Poslovni broj: UsI-2238/2025-13

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mireli Valjan-Harambašić, sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Čupurdije, u upravnom sporu tužitelja Dubrovnik ceste d.d., (OIB: 60216477432), Dubrovnik, Splitski put 12, zastupanog po opunomoćeniku ŠC, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (OIB: 02958272670), Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, zastupanog po opunomoćeniku ĐC, uz sudjelovanje zainteresirane osobe RC (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], zastupanog po opunomoćenici Vandi Benz, odvjetnici u Dubrovniku, Vukovarska ulica 17, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II-502-03/25-01/395, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 4. kolovoza 2025.

II. Nalaže se tužitelju da u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku naknadi zainteresiranoj osobi troškove upravnog spora u iznosu od 2.000,00 eura.

Obrazloženje

1. Točkom I. izreke osporenog rješenja tuženika, KLASA: UP/II-502-03/25-01/395, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 4. kolovoza 2025. usvojena je žalba osiguranika RC, ovdje zainteresirane osobe, točkom II. izreke poništeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Split, Područne službe Dubrovnik, KLASA: UP/I-502-03/22-02/222, URBROJ: 338-19-02-25-23 od 28. veljače 2025., a točkom III. izreke osporenog rješenja osiguraniku RC ozljeda nastala 19. listopada 2020., izražena dijagnozom šifre prema Međunarodnoj klasifikaciji bolesti (dalje: MKB-10) S20.2 (kontuzija prsnog koša) i S22.4 (višestruki prijelom rebera), priznata je ozljedom na radu te su u vezi navedenih dijagnoza zainteresiranoj osobi priznata prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu.

