Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Broj: Gž-636/2025-2.

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sucu Ivici Ragužu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Marinski komunalac d.o.o., OIB: 75030609957, R, [adresa]., zastupan po punomoćnici Ivani Hrstić Marinac, odvjetnici iz Splita, protiv tuženika RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]., zastupan po punomoćniku Ratku Vlašiću, odvjetniku iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja Marinski komunalac d.o.o., izjavljene protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-122/2025-10 od 31. srpnja 2025., 16. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana te se ukida presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-122/2025-10 od 31. srpnja 2025. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

II. O troškovima žalbenog postupka bit će riješeno u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom pobijanom presudom presuđeno je:

" I Ukida se u cijelosti platni nalog iz Rješenja o ovrsi Javnog bilježnika iz Splita Borice Kovačević donesenog pod poslovnim brojem Ovrv-18956/2024 od 6. rujna 2024. kojim je naloženo ovršeniku - sada tuženiku, da ovrhovoditelju – sada tužitelju, u roku od 8 dana plati tražbinu u iznosu od 190,45 eura na ime glavnog duga sa zakonskom kamatom te se tužbeni zahtjev odbija u cijelosti; kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 25,00 eura na ime troškova ovršnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama, te se i u ovom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak ovog postupka u iznosu od 375,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se za zahtjev za naknadom troška odbija preko određenog iznosa, a do zatraženog".

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno žalbu podnosi tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točka Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., 146/25. – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se žalba prihvati, prvostupanjska pobijana presuda ukine i usvoji tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnog troška, a podredno da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

2.1. Tužitelj u žalbi navodi kako se njegovo potraživanje odnosi na cijenu obvezne minimalne javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, a koje potraživanje ne ovisi o predanoj količini otpada u pojedinom mjesecu. Prvostupanjski sud pogrešno je utvrdio odlučne činjenice odnosno pogrešno je utvrdio da se potraživanje tužitelja odnosi na varijabilnu komponentu. Također prvostupanjska odluka ne sadrži razloge za odbijanje zahtjeva tužitelja u odnosu na fiksni dio tj. u odnosu na cijenu obvezne minimalne javne usluge. I odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka nije pravilna obzirom na vrijednost predmeta spora označenu u iznosu od 190,45 eura.

3. Na žalbu tužitelja tuženik je dostavio odgovor. U odgovoru tuženik žalbene navode tužitelja cijeni neosnovanim te navodi kako se radi o sporu male vrijednosti u kojem se presuda ne može pobijati zbog pogrešno odnosno nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Nadalje navodi kako tužitelj nije dokazao da je izvršavao svoje obveze prema tuženiku.

4. Žalba tužitelja je osnovana.

5. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu člankom 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a obzirom presuda nema razloga o odlučnim činjenicama.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa s naslova usluge prikupljanja i odvoza otpada za nekretninu za područje općine [adresa].

7. Pobijanom presudom sud prvog stupnja u bitnome utvrđuje:

- da ukupno potraživanje tužitelja prema tuženiku iznosi 190,45 eura;

- da je tužitelj prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave podnio 26. lipnja 2024.;

- da je potraživanje tužitelja za tražbine dospjele do 15. lipnja 2023. obuhvaćeno zastarom;

- da tužitelj, u odnosu na tražbine koje nisu obuhvaćene zastarom, nije dokazao da je izvršio uslugu tuženiku.

8. Po provedenom postupku sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev tužitelja s obrazloženjem kako tužitelj nije dokazao da je izvršio uslugu tuženiku za koju traži naknadu.

8.1. Ovakav pravni stav prvostupanjskog suda nije pravilan.

9. Obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od 190,45 eura, radi se o sporu male vrijednosti u kojem sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a presuda se može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a. Dakle, u konkretnom slučaju navedena presuda ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je prvostupanjska presuda ispitivana povodom žalbenih navoda u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.

10. Struktura cijene javne usluge obuhvaća kako cijenu javne usluge za predanu količinu otpada (varijabilni dio) tako i cijenu obveze minimalne javne usluge (fiksni dio) i ugovornu kaznu ako je došlo do postupanja korisnika protivno ugovoru, a kako je to propisano odredbama članka 75. Zakona o gospodarenju otpadom ("Narodne novine" broj 84/21 - nastavno: ZOGO). Cilj propisivanja navedene strukture cijene jest da se kroz obračun cijene tzv. fiksnog dijela osigura mogućnost primjene načela "onečišćivač plaća", a da se tzv. varijabilnim dijelom osigura sama primjena načela "onečišćivač plaća". Navedeno znači da vlasnici nekretnine moraju plaćati cijenu obvezne minimalne usluge tzv. fiksni dio cijene za sve mjesece tijekom kalendarske godine unatoč činjenici što nekretninu ne koriste svaki mjesec pod uvjetom da nisu dokazali da se radi o neuseljenom stambenom prostoru.

