Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-183/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: CM, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], kuju zastupa punomoćnik Ranko Zatezalo odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika: Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, 10000 Zagreb, koju zastupaju punomoćnici, odvjetnici u OD Kallay & partneri d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Đakovu broj P-676/2023-18 od 30. prosinca 2025.g., u sjednici održanoj dana 16. lipnja 2026.g.

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I Djelomično se odbija žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuju t. I i V izreke presude Općinskog suda u Đakovu broj P-676/2023-18 od 30. prosinca 2025.g.

II Djelomično se uvažava žalba tužene, ukidaju se t. II i III izreke presude Općinskog suda u Đakovu broj P-676/2023-18 od 30. prosinca 2025.g., i u tom dijelu predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

III O troškovima povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je: prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnosti odredbi čl. 2. i 7. Ugovora o kreditu br. 528-50-3596976 sklopljenog dana 04.08.2006. godine, između tužiteljice kao korisnika kredita i tužene kao kreditora (dalje: Ugovor), u dijelu kojim je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva na osnovu jednostrane odluke banke, kao i dijelu kojim je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak (t. I izreke); prihvaćen restitucijski zahtjev tužene s osnova ništenosti odredbi o valuti otplate anuiteta za koju je vezana glavnica švicarski franak, u iznosu od 2.019,84 EUR- a sa zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne mjesečne iznose pretplata u razdoblju od 31.10. 2008. do 31. 08. 2013. g. (t. II izreke); tužena obvezana na naknadu parničnih troškova tužiteljici u iznosu od 1.585,17 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja presude (t. III izreke); odbijen restitucijski zahtjev tužiteljice na isplatu iznosa od 384,21 EUR-a s osnova ništetnosti odredbi Ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom kreditora, sa zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos pretplate u razdoblju od 30.11. 2007. do 31. 08. 2013.g. (t. IV izreke); te je t. V izreke presude utvrđeno da ne postoji tražbina tužene istaknuta radi prebijanja u iznosu od 84,66 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom citiranu presudu pobija tužena, uvodno citirajući žalbene razloge iz čl. 353. st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 dalje: ZPP), uopćeno navodeći da ju pobija u cijelosti, ali sadržajno žalbenim navodima obrazlaže razloge pobijanja t. I, II, IV izreke iste. U žalbi osporava pravni interes tužiteljice za vođenje parnice na utvrđenje ništetnosti predmetnih odredbi Ugovora, a posebice u odnosu na čl. 2. Ugovora jer da je njezin zahtjev za isplatu s osnova ništetnosti te odredbe Ugovora odbijen, čime da je prvostupanjski sud počinio povredu iz čl. 354. st.1. u svezi s čl. 288. st.2. ZPP -a. Osim toga, u odnosu na odluku iz t. II izreke ističe bitnu povredu iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a jer da zbroj pojedinačnih iznosa iz t. II ne odgovara ukupnom dosuđenom iznosu. U odnosu na t. I izreke ističe žalbeni razlog pogrešne primijene materijalnog prava koji da je posljedica pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao što sadržajno ističe i povredu iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a jer da taj dio pobijane prvostupanjske presude ne sadrži razloge o odlučnoj činjenici pojedinačnog pregovaranja, odnosno na čemu prvostupanjski sud temelji taj svoj zaključak da se nije pojedinačno pregovaralo, koja povreda da je na isti način počinjena i u odnosu na utvrđenje statusa tužiteljice kao potrošača, a u cilju dokazivanja suprotnog da je predložio dokaze koje sud nije izveo, a koji su po svojoj prirodi takovi da ih sama tužena ne može pribaviti. Drži da se prvostupanjski sud neosnovano poziva na : Direktivu Vijeća 93/13/EZ jer da je Ugovor sklopljen prije pristupanja Republike Hrvatske Uniji; na čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 41/2014, dalje: ZZP/14) jer je Ugovor sklopljen prije stupanja na snagu ZZP/14, i to za važenja Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br: 96/03, dalje: ZZP/03), a obzirom na koju činjenicu vremena sklapanja Ugovora i zakona koji se na isti primjenjuje da nije moguće ni pozivanje utvrđenja iz presuda donesenih u postupcima kolektivne zaštite potrošača. Ujedno, osporava i u prvostupanjskoj presudi izraženo stajalište o neosnovanosti njezinog prigovora zastare. Žalbenim navodima spori i tijek zateznih kamata jer da se tužena nikako ne može smatrati nepoštenim stjecateljem, koji dio prvostupanjske odluke da nije ni obrazložen, pa da je time počinjena i bitna povreda iz čl. 354. st.2. t. 11. ZPP-a, a osim toga tužiteljica da bi eventualno imala pravo na zatezne kamate od dana podnošenja tužbe, a nikako od dana dospijeća svakom pojedinačnog iznosa budući da nije dokazala da je tužena nepošteni stjecatelj.