2. Tužitelj je podnio tužbu protiv osporenog rješenje tuženika pobijajući zakonitost istog zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredbi postupka. Navodi da se kod tuženika i prvostupanjskog tijela vodio upravni postupak vezano za događaj od 19. listopada 2020. na kamenolomu Mironja u općini Dubrovačko primorje, u kojem je sudjelovao RC, osiguranik tuženika i radnik poslodavca Dubrovnik ceste d.d., a za koji događaj imenovani traži priznavanje ozljede na radu, a on je u upravnom postupku sudjelovao kao zainteresirana osoba. Tvrdi da u osporenom rješenju nije pravilno primijenjen Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21. - dalje: ZUP), Zakon o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13., 137/13., 98/19. i 33/23. - dalje: ZOZO) i Zakon o zaštiti na radu ("Narodne novine", 71/14., 118/14., 94/18. i 96/18. - dalje: ZZR), te da je osporeno rješenje doneseno na temelju paušalnih pretpostavki i indicija, dok su utvrđene činjenice zanemarene. Ukazuje na stranicu 8. obrazloženja osporenog rješenja, navodeći da se u istoj opširno opisuje činjenično stanje, a to je: da je osiguranik tuženika RC kod tužitelja zaposlen na temelju ugovora o radu na radnom mjestu vozač II, što je razvidno iz ugovora o radu radnika, da je osiguranik osposobljen za rad na siguran način za svoje radno mjesto, navodeći da je to razvidno iz uvjerenja o osposobljavanju za rad na siguran način, da je osiguranik u vrijeme ozljeđivanja radio poslove koji nisu u opisu njegovog radnog mjesta, navodeći da je to razvidno iz opisa poslova radnog mjesta i procjene rizika za navedeno radno mjesto i izjave jedinog svjedoka ČC, te da je samoinicijativno, svojevoljno i bez naloga nadležne osobe poslodavca , navodeći da je to razvidno iz izjave voditelja kamenoloma, osiguranik postupao protivno uputama za rad na siguran način koje je zaprimio, Navodi da je RC pristupio na rešetku usipnog koša gdje nije smio ići i na neprimjeren način , nogom, pokušao pogurati kamen protivno uputama za rad na siguran način za podrobilično postrojenje i iako ga je kolega ČC izrijekom verbalno upozorio da to ne čini, koji je čekao da proces na usipnom košu završi i dok još nije izvršio iskrcaj materijala iz svog vozila. Zaključuje da se osiguranik RC ozlijedio izvodeći radnje neprimjereno (gurajući kamen nogom), bez naloga, a koje radnje nisu u opisu njegovog radnog mjesta. S tim u vezi ističe da tuženik na stranici 8. pobijanog rješenja obrazlaže kako je njegov propust kao poslodavca u tome što nije osposobio za rad na siguran način osiguranika, ovdje zainteresiranu osobu, za poslove radnog mjesta za koje osiguranik nema sklopljen ugovor o radu (radno mjesto pomoćnog radnika) i da nije osigurao da samo radnici koji su osposobljeni za rad na siguran način imaju pristup mjestu na kojem postoji radna opasnost. U tom smislu navodi da je RC propao kroz rešetku usipnog koša koja je ograđena s tri strane, dok je s četvrte strane rampa za pristup kamiona te da je rampi potpuno onemogućen pristup za vrijeme istovara. Naglašava da je posao vozača pristup košu kamionom, istovar kamenog materijala i udaljavanje vozila od koša i da vozač ne smije izlaziti iz vozila za vrijeme obavljanja tih radnji, a koje činjenice tuženik ne uvažava, već paušalno obrazlaže da su irelevantne navodeći da do ozljede nije došlo za vrijeme istovara. Ističe da se tuženik ne osvrće na činjenicu da vozač nije poštivao zabranu izlaska iz vozila, da je samovoljno otišao na mjesto na koje mu je zabranjeno ići i da je izvodio opasnu radnju na zabranjen način (gurao je kamen nogom), već upire da je propust poslodavca što osiguranika nije osposobio za rad na siguran način osiguranika za poslove radnog mjesta za koje nema ugovor o radu. Nadalje navodi da tuženik na stranici 9. osporenog rješenja objašnjava kako je propust poslodavca što pomoćni radnik nije bio kod usipnog koša pri istovaru kamenog materijala i da takva organizacija rada po mišljenju tuženika nije logična ni životno razumljiva, pa objašnjava da je sporno što nije intervenirao svjedok ČC, koji ima ugovor o radu za radno mjesto vozač II (isto radno mjesto kao osiguranik tuženika RC) i za radno mjesto pomoćnog radnika. Smatra da tuženik zanemaruje činjenicu da je događaj bio na prostoru kamenoloma Mironja i da tuženik nije ni pokušao utvrditi obuhvat - površinu prostora kamenoloma, jer da je, utvrdio bi da je površina kamenoloma 28,66 ha. Nadalje navodi da tuženik nije pokušao utvrditi ni poslove radnog mjesta pomoćnog radnika, a na temelju čega bi utvrdio da posao pomoćnog radnika nije samo odglavljivanje zaglavljenog kamena i da isti ne mora cijelo radno vrijeme provesti pored usipnog koša, već da isti ima i druge poslove na drugim mjestima u kamenolomu. Navodi da tuženik nije utvrdio sve činjenice (površinu mjesta rada radnika - područje cijelog kamenoloma i opis posla radnog mjesta pomoćnog radnika). Navodi da se ne može ispitati obrazloženje osporenog rješenja na stranici 9. u kojoj se navodi da je ČC sklopio ugovor o radu za radno mjesto vozač II nakon događaja u kojem je sudjelovao RC, a što prema navodu tuženika predstavlja promaknuće koje je dobio nedugo nakon ozljeđivanja zainteresirane osobe i da to dovodi u sumnju vjerodostojnost iskaza navedenog svjedoka. Tužitelj smatra da se radi o pretpostavci i da je to RC naveo u žalbi koja mu nije dostavljena na odgovor, te navodi da to predstavlja povredu upravnog postupka jer mu kao zainteresiranoj strani nije omogućeno očitovati se o navodima osiguranika RC. Ističe da treba uzeti u obzir postupanje radnika suprotno odredbama propisa o zaštiti na radu, pozivajući se na članak 39. Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju ozljede na radu i profesionalne bolesti ("Narodne novine", 75/14., 154/14., 79/15., 139/15., 105/16., 40/17., 66/17., 109/17., 132/17., 119/18., 41/19., 22/20., 39/20.). Smatra da je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno da u provedenom postupku prvostupanjsko tijelo nije postupilo sukladno načelu utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. ZUP-a, jer bi tada utvrdilo da je postupanje osiguranika protivno članku 67. točki 1. ZOZO-a i članku 68. stavku 1. ZZR-a, a nepotpuno utvrđeno činjenično stanje utjecalo je na negativno rješavanje predmetne upravne stvari. Predlaže da sud poništi osporeno rješenje i da se osiguraniku RC ozljeda nastala 19. listopada 2020., izražena dijagnozama: S20.2 i S22.4 ne prizna ozljedom na radu te da mu se s tog osnova ne priznaju prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja.

