Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž Ob-24/2026 -2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A I R J E Š E NJ E

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca Maje Skorić, kao predsjednice vijeća, Marte Plančić, kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Ivane Čačić Brčić, kao članice vijeća, pravnoj stvari tužiteljice:

CĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu Volić, Ružička&Cabadaj Cafuta d.o.o. sa sjedištem u [adresa], protiv tuženika: TĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Radomir Borotić i Darko Novačić sa sjedištem u [adresa], uz sudjelovanje mlt. djece JĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po posebnom skrbniku EĆ, dipl. iur., iz Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Virovitica, radi razvoda braka, roditeljske skrbi, i uzdržavanja, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-131/2025-30 od dana 11. veljače 2026.g., u sjednici održanoj dana 16. lipnja 2026.g.

p r e s u d i o i r i j e š i o j e

I Žalba tuženika djelomično se uvažava, a djelomično se odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog suda u Bjelovaru broj P Ob-131/2025-30 od dana 11. veljače 2026.g:

- potvrđuje u pobijanom dijelu t. II izreke kojim odlučeno da će tužiteljica u odnosu na zajedničku mlt. djecu stranaka samostalno odlučivati o svim pitanjima o zdravlju, obrazovanju, promijeni prebivališta i boravišta i izradi i podizanju dokumenata;

- ukida u t. III, IV i V i u tom dijelu vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II O troškovima postupka u povodu pravnog lijeka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Izreka prvostupanjske presude glasi:

″ I Razvodi se brak zaključen dana 29. rujna 2018. godine u Zagrebu upisan u maticu vjenčanih matičnog područja Maksimir za 2018. godinu pod rednim brojem 00281 između tužiteljice CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II mlljt. JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2021. i mlljt. ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2018., stanovat će sa svojom majkom i zz ŽĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i imati će prijavljeno prebivalište na adresi u [adresa], dok će roditeljska skrb nad zajedničkom maloljetnom djecom biti zajednička, s time da će majka, odnosno tužiteljica samostalno odlučivati o svim pitanjima o zdravlju, obrazovanju, promjeni prebivališta i boravišta i izradi i podizanju dokumenata.

III Osobni odnosi maloljetne djece sa ocem odnosno tuženikom, za vrijeme izdržavanja kazne zatvora oca – tuženika odvijati će se u Kaznionici u Požegi ili drugom zatvoru ili kaznionici u koju bi eventualno tuženik bio premješten i to sukladno kućnom redu i dnevnom rasporedu Kaznionice te dogovoru između tužiteljice i tuženika, te putem telefonskih i video poziva, u skladu sa pravilima i mogućnostima zatvorske ustanove, te emocionalne spremnosti djece, a sve pod uvjetom da otac – tuženik redovito sudjeluje u obveznom liječenju od ovisnosti, a po izlasku tuženika iz Kaznionice isti će se održavati jednom tjedno u trajanju od dva sata po rasporedu koji će složiti Obiteljski centar u Obiteljskom centru pod nadzorom stručne osobe u trajanju od 6 mjeseci.

IV Nalaže se tuženiku UĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da za uzdržavanje mlljt. JĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2021. doprinosi iznos od 224,00 EUR mjesečno te za mlljt. ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođen **.**.2018. iznos od 264,00 EUR mjesečno, a sve to počam od dana podnošenja tužbe 3. travnja 2025. pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti, s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude, a buduće do svakog 5-tog u mjesecu za tekući mjesec, zajedno sa zateznom kamatom po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, i to na račun majke i zz, odnosno tužiteljice CĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], sve u roku 15 dana.

V Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 EUR, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 11.veljače 2026.

– kao od dana donošenja presude, po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, pa sve do isplate, sve u roku 15 dana. ″

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom t. II, III, IV i V, navedene presude pobija tuženik iz svih razloga propisanih odredbom čl. 353. st.1. t.1. -3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023 i 146/2025 dalje: ZPP), te uopćeno navodi da su u postupku počinjene bitne povrede citirajući sadržaj odredbe čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, koju konkretizira samo u odnosu na odluku o ostvarivanju osobnih odnosa (tvrdi da ju prvostupanjski sud nije obrazložio), kao i u odnosu na odluku prvostupanjskog suda o visini određene mu obveze doprinosa uzdržavanju djece u odnosu na koju sadržajno konkretizira i povredu iz čl. 354. st.1. u svezi s čl. 8. ZPP-a, s tim što i formalno i sadržajno ukazuje na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i posljedično pogrešne primijene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud uvažavanjem njegove žalbe preinači istu u odnosu na točku II. na način da odredi da roditelji zajednički odlučuju o bitnim pitanjima ili da se mjera samostalnog odlučivanja vremenski ograniči na trajanje izdržavanja kazne, u odnosu na točku III na način da se osobni odnosi prošire u skladu s pravilima kaznionice, bez automatskog nadzora nakon izlaska iz zatvora, u odnosu na točku IV. na način da se odredi uzdržavanje mlt. JĆ i mlt. ŠĆ u visini 50% minimalnog iznosa i u odnosu na točku V. na način da se odredi da svaka strana snosi svoje troškove postupka. Podredno, da drugostupanjski sud usvoji žalbu tuženika u cijelosti i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. U odgovoru na žalbu tužiteljica predlaže da se žalba tuženika odbije kao neosnovana i u pobijanom dijelu potvrdi presuda suda prvog stupnja.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Dio t. II izreke prvostupanjske presude kojim mu ograničeno ostvarivanje roditeljske skrbi nad zajedničkom djecom stranaka, tuženik sadržajno pobija zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da prvostupanjski sud nije utvrdio da on predstavlja trajnu i potpunu nesposobnost sudjelovanja u zajedničkom odlučivanju, niti da bi zajedničko odlučivanje bilo protivno interesu djece, a niti da je razmotrio neku blažu mjeru (npr. obvezu konzultiranja).

6. Odredbom čl. 105. st. 1. Obiteljskog zakona propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom dijelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Odredbom čl. 99. st. 3. Obiteljskog zakona propisano je da jedan roditelj samostalno zastupa dijete u onim područjima roditeljske skrbi u kojima je drugi roditelj prema odredbama ovoga Zakona ili na temelju odluke suda ograničen.

7. Suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupnja je i po stavu ovoga suda pravilno zaključio da su ispunjeni uvjeti da majka djelomično samostalno ostvaruje roditeljsku skrbi i to na način da samostalno donosi odluke o zdravlju, obrazovanju, promijeni prebivališta i boravišta i izradi i podizanju dokumenata.

8. Naime, iz pobijane prvostupanjske odluke i spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjski sud cijeneći specifičnu situaciju na strani tuženika (isti se nalazi na izdržavanju kazne zatvora, izrečena mu sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi i alkoholu) i stajalište HZSR da je u najboljem interesu mlt. djece da majka samostalno donosi bitne odluke za mlt. djecu obzirom na gore navedeno te činjenicu da u ovom trenutku jedino majka brine o djeci, surađuje sa svim institucijama

– školom i vrtićem, odlučio da će roditeljska skrb nad zajedničkom maloljetnom djecom biti zajednička, s time da će majka, odnosno tužiteljica samostalno odlučivati o svim pitanjima o zdravlju, obrazovanju, promjeni prebivališta i boravišta i izradi i podizanju dokumenata. Tome valja pridodati da iz pobijane odluke proizlazi da je JĆ rođena **.**.2021. (dakle, pred upis u školu), a ŠĆ da je rođen **.**.2018. (pohađa prvi razred osnovne škole), da je oboje djece rođeno iz rizične trudnoće, s tim što je JĆ je za sada bila na tri operacije jer se rodila sa spojenim prstima, a tužiteljici da je za medicinske zahvate, te upis u školu, školske (vrtićke) izlete i sl. potrebna suglasnost oca (tuženika); da je tuženik prekršajno i kazneno osuđivana osoba (temelju presude Općinskog suda u Virovitici, Prekršajni odjel od dana 15. veljače 2024. godine, posl. broj Pp-471/2024-4 za prekršaj iz članka 10., stavka 1., točke 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po članku 22., stavku 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, na temelju presude Općinskog suda u Virovitici od dana 9. svibnja 2024. godine, posl. broj K134/2024-12 za dva kaznena djela protiv osobne slobode – prijetnjom, opisano u članku 139., stavku 3. u svezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona te nametljivim ponašanjem, opisano u članku 140., stavku 2. u vezi sa stavkom 1. istog članka Kaznenog zakona, na temelju presude Općinskog suda u Virovitici od dana 19. rujna 2024. godine, posl. broj Kzd36/2024-6 za dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povredom djetetovih prava, opisano i kažnjivo po članku 177., stavku 2. Kaznenog zakona te nasiljem u obitelji, opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona). Dakle, tuženik je osoba koja je osuđena za kaznena djela prijetnje i nametljivog ponašanja, za kaznena djela na štetu zajedničke mlt. djece stranaka te je na temelju presude Općinskog suda u Virovitici od dana 9. svibnja 2024. godine, posl. broj K-134/2024 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine uz primjenu uvjetne osude na način da se jedinstvena kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u vremenu od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo te je tuženiku istom presudom izrečena, osim uvjetne osude, i sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi i alkoholu); pa u takvim okolnostima postojećima u trenutku donošenja odluke, jasno je mišljenje HZSR da je u najboljem interesu djece stranaka da u navedenim segmentima tužiteljica ima samostalnu roditeljsku skrb.

8.1. Uz to, sam žalitelj u žalbi ne samo da ne spori odluku suda o životu djece sa majkom, već žalbenim navodima i sam potvrđuje da je u postojećim okolnostima majci otežano operativno odlučivanje, pa kada se ima u vidu i navedeno u odlomku 9., posebice mišljenje HZSR da je u najboljem interesu djece stranaka da u navedenim segmentima tužiteljica ima samostalnu roditeljsku skrb, rukovodeći se najboljim interesima djece stranaka ovaj sud nalazi neosnovanima te njegove žalbene navode.

8.2. Naime, Europski sud za ljudska prava u primjeni odredaba Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda s pripadajućim Protokolima broj 1, 4, 6, 7, 11, 12 i 13, u svojim je odlukama koje se tiču prava na obiteljski život, u koja, između ostalog, ulaze roditeljska prava i pravo na skrb, istaknuo obvezu države da uspostavi pravičnu ravnotežu između interesa djeteta i roditelja, s time da se pri tome posebna važnost mora dati najboljem interesu djeteta, koji, ovisno o njegovoj prirodi i ozbiljnosti, može nadjačati interes roditelja. Također, Ustavni sud Republike Hrvatske je primjerice u svojim odlukama broj U-III-2182/2014 od 17. lipnja 2014. (Narodne novine, broj: 108/14) i U-III-4784/2013 od 6. ožujka 2014. (Narodne novine, broj: 34/14), zauzeo shvaćanje da u svim postupcima koji se odnose na skrb o djeci središnje mjesto moraju imati najbolji interesi djeteta. Pritom, Ustavni sud ističe da se u razrješenju obiteljskih odnosa, mora polaziti od uzajamnog poštovanja i pomaganja svih članova obite lji te zaštite dobrobiti i prava djeteta, kao i odgovornosti obaju roditelja za podizanje i odgoj djeteta, a ispunjavanje tih okolnosti ocjenjuje se ovisno o specifičnim okolnostima pojedinog slučaja (Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj U-III-962/2016 od 1. ožujka 2018.).

9. Suprotno žalbenim navodima pobijanim dijelom t. II prvostupanjske presude nije tužiteljici povjereno odlučivanje o svim odlukama koje su bitne za djecu (čl. 108. u svezi s čl. 92. ObZ-a), a posebno ne svim bitnim osobnim pravima djeteta iz čl. 100. st.1. ObZ-a.

10. U odnosu na žalbene navode tuženika da je u postojećim okolnostima sud trebao vremenski ograničiti trajanje samostalne roditeljske skrbi, valja odgovoriti da ukoliko i kada se okolnosti izmijene može u zasebnom postupku tražiti izmjenu odluke (čl. 113. ObZ-a).

11. Radi navedenog, temeljem čl. 368. st.1. ZPP-a je odbijena žalba tuženika protiv dijela t. II izreke i u tom dijelu potvrđena prvostupanjska odluka.

12. U pravu je tuženik kad u odnosu na odluku prvostupanjskog suda o ostvarivanju osobnih odnosa sa djecom pod nadzorom ističe bitnu povredu iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP-a, kao i žalbene razloge nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primijene materijalnog prava.

13. Naime, roditelj ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom neovisno o tome ima li on roditeljsku skrb nad djetetom, a roditelj s kojim dijete stanuje i koji o djetetu skrbi je dužan to omogućiti. Pravo roditelja na ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom je moguće ograničiti samo odlukom suda.

13.1. Sukladno odredbi čl. 123. st.2. u svezi s čl. 124. ObZ-a sud je dužan, prije nego što zabrani ili ograniči to pravo, ispitati može li se poduzeti neka blaža mjera koje će ujedno zaštititi dobrobit djeteta te mora paziti na to da ograničenje ili zabrana bude razmjerna potrebi da se zaštiti dobrobit djeteta, a ukoliko sud primjeni ograničenje ili zabranu onda mora obrazložiti zašto je bilo nužno ograničiti ili zabraniti pravo na odnose s djetetom.

14. Ostvarivanje osobnih odnosa između djeteta i roditelja je, s jedne strane, pravo i dužnost roditelja koji ne stanuje s djetetom, dok je s druge strane to pravo djeteta. Ta prava i dužnosti djeci i njihovim roditeljima jamče brojni međunarodni akti, i to Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda iz 1989., koja Republiku Hrvatsku obvezuje temeljem notifikacije o sukcesiji od 8. listopada 1991., zatim Europska konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 18/1997. i 4/2002. - dalje: EKLJP), Konvencija o ostvarivanju dječjih prava iz 1996. („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 1/2010.) i Europska konvencija o kontaktima s djecom („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ broj 7/2008.).

14.1. Tako Konvencija o pravima djeteta u članku 9. stavku 3. jamči djetetu koje je odvojeno od jednog ili oba roditelja pravo na redovito održavanje osobnih i neposrednih odnosa s oba roditelja, osim u slučajevima u kojima je ugrožena djetetova dobrobit. Obiteljsko pravo na susrete i druženja uživa pravnu zaštitu temeljem odredbe članka 8. EKLJP-a jer pravo na susrete i druženja izvire iz prava na obiteljski život zato što je sadržano u pravu na obiteljski život i uključuje i pravo roditelja na susrete i druženja s djetetom, što podrazumijeva neuplitanje države u ostvarivanje navedenog prava, osim kada je to potrebno radi zaštite zdravlja i morala, te prava i sloboda drugih osoba.

14.2. Konvencija o ostvarivanju dječjih prava na općenit način štiti najbolji interes djeteta u obiteljskopravnim postupcima, a u te postupke ubraja, među ostalima, i postupak odlučivanja o susretima i druženju (članak 1. stavak 3.).

14.3. Konvencija o kontaktima s djecom pod pojmom kontakata ne obuhvaća samo izravne susrete i druženja s djetetom, čije je obilježje izravno ostvarivanje osobnih odnosa s djetetom, već i dodatne oblike ostvarivanja tih odnosa, i to neizravne s djetetom (telefonom, pismima, faksom e-mailom i slično) i putem dostavljanja informacija o djetetu.

14.4. Slijedeći ovu Konvenciju, u odredbi članka 121. stavaka 1., 2. i 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023.) propisuje iste oblike ostvarivanja osobnih odnosa (izravne, neizravne, i davanje informacija u vezi s osobnim pravima djeteta).

15. Iz navedenog je normativnog okvira razvidno da za ograničenje kontakata roditelja s maloljetnim djetetom moraju postojati posebni razlozi ili rizici da će dobrobit djeteta biti ugrožena.

16. Napominje se da je Konvencijom o pravima djeteta propisano da u svim akcijama koje se odnose na djecu, bilo da ih poduzimaju javne ili privatne ustanove socijalne skrbi, sudovi, državna uprava ili zakonodavna tijela, najbolji interes djeteta mora imati prednost (članak 3. stavak 1.), zatim da će države stranke osigurati djetetu koje je u stanju oblikovati vlastito mišljenje, pravo na slobodno izražavanje svojih stavova o svim stvarima koje se na njega odnose, te ih uvažavati u skladu s dobi i zrelošću djeteta (članak 12. stavak 1.) i da u tu svrhu djetetu se izravno ili preko posrednika, odnosno odgovarajuće službe, mora osigurati da bude saslušano u svakom sudbenom i upravnom postupku koji se na njega odnosi, na način koji je usklađen s proceduralnim pravilima nacionalnog zakonodavstva (članak 12. stavak 2.).

17. Odredbom članka 360. stavkom 1. ObZ-a propisano je da u postupcima u kojima se odlučuje o osobnim i imovinskim pravima i interesima djeteta sud će omogućiti djetetu da izrazi svoje mišljenje, osim ako se dijete tome protivi, dok je odredbom stavka 3. propisano da sud koji vodi postupak nije dužan utvrđivati mišljenje djeteta kad za to postoje posebno opravdani razlozi koji se u odluci moraju obrazložiti.

18. Konkretno, sud prvog stupnja bio je dužan izvesti i personalne i materijalne dokaze, ocijeniti ih, rukovodeći se najboljim interesom djece, a što je propustio učiniti, posebno imajući u vidu činjenicu da iz spisa suda prvog stupnja proizlazi da nisu pribavljena mišljenja djece mlt. djece (u dobi od 5 i 7 godina), s tim što se o prijedlogu i mišljenju HZSR poseban skrbnik djece nije niti očitovao, pridržavajući pravo očitovanja po provedenom dokaznom postupku koji u konkretnom slučaju nije ni proveden.

19. Prvostupanjski sud tu svoju odluku temelji jedino i isključivo na mišljenju HZSR PU Virovitica, uz napomenu da je tuženik iskazao svoje neslaganje sa istim, a prigovori tuženika nisu raspravljeni, nije odlučio o dokaznim prijedlozima tuženika niti obrazložio razloge eventualnog odbijanja njegovih dokaznih prijedloga, a niti obrazloženje pobijane presude sadrži razloge o odlučnim činjenicama, radi čega taj dio prvostupanjske odluke nije moguće ispitati.

20. Uslijed ne provođenja dokaznog postupka, ostalo je nejasno zbog čega je nužno da se susreti i druženja sa ocem odvijaju pod nadzorom i kako bi to utjecalo na psihički razvoj mlt. djece.

21. Pri donošenju ovakve odluke valja se uvijek rukovoditi najboljim interesom mlt. djece. Taj je interes da se susreti i osobni odnosi odvijaju slobodno, osim ukoliko postoji opasnost za zdravlje djece, njihov pravilan razvoj i sigurnost, odnosno mogućnost nastanka nenadoknadive štete za njihovu dobrobit, a u kojem smislu pobijana presuda nema razloga, posebice što iz stanja spisa, a kako se to ističe u žalbi, barem za sada nema naznaka niti dokaza da bi djeca bila traumatizirana prisustvom oca.

22. Radi navedenog, temeljem čl. 369. st.1. ZPP-a je valjalo ukinut i t. III izreke prvostupanjske odluke.

23. U ponovnom postupku sud prvog stupnja će otkloniti bitnu povredu na koju mu ukazano ovim rješenjem, a što pretpostavlja provođenje dokaznog postupka, omogućavanje djeci izražavanja mišljenja, izvođenje i ocjenu personalnih i materijalnih dokaza, rukovodeći se najboljim interesom djece, te će u tom smislu pribaviti mišljenja djece što je propustio učiniti, posebno imajući u vidu činjenicu da iz spisa suda prvog stupnja proizlazi da nisu pribavljena mišljenja djece mlt. djece (u dobi od 5 i 7 godina), do potrebe provesti odgovarajuća vještačenja nakon čega će donijeti odluku o ostvarivanju osobnih odnosa oca sa djecom.

24. U pravu je tuženik i kada pobija t. IV prvostupanjske odluke kojom odlučeno o njegovom doprinosu uzdržavanju mlt. djece.

25. Obveza uzdržavanja mlt. djece nije vezana jedino i isključivo za radni odnos i primanja iz osnova plaće, pa su u tom smislu neodlučni žalbeni navodi da je tuženik trenutno bez posla. Sukladno odredbi čl. 307. st. 2. ObZ-a pri procjenjivanju mogućnosti osobe koja je dužna uzdržavati uzima se u obzir njezino imovinsko stanje, sva njezina primanja i stvarne mogućnosti stjecanja povećane zarade, njezine vlastite potrebe i druge zakonske obveze uzdržavanja, i to sukladno odredbi čl. 313. st. 1. istog Zakona u vrijeme kad se uzdržavanje određuje, a kako to formalno u odlomcima 20.1. - 22.1. i citira prvostupanjski sud u pobijanoj presudi, kao što formalno citira i ostale relevantne odredbe ObZ-a koje se odnose na doprinos uzdržavanju.

25.1. Osnovano žalitelj ističe da prvostupanjski sud nije utvrđivao realnu mogućnost ostvarivanja zarade po tuženiku.

26. Naime, sud prvoga stupnja stvarno i sadržajno ne obrazlaže odlučne činjenice, ne utvrđuje niti obrazlaže imovinsko stanje tuženika, stvarnu mogućnost stjecanja zarade, a niti obrazlaže na čemu temelji svoj zaključak o stvarnim potrebama djece u relaciji sa životnim standardom roditelja koji ima obvezu plaćanja uzdržavanja (čl. 311. ObZ-a), što je posljedica neprovođenja dokaznog postupka (vidi odlomak 5. ovog obrazloženja).

27. Zbog takvih nedostataka (nema razloga o odlučnim činjenicama) ni t. IV prvostupanjske presude nije moguće ispitati, pa je temeljem čl. 369. st.1. ZPP-a valjalo ukinuti i odluku prvostupanjskog suda o doprinosu uzdržavanju sadržanu u t. IV pobijane presude, i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

28. U ponovnom postupku prvostupanjski sud će provesti dokazni postupak, te uz navedeno u odlomku 20. obrazloženja, izvesti dokaze i utvrditi i činjenice o kojima ovisi i odluka o uzdržavanju, pri čemu će saslušati i tuženika (do potrebe ponovno saslušati tužiteljicu) na okolnost navedenih činjenica, te ukupnih mogućnosti tuženika kao obveznika uzdržavanja, ali i sadašnjih potreba mlt. djece, te izvesti druge predložene dokaze, pri čemu se prvostupanjskom sudu ukazuje da je sukladno odredbi čl. 350. ObZ-a ovlašten utvrđivati i činjenice koje stranke nisu iznijele, a može odlučiti da se dokazuju i činjenice koje su stranke priznale u postupku, nakon čega će provedene dokaze analizirati i ocijeniti kako to nalaže odredba čl. 8. ZPP -a, te vodeći računa o sadržaju naprijed citiranih mjerodavnih zakonskih odredbi, donijeti novu odluku o ostvarivanju osobnih odnosa tuženika i mlt. djece, te osnovanosti zahtjeva za uzdržavanje mlt. djece stranaka, koju će obrazložiti jasnim, valjanim i određeni razlozima, kako bi se ista mogla ispitati po eventualnoj žalbi.

29. Posljedično ukidanju prvostupanjske presude u žalbom pobijanim dijelovima, ukinuta je i odluka suda prvoga stupnja o parničnom trošku sadržana u t. V.

30. U žalbom ne pobijanom dijelu (t. I izreke u cijelosti i dio t. II izreke u odluci da će djeca stanovati sa majkom) prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

31. Odluka iz t. II ovoga rješenja se temelji na odredbi čl. 166. st.3. ZPP-a.

U Šibeniku, 16. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Maja Skorić