10.1. Razdvajanjem načina propisivanja i određivanja obračuna kao varijabilnog i fiksnog dijela cijene javne usluge dodatno se potvrđuje namjera zakonodavca da strukturira cijenu javne usluge, te se davanjem suglasnosti njenog izvršnog tijela na cjenik davatelja javne usluge, osigurava sustav sakupljanja komunalnog otpada koji ispunjava svoju svrhu te potiče korisnika da odvojeno predaje miješani komunalni otpad (MKO), BKO, reciklabilni, glomazni i problematični otpad.

10.2. Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-II-2492/2017 i dr. od 23. ožujka 2021. izrazio je suglasnost s navodima u očitovanju Vlade RH-e prema kojima „poslovanje davatelja usluge koje bi isključivo ovisilo o količinama predanog otpada, koje ovisno o razdoblju mogu znatno varirati, bilo bi ekonomski neodrživo, a usluga upitne sigurnosti, redovitosti i kvalitete“ zbog čega je cijenu obvezne minimalne usluge (tzv. »fiksni dio cijene«) potrebno osigurati kako bi se sustav učinkovitog gospodarenja otpadom uopće mogao uspostaviti i održati, odnosno kako bi sustav pružanja javne usluge prikupljanja komunalnog otpada uopće mogao kvalitetno i sigurno funkcionirati, s obzirom na sve troškove koje takva javna usluga iziskuje, kao i sva potrebna materijalna sredstva (koja uključuju radnike, spremnike, kamione i drugu opremu), te da iz tih razloga navedeni sustav ne bi mogao funkcionirati kada bi cijena javne usluge bila formirana samo kroz količinu predanog otpada. Na taj način je Ustavni sud Republike Hrvatske zauzeo stav da je korisnik javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada dužan plaćati minimalnu javnu uslugu, neovisno o količini preuzetog otpada.

10.3. Dakle, cijena javne usluge prikupljanja i odvoza otpada nije formirana samo kroz količinu predanog i preuzetog otpada odnosno korisnik javne usluge ne snosi troškove gospodarenja otpadom isključivo prema stvarno predanim i preuzetim količinama otpada (Rev-186/2022 od 19. ožujka 2024, Rev-101/2023 od 14. veljače 2023.) već je u obvezi snositi i troškove gospodarenja otpadom u pogledu tzv. fiksnog dijela cijene odnosno cijenu obvezne minimalne javne usluge.

11. Budući da tužitelj tužbeni zahtjev za isplatom temelji na fiksnoj naknadi za odvoz komunalnog otpada odnosno cijeni obvezne minimalne javne usluge, prvostupanjski sud nije iznio razloge o odlučnim činjenicama vezanim za obvezu tuženika za plaćanje fiksne naknade obzirom plaćanje navedene naknade ne ovisi o činjenici je li tužitelj tuženiku izvršio uslugu. Naime, usluge koje tužitelj izvrši tuženiku na ime odvoza komunalnog otpada ulaze u tzv. varijabilni dio u kojem slučaju bi bila obveza tužitelja dokazati da je uslugu izvršio, ukoliko to tuženi osporava. No u konkretnom slučaju potraživanje tužitelja se ne odnosi na naplatu tzv. varijabilnog dijela nego samo na naplatu cijene obvezne minimalne javne usluge tzv. fiksnog dijela. Stoga su u navedenom dijelu osnovani žalbeni navodi tužitelja da prvostupanjska odluka nema razloga u odnosu na potraživanje tužitelja za plaćanjem minimalne javne usluge.

12. Slijedom navedenog, budući da zbog tog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjskog suda nije raspravljena osnovanost tužbenog zahtjeva na odgovarajući način, to je temeljem odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a pobijanu presudu suda prvog stupnja valjalo ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovno suđenje.

13. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom, a potom donijeti novu odluku koja će biti zakonito i valjano obrazložena i u kojoj će se očitovati u odnosu na potraživanje tužitelja koji se odnosi na cijenu obvezne minimalne javne usluge pri čemu će imati u vidu i istaknuti prigovor zastare od strane tuženika te će točno specificirati koji iznos tužitelja je obuhvaćen zastarom, a koji iznos nije obuhvaćen zastarom.

14. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP-a budući da odluka o troškovima žalbenog postupka ovisi o odluci o glavnoj stvari. Prilikom donošenja odluke o troškovima postupka prvostupanjski sud imat će u vidu vrijednost predmeta spora te broj bodova prema naznačenoj vrijednosti predmeta spora.

15. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 16. lipnja 2026.

Sudac

Ivica Raguž