2.1. Nepravilnost i nezakonitost odluke o parničnom trošku nalazi u tome što da je sud tužiteljici u cijelosti priznao trošak vještačenja iako da je odbio dio njezinog zahtjeva na isplatu po osnovi promjenjive kamatne stope.

3. Predlaže uvažavanjem njezine žalbe u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice i obvezati je na naknadu joj troškova, odnosno ukidanje presude i rješenja o trošku i vraćanje prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Zahtjeva i troškove povodom žalbe.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Obzirom na sadržaj žalbe (općenito se navodi da se pobija u cijelosti, a obrazlažu se razlozi pobijanja t. I, II i III (uz podržavanje razloga t. IV odbijanja dijela zahtjeva tužiteljice) primjenom čl. 365. st.1. ZPP-a uzeo da se presuda pobija u dijelu u kojemu stranka nije uspjela u sporu (t. I, II, III i V izreke prvostupanjske odluke) 7. Tužena neosnovano u žalbi navodi da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje tužbe radi utvrđenja ništetnosti spornih odredbi ugovora o kreditu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Postojanje pravnog interesa za podnošenje tužbe s deklaratornim zahtjevom se cijeni prema okolnostima svakog konkretnog slučaja, a određena osoba ima pravni interes za podnošenje deklaratorne tužbe ako od ishoda sudskog postupka očekuje određenu konkretnu pravnu korist. Tužitelj ica ima pravni interes za utvrđenjem ništetnima odredbi Ugovora kojima je ugovorena promjenjiva kamata stopa i valutna klauzula, jer u slučaju utvrđenja ništetnima predmetnih odredbi Ugovora o kreditu, tužiteljica u smislu odredbe čl. 323. ZOO ima pravo na povrat onoga iznosa koji je preplatila temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Pravni interes tužiteljice postoji neovisno od toga što je sud odbio dio tužbenog zahtjeva za isplatom preplaćenog iznosa zbog ugovorene promjenjive kamatne stope, jer je za to potraživanje nastupila zastara.

8. Iz pobijane presude i spisa predmeta proizlazi:

- da je tužiteljica kao korisnik kredita sa tuženom kao kreditorom dana 04. kolovoza 2006.g. sklopila Ugovor;

- temeljem Ugovora tužiteljici da je tužena na raspolaganje stavila iznos od 16.415,71 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene na dan korištenja kredita;

- da se radi o namjenskom kreditu za kupnju osobnog vozila za vlastite potrebe tužiteljice koja je danas kao i u vrijeme sklapanja ugovora bila umirovljenica;

- da se radi o tipiziranom ugovoru po unaprijed pripremljenom od strane tužene;

- automobil da je tužiteljici bio neophodan jer živi na selu i da ga je koristila isključivo za osobne potrebe;

- u banci da je nitko nije upozorio na rizike kredita u valuti CHF, već da su joj sugerirali kredit u valuti CHF kao dugogodišnjem klijentu sa malom invalidskom mirovinom, te isključili mogućnost kredita u tada domaćoj valuti i EUR-ima;

- da tužiteljici nitko u banci nije pojasnio parametre promijene visine kamate;

- čl. 7. Ugovora da je određeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim obrocima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene za CHF važećim na dan dospijeća (zadnji dan u mjesecu);

