Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž -290/2026-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, po sucu toga suda Ani Jeleč-Pecirep sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatska radio televizija, OIB 68419124305, Zagreb, Prisavlje 3, kojeg po punomoći zastupa Maja Čuljak odvjetnica u Zagrebu, Medulićeva 31, protiv tuženika JR, OIB [osobni identifikacijski broj], nepoznatog boravišta, radi izdavanja platnog naloga, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Pl-206/2026- 2 od 24. veljače 2026., dana 16. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja, ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj Pl-206/2026-2 od 24. veljače 2026. i predmet vraća tom sudu na daljnji postupak.

II. Odluka o troškovima postupka povodom žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem odbačena je tužba za izdavanje platnog naloga, prethodno prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave.

2. Navedeno rješenje žalbom pobija tužitelji zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP). Predlaže ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu, drugom sucu na ponovan postupak. Zahtijeva troškove sastava žalbe i sudske pristojbe žalbe u ukupnom iznosu od 101,54 EUR.

3. Žalba je osnovana.

4. U pravu je tužitelj kada prvostupanjsko rješenje pobija zbog žalbenog razloga pogrešne primjene odredbe članka 16. stavak 3. ZPP u vezi članka 46. stavka 2. Zakona o međunarodnom privatnom pravu (Narodne novine broj 101/17-dalje: ZMPP).

5. Iz podataka predmeta proizlazi:

- da je kao tuženik, povodom tužbe za izdavanje platnog naloga u smislu članka 446. stavak 3. ZPP, označena osoba s boravištem u [adresa], što je nesporno na području mjesne nadležnosti prvostupanjskog suda,

- da je tuženik u poslovnim knjigama tužitelja evidentiran kao vlasnik i posjednik televizijskog prijamnika,

- da nije platio pristojbu od po 10,60 eura za svaki mjesec koja je dospijevala na naplatu 20-og u mjesecu za tekući mjesec u razdoblju od siječnja 2025. do listopada 2025., u ukupnom iznosu glavnice od 106,20 EUR,

- da je tužitelj naveo da pristojbu protivno svojoj obvezi nije platio, zbog čega predlaže izdavanje platnog naloga u tom iznosu zajedno sa zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, temeljem okolnosti da je javni bilježnik povodom ranijeg prijedloga za ovrhu radi naplate tog iznosa općenito na imovini ovršenika, uvidom u podatke OIB sustava utvrdio da je tuženik strani državljanin , s prebivalištem u [adresa], te je prijedlog dostavio prvostupanjskom sudu u smislu članka 281. stavak 6. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, dalje: OZ).

6. Prvostupanjski sud, bez prethodnog pokušaja dostave tužbe tuženiku na naprijed naznačenu adresu boravišta, vrši uvid u podatke Jedinstvenog registra osoba utvrđujući da je prema istima tuženik odjavio boravište s navedene adrese, pa smatrajući da je riječ o sporu trgovca protiv potrošača iz potrošačkog ugovora protiv stranog državljanina koji nema domicil u RH, odbacuje tužbu zbog apsolutne nenadležnosti u smislu članka 16. stavak 3. ZPP, ocjenjujući nenadležnost primjenom odredbe članka 46. stavak 1. i 2. ZMPP u vezi članka 1. i 6. Uredbe EU br. 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti , priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (preinačena) (SL. L. 351, 20.12.2012. – dalje: Uredba), smatrajući da se Uredba odnosi i na situacije kada tuženik kao potrošač ima u smislu iste domicil u državi koja nije članica Europske unije imajući u vidu da trgovac ne može takva potrošača tužiti sudu svog domicila.

7. Naime, odredba članka 6. stavak 1. Uredbe propisuje da ako tuženik nema domicil u državi članici, nadležnost sudova države članice se, u skladu s člankom 18. stavak 1. i člankom 21. stavak 2. i člancima 24. i 25. utvrđuje pravom države članice, dok članak 18. stavak 1. Uredbe propisuje nadležnost za sporove iz potrošačkih ugovora.

