Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž R-79/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: ĐB iz [adresa], OIB- [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Matiji Potočnjaku, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Potočnjak & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, Zagreb, Mirogojska c. 16, OIB-33392005961, zastupanog po punomoćnici Sanji Matić Majkovica, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-371/2024-13 od 27. lipnja 2025.g., u sjednici održanoj dana 16. lipnja 2026.g.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se, kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj: Pr-371/2024-13 od 27. lipnja 2025.g.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova povodom žalbe.

III Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova povodom žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je odlučeno:

″I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„1. Utvrđuje se da je tužitelj ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj] sa tuženikom Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar OIB: 33392005961 sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 12. prosinca 2023. Klasa: 112 -02/23-01/72, Urbroj: 251-758-07-7/1-23-105 za radno mjesto – voditelj odjela za tehničke poslove u službi za informatiku, sigurnost i tehničke poslove.

2. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka tuženika Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, OIB: 33392005961 Klasa: 120-01/24-01/1, Urbroj: 251- 758-07-11-24-36 od 8. veljače 2024. kojom tuženik raspoređuje tužitelja ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj] na radno mjesto – viši stručni savjetnik za tehničke poslove.

3. Utvrđuje se da radni odnos tužitelja ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj] kod tuženika Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, OIB: 33392005961 temeljem ugovora o radu od 12. prosinca 2023. Klasa: 112-02/23-01/72, Urbroj: 251758-07-7/1-23-105 na radnom mjestu – voditelj odjela za tehničke poslove u Službi za informatiku, sigurnost i tehničke poslove nije prestao.

4. Nalaže se tuženiku Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, OIB: 33392005961 da tužitelja ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj] vrati na radno mjesto – voditelj odjela za tehničke poslove u Službi za informatiku, sigurnost i tehničke poslove, odnosno ukoliko takvog radnog mjesta nema na drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 8 dana.

5. Nalaže se tuženiku Nastavni zavod za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar OIB: 33392005961 da tužitelju ĐB, OIB: [osobni identifikacijski broj] nadoknadi troškove ovog postupka, sve u roku od 8 dana.“

II Nalaže se tužitelju ĐB iz [adresa], [osobni identifikacijski broj] da tuženiku Nastavnom zavodu za javno zdravstvo Dr. Andrija Štampar, Zagreb, Mirogojska c. 16, OIB-33392005961 u roku od 15 dana naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 27. lipnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine. ″ 2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu prvostupanjsku odluku u cijelosti pobija tužitelj citirajući sve žalbene razloge iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 dalje: ZPP), sadržajno obrazlažući žalbene razloge pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava. Predlaže preinačiti prvostupanjsku presudu prihvaćanjem tužbenog zahtjeva i obvezivanjem tuženika na naknadu mu parničnih troškova, kao i troškova žalbenog postupka sa zakonskim zateznim kamatama.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja, podržava utvrđenja, zaključke i stavove suda prvoga stupnja, ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi presudu, kao i obvezati tužitelja na naknadu mu troška sastava odgovora na žalbu pri čemu naznačava samo osnov, ali ne i visinu zatraženog troška povodom pravnog lijeka.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz prvostupanjske presude i spisa predmeta proizlazi:

- da je su tužitelj i tuženik 12. prosinca 2023. sklopili Ugovor o radu 156/23;

- da je čl. 1. navedenog Ugovora o radu ugovoreno da je predmet istog radni odnos na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Viši stručni savjetnik za tehničke poslove u Službi za informatiku, sigurnost i tehničke poslove, s time da je Odlukom ravnatelja od 18. veljače 2020. tužitelj imenovan Voditeljem Odjela za tehničke poslove u Službi za informatiku, sigurnost i tehničke poslove;

- da je odredbom čl. 13. navedenog Ugovora o radu ugovoreno da se isti primjenjuje od 2. siječnja 2024. i traje neodređeno vrijeme za poslove radnog mjesta Viši stručni savjetnik za tehničke poslove, dok za obavljanje poslova Voditelj Odjela za tehničke poslove traje određeno vrijeme do 29. veljače 2024.,

- da je tužitelj prije sklapanja Ugovora o radu od 12. prosinca 2023. 11 godina radio kod tuženika, i to temeljem Ugovora o radu (br. 93/13) na određeno vrijeme sklopljenog 15. veljače 2013.g., na radnom mjestu Voditelja Odjela za opće poslove na vrijeme od 15. veljače 2013. do 14. veljače 2016.g.; zatim na poslovima Voditelja odjela za opće tehničke poslove (Dodatak 2. Ugovora o radu od 16. prosinca 2014.) , da bi potom temeljem Ugovora o radu od 10. veljače 2016.g. kod tuženika zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Viši stručni savjetnik u Službi za poslove potpore; nakon čega sa tuženikom dana 23. veljače 2016.g. sklapa Ugovor o radu opet na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Viši stručni savjetnik u Odjelu za opće tehničke poslove na temelju Ugovora o radu od 23. veljače 2016.; zatim slijedi sklapanje Ugovora o radu na neodređeno od 13. ožujka 2017., za isto radno mjesto Viši stručni savjetnik za opće tehničke poslove, s time da je u navedenim Ugovorima navedeno da je Odlukom ravnatelja od 22. veljače 2016. imenovan Voditeljem Odjela na određeno vrijeme do 29. veljače 2020., kao i na radnom mjestu Viši stručni savjetnik za opće tehničke poslove u Uredu ravnatelja na temelju Ugovora o radu od 19. veljače 2020., s time da iz navedenog Ugovora od 19. veljače 2020.g. proizlazi i da je Odlukom ravnatelja od 18. veljače 2020. imenovan Voditeljem Odjela na određeno vrijeme do 29. veljače 2024.,

