Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-85/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gorana Stošića predsjednika vijeća, Ane Jeleč-Pecirep članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ljudevita Zoričića člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice 1. HR, OIB [osobni identifikacijski broj], 2. mldb. CR, OIB [osobni identifikacijski broj], 3. mldb. ZR, OIB [osobni identifikacijski broj], svi troje iz Krkanca, Kneza Branimira 43, koje po punomoći zastupa Ognjen Krznarić odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d. d., OIB 22694857747, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, kojeg po punomoći zastupa Davor Bubalo odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 282, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3131/2022-53 od 15. studenoga 2023., u sjednici održanoj dana 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-3131/2022-53 od 15. studenoga 2023. u pobijanom dijelu pod točkom I, II, III, IV, V, VI, VII, VIII, IX, X, XI, XII, XIII, XIV, XV, XVI i djelu točke XVII u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom nalaže se tuženiku naknaditi prvotužiteljici na ime naknade neimovinske štete isplatit iznos od 1.466,30 EUR /11.047,83 HRK sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2022. (točka I. izreke), drugotužiteljici iznos od 1.466,30 EUR /11.047,83 HRK sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2022. do isplate (točka II. izreke), treće tužitelju iznos od 1.466,30 EUR 11.047,83 HRK sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2022. do isplate (točka III. izreke), na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege iznos od 275,35 EUR/2.074,62 HRK sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2022. do isplate (točka IV. izreke), drugotužiteljici iznos od 275,35 EUR/2.074,62 HRK sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2022. do isplate (točka V. izreke), treće tužitelju iznos od 275,35 EUR /2.074,62 HRK sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2022. do isplate (točka VI. izreke), prvo tužiteljici na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova liječenja iznos od 4,20 EUR/31,66 HRK sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2022. do isplate (točka VII. izreke), drugotužiteljici iznos od 4,20 EUR/31,66 HRK sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2022. do isplate (točka VIII. izreke), trećetužitelju iznos od 4,20 EUR/31,66 HRK sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2022. do isplate (točka IX. izreke), prvotužiteljici na ime naknade imovinske štete po osnovi izgubljene zarade iznos od 95,65 EUR/720,69 HRK sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate pobliže naznačeni u izreci (točka X. izreke), drugotužiteljici iznos od 95,65 EUR/ 720,69 HRK sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate pobliže naznačeni u izreci (točka XI. izreke), trećetužitelju iznos od 95,65 EUR/ 720,69 HRK sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate pobliže naznačeni u izreci (točka XII. izreke), prvotutužiteljici na ime naknade imovinske štete po osnovi troškova uništenih naočala isplati iznos od 26,19 EUR/197,33 HRK sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2022. do isplate (točka XIII. izreke), drugotužiteljici iznos od 26,19 EUR/197,33 HRK sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2022. do isplate (točka XIV. izreke), trećetužitelju iznos od 26,19 EUR/197,33 HRK sa zakonskom zateznom kamatom od 18. listopada 2022. do isplate (točka XV. izreke). Ujedno, naloženo je tuženiku u roku od 15 dana naknaditi svim tužiteljima trošak postupka u iznosu od 3.838,81 EUR/ 28.923,50 HRK sa zakonskom zateznom kamatom od 15. studenoga 2023. do isplate (točka XVI. izreke), dok je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u

preostalom dijelu, kao i zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u cijelosti (točka XVII. izreke).

2. Navedenu presudu, preko nespornog iznosa glavnice neimovinske štete i štete za tuđu pomoć i njegu od 1.645,00 EUR/12.395,00 HRK, troškova liječenja od 12,61 EUR/ 95,00 HRK, uništenih naočala od 144,93 EUR/1.092,00 HRK, izgubljene zarade 286,95 EUR/2.162,06 HRK, te troškova parničnog postupka od 800,00 EUR, žalbom pobija tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže preinačiti presudu u smislu žalbenih navoda. Zahtijeva naknadu troška sastava žalbe i sudske pristojbe žalbe u ukupnom iznosu od 394,75 EUR.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Neosnovano tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer suprotno žalbenim navodima, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika, niti je presuda opterećena nekim drugim nedostatkom zbog kojeg se ne bi mogla ispitati, pa kako prvostupanjski sud nije počinio ni koju bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP), time žalba tuženika podnesena zbog navedenog žalbenog razloga nije mogla biti prihvaćena.

6. Neutemeljeno tuženik osporava navedenu presudu i zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi članka 190. stavak 1., 2. i 3. ZPP koju nalazi ostvarenom time što su tužitelji nakon zaključenja prethodnog postupka povećali tužbeni zahtjev na ime naknade neimovinske štete podneskom od 12. svibnja 2021. Ovo stoga što tuženik ispušta iz vida da je povećanje tužbenog zahtjeva po navedenoj osnovi izvršeno nakon provedenog medicinskog vještačenja, tako da je povećani iznos zahtijevan iz iste činjenične i pravne osnove kao i u tužbi, nastavno čemu nije riječ o pravoj preinaci tužbe u smislu navedene zakonske odredbe za koju bi bio potreban tuženikov pristanak. Pored toga, pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 15. lipnja 2018. na koje se tuženik poziva, doneseno je prije ZID ZPP/19, koji se primjenjuje u ovom postupku, kojim je izmijenjena odredba članka 190. stavak 2. ZPP na način da prema istoj tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka . Kako je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da bez nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke tužitelji nisu mogli odrediti visinu zahtjeva, pravilno je dopušteno povećanje zahtjeva , sukladno i ustaljenoj sudskoj praksi u primjeni navedene odredbe nakon stupanja na snagu ZID ZPP/19.

7. Osobito time, što bi ta okolnost bila od utjecaja samo na pravilnost primjene materijalnog prava glede tijeka zatezne kamate, međutim, tužitelji su tim podneskom, a i kasnijim o kojem je odlučeno pobijanom presudom, zahtijevali zateznu kamatu za neimovinsku i imovinsku štete za troškove tuđe pomoći i njege nakon tako povećanog zahtjeva, odnosno od 18. listopada 2022., dok je kasnijim podneskom od 26. listopada 2023. o kojem je odlučeno osporenom presudom, povećan zahtjev u odnosu na podnesak od 21. svibnja 2021. samo u odnosu na iznos neimovinske štete , a ne i imovinske za trošak tuđe pomoći i njege.

8. Nije u pravu tuženik ni kada prvostupanjsku presudu pobija zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Tužitelji su nasljednici ranijeg tužitelja AR koji je tužbom od 26. svibnja 2020. pokrenuo ovaj postupak, pa kako je nakon toga isti preminuo tužitelji su u procesnom i materijalno pravnom smislu stupili u njegovu pravnu poziciju i to prvotužiteljica HR - supruga, a mldb. drugotužiteljica BR i trećetužitelj ZR - djeca, u smislu članka 4. i 129. stavak 1. i 2. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine broj: 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19 – dalje ZN) temeljem rješenja prvostupanjskog suda od 23. kolovoza 2022.

10. Predmet spora je zahtjev radi naknade štete proizišle iz prometne nesreće od 21. ožujka 2019. do koje je došlo međusobnim sudarom dva vozila u pokretu, greškom osiguranika tuženika do koje je došlo zbog nepoštivanja prednosti prolaska, na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 6.389,75 EUR/48.143,57 HRK umanjen za nesporno isplaćeni iznos po toj osnovi od 1.990,84 EUR/15.000,00 HRK, imovinske po osnovi troškova tuđe pomoći i njege od 840,00 EUR/6.328,98 HRK umanjen za isplaćeni iznos od 13,94 EUR/105,00 HRK, troškova liječenja od 12,61 EUR/95,00 HRK, izgubljene zarade zbog gubitka plaće kada je zbog liječenja pretrpljenih ozljeda bio privremeno nesposoban za rad, kao razlike između naknade plaće koju je primao tijekom bolovanja i plaće koju bi ostvario po osnovi rada u iznosu od 1.216,01 EUR/9.162,06 HRK umanjen za nesporno isplaćen iznos od 29,06 EUR/7.000,00 HRK, za uništene naočale 144,93 EUR/1.092,00 HRK odnosno nakon odbitka nespornog iznosa, potražuju 66,36 EUR/ 500,00 HRK.

11. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove valjane ocjene (članak 8. ZPP), osobito nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke, koje je prvostupanjski sud pravilno prihvatio ocijenivši ga vjerodostojnim, nakon što je vještak Živko Gnjidić otklonio u cijelosti sve tuženikove primjedbe i prigovore, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje:

- da je prednik tužitelja u štetnom događaju zadobio prijelom vrška trnastog nastavka 7. vratnog i 1. prsnog kralješka, istegnuće mišića vrata (trzajna ozljeda), te natučenje prsnog koša i desnog koljena,

- da je uslijed istih trpio fizičku bol jakog intenziteta 1 dan, srednjeg 7 dana a kontinuiranu bol blagog intenziteta 60 dana, dok je povremene bolove blagog do srednjeg intenziteta trpio još i narednih 5 mjeseci, kumulativno 70 dana, a povremeni kasniji uvršteni su u smanjenje životne aktivnosti,

- da je trpio kratkotrajni primarni strah snažnog intenziteta, potom sekundarni strah jačeg intenziteta 3 dana, sekundarni srednjeg intenziteta deset dana, a sekundarni slabog intenziteta tijekom idućih 40 dana,

- da smanjenje životne aktivnosti iznosi 10% koje se manifestira u smanjenoj pokretljivosti vratne kralješnice nakon prijeloma, blagoj parezi desnog ulnarnog živca jer je u danim okolnostima došlo i do blažeg oštećenja korijena ulnarnog živca koje se manifestira u promijenjenom osjetu u obje ruke, uslijed ozljede ulnarnog živca na njegovom početnom dijelu u području korijena, koja se liječenjem djelomično oporavila ali je ipak zaostala u trajnoj formi, te trajnim povremenim fizičkim bolima,

- da su tuđa pomoć i njega bili potrebni mjesec dana 3 sata dnevno, te još 2 mjeseca 2 sata dnevno,

- da je odštetni zahtjev tuženiku uredno podnesen 8. travnja 2019., a liječenje završeno nakon toga 14. listopada 2019. tijekom kojeg je bio hospitaliziran na odjelu Opće kirurgije bolnice u Varaždinu od 21. do 25. ožujka 2019., da je nosio Schanzov ovratnik, imao višestruke kontrole kod neurologa, neuokirurga i fizijatra, psihijatra, oftalmologa, vršenja EEG-a, MR mozga, MR vratne kralješnice, MR desnog koljena, EMNG obrade, UZV lijevog ramena, uzimanja analgetika, te fizikalna terapija,

- da je opravdan trošak kupnje Schanzovog ovratnika u iznosu od 95,00 HRK.

12. Kraj tako utvrđenog, imajući u vidu i ostale okolnosti slučaja osobito dob oštećenika te okolnosti načina nastanka štetnog događaja, prvostupanjski sud pravilno zaključuje da je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u takvoj jačini i trajanju koje opravdava pravičnu novčanu naknadu prema odredbi članka 1100. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 dalje; ZOO) u iznosu od 6.636,15 EUR/50.000,00 HRK, od čega po kriteriju fizičkih boli 2.654,46 EUR/20.000,00 HRK, straha 1.327,23 EUR/10.000,00 HRK, te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivne aktivnosti 2.654,46 EUR-a/20.000,00 HRK.

13. Kada se ima u vidu zahtijevana visina od 6.389,75 EUR/48.143,57 HRK i umanjenje na ime dobrovoljno isplaćenog iznosa po osnovi neimovinske štete od 1.990,84 EUR/15.000,00 HRK, pravilnom primjenom članka 1100. stavak 2. ZOO dosuđen je iznos od 4.398,91 EUR/33.143,57 HRK, što u odnosu na okolnost da je riječ o troje tužitelja i djeljivoj obvezi s više vjerovnika (članak 41. stavak 1. i 3. ZOO), na svakog od njih otpada dio od po 1.466,30 EUR/11.047,83 HRK.

14. Neutemeljeno tuženik ističe žalbene prigovore - da tužitelji nisu dokazali nikakve posebne okolnosti slučaja zbog čega presuđena naknada po navedenoj osnovi predstavlja 200% povećanje u odnosu na Orijentacijske kriterije koji su već povećani za 50%.

15. Suprotno tome, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio visinu pravične novčane naknade po svim kriterijima, pa tako tuženik ispušta iz vida da su jaki, srednji i slabiji fizički bolovi određeni ne samo u naprijed navedenom trajanju, već i nakon toga trpljeni su povremeni bolovi blagog do srednjeg intenziteta još i narednih 5 mjeseci, kumulativno 70 dana, a koji nisu uvršteni u duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, imajući pri tome u vidu i ostale okolnosti prema kojima je liječenje trajalo kontinuirano šest mjeseci, te je fizijatar čak i u rujnu 2019. ordinirao jak analgetik zbog bolova, odnosno i nakon završetka liječenja, jer su fizički bolovi bili prisutni sve dok nisu zacijelili trnasti nastavci sedmog vratnog i prvog torikalnog kralješka budući da je riječ o dijelu koji se ne može staviti u gips niti se može zašarafiti te oštećenik mora čekati da to zacijeli i trpjeti fizičke boli. Stoga je pravilnom primjenom članka 1100. stavak 2. ZOO utvrđen iznos pravične novčane naknade po toj kvalifikatornoj okolnosti.

16. Pored toga, prilikom utvrđivanja iznosa pravične novčane naknade po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, prvostupanjski sud je pošao pravilno ne samo od iznosa koji se dobije pukim matematičkim izračunom po Orijentacijskim kriterijima (1.493,13 EUR) već imajući u vidu i naprijed navedene načine u kojima se to smanjenje manifestira pri svakodnevnom obavljanju životnih aktivnosti, nastavno čemu dosuđeni iznos predstavlja pravičnu novčanu naknadu po tom kriteriju u smislu navedene odredbe materijalnog prava.

17. Nije u pravu tuženik ni kada osporava tijek zatezne kamate po osnovi neimovinske štete, imajući u vidu da je odštetni zahtjev podnesen 8. travnja 2019. a liječenje završeno nakon toga 19. srpnja 2019., te odredbu članka 1103. ZOO koja određuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je liječenje završeno nakon toga, dok tužitelji zahtijevaju zateznu kamatu i nakon toga odnosno od 18. listopada 2022., nastavno čemu je tijek iste dosuđen u granicama stavljenog zahtjeva (članak 2. stavak 1. ZPP).

18. Nadalje, po osnovi imovinske štete za troškove tuđe pomoći i njegu, a što tuženik žalbom niti ne osporava, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da bi tužiteljima pripadao iznos od 864,03 EUR/6.510,00 HRK (120x4,11 EUR/31,00 HR) prema ustaljenoj sudskoj praksi cijene sata u okolnostima ovog postupka, pa imajući u vidu visinu zahtijevanog po toj osnovi, a nakon umanjenja dobrovoljno plaćenog od 105,00 kn /13,94 EUR, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu članka 1095. stavak 1. ZOO dosuđujući iznos od 826,06 EUR/6.223,98 HRK, odnosno svakom od tužitelja iznos od po 275,35 EUR/2.074,62 HRK (članak 41. stavak 1. i 3. ZOO) sa zakonskom zateznom kamatom o čijem tijeku je odlučeno u okviru postavljenog zahtjeva (članak 2. stavak 1. ZOO) u visini sukladno članku 29. ZOO.