8. Prema odredbi članka 46. stavak 2. ZMPP nadležnost suda RH određuje se primjenom odredbi odjeljka 2. i 3. poglavlja II. Uredbe i kada tuženik ima, u smislu te Uredbe, prebivalište u državi koja nije članica Europske unije. Č lanak 6. stavak 1. Uredbe propisuje da ako tuženik nema domicil u državi članici, nadležnost sudova države članice se, u skladu s člankom 18. stavak 1. i člankom 21. stavak 2. i člancima 24. i 25. utvrđuje pravom države članice. Članak 7. točka 1 (b) al. 2. Uredbe propisuje da osoba s domicilom u državi članci može biti tužena u drugoj državi članici u slučaju pružanja usluga, u mjestu u državi članici u kojoj su usluge pružene ili trebale biti pružene sukladno ugovoru.

9. Protivno ocjeni prvostupanjskog suda, a kako to tužiteljica osnovano ističe u žalbi, u ovom postupku riječ je o zahtjevu za isplatu po osnovi zakonske obveze plaćanja mjesečne pristojbe propisane člankom 34. stavak 1. Zakona o Hrvatskoj radio televiziji (Narodne novine broj 137/10, 76/12, 78/16, 46/17, 73/17, 94/18, 114/22,dalje: ZHRT) prema kojoj svatko tko ima u vlasništvu ili posjedu radijski i televizijski prijamnik odnosno drugi uređaj za prijam radijskog ili audiovizualnog programa na području Republike Hrvatske koje je pokriveno prijenosnim signalom, dužan je tužitelju plaćati mjesečnu pristojbu, utvrđenu člankom 35. stavak 2. ovoga Zakona, osim ako tim Zakonom nije drugačije određeno.

10. Kako se radi o zakonskoj obvezi plaćanja utužene pristojbe, time suprotno ocjeni prvostupanjskog suda, tuženik u ovom postupku nema status potrošača u smislu članka 1. u vezi članka 4. točka 21. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 19/22, 59/23, dalje: ZZP) niti tužitelj ima status trgovca u smislu članka 4. točka 34. ZZP u vezi ocjene nenadležnosti prvostupanjskog suda u smislu članka 18. stavak 1. u vezi članka 6. stavak 1. Uredbe.

11. Stoga je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio pravnu narav utužene obveze, ispustivši iz vida da se u ovom postupku ne radi o sporu iz potrošačkog ugovora, već o zakonskoj obvezi plaćanja za pružene javne radiodifuzijske usluge tužitelja u smislu članka 1. stavka 3. ZHRT, očigledno u nekretnini na području mjesne nadležnosti prvostupanjskog suda u kojoj je tuženik posjedovao tv prijamnik primajući navedenu javnu uslugu tužitelja. Time je zbog pogrešnog pravnog pristupa prvostupanjski sud zanemario svoju sudsku nadležnost u ovom predmetu u smislu naprijed navedenog članka 7. točka 1 (b) al. 2. Uredbe u vezi članka 46. stavka 2. ZMPP.

12. Slijedom toga, jer je ostvaren je žalbeni razlog pogrešne primjene naprijed navedenih zakonskih odredbi, na temelju kojih je prvostupanjski sud odbacio predmetnu tužbu, uvažavanjem osnovane žalbe tužitelja, valjalo je ukinuti prvostupanjsko rješenje, te temeljem članka 380. točka 3. ZPP riješiti kao u točki I. izreke.

13. Odluka o troškovima žalbenog postupka iz točke II. izreke temelji se na odredbi članka 166. stavak 3. ZPP, pa kako za sada nije izvjestan konačan uspjeh u postupku od čega ovisi obveza naknade troškova postupka (članak 154. stavak 1. ZPP), o troškovima žalbenog postupka odlučiti će prvostupanjski sud u konačnoj odluci.

U Šibeniku, 16. lipnja 2026.

S U D A C

Ana Jeleč-Pecirep