- da je tuženik 6. veljače 2024. obavijestio tužitelja da mu s danom 29. veljače 2024. prestaje vrijediti Ugovor o radu br. 156/2023 sklopljen 12. prosinca 2023. te mu šalju ponudu promijenjenog Ugovora o radu (Ugovor o radu br. 11/24 na neodređeno vrijeme za poslove radnog mjesta Viši stručni savjetnik za tehničke poslove identično postojećem Ugovoru o radu br: 156/2023, s tim što u „ponuđenom“ ugovoru 11/24 nije obuhvaćeno radno mjesto Voditelja Odjela za opće tehničke poslove;

- da je prema odredbi čl. 18. Statuta tuženika Služba za informatiku, sigurnost i tehničke poslove je jedna od organizacijskih jedinica tuženika,

- da voditelje organizacijskih jedinica tuženika u skladu sa Statutom tuženika i njegovim Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta imenuje i razrješuje ravnatelj iz reda radnika te ustrojbene jedinice.

6. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da Ugovor o radu br: 156/2023, temeljem kojeg je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme za poslove redovnog radnog mjesta Viši stručni savjetnik za tehničke poslove, mješoviti ugovor o radu jer je čl. 13. toga Ugovora određeno trajanje mu mandata na radnom mjestu Voditelj odjel za tehničke poslove, i to do 29. veljače 2024.g., nakon kojeg vremena ostaje u radnom odnosu na neodređeno vrijeme za poslove redovnog radnog mjesta Viši stručni savjetnik za tehničke poslove.

7. Naime, sukladno čl. 34. Zakona o ustanovama (Narodne novine br. 76/1993, 29/1997, 47/1999, 35/2008, 127/2019, 151/2022) unutarnje ustrojstvo ustanove se uređuje statutom ustanove sukladno zakonu i aktu o osnivanju, s tim što ustrojstvena jedinica Služba za informatiku, sigurnost i tehničke poslove (čl. 18. Statuta tuženika) ne spada u ustrojstvo definirano i određeno čl. 36. -50. Zakona o ustanovama, već u organizacijsku jedinicu, a kako to proizlazi i iz čl. 6. Pravilnika o organizaciji tuženika.

7.1. Ustrojstvene jedinice (i tijela) su određene zakonom, u konkretnom slučaju odredbama Glave V. Zakona o ustanovama, dok su organizacijske jedinice određene podzakonskim propisima, u konkretnom slučaju čl. 6. Pravilnika sukladno čl. 56. st.2. Statuta, a kako to propisuje čl. 98. st.2. Zakona o ustanovama. Zakon o ustanovama poznaje jedino stručnog voditelja (ne i voditelja odjela), kojeg stručnog voditelja sukladno čl. 47. Zakona o ustanovama imenuje i razrješava upravno vijeće ustanove po prethodno pribavljenom mišljenju stručnog vijeća ako zakonom, aktom o osnivanju ili statutom nije drugačije određeno, dok se prema čl. 48. Zakona o ustanovama na imenovanje i razrješenje stručnog voditelja primjenjuju odredbe toga Zakona o imenovanju i razrješenju ravnatelja ako statutom sukladno zakonu i aktu o osnivanju nije drugačije određeno, a o čemu potonjem nije riječ u ovom slučaju jer voditelj organizacijske jedinice tuženika nije stručni voditelj tuženika u smislu naprijed citiranih odredbi.

7.2. Čl. 19. st.2. Statuta tuženika je propisano da svaka organizacijska jedinica ima voditelje koje imenuje ravnatelj, dok je čl. 35. Pravilnika o organizaciji određeno da voditelje službi/odjela imenuje ravnatelj na mandatno razdoblje od četiri godine.

