Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: R1 Ob-84/2026-12

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Ana-Mariji Murić, kao sucu pojedincu u izvanparničnom predmetu predlagateljice EFZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], protiv protustranke EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], uz sudjelovanje mlt. ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. GF, OIB: [osobni identifikacijski broj] i mlt. ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi zastupani po posebnom skrbniku ĐFZ, zaposlenici Centra za posebno skrbništvo, radi lišenja prava na roditeljsku skrb, na ročištu, 16. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Protustranka EF, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], lišava se prava na roditeljsku skrb u odnosu na mlt. ĐF, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. RF, OIB: [osobni identifikacijski broj], mlt. GF, OIB: [osobni identifikacijski broj], i mlt. ČF, OIB: [osobni identifikacijski broj], svi s prebivalištem na adresi [adresa].

Obrazloženje

1. Dana 29. siječnja 2026. predlagateljica je podnijela ovom sudu prijedlog radi lišenja prava na roditeljsku skrb protustranke u odnosu na njegovu mlt. djecu. Navodi da su stranke roditelji ukupno četvero djece koja su malodobna time da je presudom ovog suda br. P Ob-200/2018 predlagateljici dana samostalna roditeljska skrb. Ističe kako je protustranka pravomoćno osuđen za više kaznenih djela nasilja u obitelji i povrede djetetovih prava. Navodi kako protustranka osobne odnose s djecom ne ostvaruje od 2019. niti na bilo koji način sudjeluje u njihovom životu.

2. Rješenjem ovog suda od 18. veljače 2026. djeci je imenovan posebni skrbnik ĐFZ, zaposlenica Centra za posebno skrbništvo.

3. Prijedlog predlagatelja dostavljen je protustranci no isti se na prijedlog nije očitovao niti je pristupio na ročište 16. lipnja 2026.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu.

5. Odredbom čl. 170. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" 103/15, 98/19, 156/23, dalje ObZ) propisano je da će sud lišiti prava na roditeljsku skrb u izvanparničnom postupku kada utvrdi da roditelj zloupotrebljava ili grubo krši roditeljsku odgovornost, prava i dužnosti. Odredbom čl. 171. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da će osim u slučaju iz čl. 170. Obiteljskog zakona sud u izvanparničnom postupku roditelja lišiti prava na roditeljsku skrb između ostalog ako je napustio dijete, ako je dijete izloženo nasilju među odraslim članovima obitelji, ako na temelju izvješća Zavoda proizlazi da roditelj ne poštuje mjere, odluke i upute koje je radi zaštite prava ili dobrobiti djeteta prethodno donio Zavod ili sud ili ako na temelju izvješća i procjene Zavoda proizlazi da bi povratak djeteta u obitelj nakon provedene mjere za zaštitu prava i dobrobiti djeteta predstavljao ozbiljnu opasnost za djetetov život, zdravlje i razvoj.

6. Valja navesti kako je postupak lišenja prava na roditeljsku skrb složen i posebno osjetljiv s aspekta prava na poštivanje obiteljskog života roditelja zajamčenog odredbom članka 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99, 14/02 i 1/06, dalje: EKLJP) i članka 35. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14, dalje: Ustav), ali i s aspekta obveze države da u okolnostima konkretnog slučaja osigura ostvarivanje najboljih interesa djeteta u skladu s odredbom članka 3. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 12/92, dalje: Konvencija) imajući na umu i načelnu zabranu odvajanja djeteta od roditelja u skladu s odredbom članka 9. Konvencije koje je dopušteno samo iznimno, i to uz uvažavanje najboljih od interesa djeteta.

7. Lišenjem prava na roditeljsku skrb sud se kao tijelo javne vlasti na sasvim izravan i vrlo ozbiljan način miješa u pravo roditelja na njihov obiteljski život jer je smisao ove mjere potpuno onemogućiti roditelja u njegovoj skrbi za dijete kada je njegovo postupanje štetno za dijete i kada je to nužno za zaštitu djetetovih najboljih interesa jer je najbolji interes djeteta temeljno načelo u pitanju odlučivanja o pravima djeteta. Određivanje takve mjere je, međutim, prihvatljivo jedino ukoliko je nužno, pa je u tom smislu u ovom postupku potrebno naći pravičnu ravnotežu između pojedinačnog interesa roditelja, s jedne strane i interesa države da zaštiti najbolji interes djeteta, s druge strane.

8. Pritom valja imati na umu da se ova krajnja mjera ograničavanja roditelja na ostvarivanje prava na roditeljsku skrb određuje u slučajevima u kojima aktivnosti i mjere svih nadležnih tijela prema roditelju nisu polučile rezultat koji bi zadovoljio zahtjeve najboljeg interesa djeteta jer određivanje ove mjere znači da roditelji doista ne izvršavaju sadržaj roditeljske skrbi na način na koji su dužni to činiti. U tom smislu lišenje prava na roditeljsku skrb nije sankcija roditelju nego mjera kojom se štiti najbolji interes i dobrobit djeteta.

9. Iz mišljenja Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Ivanec (strana 11-15 spisa) proizlazi zaključak kako je u najboljem interesu mlt. djece da se protustranka liši prava na roditeljsku skrb. Ukazuju da je iz dostupne dokumentacije vidljivo da je bračna zajednica roditelja bila obilježena nasilničkim ponašanjem oca, kojem su često svjedočila i djeca, zbog čega su majka i djeca bili smješteni u sigurnu kuću. Otac i nakon razvoda braka nije pokazivao nikakav interes za ostvarivanjem osobnih odnosa s djecom, niti je u bilo kojem segmentu skrbio za dobrobit mlt. djece. Ključnim ističu što i sama protustranka izričito i nedvojbeno izražava svoj pristanak da ga se liši prava na roditeljsku skrb time da izjavljuje kako djecu uopće ne smatra svojom. Upravo stoga, a posebno obzirom na dugotrajnu nebrigu, izostanak bilo kakve roditeljske funkcije te nasilničko ponašanje, Zavod smatra kako bi održavanje formalnog roditeljskog statusa bilo suprotno dobrobiti djece.

10. Iako je mjera lišenja prava na roditeljsku skrb krajnja mjera i najstroža mjera obiteljsko-pravne zaštite, sud smatra kako je ista u cijelosti u najboljem interesu mlt. djece obzirom da otac nije kroz više godina ispunjavao niti jedan segment roditeljske skrbi (s djecom ne kontaktira od 2019.). Naime, sud smatra kako otac, ne samo što na nikakav način ne brine o djeci, je zapravo djecu stvarno napustio što se ogleda u činjenici da djecu ne želi vidjeti, suglasan je da ga se liši prava na roditeljsku skrb te u konačnici djecu niti ne smatra svojom. Stoga, ovaj sud, na temelju sve dostupne dokumentacije, ali isto tako i navoda same protustranke, zaključuje kako je u interesu mlt. djece da se oca liši prava na roditeljsku skrb, s time da se pravo na roditeljsku skrb može roditelju vratiti na prijedlog djeteta, roditelja ili Zavoda, ako prestanu razlozi zbog kojih roditelj bio lišen prava na roditeljsku skrb, osim ako dijete prije toga bude posvojeno.

U Varaždinu 16. lipnja 2026.

Sutkinja

Ana-Marija Murić

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovog rješenja stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 3 dana od dana dostave rješenja. Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovog suda u četiri primjerka. O žalbi odlučuje Županijski sud.

Dostaviti:

1. E FF, [adresa]

2. EF, [adresa]

3. Posebni skrbnik – ĐFZ

4. Hrvatski zavod za socijalni rad – Područni ured Ivanec, po pravomoćnosti

5. Matični ured Koprivnica, po pravomoćnosti

6. Ministarstvo pravosuđa, za očevidnik, po pravomoćnosti