REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] F 5

Poslovni broj: Us I-1521/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Vesni Perić, uz sudjelovanje zapisničarke Marlene Štimac, u upravnom sporu tužitelja FR (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Aleksandar Puh, odvjetnik u Puli, Leharova 1, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (OIB: 95093210687), Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, radi izdavanja uporabne dozvole, 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-361-05/25-02/88, URBROJ: 531-03-25-2 od 10. srpnja 2025. i prvostupanjskog tijela Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Pula-Pola, KLASA: UP/I-361-05/25-30/000025, URBROJ: 2163-18-06/3-25- 0009 od 10. ožujka 2025.

II. Predmet se vraća prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak u kojem je to tijelo dužno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak ovog upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće i petsto eura), u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove odluke zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako tuženik ne podmiri trošak u ostavljenom roku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za prostorno uređenje i gradnju Pula-Pola, KLASA: UP/I- 361-05/25-30/000025, URBROJ: 2163-18-06/3-25-0009 od 10. ožujka 2025. odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje uporabne dozvole za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968., za zgradu poslovne namjene – oznake A, izgrađene na k. č. zgr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (Općina Marčana, Krnica).

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-361-05/25-02/88, URBROJ: 531-03-25-2 od 10. srpnja 2025. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi i u tijeku spora navodi u bitnome da je u prvostupanjskom upravnom postupku službena osoba provela očevid kojim je utvrđeno da je sve valjano te su izmjerene dimenzije građevine i utvrđena je namjena građevine. Navodi da je službena osoba naknadno utvrdila na temelju fotografija iz automobila (što je vidljivo na fotografijama koje prileže spisu) da je tužitelj uklonio krov i svu međukatnu konstrukciju. Iz navedenog slijedi da je prvostupanjsko tijelo utvrdilo relevantne činjenice tijekom vožnje u automobilu, pritom smatrajući potpuno nebitnim izaći na teren radi utvrđivanja stvarnog stanja. Navodi da potom prvostupanjsko tijelo nije pozvalo tužitelja na očitovanje o navodnim radovima, niti je zakazalo ponovni očevid kako bi utvrdilo eventualne izmjene na građevini, te ukoliko su izmjene i provedene radi li se o zakonitim ili nezakonitim izmjenama. Tužitelj smatra kako temeljem navedenog postupanja prvostupanjsko tijelo nije imalo ovlast utvrditi da se radi o neuporabljivoj građevini, a niti stručna znanja za to, budući da je razvidno da u postupku nije utvrđeno jesu li na terenu prisutna bilo kakva odstupanja u dimenzijama u odnosu na dimenzije koje su utvrđene na prvotnom očevidu. Navodi da je prvostupanjsko tijelo izvršilo očevid i pozvalo stranku na očitovanje, da bi tada utvrdilo da je tužitelj samo pristupio radovima na fasadi građevine, izmjeni pokrova te zamjeni trulih krovnih greda, a ti radovi spadaju pod izvanredno održavanje građevine. Osim toga navodi, sve da su te naknade činjenice i zakonito utvrđene, smatra da je relevantno stanje koje je postojalo na dan 1968. godine, a ne naknadno utvrđeno činjenično stanje. Predlaže da se u sporu provede očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke radi utvrđivanja stvarno učinjenih promjena na predmetnoj građevini, saslušanje tužitelja i po potrebi saslušanje svjedoka. Slijedom navedenog, tužitelj u tužbenom zahtjevu predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika te je ujedno zatražio naknadu troška ovog spora.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja te je predložio da Sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. U tijeku spora održana je rasprava 2. lipnja 2026. kako bi se sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24 i 39/26, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu pristupila je zamjenica opunomoćenika tužitelja, dok na istu nije pristupio nitko za tuženika koji je uredno pozvan te je rasprava na temelju čl. 89. st. 4. ZUS u svezi s čl. 91. st. 3. ZUS održana u odsutnosti uredno pozvanog tuženika.

6. Na navedenoj raspravi zamjenica opunomoćenika tužitelja u bitnome je ponovila navode iz tužbe.

7. Sud je izveo dokaze uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog spora i u spisu predmeta upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Sud nije u sporu provodio dodatne dokaze, pa tako niti dokaze koje je predložio tužitelj (očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka građevinske struke te dokaz saslušanjem tužitelja i svjedoka) iz razloga što je Sud sve odlučne činjenice za donošenje odluke u ovom sporu mogao utvrditi na temelju postojeće dokumentacije u spisu.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Čl. 184. st. 1. Zakona o gradnji („Narodne novine“, broj 153/13, 20/17, 39/19, 125/19 i 145/24: dalje: ZG) propisano je da se građevina izgrađena do 15. veljače 1968. smatra izgrađenom na temelju pravomoćne građevinske dozvole. St. 2. istog članka propisano je da se vrijeme izgradnje građevine iz st. 1. tog članka utvrđuje uporabnom dozvolom za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968. koju po zahtjevu stranke izdaje tijelo graditeljstva, odnosno u drugom postupku u kojem je to potrebno utvrditi, a koji provodi to tijelo ili građevinska inspekcija. St. 3. istog članka propisano je da uz zahtjev za izdavanje dozvole iz st. 2. tog članka podnositelj zahtjeva prilaže: 1. kopiju katastarskog plana za katastarsku česticu na kojoj je građevina izgrađena i

2. dokaze kojima raspolaže da je građevina izgrađena do 15. veljače 1968. St. 4. istog članka propisano je da tijelo graditeljstva vrijeme izgradnje građevine iz st. 1. tog članka utvrđuje uvidom u Državnu snimku iz zraka učinjenu prije 15. veljače 1968. ili drugu odgovarajuću službenu kartografsku podlogu Državne geodetske uprave te po potrebi izvođenjem drugih dokaza.

10. Čl. 185. ZG propisano je da izreka uporabne dozvole za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968. sadrži: 1. utvrđenje da je građevina izgrađena do 15. veljače 1968., 2. naziv građevine, ime katastarske općine i broj jedne ili više katastarskih čestica na kojima je građevina izgrađena, 3. podatke o građevini, s obzirom na način smještaja na katastarskoj čestici, odnosno česticama, namjenu građevine, broj i vrstu etaža te vanjsku veličinu svih nadzemnih i podzemnih dijelova građevine (visinu, dužinu i širinu) i 4. napomenu da ispitivanje ispunjavanja temeljnih zahtjeva za građevinu, lokacijskih uvjeta te drugih uvjeta i zahtjeva nije prethodilo izdavanju dozvole.

11. Uvidom u spis predmeta upravnog postupka utvrđeno je da je tužitelj dana 20. siječnja 2025. podnio zahtjev za izdavanje uporabne dozvole za građevinu izgrađenu do 15. veljače 1968. te da mu je dana 27. siječnja 2025. prvostupanjsko tijelo izdalo obavijest o urednom zahtjevu kojem je priložena sva potrebna dokumentacija i to dokaz da je građevina izgrađena do 15. veljače 1968. i kopija katastarskog plana za katastarsku česticu na kojoj je građevina izgrađena. Nadalje utvrđeno je da je u upravnom postupku proveden očevid na licu mjesta dana 3. veljače 2025. o kojem je sačinjen zapisnik i fotografije predmetne građevine, a iz zapisnika slijedi da je očevidu prisustvovao tužitelj i da je pregledom građevine i predočene dokumentacije utvrđeno: da je namjena zgrade trgovačka, utvrđeni su vanjski gabariti zgrade, te je utvrđeno da se radi o poluugrađenoj zgradi, etažnosti P+ kat + potkrovlje. Nadalje utvrđeno je da je nakon tog očevida, naknadno dana 28. veljače 2025., sačinjena zabilješka u spisu da je prema saznanjima kojima raspolaže taj ured investitor krenuo s izvođenjem radova za koje ne posjeduje akt za gradnju, te da se radi o značajnim radovima rekonstrukcije, te da zgrada nije uporabljiva. Stoga je prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje kojim je odbilo predmetni zahtjev jer je zgrada za koju se traži izdavanje uporabne dozvole neuporabljiva, odnosno sadrži samo vanjske nosive zidove bez krova i bez međukatne konstrukcije, pa da nisu ispunjeni uvjeti za primjenu citiranog čl. 184. ZG.