8. Stoga, kako iz naprijed navedenog proizlazi da je tužitelj Odlukama raspoređen na mandatno radno mjesto organizacijske, a ne ustrojstvene jedinice, po isteku kojeg mandata ostaje na radnom mjestu za koje ima sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, neosnovano tužitelj u odnosu na radno mjesto voditelj odjela za tehničke poslove u službi za informatiku, sigurnost i tehničke poslove inzistira na primijeni čl. 12. st.1. i 4., te čl. 10. ZR-a. I po shvaćanju ovog suda (izdvojeni) položaj tužitelja (reguliran posebnim Pravilnikom) iako predstavlja jedno od radnih mjesta, njegovo obilježje nije samo radno, već je riječ o mandatnom odnosu koji je reguliran i Zakonom o obveznim odnosima (čl. 8. st. 4. ZR-a), pa obzirom na sadržaj Ugovor o radu br. 156/2023, prema kojem je tužitelj u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova viši stručni savjetnik za tehničke poslove, a do 29. veljače 2024.g. za obavljanje poslova voditelja odjela za tehničke poslove, na koje mjesto je raspoređen Odlukom ravnatelja od 18. 02. 2020.g. na vrijeme od četiri godine koja odluka se sukladno t. II primjenjuje od 01. 03. 2020. i traje do 29. veljače 2024.

9. Budući je tužitelj u radnom odnosu na neodređeno vrijeme temeljem Ugovora o radu br. 156/2023 za obavljanje poslova viši stručni savjetnik za tehničke poslove, to mu je sukladno naprijed navedenoj Odluci ravnatelja od 18. 02. 2020.g. i čl. 13. važećeg Ugovora o radu 156/2023, obzirom na prirodu radnog mjesta voditelja odjela za tehničke poslove u službi za informatiku, sigurnost i tehničke poslove, mandat za obavljanje istog prestao, te ostaje u radnom odnosu na radnom mjestu višeg stručnog savjetnika za tehničke poslove za obavljanje na neodređeno vrijeme, za koje je ugovor i sklopio.

10. Obzirom na navedeno, te na činjenicu da se radi o mandatnom radnom mjestu organizacijske, a ne ustrojstvene jedinice, neosnovani su žalbeni navodi da je Statut tuženika protivan Ustavu i zakonima koji uređuju radnopravni odnos, pa da bi na konkretan slučaj valjalo primijeniti odredbe čl. 12. st. 10. Zakona o radu.

11. Nadalje, Odluka od 24. veljače 2024.g. utvrđenje nedopuštenosti koje tužitelj traži, nije nedopuštena jer je rezultat postupanja tuženika sukladno čl. 35. Pravilnika o organizaciji tuženika, a prema kojoj voditelj koji je prije sklapanja ugovora za obavljanje poslova voditelja službe bio u radnom odnosu u ustanovi temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme, po isteku ugovora za obavljanje poslova voditelja ostvaruje prava iz radnog odnosa temeljem ugovora o radu sklopljenog na neodređeno vrijeme.

12. Što se tiče ponude tuženika od 06. veljače 2024.g., ona po svojoj prirodi nije otkaz ugovora o radu koji tužitelj ima sklopljen sa tuženikom na neodređeno vrijeme za radno mjesto višeg stručnog savjetnika, nego samo obavijest o isteku dijela Ugovora o radu za mandatno radno mjesto sukladno čl. 13. Ugovora o radu 156/23 (str. 7. spisa), pa poslodavac nije niti bi bio dužan provesti proceduru otkazivanja propisanu odredbama za slučaj kada ugovor o radu prestaje otkazom.

12. 1. Da je tomu tako proizlazi i iz Ponude jer se u istoj ne spominju termini koji su svojstveni bilo izvanrednom bilo redovnom otkazu, niti spominju rokovi koji bi za posljedicu prestanak ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

13. Kako se ne radi o opozivu već isteku trajanja mandatnog razdoblja (radni odnos tužitelja za radno mjesto za koje sklopio Ugovoru o radu br. 156/2023 na neodređeno vrijeme, nije prestao), to je temeljem čl. 124. st.1. ZR-a neosnovan zahtjev tužitelja za vraćanje na to mandatno radno mjesto ili drugo odgovarajuće radno mjesto.

14. Radi navedenog, a kako su neosnovani žalbeni navodi, te kako ovaj sud ne nalazi da bi bila počinjena koja od bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st.2. ZPP-a), temeljem čl. 368. st.1. ZPP-a je valjalo odlučiti kao u t. I izreke ove presude, s tim što prvostupanjsku odluku o troškovima postupka, ovaj sud nije posebno ispitivao jer tužitelj u žalbi ne navodi konkretne povrede i propuste prvostupanjskog suda, a ovaj sud ne pazi po službenoj dužnosti na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

15. Temeljem čl. 166. st.1. ZPP-a, t. II i III je odlučeno o zahtjevima stranaka tužitelja za naknadu troškova povodom žalbe.

15.1. Zahtjev tužitelja je neosnovan iz razloga što isti sa žalbom u cijelosti nije uspio, pa nema osnova za dosuđivanjem mu istog u smislu odredbe čl. 154. st.1. ZPP - a, dok je tuženikov neosnovan kako iz razloga što nije bio potreban za vođenje parnice jer u žalbi ponavlja navode iznesene tijekom prvostupanjskog postupka (čl. 155. ZPP- a), tako i iz razloga što nije postavljen određeno (po osnovu i visini) kako to zahtijeva odredba čl. 164. st.2. ZPP-a).

U Šibeniku, 16. lipnja 2026.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić