 24), obračun (list 23), presliku pravomoćne odluke ovoga suda P 5175/21 (list 42-52 te temeljem čl 8 i 219 ZPP zaključio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. U konkretnom slučaju obvezu tuženika potrebno je utvrđivati primjenom odredbe čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09; u daljnjem tekstu ZOOP). Obveza tuženika, društva za osiguranje, postoji samo onda ukoliko bi razmjerni iznos invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku bio veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu. (Vrhovni sud RH, br. Rev-x 388/2018 od 25. kolovoza 2020.god, Rev.552/2022. od 17.05.2022., i Rev.184/2022. od 23.03.2022.)

8. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.

9. Prema odredbi čl. 12. ZPP-a, kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo, sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno. Prema stavku 2. istog članka odluka suda o prethodnom pitanju ima pravni učinak samo u parnici u kojoj je to pitanje riješeno. Prema stavku 3. istog članka u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti činjenično vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

10. Iz rješenja tužitelja Klasa: 141-02/07-01, Ur.broj: 341-25-05/3-07-172319 od 15. travnja 2008. ovaj sud je utvrdio da je tužiteljevom osiguraniku zbog opće nesposobnosti za rad priznato pravo na invalidsku mirovinu od 831,92 kn mjesečno počevši od 9. studenog 2007., a od 01.01.2008. od 853,21 kn mjesečno, ali to ne dokazuje postojanje uzročno – posljedične veze između ozljeda koje je tužiteljev osiguranik zadobio i umirovljenja, jer se iz obrazloženja rješenja donesenog u upravnom postupku za svrhu utvrđivanja uvjeta za stjecanje prava na invalidsku mirovinu, ne može sa sigurnošću izvesti takav zaključak, budući da iz obrazloženja proizlazi da je kod tužiteljevog osiguranika zbog ozljede na radu 9. studenog 2007. nastala opća nesposobnost za rad, a predmetna prometna nezgoda bila je 15.06.2005..

11. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Rev-x-388/2018 od 25. kolovoza 2020. zauzeo pravno shvaćanje prema kojem je za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, mjerodavan Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Istovjetno pravno shvaćanje zauzeto je i u kasnijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako primjerice Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-552/2022 od 17. svibnja 2022., Rev-850/2022 od 25. listopada 2022. i dr.).

12. Tužitelj svoj zahtjev temelji na čl. 161. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., dalje: ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju. Također, čl. 164. st. 1. ZOMO-a propisano je da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete izravno od društva za osiguranje kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).

13. Parnični sud u sporu za naknadu štete koju potražuje Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje od osiguranja kod kojeg su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu, a koju štetu predstavljaju novčana davanja na teret mirovinskog osiguranja po osnovi priznatog prava na invalidsku mirovinu u smislu prethodno navedenih odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju, a o kakvoj je parnici riječ i u konkretnom slučaju, nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka nastanku (profesionalne/opće) nesposobnost za rad i posljedično tome priznatom pravu na invalidsku mirovinu osiguraniku tužitelja. Budući da tuženik osporava da je umirovljenje (invalidsko) osiguranika tužitelja nastupilo kao izravna posljedica ozlijede zbog prometne nezgode, to je za rješenje ovog spora predmetna činjenica odlučna.

14. Uvidom u Zapisnik o očevidu od 15. lipnja 2005., prijavu o ozljedi na radu od 08. srpnja 2005. presudu broj K-14/06 od 22. studenoga 2006, rješenje broj 563875 od 15. travnja 2008., utvrđeno je da je osiguranik tužitelja ZK stradao u prometnoj nezgodi dana 15. lipnja 2005., kao suvozač u teretnom motornom vozilu reg. oznake [registarska oznaka], da je u kaznenom postupku pravomoćnom presudom posl. broj K-14/06 Općinskog suda u Korenici osiguranik tuženika ŠK proglašen krivim za izazivanje predmetne prometne nezgode prilikom upravljanja teretnim vozilom osiguranim kod tuženika policom osiguranja broj: [broj police osiguranja], da je osiguraniku tužitelja temeljem prethodno provedenog upravnog postupka konačnim i pravomoćnim rješenjem broj: 563875 od 15. travnja 2008. priznato pravo na invalidsku mirovinu uslijed utvrđene opće nesposobnosti za rad zbog ozljede na radu.

15. Sukladno odredbi čl. 219. st.1. ZPP-a svaka je stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, što znači da je, uz izričito propisanu iznimku, na strankama isključiva inicijativa na predlaganju dokaza. U smislu odredbe čl.221 a ZPP-a ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju te činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

16. Kako je gore obrazloženo, rješenjem od 15. travnja 2008. osiguraniku je priznato pravo na invalidsku mirovinu uslijed utvrđene opće nesposobnosti za rad za koju je utvrđeno da je nastala uslijed prometne nezgode. Međutim, rješenje je doneseno nakon više od 2 godine od tog štetnog događaja, pa je spornu uzročno posljedičnu vezu tužitelj je trebao drugim adekvatnim dokaznim sredstvima u većem stupnju vjerojatnosti dokazati da takva veza postoji na koju okolnost tužitelj tijekom ovog postupka nije predložio nikakve dokaze u smislu čl. 219. i 221a ZPP-a

17. U ovoj pravnoj stvari treba primijeniti čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj: 151/2005, 36/2009, 75/2009, 76/2013, 152/2014 ,; dalje: ZOOP). Odredbom čl. 27. ZOOP-a propisana je obveza društva za osiguranje da zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknade stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveze preuzetih ugovora o osiguranju (st.1.) s time da se stvarnom štetom smatra između ostalog, razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.), a te odredbe odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društva za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st.4.).

18. U konkretnom slučaju stoga je valjalo primijeniti odredbe ZOOP-a koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine (tako i prema pravnom shvaćanju izraženom u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-x-388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-12/2022 od 12.siječnja 2022. i Rev-552/2022 od 17.svibnja 2022.), a ovo stoga što je tuženik društvo koje se bavi poslovima osiguranja pa tako i obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti zbog čega se obvezno-pravni odnos stranaka prosuđuje prema odredbama navedenog zakona.

19. Kako se stvarnom štetom u smislu stavka 1. članak 27 ZOOP smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje svojem osiguraniku koji su veći od razmjernog iznosa mirovine utvrđene za slučaj umirovljenja zbog povrede na radu, na tužitelju je teret dokazivanja da takva razlika postoji, u smislu čl. 219. ZPP-a odnosno iznosa određenog člankom 27. stavak 3. ZOOP-a, a taj iznos tužitelj nije dokazao odnosno nije predložio odgovarajuće dokaze na okolnost stvarne štete, ovaj sud zaključuje da tužbeni zahtjev nije osnovan, te odlučuje kao u izreci.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154 st. 1. ZPP-a, a trošak se odnosi na troškove zastupanja tuženika po odvjetniku sukladno OT, uz vps iz tužbe, a tužitelj je spor izgubio, sukladno OT (NN 75/09, 18/11, 126/21, 138/23) i specificiranom troškovniku sud je tuženiku priznao; za sastav odgovora na tužbu 250 bodova i zastupanje na 1 roč 250 bodova, plus pdv, a sve prema Tbr 7/1, Tbr 8/1 i 8/3, Tbr 9/1 i Tbr 42 OT., ukupno 1.250,00 €. Kamata na parnični trošak pripada tuženiku sukladno čl. 151 st 3 ZPP.

U Zagrebu, 17. lipanj 2026.

Sutkinja

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno - od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

- tužitelju

- tuženika