19. Pored toga, pravilan je zaključak o osnovanosti zahtjeva na ime troška ortoze za vratnu kralješnicu (Schanzov ovratnik) od 12,61 EUR/95,00 HRK, prema visini utvrđenoj priloženim računom koji je plaćen 25. ožujka 2019., pa imajući u vidu navedena pravila o djeljivim obvezama s više vjerovnika, valjano je ocijenjeno da svakom od tužitelja pripada iznos od po 4,20 EUR/31,66 HRK (članak 1095. stavak 1. ZOO) sa zakonskom zateznom kamatom u okviru postavljenog zahtjeva (članak 2. stavak 1. ZPP) prema visini određenoj člankom 29. ZOO.

20. Jednako tako, na okolnosti visine naknade izgubljene plaće kao razlike između primljenog iznosa naknade iste zbog privremene nesposobnosti za rad i plaće koliko bi iznosila da je prednik tužitelja radio u tom vremenu po ugovoru o radu kojeg je imao sa svojim poslodavcem, ističe se da je tuženik platio nesporni iznos od 7.000,00 HRK, dok je na sporne okolnosti provedenim vještačenjem po vještaku financijske struke , utvrđena razlika po toj osnovi od 9.162,06 HRK/1.216,00 EUR usporedbom obračuna plaće prije štetnog događaja i visine isplaćene naknade s onim što je tuženik platio, čime je tuženik manje platio iznos od 286,94 EUR/2.162,06 HRK, što u odnosu na svakog od troje tužitelja iznosi po 95,65 EUR/720,69 HRK prema navedenim pravilima iz članka 41. stavak 1. i 3. ZOO, pa je pravilnom primjenom odredbe članka 1095. stavak 1. ZOO dosuđen predmetni iznos, zajedno sa zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. ZOO na pojedine iznose, jer isti dospijevaju mjesečno, od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate.

21. Pored toga, valjanom primjenom odredbe članka 1089. i 1095. ZOO dosuđena imovinska šteta po osnovi vrijednosti uništenih jednih naočala i pripadaka koje idu uz iste (okvir i leće) u štetnom događaju, prema priloženom računu od 144,93 EUR/ 1.092,00 HRK koji je plaćen danom izdavanja, nakon odbitka dobrovoljno isplaćenog po toj osnovi od 66,36 EUR/500,00 HRK što iznosi 78,57 EUR/592,00 HRK odnosno svakom tužitelju od po 26,19 EUR/197,33 HRK (članak 41. stavak 1. i 3. ZOO) sa zateznom kamatom po stopi propisanoj člankom 29. ZOO.

22. Nadalje, pravilno je prvostupanjski sud primijenio Tbr. 52. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, 107/25 - pročišćeni tekst: dalje: OT) kada je pri obračunu troška primijenio vrijednost boda koja je bila na snazi u vrijeme donošenja prvostupanjske odluke, dok protivno navodima žalitelja, navedena odredba OT nema povratno djelovanje, pa ukoliko tuženik smatra da tomu nije tako, ocjenu ustavnosti iste može sam inicirati pokretanjem odgovarajućeg ustavnosudskog postupka, zbog čega neosnovano žalbom predlaže da to učini ovaj sud.

23. Zbog svega navedenog, jer nisu ostvareni istaknuti žalbeni razlozi, neosnovanu žalbu tuženika valjalo je odbiti, potvrditi prvostupanjsku presudu, te temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke, dok tuženik u ostalom dijelu u kojem je odlučeno o naknadi parničnog troška, nije određeno istaknuo niti obrazložio razloge koji se odnose na pogrešnu primjenu materijalnog prava, čime je isključeno ocjenjivanje pravilnosti prvostupanjske odluke u tom dijelu, imajući u vidu da drugostupanjski sud na taj žalbeni razlog ne pazi po službenoj dužnosti (članak 365. stavak 2. ZPP).

24. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP, a zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe valjalo je odbiti, budući sa podnesenom žalbom nije uspio (članak 154. stavak 1. ZPP).

25. Žalbom nepobijani dio prvostupanjske presude (točka XVII. izreke kojim je odbijen preostali zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka) ostaje neizmijenjen.

U Šibeniku 16. lipnja 2026.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Goran Stošić