3. Tuženik u dostavljenom odgovoru na tužbu navodi da tužba nije osnovana . Ističe da je suprotno navodima iz tužbe osporeno rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom upravnom postupku i sukladno važećim zakonskim propisima i podzakonskim aktima. Istaknuo je da je u članku 1. stavku 1.-3. ZZR-a propisano da se istim Zakonom ureduje sustav zaštite na radu u Republici Hrvatskoj, a osobito nacionalna politika i aktivnosti, opća načela prevencije i pravila zaštite na radu, obveze poslodavca, prava i obveze radnika i povjerenika radnika za zaštitu na radu, djelatnosti u vezi sa zaštitom na radu, nadzor i prekršajna odgovornost te se osniva Zavod za unapređivanje zaštite na radu i utvrđuje njegova djelatnost i upravljanje. Svrha istog Zakona je sustavno unapređivanje sigurnosti i zaštite zdravlja radnika i osoba na radu, sprječavanje ozljeda na radu, profesionalnih bolesti i drugih bolesti u vezi s radom. Ističe da se radi unapređivanja sigurnosti i zaštite zdravlja na radu propisuju opća načela sprječavanja rizika na radu i zaštite zdravlja, pravila za uklanjanje čimbenika rizika i postupci osposobljavanja radnika te postupci obavješćivanja i savjetovanja radnika i njihovih predstavnika s poslodavcima i njihovim ovlaštenicima. Između ostalog, upućuje na članak 19. stavak 1. ZZR-a, prema kojem je poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima, a da prema stavku 5. istog članka ZZR-a na odgovornost poslodavca iz stavka 1. istog članka ne utječu propisane obveze radnika u području zaštite na radu. Tuženik je detaljno iznio kronologiju predmetnog upravnog psotupka. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

4. Zainteresirana osoba RC u odgovoru na tužbu u cijelosti je ostao kod navoda i prigovora iznesenih u žalbi od 8. travnja 2025. Navodi da je u postupku priložio svu potrebnu medicinsku dokumentaciju o spornom događaju od 19. listopada 2020., da je svoju izjavu dao poslodavcu, ovdje tužitelju Dubrovnik ceste d.d., kao i svjedok ČC, a koje potvrđuju da je ozlijeđen na radnom mjestu za trajanja radnog vremena. Ističe da je postupao po nalogu rukovoditelja MC, zaposlenika poslodavca, koji je nadležan za davanje uputa i raspoređivanje radnika na radno mjesto i da je postupajući po uputama, radeći, upao kroz rešetku na gradilištu. Navodi da je neživotno i nelogično da bi bez ikakvog razloga, bez da je to bila uobičajena radnja koju je u više navrata izvršavao, koja se smatrala njegovom radnom obvezom i koja je bila preduvjet istovara kamiona, ugrozio svoj život i zdravlje na očito opasnom terenu, nepropisno zaštićenom i bez nadzora ovlaštene osobe, što je propust poslodavca, ovdje tužitelja. Naglašava da je izričito naveo da je pristupao uklanjanju kamena s rešetke, jer je takav postupak neophodan u procesu rada te da je guranje kamena uobičajena praksa pri iskrcaju kada nema pomoćnog radnika jer bez te radnje nije moguće izvršiti istovar. Ukazuje na to da su ČC i MC naveli da tog dana nije bio prisutan pomoćni radnik . Pojašnjava da je pristupio uobičajenoj radnji koju mu tog dana nije usmeno naložio rukovoditelj, jer isti nije bio na mjestu događaja, ali da je takva uputa radnicima naložena na samom početku rada, koja je postala uobičajena radnja i preduvjet. Navodi da je iz iskaza svih svjedoka razvidno da pomoćni radnik nije bio prisutan na radnom mjestu u radno vrijeme, a poslodavac nije dostavio organizaciju rada za slučaj odsutnosti istog, jer je jasno da po dotadašnjim uputama i praksi u tom slučaju navedene radnje poduzima vozač jer bez te radnje ne bi mogao izvršiti svoju obvezu. Navodi da je poslodavac, ovdje tužitelj, učinio propust samom činjenicom da se očito opasna djelatnost izvršava na terenu koji nije propisno zaštićen i to bez nadzora ovlaštenih osoba, čime je onemogućio sigurno kretanje radnika, a što je dovoljan razlog za odgovornost poslodavca. Navodi da je jasno da nije postupao samoinicijativno, već uobičajenim radnjama koje su bile dobro poznate poslodavcu jer tog dana nije osigurao drugog radnika koji bi poduzeo navedene radnje, a radno mjesto poslodavac nije propisno zaštitio, zbog čega je već tim propustom poslodavca isključen njegov doprinos kao radnika nastanku predmetne ozljede. Navodi da mu je tuženik pravilno i osnovano priznao prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja na temelju ozljede na radu. Ističe da iz dokaznog postupka nesporno proizlazi da je predmetni štetni događaj posljedica propusta tužitelja u provedbi pravila zaštite na radu i zaštite osiguranika, a što je pravilno utvrđeno i nakon provedenog inspekcijskog nadzora Državnog inspektorata od 23. ožujka 2021., koji u bitnom utvrđuje da je nadzor od strane tužitelja izostao, da osiguranik nije propisno upućen i osposobljen za poslove pomoćnog radnika koji su poslovi s posebnim uvjetima rada te da je takvo postupanje na kamenolomu uobičajena praksa gdje vozači sami uklanjaju materijal s rešetke kad nema pomoćnog radnika kako bi mogli obaviti svoj istovar. Naglašava da je propust tužitelja neosposobljavanje radnika za rad na siguran način, odnosno da on kao osiguranik za takve poslove nije zadovoljavao propisane posebne uvjete rada. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