- rok povrata kredita prema Ugovoru da je 84 mjeseca (sedam godina);

- kredit da je u cijelosti otplaćen 31. kolovoza 2013.;

- da je prema nalazu i mišljenju vještaka (izračun kojega stranke nisu osporavale, a tuženik isticao prigovore pravne naravi) nakon sklapanja Ugovora o kreditu dolazilo do promjene tečaja CHF, pri čemu je istovremeno mijenjan anuitet kredita u odnosu na početni, tako da je tužiteljica, iako je tijekom otplate kredita po osnovi ugovorne odredbe kojom ugovorena valutna klauzula se stvorila i tzv. negativna razlika (kada je tečaj bio manji od početnog), uslijed koje ugovorne odredbe je otplatila viši iznos u odnosu na tečaj koji je vrijedio na dan korištenja kredita i stvarno plaćeni tijekom razdoblja otplate kredita;

- da se tužiteljica u tužbi pozvala na utvrđenja suda u postupcima za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, koji su pravomoćno okončani presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., u kojem je tvrđeno da je između ostalih banaka i tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli u CHF, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

9. Stoga, utvrđujući da tužena, glede sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nije postupila drugačije nego što je to bilo predmet raspravljanja i dokazivanja u navedenom kolektivnom postupku, prvostupanjski sud zaključuje da se o spornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo po prirodi stvari jer je unesena u Ugovor prema unaprijed formuliranom sadržaju od strane tužene, čime je tužena prouzročila znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao potrošača, slijedom čega ocjenjuje da je u ovom postupku sud vezan naprijed navedenim utvrđenjima suda iz pravomoćne presude proizišle iz kolektivnog postupka za zaštitu prava i interesa potrošača prema odredbi čl. 502. a st. 1. i čl. 502. c ZPP, te prihvaća tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti spornih odredbi Ugovora.

10. Neosnovano tužena u žalbi ističe prigovore - da je prvostupanjski sud nepotpuno utvrdio činjenično stanje budući je na apstraktnoj i općenitoj razini utvrdio ništetnost ugovornih odredbi navodeći kratko i paušalno utvrđenje iz navedenog kolektivnog spora, jer nije svaka odredba o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi unaprijed protivna načelu savjesnosti i poštenja, te da tužiteljica nije dokazala da je Ugovor sklopila u statusu potrošača.

11. Suprotno žalbenim prigovorima sud prvoga stupnja je provođenjem dokaznog postupka utvrdio naprijed navedene odlučne činjenice, čime nije automatizmom primijenio utvrđenja suda iz kolektivnog postupka radi zaštite prava i interesa potrošača, te je pravilno postupio kada nije od Porezne uprave pribavio podatak je li tužiteljica objekt financiran Ugovorom unijela u imovinu/obrt društva odnosno koristila kakva prava u kontekstu poreznih propisa, očigledno time jer se tim dokazom ne bi utvrdilo ništa drugo u odnosu na ono što proizlazi iz samog Ugovora i iskaza tužiteljice koji tužena, kako proizlazi iz spisa nije osporavala. Osim toga, iz stanja spisa proizlazi da na zadnjem ročištu na kojem zaključena glavna rasprava tužena nije iskazala ustrajavanje na izvođenju tih dokaza već je, pošto sud na nedvojben način dao do znanja da slijedi zaključenje raspravljanja u spis priložila samo pisani zahtjev za naknadu parničnih troškova. U takvim je okolnostima pravilna ocjena prvostupanjskog suda da je tužiteljica (korisnica invalidske mirovine) Ugovor sklopila kao fizička osoba za kupnju osobnog vozila za osobne potrebe.

12. Kraj tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjsk i sud je pravilno ocijenio da su sporne odredba Ugovora ništetne u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom tužene, u smislu odredbi čl. 81. st. 1. i 2., čl. 84. i čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03 i dr. – dalje ZZP) te čl. 322. st. 1. u vezi čl. 324. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41708, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje; ZOO).

