Poslovni broj: UsI-1519/2025-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji Ani Jurišić, te Neni Čulić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja Općina Tisno, Uska ulica 1, OIB : 00699288369, zastupana po opunomoćeniku Zvonimiru Đuranu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave sigurnosti plovidbe, Lučka kapetanija Šibenik, Obala Franje Tuđmana 8, Šibenik, OIB: 22874515170, radi poništenja rješenja, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 2. lipnja 2026. u prisutnosti opunomoćenika tužiteljice te opunomoćenice tuženika, dana 16. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP-I-342-24/24-03/173, URBROJ: 530-04-8-1-25-8 od 15. svibnja 2025.

R i j e š i o j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanjem odgodnog učinka tužbe u ovom sporu.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP-I-342-24/24-03/173, URBROJ: 530- 04-8-1-25-8 od 15. svibnja 2025. naloženo je jedinici lokalne samouprave - Općini Tisno, da sa dijela pomorskog dobra ispred k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukloni nezakonito izgrađenu građevinu, kameno-betonsku rivu nepravilnog tlocrtnog oblika, dimenzija 8,5mx6-9,5m, te da sa dijela pomorskog dobra k. č. [katastarska čestica] (morska obala i akvatorij) ukloni nezakonito izgrađenu građevinu- nasip tlocrtnih dimenzija cca 12-14mx5m, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

2. Tužitelj u pravodobnoj tužbi u bitnome navodi kako tuženik nije poduzeo sve potrebne radnje radi utvrđivanja identiteta stvarnog investitora predmetne nezakonite gradnje na pomorskom dobru, premda je raspolagao indicijama koje su upućivale na konkretnu osobu i trgovačko društvo. Ističe da tuženik nije proveo predložene dokaze te nije saslušao komunalne redare koji su sudjelovali u nadzoru, kao što nije na odgovarajući način provjerio podatke kojima je raspolagao MUP. U tužbi se nadalje navodi kako je nepravilno zaključeno da se investitor ne može utvrditi te je stoga preuranjeno primijenjena odredba čl. 15. st.3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama kojim je obveza uklanjanja nezakonito izgrađenih građevina naložena tužiteljici kao jedinici lokalne samouprave. Ističe se kako je tužitelj tuženiku dana 17. lipnja 2024. prijavio bespravni građevinski zahvat na pomorskom dobru, pri čemu uz prijavu dostavlja i izvješće o izvršenom nadzoru po prijavi stranke, a iz kojeg je vidljivo da su svjedoci naveli da je Investitor bespravnog zahvata vlasnik objekta nasuprot – direktor društva Armand d.o.o. Nadalje, tužitelj je uz prijavu dostavio i zamolbu za izvršenje hitnog očevida na predmetnoj lokaciji kojega je tuženik i proveo dana 3. srpnja 2024. godine. Tijekom tog nadzora utvrđene su osnove sumnje da je investitor predmetnog zahvata vlasnik objekta ispred kojeg je izgrađena riva, odnosno direktor društva ARMAND d.o.o. Umjesto da, temeljem tako utvrđenih indicija, poduzme dodatne procesne radnje u cilju utvrđivanja materijalne istine – poput saslušanja svjedoka, ispitivanja komunalnih redara tužitelja, pribavljanja podataka od nadležnog Odjela za gospodarski kriminalitet i korupciju MUP-a, ili osiguravanja drugih relevantnih dokaza tuženik se zadovoljio pasivnim prihvaćanjem jednostavne izjave odgovorne osobe društva ARMAND d.o.o., koja je osporila bilo kakvu povezanost s nezakonitim građevinama. Takav pristup tuženika, utemeljen na formalizmu, pasivnosti i odsustvu ikakve provjere vjerodostojnosti dane izjave, predstavlja ozbiljnu povredu načela zakonitosti i načela utvrđivanja materijalne istine iz članka 8. ZUP-a. Iz navedenog proizlazi da je tuženik je, bez valjane pravne i činjenične osnove, paušalnim i nedostatno obrazloženim navodima zaključio da se u konkretnom slučaju temeljem provedenog dokaznog postupka nije moglo utvrditi tko je investitor te je posljedično tužitelja, kao jedinicu lokalne samouprave, označio kao obveznika uklanjanja bespravnog zahvata na pomorskom dobru što je u potpunosti nepravično, osobito u okolnostima kada je tužitelj supsidijarni obveznik izvođenja radova uklanjanja nezakonitih građevina, te je sam pravovremeno prijavio bespravni zahvat nadležnim tijelima i aktivno surađivao tijekom cijelog postupka u cilju njegovog razjašnjenja. Predlaže poništiti osporeno rješenje i odrediti da tužba ima odgodni učinak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da iz odredbe čl. 37.st.4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama („Narodne novine” br. 83/23) proizlazi da tužitelj kao tijelo koje redovito upravlja pomorskim dobrom na svojem području (čl. 36. i čl. 37. ZPDML-a) ima pravo i dužnost poduzeti sve radnje radi sprječavanja nezakonitog postupanja, samovlasnog zauzeća, devastacije pomorskog dobra i nezakonitog nasipavanja, pri čemu poduzimanje radnji radi sprječavanja daljnje nezakonite gradnje i nasipavanja od strane određenog graditelja/investitora nedvojbeno podrazumijeva i prethodno utvrđivanje identiteta osobe (graditelja/investitora) u odnosu prema kojoj se takve radnje imaju i poduzeti ali i provođenje drugih dokaznih radnji poput utvrđivanja identiteta osoba koje imaju određena saznanja o graditeljima/investitorima, sastavljanje zapisnika o izjavama svjedoka i slično, a što je u konkretnom slučaju, od strane tužitelja, u potpunosti izostalo. Tužitelj imao je pravo i obvezu i samostalno pokrenuti upravni postupak u kojem bi pribavio dokaze i utvrdio graditelja/investitora, odnosno, počinitelja prekršaja gradnje na pomorskom dobru bez pravne osnove propisane Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama, odnosno, kaznenog djela protupravne gradnje, te sukladno utvrđenom donijeti i odgovarajuće rješenje — npr. rješenje o zabrani daljnjih radova. Tuženik ističe kako je Odlukom o redu na pomorskom dobru na području Općine Tisno („Službeno glasilo Općine Tisno” br. 11/2023), propisano je da kada pomorski redar utvrdi povredu propisa čije je izvršenje ovlašten nadzirati, obvezan je po službenoj dužnosti pokrenuti upravni postupak i narediti odgovarajuće mjere u skladu sa odlukom o redu na pomorskom dobru. Čl. 156. ZPDML-a propisano je da je pomorski redar ovlašten zatražiti i pregledati isprave na temelju kojih se može utvrditi identitet stranke i drugih osoba, nazočnih prilikom nadzora, da je ovlašten uzimati izjave od odgovornih osoba radi pribavljanja dokaza o činjenicama koje se ne mogu izravno utvrditi. Međutim tužitelj, premda je obavljao nadzor više puta na predmetnoj lokaciji nije prikupio dokaze na temelju kojih bi utvrdio identitet graditelja/investitora, a niti identitet osoba od kojih navodno uzima izjave, dakle, potencijalnih svjedoka, te da navodne izjave nije zapisnički konstatirao niti na drugi način dokumentirao, a što je propust isključivo tužitelja. Identitet navodnih „prolaznika (povremenih stanovnika)“ na koje se poziva tužitelj, kako u svojoj prijavi, tako i u nazočnoj tužbi, tuženiku do danas poznat, pa tako nije jasno kojeg ili koje to svjedoke, na koje se opetovano u tužbi poziva, je tuženik, prema mišljenju tužitelja trebao saslušati. Tuženik ističe da jedinica lokalne samouprave upravlja pomorskim dobrom na svojem području, da je ovlaštena i sama obavljati nadzor, poduzimati sve radnje, uključivo i naplatiti novčanu kaznu za prekršaj propisan kako Zakonom o pomorskom dobru i morskim lukama, tako i Odlukom o redu na pomorskom dobru na području Općine Tisno („Službeno glasilo Općine Tisno” br. 11/2023), pa da je nelogično da ista ima očekivanje da mu počinitelja takvog prekršaja (graditelja/investitora) utvrdi tuženik. U odnosu na navode tužitelja prema kojima se tuženik radi poduzimanja radnji u svrhu utvrđivanja identiteta trebao obratiti Odjelu za gospodarski kriminalitet, tuženik ističe kako su isti neosnovani jer je utvrđivanje identiteta određenih osoba, tuženik zatražio od nadležnog MUP-a, PU Šibensko- kninske, temeljem odredbe čl. 45.st.4. Zakona o lučkim kapetanijama („Narodne novine” br. 118/18) kojim je propisano da će se utvrđivanje identiteta izvršiti provjerom u službenim registrima Uprave ili će se zatražiti provjera od nadležne policijske uprave odnosno diplomatsko-konzulamog predstavništva Tuženik ističe da je, suprotno navodima tužbe, iskoristio sva raspoloživa procesna sredstva, ispitao osumnjičenu osobu, prikupio sva raspoloživa saznanja od strane tužitelja kao tijela kojem je temeljem zakona povjereno upravljanje pomorskim dobrom, te bi trebalo imati konkretnija i bliža saznanja kako o prekršitelju tako i o svjedocima, te konačno zatražio i od MUP-a pomoć oko utvrđivanja identiteta osoba na objavljenim fotografijama, te unatoč tome nisu prikupljeni dokazi koji nedvojbeno upućuju na određenog graditelja/investitora, radi čega je valjalo donijeti rješenje kojim se tužitelju nalaže uklanjanje, temeljem odredbe čl. 15. ZPDML-a, a provedba kojeg rješenja bi nedvojbeno doprinijela i generalnoj prevenciji. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. U sporu je održana rasprava 2. lipnja 2026., čime je strankama dana mogućnost da se u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj su stranke ustrajale u svojim dotadašnjim navodima.

5. U dokaznom postupku u ovome sporu, kojega je predmet ocjena zakonitosti osporenog rješenja, čitana je sva dokumentacija spisa ovoga spora i spisa predmetnoga upravnog postupka koji je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem komunalnih redara Općine Tisno, držeći da se zakonita odluka u ovom predmetu može donijeti i bez izvođenja navedenih dokaza.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja rješenje Ministarstva mora, prometa i infrastrukture Republike Hrvatske KLASA: UP-I-342-24/24-03/173 URBROJ: 530-04-8-1-25-8 od 15. svibnja 2025.

8. Među strankama je sporno da li je tuženik pravilno i zakonito osporavanim rješenjem naredio tužitelju da sa dijela pomorskog dobra ispred k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ukloni nezakonito izgrađenu građevinu, kameno-betonsku rivu nepravilnog tlocrtnog oblika, dimenzija 8,5mx6-9,5m, te da sa dijela pomorskog dobra k. č. [katastarska čestica] (morska obala i akvatorij) ukloni nezakonito izgrađenu građevinu- nasip tlocrtnih dimenzija cca 12-14mx5m, u roku od 15 dana od dana dostave rješenja. upravnu mjeru, da sa dijela pomorskog dobra koji se nalazi uz čestice zemlje broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], Starigrad Paklenica, ukloni podzidu izrađenu od kamena i betona u cca. dužini 130 metara, visini cca. 2 metra i tako predmetni dio pomorskog dobra vrati u prvobitno stanje u roku od 30 (trideset) dana od dana dostave ovog rješenja, pozivom na odredbu čl. 15. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama.

9. Odredbom čl. 15. st. 1. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama (Narodne novine, broj 83/23, dalje Zakona) propisano je da se ne mogu ozakoniti nezakonito izgrađene zgrade i druge građevine izgrađene na pomorskom dobru, jednostavne građevine i drugi izvedeni zahvati u prostoru na pomorskom dobru koji se prema posebnim propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem. Stavkom 2., istog članka, propisano je da je nezakonito izgrađene građevine i izvedene zahvate u prostoru koji se prema posebnim propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem, dužan ukloniti graditelj odnosno investitor gradnje o svom trošku na temelju rješenja inspektora pomorskog dobra.

Stavkom 3., istog članka, propisano je ako se graditelj odnosno investitor gradnje ne može utvrditi, nezakonito izgrađenu građevinu i/ili izveden zahvat u prostoru koji se prema propisima kojima se uređuje građenje ne smatraju građenjem dužna je ukloniti jedinica lokalne samouprave na čijem se području građevina nalazi, u okviru redovnog upravljanja pomorskim dobrom na temelju rješenja inspektora pomorskog dobra.

Stavkom 4., istog članka, propisano je da žalba protiv rješenja iz stavka 2. ovoga članka nije dopuštena, ali se može pokrenuti upravni spor.

10. Odredbom čl. 8. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP-a ) propisano je da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari.

11. Odredbom čl. 9. st. 1. ZUP-a propisano je da službena osoba u javnopravnome tijelu samostalno utvrđuje činjenice i okolnosti u postupku te na temelju utvrđenih činjenica i okolnosti rješava upravnu stvar.

Stavkom 2., istog članka, propisano je koje će činjenice i okolnosti uzeti za dokazane, utvrđuje službena osoba slobodnom ocjenom, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

12. Uvažavajući navedene zakonske odredbe te u postupku utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud je stava kako je tuženik pravilno postupio kada je tužitelju temeljem odredbe čl. 15. st.3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, naložio uklanjanje nezakonito izgrađenih građevina sa pomorskog dobra.

13. Naime, iz podataka spisa koje je tuženik dostavio uz odgovor na tužbu proizlazi da je tuženik prije donošenja osporenog rješenja, a radi utvrđivanja identiteta investitora/graditelja na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-Betina proveo očevid na licu mjesta dana 3. srpnja 2024. o čemu je sastavljen zapisnik KLASA: UP/I-342-24/24- 03/173, URBROJ: 530-04-8-1-24-1. Nadalje, tuženik je pribavio raspoloživu dokumentaciju i ortofotosnimke te je saslušao osobu za koju su postojale indicije da bi mogla biti povezana sa predmetnim zahvatom – direktora trgovačkog društva Armand d.o.o. a koje društvo su komunalni redari Općine Tisno na zapisniku sastavljenom prilikom provođenja inspekcijskog nadzora doveli u vezu s nezakonitom gradnjom. Tuženik je nadalje, od tužitelja kojem je na očitovanje dostavio zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 3. srpnja 2024,. zatražio dostavu podataka vezanih za identitet osoba povezanih sa spornom gradnjom na pomorskom dobru. Također, tuženik je od MUP-a RH, Policijske postaje Vodice zatražio provjeru identiteta osoba koje se dovode u vezu s spornom gradnjom. Policijska uprava šibensko -kninska, Policijska postaja Vodice izvijestila je tuženika, dopisom od 10. siječnja 2025. kako nisu prikupljena korisna saznanja o identitetu osoba povezanih sa spornom gradnjom.

14. Obzirom na takvo postupanje tuženika, ovaj sud ne prihvaća osnovanim navode tužitelja o tome da je tuženik olako zaključio da investitora nije moguće utvrditi, te da je stoga nezakonito pozivom na odredbu čl. 15. st. 3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, naložio tužitelju kao jedinici lokalne samouprave uklanjanje nezakonito izgrađene građevine sa pomorskog dobra.

15. Suprotno navodima tužitelja, iz provedenog postupka proizlazi da je tuženik poduzeo, po ocjeni ovog suda primjerene mjere radi utvrđivanja investitora koje, međutim nisu rezultirale utvrđivanjem identiteta osobe investitora/graditelja. Pritom se posebno navodi kako sama činjenica da su postojale određene indicije o mogućoj povezanosti pojedinih osoba s nezakonitom gradnjom, nije po ocjeni ovog suda, dostatna za donošenje zaključka o tome da bi upravo te osobe bile investitori, ovo pogotovo kada se uzme u obzir da te indicije nisu bile potkrijepljene dokazima koji bi omogućili utvrđenje ove odlučne činjenice, a na što pravilno i ukazuje tuženik u odgovoru na tužbu.

16. U odnosu na navode tužitelja o tome da tuženik nije ispitao komunalne redare Općine Tisno koji su provodili nadzor pomorskog dobra i koji su nezakonitu gradnju i prijavili tuženiku, valja reći kako ovaj sud ne nalazi da je tuženik time što nije saslušao komunalne redare napravio propust koji bi rezultirao nedovoljno utvrđenim činjeničnim stanjem. Ovo stoga, što komunalni redari svoja opažanja i utvrđenja evidentiraju u zapisniku o provedenom nadzoru koji predstavlja službenu ispravu, a koji zapisnici su dostavljeni tuženiku. Stoga, u konkretnom slučaju i nije bilo potrebe dodatno saslušavati komunalne redare, pogotovo kada se uzme u obzir da tužitelj nije niti naveo koje bi se to nove odlučne činjenice mogle utvrditi njihovim saslušanjem.

17. U konkretnom slučaju, imajući na umu tijek upravnog postupka te postupanje tuženika koje je prethodilo donošenju osporenog rješenja, ovaj sud drži kako je tuženik poduzeo sve potrebne radnje radi utvrđivanja investitora, a budući da investitor ni nakon tako provedenih radnji nije utvrđen, to je pravilno primjenom odredbe čl. 15. st.3. tužitelju naložilo uklanjanje građevine sa pomorskog dobra. Pritom se posebno navodi kako niti Policijska postaja Vodice nakon provedenih izvida nije utvrdila identitet osoba povezanih sa predmetnom gradnjom, a kako to proizlazi iz obavijesti upućene tuženiku dana 10. siječnja 2025.

18. U odnosu na tužbeni navod tužitelja da bi postupanje tuženika u konkretnom predmetu moglo dovesti do toga da se obveza uklanjanja nezakonito izgrađenih građevina redovito, automatizmom prebacuje na jedinice lokalne samouprave, što bi moglo rezultirati značajnim opterećenjem za njihove proračune, valja reći kako u konkretnom slučaju taj automatizam nije ostvaren, jer je, a kako je to prethodno rečeno, tuženik proveo postupak radi utvrđivanja investitora, te je tek nakon što ni nakon provedenog postupka investitor nije utvrđen, primijenio odredbu čl. 15.st.3. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama, te tužitelju naložio uklanjanje predmetne građevine sa pomorskog dobra. Osim toga, uzimajući u obzir da je cilj ovakvog zakonskog uređenja osigurati pravodobnu i učinkovitu zaštitu pomorskog dobra putem uklanjanja nezakonito izgrađenih građevina, kao i uzimajući u obzir činjenicu da jedinica lokalne samouprave upravlja pomorskim dobrom, zakonodavac je upravo njoj povjerio obvezu uklanjanja nezakonit izgrađenih građevina u slučaju kada investitora nije moguće utvrditi. Ovakvo zakonsko rješenje predstavlja izraz volje zakonodavca da zaštitu pomorskog dobra kao općeg dobra od osobitog interesa za Republiku Hrvatsku, pretpostavi financijskom interesu jedinice lokalne samouprave.

19. Slijedom svega navedenog, sud cijeni osporeno rješenje zakonitim, odnosno u upravnom postupku koji je prethodio nisu povrijeđena pravila postupka koja bi bila od utjecaja na rješavanje upravne stvari, niti je pogrešno primijenjen pravni propis na temelju kojeg se riješila upravna stvar, dok prigovori tužitelja nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu. Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja iz članka 128. stavak 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09, 110/21) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS- a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te presuditi kao u izreci ove presude.

20. Sud je nadalje držao kako u konkretnom slučaju nisu ostvareni razlozi za određivanjem odgodnog učinka tužbe tim prije što je ovaj sud ocijenio zakonitim i pravilnim osporeno rješenje tuženika. Pritom se posebno napominje kako je odredbom čl. 42.st.2. ZUS-a propisano da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu. U konkretnom slučaju tužitelj nije dokazao mogućnost nastanka teško nadoknadive ili nenadoknadive štete, što je jedna od pretpostavki koje članak 42. stavak 2. ZUS-a kumulativno propisuje za određivanje odgodnog učinka tužbe u upravnom sporu.

21. Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to je i njegov zahtjev za naknadom troška spora odbijen kao neosnovan, te je odlučeno kao pod točkom II. izreke rješenja.

U Splitu 16. lipnja 2026.

S U T K I NJ A

Ana Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku od 15 dana od dana dostave.

DNA:

1. opun. tužitelja,

2. tuženiku,

3. u spis.

Tražilica odluka sudova RH