5. Otklanja se prigovor opunomoćenice zainteresirane osobe da tužitelj nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe, smatrajući da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe, budući da se radi o ostvarivan ju prava s osnove ozljede na radu, a koju je osiguranik RC zadobio na radnom mjestu obavljajući poslove kod poslodavca Dubrovnik ceste d.d., ovdje tužitelja, a za koju ozljedu na radu prema članku 25. ZZR-a poslodavac odgovara po načelu objektivne odgovornosti, kraj činjenice da je tužitelj sudjelovao i u predmetnom upravnom postupku u svojstvu zainteresirane osobe.

6. Tijekom spora održana je rasprava 3. lipnja 2026. na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

7. Sud je odbio dokazni prijedlog opunomoćenice zainteresirane osobe za provođenjem dokaza saslušanjem RC, kao suvišan, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti na temelju podataka spisa.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju na osnovu koje je doneseno osporeno rješenje. Nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, u skladu s člankom 114. stavkom 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", 36/24., dalje: ZUS), sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Predmetni postupak pokrenut je 28. rujna 2022. zahtjevom osiguranika RC, ovdje zainteresirane osobe, za priznavanje ozljede nastale dana 19. listopada 2020. ozljedom na radu. Imenovani je naveo kako je predmetni događaj nastupio u kamenolomu Mironja tijekom rada za poslodavca Dubrovnik ceste d.d., Dubrovnik, kada je padom na rešetku drobiličnog postrojenja polomio pet rebara.

10. Člankom 66. ZOZO-a propisano je da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra: 1. ozljeda izazvana neposrednim i kratkotrajnim mehaničkim, fizikalnim ili kemijskim djelovanjem te ozljeda prouzročena naglim promjenama položaja tijela, iznenadnim opterećenjem tijela ili drugim promjenama fiziološkog stanja organizma, ako je uzročno vezana uz obavljanje poslova, odnosno djelatnosti na osnovi koje je ozlijeđena osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 2. bolest koja je nastala izravno i isključivo kao posljedica nesretnog slučaja ili više sile za vrijeme rada, odnosno obavljanja djelatnosti ili u vezi s obavljanjem te djelatnosti na osnovi koje je osigurana osoba osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 3. ozljeda nastala na način iz točke 1. ovoga članka koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju, 4. ozljeda, odnosno bolest iz točke 1. i 2. ovoga članka koja nastane kod osigurane osobe i u okolnostima iz članka 16 ovoga Zakona.

11. Liječničko povjerenstvo Direkcije u nalazu, mišljenju i ocjeni od 30. srpnja 2025. ocijenilo je da se predmetna ozljeda dijagnoze šifre S20.2 (kontuzija prsnog koša) i S22.4 (višestruki prijelom rebera), koju je zainteresirana osoba zadobila 19. listopada 2020. može uzročno-posljedično povezati s opisanim načinom nastanka ozljede propadanjem kroz metalnu rešetku usipnog bunkera stabilnog postrojenja za oplemenjivanje, te se može priznati ozljedom na radu sukladno članku 66. ZOZO-a.

12. Tuženik je ranijim rješenjem od 20. studenoga 2023. poništio prvostupanjsko rješenje od 19. srpnja 2023., uz obrazloženje da je utvrdio da postoji proturječnost u navodima osiguranika RC, očevica predmetnog događaja (ČC) i neposrednog rukovoditelja RC (MC) u pogledu organizacije rada u kamenolomu Mironja na poslovima istovara odminiranog kamenog materijala u usipni bunker drobiličnog postrojenja te je dao uputu prvostupanjskom tijelu da u ponovnom postupku upotpuni dokazni postupak, između ostalog, pribavom konačnog zapisnika Državnog inspektorata, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva iz kojih će biti razvidna utvrđenja navedenog tijela.

13. Prvostupanjsko tijelo rješenjem od 28. veljače 2025. donesenim u ponovnom postupku, odbilo je predmetni zahtjev zainteresirane osobe, pozivanjem na članak 67. ZOZO-a, uz utvrđenje da je predmetne prigode RC postupao samoinicijativno, odnosno da nije postupao po nalogu ovlaštenih osoba i da je vlastitim propustima doprinio nastanku predmetne ozljede.

14. Međutim, tuženik je osporenim rješenjem poništio prvostupanjsko rješenje i usvojio je zahtjev RC, te je s obzirom na oprečne izjave RC i ČC u odnosu na to je li kamen gurao uz pomoć za to predviđene metalne poluge duge 150 cm ili je nogom gurao kamen, koja činjenica nije mogla biti sa sigurnošću utvrđena (nadzorne kamere prema izjavi tužitelja bile su u kvaru), zaključio da neovisno o tome je li imenovani te prigode neodgovorno postupao, u vrijeme štetnog događaja nije bio propisno osposobljen za rad na siguran način na poslovima na koje je raspoređen (vozač II) i da mu je poslodavac dopustio da obavlja poslove drugog radnog mjesta (pomoćnog radnika), pri kojem obavljanju poslova je ozlijeđen te je zaključio da je prvostupanjsko tijelo neosnovano tužitelju uskratilo pravo iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu. Tuženik se u obrazloženju osporenog rješenja detaljno pozvao na utvrđenja sadržana u zapisniku Državnog inspektorata, Sektora za nadzor rudarstva, energetike i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva, KLASA: UP/I - 310-09/21-071, URBROJ: 443-01-12-01-21-12 od 23. ožujka 2021. Tuženik se u tom smislu pozvao na točku 9.3. zapisnika Državnog inspektorata od 23. ožujka 2021.. u kojem su utvrđeni propusti tužitelja u primjeni mjera zaštite na radu koji su u uzročnoj vezi s ozljeđivanjem osiguranika. Tako je navedeno da je inspekcijskim nadzorom uvidom u procjenu rizika, izrađenu po ovlaštenom društvu ZAGREBINSPEKT d. o. o., Zagreb, PJ Metković, u veljača 2019. inspektor utvrdio da radno mjesto vozač teretnog motornog vozila i pomoćni radnik spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada i da je za ista potrebno osposobljavanje za rad na siguran način, da je dana 19. listopada 2020. osiguranik obavljao poslove vozača kamiona na eksploatacijskom polju Mironja koji spadaju u poslove s posebnim uvjetima rada, a da se uvjerenje o osposobljenosti osiguranika, ovdje zainteresirane osobe, za rad na siguran način, broj 32/4809-02 od 11. ožujka 2002. izdano po ZAGREBINSPEKT d.o.o., Zagreb za poslove vozač ne može prihvatiti jer je isto izdano 13 . godina prije nego što je poslodavac uopće započeo s rudarskim radovima na eksploataciji mineralne sirovine i da poslodavac sukladno članku 28. ZZR-a nije smio dopustiti imenovanom samostalno obavljanje poslova radniku koji prethodno nije osposobljen za rad na siguran način. Tuženik je ukazao da bi se ponašanje zainteresirane osobe moglo ocijeniti protivnim članku 68. stavku 1. i 2. ZZR-a (rad bez dužne pažnje) da je imenovani prethodno bio upoznat s pravilima zaštite na radu za konkretno radno mjesto, da je upoznat s rizicima tog radnog procesa i uputama poslodavca, što je u konkretnom slučaju izostalo.

15. Iz navedenog slijedi da je poslodavac propustio osiguranika RC propisno osposobiti za rad na siguran način na poslovima na koje je raspoređen (vozač II), što nesporno proizlazi iz zapisnika Državnog inspektorata od 23. ožujka 2021., kao i da mu je dozvoljavao obavljanje poslova pomoćnog radnika, što proizlazi i iz izjave ČC, koji je na zapisnik kod prvostupanjskog tijela 22. studenoga 2024. izjavio da je pomoć pomoćnom radniku samoinicijativna i uz dobru volju, pri čemu tužitelj ni na koji način nije pojasnio organizaciju rada, odnosno tko obavlja poslove pomoćnog radnika kada je on udaljen od predmetnog drobiličnog postrojenja i kada obavlja druge poslove, kako je to naveo u tužbi, na površini kamenoloma od 28,66 ha.

16. Prema shvaćanju ovog suda, ostvarila se osnova iz citiranog članka 66. ZOZO-a, te je tuženik pravilno i zakonito poništio prvostupanjsko rješenje, budući da je prvostupanjsko tijelo u cijelosti zanemarilo utvrđenja iz zapisnika Državnog inspektorata od 23. ožujka 2021.

17. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost u postupku koji je prethodio ovom sporu utvrđenog činjeničnog stanja, izvedenim dokazima, nije dovedena u pitanje, a slijedom toga i primjena materijalnog prava. Uzevši u obzir sve izneseno, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, a u upravnom postupku nisu povrijeđene odredbe postupka koje bi bile od utjecaja na drugačije odlučivanje, niti je povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Osporavano rješenje je valjano obrazloženo te sačinjeno sukladno članku 98. ZUP-a, pri čemu se tuženik pravilno pozvao i na usporedivu praksu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, odnosno presudu poslovni broj: Usž-2809/21-3 od 20. travnja 2022. U odnosu na prigovor tužitelja da se osporeno rješenje temelji na pretpostavci o ugovorima o radu koje je ČC imao sklopljene s tužiteljem, iako to nije od utjecaja na drugačije odlučivanje, treba reći da se tuženik pozvao na sadržaj zapisnika Državnog inspektorata.

18. Trebalo je stoga, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te odlučiti kao u točki I. izreke presude.

19. Budući da je zainteresirana osoba popisala trošak upravnog spora te uzimajući u obzir da je uspjela u sporu, to je zainteresiranoj osobi koji je bila zastupana po kvalificiranom opunomoćeniku - odvjetniku, u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a, primjenom Tbr. 27/1. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", 138/23. i 107/25. - dalje: Tarife) valjalo priznati trošak sastava obrazloženog odgovora na tužbu b udući da se radi o podnesku koji sadrži činjenične i pravne navode, u visini od 500 bodova, a što pomnoženo s vrijednošću boda od 2,00 eura prema Tbr. 54. Tarife daje iznos od 1.000,00 eura. Zainteresiranoj osobi priznat je i trošak zastupanja na raspravi 3. lipnja 2026. prema Tbr. 27.. točki 2. Tarife u visini od 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura, što ukupno iznosi 2.000,00 eura, te je odlučeno kao u točki II. izreke.

U Splitu 16. lipnja 2026.

S U T K I N J A:

Mirela Valjan - Harambašić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a).

DNA:

- tužitelju

- tuženiku

- opunomoćenici zainteresirane osobe

- u spis