12. Usporedbom fotografija koje prileže zapisniku od 3. veljače 2025. i fotografija koje prileže zabilješci od 28. veljače 2025. utvrđeno je da je na zgradi maknut krov i međukatna konstrukcija i da su ostali samo vanjski nosivi zidovi oko kojih je postavljena skela. Međutim, navedena zabilješka od 28. veljače 2025. sačinjena je od strane voditeljice postupka, a da potom nije omogućeno tužitelju da se očituje na činjenice koje su tom zabilješkom konstatirane.

13. Dakle, prvostupanjsko rješenje je utemeljeno na činjenicama koje su naknadno utvrđene, a o kojima tužitelju nije bilo omogućeno da se očituje. Stoga su tom radnjom povrijeđena pravila upravnog postupka iz razloga što je trebalo o naknadno utvrđenim činjenicama omogućiti stranci da se očituje ili je trebalo provesti novi očevid na licu mjesta uz pozivanje tužitelja da istom prisustvuje.

14. Međutim, sve i da prvostupanjsko tijelo otkloni navedenu povredu u ponovnom postupku, valja navesti da je pogrešno tumačenje upravnih tijela da radovi rekonstrukcije koji su započeli na predmetnoj zgradi nakon očevida od 3. veljače 2025. predstavljaju razloga za odbijanje predmetnog zahtjeva.

15. U konkretnom slučaju za primjenu citiranog čl. 184. i čl. 185. ZG relevantno je stanje koje je zatečeno na terenu u vrijeme očevida od 3. veljače 2025. Ako se je na temelju tada zatečenog stanja moglo utvrditi stanje građevine na dan 15. veljače 1968. i odlučne činjenice za izdavanje uporabne dozvole za zgradu izgrađenu do 15. veljače 1968., tada nije bilo uvjeta da se odbije predmetni zahtjev. Naime, okolnost da je investitor pristupio izvođenju radova rekonstrukcije postojeće građevine za koju su bili ispunjeni uvjeti za izdavanje navedene uporabne dozvole, ne utječe na sam postupak izdavanja te dozvole pod uvjetom da se mogu utvrditi sve činjenice potrebne za izdavanje uporabne dozvole za građevine izgrađene do 15. veljače 1968.

16. Zaključno se još navodi da ukoliko tužitelj ne posjeduje građevinsku dozvolu za rekonstrukciju postojeće građevine, da je to predmetom inspekcijskog postupka nezakonite gradnje, te to nije razlog za odbijanje zahtjeva za izdavanje predmetne uporabne dozvole.

17. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje ocijenjeni su nezakonitima. Stoga je Sud sukladno odredbi čl. 117. st. 1. ZUS poništio navedena rješenja i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, kako bi prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku donijelo novu odluku.

18. U ponovnom postupku prvostupanjsko tijelo je vezano pravnim shvaćanjima i primjedbama Suda, te je obvezno donijeti odluku u ponovnom postupku u roku u od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude sukladno odredbi čl. 151. st. 2. ZUS.

19. Odluka Suda o troškovima spora iz točke III. izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 147. st. 1. ZUS kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stoga je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak koji mu je nastao u povodu ovog spora.

20. Budući da se prema čl. 144. st. 3. ZUS vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom to je tužitelju sukladno Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) priznat u cijelosti trošak koji je zatražio i to za sastav tužbe i pristup na raspravu u iznosu od 1.000,00 eura po radnji, sve uvećano za PDV, što sveukupno iznosi 2.500,00 eura.

21. Sukladno odredbi čl. 144. st. 4. ZUS na dosuđeni iznos troška ovog spora tužitelju pripadaju i zatezne kamate koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troška do isplate, ako ih stranka kojoj je naloženo plaćanje troška ne podmiri u ostavljenom roku.

22. Kako tužba nije odbačena, niti je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelju nije nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi sukladno čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj 118/18 i 51/23).

U Rijeci 16. lipnja 2026.

Sutkinja

Vesna Perić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I. i II. izreke ove presude nije dopuštena žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (čl. 127. st. 1. ZUS).

Protiv točke III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja (čl. 148. st. 5. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja Aleksandru Puhu, odvjetniku u Puli, Leharova 1

- tuženiku Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, uz spis upravnog postupka