Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž Ovr-83/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Vukovaru, po sucu Vesni Vrkić Perak kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Auto Benussi d.o.o. Pula, Industrijska ulica 2D, OIB: 96262119913, zastupanog po punomoćniku Lindi Kocijančić, odvjetniku iz Zagreba, protiv ovršenika Remi usluge d.o.o. za usluge Janja Gora (općina Plaški), Janja Gora 166B, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Jurju Bartolić, odvjetniku iz Zagreba, radi ovrhe na nekretnini, a odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu broj: Ovr- 219/2026-2 od 23. veljače 2026., 16. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba ovršenika uvažava se kao osnovana te se ukida rješenje o ovrsi Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu broj: Ovr-219/2026-2 od 23. veljače 2026. i ukidaju se sve provedene ovršne radnje.

II. Prijedlog za ovrhu se odbija.

III. Nalaže se ovrhovoditelju naknaditi ovršeniku trošak žalbe u iznosu od 625,00 EUR-a.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem o ovrsi prvostupanjski sud je odredio ovrhu na nekretninama ovršenika, preciziranim u prijedlogu za ovrhu, a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 13.272,28 EUR-a s pripadajućom zateznom kamatom, a sve na temelju ovršne isprave bjanko zadužnice od 11. svibnja 2022., potvrđene od strane javnoj bilježnika Mladena Ježeka iz Zagreba.

2. Protiv navedenog rješenja ovršenik je po punomoćniku u zakonskom roku podnio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. 114/22., 155/23. i 146/25. - nadalje: ZPP) koji zakon se ovdje primjenjuje sukladno odredbi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – u nastavku teksta: OZ).

Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu, te pobijano rješenje o ovrsi ukinuti i ovršni prijedlog odbaciti – podredno odbiti, te ukinuti sve provedene ovršne radnje. Traži trošak žalbe.

3. Žalba ovršenika je osnovana.

4. Ovrhovoditelj je uz predmetni prijedlog za ovrhu na nekretnini ovršenika kao ovršnu ispravu dostavio ovjerenu bjanko zadužnicu koju je priložio u preslici.

5. Prema članku 215. stavak 1. OZ-a dužnik može privatnom ispravom potvrđenom kod javnog bilježnika dati suglasnost da se radi naplate tražbine čiji će iznos biti naknadno upisan u ispravi zaplijene svi njegovi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u toj ispravi, izravno s računa isplate vjerovniku koji je određen u ispravi ili koji će naknadno biti u nju upisan (bjanko zadužnica). Takva isprava izdaje se u jednom primjerku i, nakon što u nju bude upisan iznos tražbine i podaci o vjerovniku, ima učinak rješenja o ovrsi kojim se zapljenjuje tražbina po računu i prenosi na ovrhovoditelja.

Nadalje, prema članku 214. stavak 7. OZ-a, zadužnica ima i svojstvo ovršne isprave na temelju koje se može tražiti ovrha protiv dužnika ili jamaca platca na drugim predmetima ovrhe, a što se prema članku 215. stavak 3. OZ-a, odredbe članka 214. stavak 2. te stavak 4. do 8. OZ-a na odgovarajući način primjenjuje i na bjanko zadužnicu.

5.1. Dakle, (bjanko) zadužnica ima dvostruki učinak – rješenja o ovrsi i ovršne isprave – pa je ovisno o tome u kojem se svojstvu upotrebljava, potrebno cijeniti valjanost ovršne isprave a u smislu odredbe članka 29. i članka 32. OZ-a.

6. Ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu traži da mu se u ovršnom postupku temeljem navedene bjanko zadužnice isplati tražbina u iznosu od 13.272,28 EUR -a s pripadajućim zateznim kamatama.

Ovaj sud je ispitao rješenje o ovrsi po službenoj dužnosti te je utvrđeno da ne postoje uvjeti za određivanje ovrhe jer se priložena bjanko zadužnica ne može smatrati valjanom ovršnom ispravom koja bi bila podobna za ovrhu.

6.1. Naime, odredbom članka 29. stavak 1. OZ-a propisano je da je ovršna isprava podobna za ovrhu ako su u njoj naznačeni vjerovnik i dužnik te predmet, vrsta, opseg i vrijeme ispunjenja obveze.

6.2 Pravilnik o obliku i sadržaju bjanko zadužnice („Narodne novine“, broj: 115/12., 82/17. i 154/22.) u članku 4. stavak 1. točka 3. propisuje da se na prvoj stranici bjanko zadužnice nalazi, među ostalim, izjava dužnika da je suglasan da se radi naplate tražbine u iznosu koji će naknadno odrediti vjerovnik, sa zateznom kamatom koja teče od dana koji će naknadno odrediti vjerovnik, ali najranije od dana izdavanja zadužnice do dana isplate, po stopi koju će naknadno odrediti vjerovnik a koja ne može biti viša od stope propisane zakonom , zaplijene svi njegovi računi kod banaka, te da se novčana sredstva s tih računa, u skladu s njegovom izjavom sadržanom u bjanko zadužnici, izravno s računa isplate vjerovniku.

6.3. Također, na priloženoj bjanko zadužnici stoji i naznaka: “Ova bjanko zadužnica istinita je u pogledu svojeg sadržaja ako je vjerovnik naknadno upisao iznos tražbine koji je manji ili jednak onome za koji mu je dužnik dao suglasnost u trenutku kada je potvrđena kod javnog bilježnika te podatke o vjerovniku“.

6.4. Na prvoj stranici priložene bjanko zadužnice vjerovnik je, trebao – sukladno ranije navedenoj odredbi članka 4. stavak 1. točka 3. Pravilnika o obliku i sadržaju bjanko zadužnice – točno odrediti iznos svog potraživanja no to je propustio učiniti. Kako je bjanko zadužnica takva isprava koja podrazumijeva naknadno upisivanje iznosa u istu (članak 215. stavak 1. OZ-a), propust ovrhovoditelja (napomena 3 na zadužnici) da to učini rezultira ocjenom da priložena bjanko zadužnica nema svojstvo ovršne isprave u smislu OZ-a.

7. Nadalje, prema odredbi članka 32. stavak 1. OZ-a ovrha se određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla. Ako se prijenos ne može dokazati na taj način, prijenos tražbine dokazuje se pravomoćnom odlukom donesenom u parničnom postupku.

7.1. U priloženoj bjanko zadužnici, na koju se kao na ovršnu ispravu poziva ovrhovoditelj kao vjerovnik upisana je tvrtka Remi Savjetovanje d.o.o. Zagreb, a ne ovdje ovrhovoditelj. Nadalje, ovrhovoditelj u smislu odredbe članka 32. stavak 1. OZ - a s obzirom da u ovršnoj ispravi nije označen kao vjerovnik bio je u obvezi javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokazati da je tražbina na njega prenesena, ili da je na njega na drugi način prešla, a što on nije učinio. Iz toga razloga kako pravilno u žalbi navodi ovršenik ovrhovoditelj nije aktivno legitimiran za pokretanje ovog ovršnog postupka, pa je i to razlog da predmetno rješenje o ovrsi nije zakonito.

7.2. Kako je donošenjem pobijanog rješenja prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 50. stavak 1. točka 1. OZ-a, te je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, valjalo je žalbu ovršenika prihvatiti kao osnovanu i primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a preinačiti pobijano rješenje na način kao u izreci.

8. Kako je ovršenik sa žalbom uspio u cijelosti sukladno odredbi članku 154. stavak 1. u vezi s člankom 166. stavak 2. ZPP-a ovršeniku zastupanom po punomoćniku odvjetniku primjenom Tbr. 13. točka 1. u vezi s Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23. i 107/25.) priznaje se trošak postupka po žalbi u iznosu od 500,00 EUR-a što uz PDV od 25% iznosi ukupno 625,00 EUR-a.

Vukovar, 16. lipnja 2026.

SUDAC

Vesna Vrkić Perak