Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Međimurska 26D, Varaždin
Poslovni broj: Kž-300/2026-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica predsjednika vijeća te Zdravka Pintarića i Snježane Lukač-Keretić, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženih IH, OH i LH, zbog kaznenog djela iz čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25., dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika IH i OH, protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj: Kv-79/2026-6, K-71/2026 od 27. svibnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalbe optuženog IH i optuženog OH odbijaju se kao neosnovane.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Koprivnici je na temelju čl. 127. st. 4. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25. i 13/26.; dalje: ZKP/08), protiv optuženih IH OH i OH produljen istražni zatvor iz zakonske osnove iz čl. 123. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili kazneno djelo iz čl. 228. st. 1. KZ/11.
2. Protiv tog rješenja žale se optuženici IH i OH.
2.1. Optuženi IH se žali po branitelju odvjetniku Zlatku Šimeku zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje preinači na način da se istražni zatvor ukine, podredno da se istražni zatvor zamijeni jednom ili više mjera opreza.
2.2. Optuženi OH se žali po braniteljici odvjetnici Martini Blažinčić Stručić, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se žalba prihvati, pobijano rješenje ukine i optuženika pusti na slobodu, podredno da se istražni zatvor zamijeni nekom od mjera opreza.
3. U smislu čl. 495. u svezi s čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti vraćen ovom drugostupanjskom sudu.
4. Žalbe optuženih IH i OH nisu osnovane.
5. Nisu u pravu optuženici kada pobijaju rješenje zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. t. 11. ZKP/08 s bitnim tvrdnjama da rješenje ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama odnosno da je nerazumljivo. Naime, suprotno žalbenim navodima, pobijano rješenje sadrži jasne, dostatne i relevantne razloge u svezi utvrđenja zakonskih pretpostavki za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora, kako će to nastavno biti obrazloženo. Također, oficijelnim ispitivanjem pobijanog rješenja u smislu čl. 494. st. 4. ZKP/08 utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Što se tiče utvrđenja postojanja zakonskih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora, a to su osnovana sumnja da su optuženici počinili kazneno djelo za koje se terete, te iteracijska opasnost tj. istražno-zatvorska osnova iz čl. 123. st. 1. toč.3. ZKP/08 zbog koje je istražni zatvor produljen, u žalbama se pobija samo utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti, ali ne i postojanje osnovane sumnje. Stoga u pogledu utvrđenja postojanja osnovane sumnje valja navesti da je sud prvog stupnja pod točkom 9. iznio jasne, dostatne i relevantne razloge u svezi navedenog utvrđenja, pri čemu valja posebno apostrofirati činjenicu da je rješenjem optužnog vijeća optužnica potvrđena, dakle, na taj način je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno postojanje osnovane sumnje koje ujedno predstavlja i osnovni uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora.
7. Nisu u pravu optuženici kada osporavaju utvrđenje postojanja iteracijske opasnosti, optuženi IH s bitnom tvrdnjom da sama činjenica ranije osuđivanosti ne može automatizmom biti dostatna za produljenje istražnog zatvora, već trebaju postojati dodatne, konkretne i aktualne okolnosti koje upućuju na navedenu opasnost, a optuženi OH također s navođenjem da ranija osuđivanost sama po sebi nije dovoljna za produljenje istražnog zatvora, kod čega dodatno ističe da se mora brinuti i pomagati svojoj obitelji, te uzdržavati maloljetnu djecu, a primjenom mjere istražnog zatvora da se u tome onemogućava.
8. Naime, suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja pravilno i osnovano navodi da iteracijska opasnost u odnosu na obojicu optuženika proizlazi iz njihove višestruke kaznene osuđivanosti za kaznena djela protiv imovine, koja ukazuje na kontinuitet njihovog protupravnog postupanja, unatoč mnogobrojnim osudama i bezuvjetnim kaznama zatvora, zbog čega postoji realna bojazan da bi boravkom na slobodi mogli nastaviti sa takvim protupravnim ponašanjem. Naime, optuženi IH je u 2011. pa nadalje u deset navrata pravomoćno osuđivan pretežno zbog kaznenih djela protiv imovine (razbojništva, krađe, teške krađe, oštećenje tuđe stvari, posljednji puta presudom iz 2018. na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci). Također protiv njega u tijeku su drugi kazneni postupci, jedan u kojem je nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu od 14. prosinca 2023. proglašen krivim za kazneno djelo teške krađe i osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca, u kojem kaznenom postupku se također nalazio u istražnom zatvoru, te drugi u kojem je potvrđena optužnica Općinskog državnog odvjetništva u Koprivnici od 26. travnja 2024. kojom se također tereti za kazneno djelo krađe u pokušaju. Nadalje, optuženi OH je u 2010. do zaključno sa presudom Općinskog suda u Koprivnici od 25. studenog 2022. ukupno 12 puta pravomoćno osuđivan za kaznena djela, od čega u 11 navrata zbog kaznenih djela protiv imovine (krađe i teške krađe), s time da je zadnjom presudom osuđen na bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci. Navedena kaznena osuđivanost optuženika i kazneni postupci u tijeku u odnosu na optuženog IH ukazuju na kontinuitet činjenja kaznenih djela protiv imovine, unatoč brojnim osudama i izrečenim te izdržanim kaznama zatvora. Kad se tome doda i način počinjenja kaznenog djela za koje se terete, činjenično opisan u optužnici, koji upućuje na zaključak da su postupali smisleno, po unaprijed stvorenom planu, s visokim stupnjem kriminalne volje, te činjenica da su nezaposleni, bez evidentiranih prihoda i imovine, tada je pravilan zaključak suda prvog stupnja da postoji realna bojazan da bi optuženici boravkom na slobodi mogli nastaviti sa činjenjem kaznenih djela protiv imovine. Pravilnost navedenog zaključka i utvrđenja ničim nije dovedena u pitanje žalbenim navodima OH u svezi obiteljskih prilika i obaveze uzdržavanja malodobne djece, tim više što je navedeni optuženik unatoč tim obiteljskim prilikama na razini osnovane sumnje počinio predmetno kazneno djelo.
9. Na kraju nisu u pravu optuženici kada u žalbama osporavaju zaključak suda prvog stupnja o potrebi primjene mjere istražnog zatvora, te s tvrdnjama da bi se i sa mjerama opreza mogla prevenirati iteracijska opasnost. Naime, s obzirom da optuženike od ponovnog počinjenja kaznenog djela za koje su osnovano sumnjivi nisu odvratile mnogobrojne kaznene osude, niti izdržane kazne zatvora, niti kazneni postupci u tijeku u odnosu na optuženog IH, tada je iluzorno očekivati da bi se opasnost od ponavljanja kaznenog djela mogla prevenirati mjerama opreza koje se sugeriraju žalbama. Zbog navedenih razloga je sud prvog stupnja protiv optuženika pravilno i osnovano produljio istražni zatvor. Daljnjim ostankom u istražnom zatvoru neće biti narušeno načelo razmjernosti uzimajući u obzir njihov dosadašnji boravak u istražnom zatvoru i očekivanu kaznu ukoliko budu proglašeni krivim, s time da je sud prvog stupnja dužan voditi računa o maksimalnom trajanju istražnog zatvora.
10. Zbog navedenih razloga žalbe optuženika nisu osnovane, zbog čega je valjalo na temelju čl. 494. st. 3. toč. 2. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove odluke.
U Varaždinu 16. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