13. Nadalje, prvostupanjski sud je, suprotno žalbenim prigovorima, pravilno zaključio da su pravni učinci odluka sudova po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezujući za ostale sudove u postupku kojeg potrošač pokrene po pojedinačnom restitucijskom zahtjevu. Tome treba dodati u odnosu na vezanost suda učincima pravomoćne presude iz kolektivnog spora, da je odredbom čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 41/14, dalje: ZZP/14) koji je bio na snazi u vrijeme pokretanja ovog postupka (čl. 146. ZZP/14), propisano da odluke sudova donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača iz čl. 106. st. 1. tog Zakona, u smislu postojanja povrede propisa o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi naknade štete koja je mu je uzrokovana postupanjem tuženika, imajući pri tome u vidu i izričitu odredbu čl. 502.c. ZPP.12 14. Ispravna je i odluka iz t. V pobijane presude jer je predmet ovoga spora povrat iznosa za koje se tužena u smislu odredbe čl. 1111. ZOO neosnovano obogatila kada je dio imovine tužiteljice prešao u njezinu imovinu na temelju predmetnih ništetnih odredbi Ugovora koje uzrokuju značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužiteljice, a zakonska pravila vraćanja stečenog bez osnove (čl. 1112. do čl. 1120. ZOO) ne predviđaju nikakva uzajamna vraćanja, niti je to po prirodi stvari moguće pored činjenice da nikakva imovina tužene nije prešla u imovinu tužiteljice.

15. Međutim, odlučujući o dijelu zahtjeva tužiteljice na isplatu više plaćenih iznosa temeljem ništetne odredbe Ugovora kojom određeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim obrocima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju tužene za CHF važećim na dan dospijeća (zadnji dan u mjesecu); iako ovaj sud drži da je prvostupanjski sud pravilno odbio prigovor zastare i pravilno odredio tijek zateznih kamata; isti je počinio bitnu povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje tužena u žalbi. Ista se sastoji u tome što je izreka pobijane presude proturječna sama sebi.

16. Naime, tužena u žalbi, između ostaloga, ističe da zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa, unutar ukupno dosuđenog iznosa, nije jednak dosuđenom iznosu pod stavkom II. izreke pobijane presude.

17. Ocjenjujući žalbene navode tužene ovaj sud je utvrdio da je u donošenju pobijane presude pod stavkom II. izreke počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, budući da postoji proturječnost u izreci presude jer je prvostupanjski sud tuženoj naložio isplatiti tužiteljici iznos od 2.019,84 EUR-a, a pojedinačno navedeni iznosi daju zbroj od 2.020,20 EUR-a.

18. Slijedom svega naprijed navedenog, a kako su u odnosu na t. I izreke prvostupanjske presude, neosnovani žalbeni navodi, te kako ovaj sud ne nalazi da je počinjena ijedna od bitnih povreda postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st.2. ZPP-a), kako u odnosu na t. I izreke, tako i u odnosu na t. V izreke prvostupanjske presude, te kako je odlučujući o tim dijelovima zahtjeva prvostupanjski sud pravilno primijenio i materijalno pravo, to je temeljem čl. 368. st.1. ZPP-a, odlučeno kao u t. I izreke ove odluke, dok je glede t. II izreke pobijane presude, budući se ostvario istaknuti žalbeni razlog iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP -a, temeljem čl. 369. st.1. ZPP-a odlučeno kao u t. II izreke ove odluke, posljedično čemu je, a kako uslijed djelomičnog ukidanja nije poznat uspjeh stranaka u parnici, ukinuta i odluka o troškovima postupka.

19. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ispraviti nedostatke na koje mu je ukazano ovim rješenjem, vodeći pri tome računa da zbroj pojedinačnih mjesečnih iznosa mora odgovarati ukupnom iznosu utvrđene preplate, sve kako bi mogao donijeti pravilnu i na zakonu osnovanu odluku.

20. Odluka iz t. 3. se temelji na odredbi čl. 166. st.2. i 3. ZPP-a.

21. U žalbom ne pobijanom dijelu (t. IV izreke) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Šibeniku, 16. lipnja 2026.g.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić