REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-730/2026-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu po sucu pojedincu Olji Krčar Mišić uz sudjelovanje zapisničara Leonarda Lavaronija, u kaznenom predmetu protiv optuženog RĆ zbog kaznenog djela iz članka 179a. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., 136/25. dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog kaznenog državnog odvjetništva u Zagrebu broj: KO-DO-550/2026 od 25. ožujka 2026., u prisutnosti savjetnika općinskog državnog odvjetnika u Općinskom kaznenom državnom odvjetništvu u Zagrebu JĆ, optuženog RĆ te braniteljicu po službenoj dužnosti Ene Poljak Ursa, odvjetnicu iz [adresa], **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I/ Na temelju članka 455. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - službeni pročišćeni tekst, 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25., 13/26. – u nastavku ZKP)

optuženi RĆ zvan „ MĆ“, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin R i GĆ, rođen J, rođen **.**.1958. u [adresa], s prijavljenim prebivalištem na adresi [adresa], državljanin Republike Hrvatske, pismen, sa završenom SSS, umirovljenik, s mjesečnim primanjima od oko 1.340,00 eura po osnovi mirovine, oženjen, otac dvoje djece, bez imovine, vojsku služio 1979. u Pivki i Postojni, sudionik Domovinskog rata, bez čina, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, neosuđivanog, nalazi se u istražnom zatvoru koji mu teče od 27. ožujka 2026.

k r i v  j e

što je

- u vremenu od 31. prosinca 2025. do 4. ožujka 2026., u [adresa], nakon što se, po isteku zaštitne mjere udaljenja iz zajedničkog kućanstva koja mu je izrečena presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp - 19827/2023 od 30. prosinca 2023., vratio u stan na naprijed naznačenoj adresi gdje živi njegova supruga TĆ, protivno članku 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, u nakani da omalovaži i ponizi imenovanu, učestalo se dovodio u alkoholizirano stanje te u takvom stanju supruzi govorio da joj jebe mrtvu mater, da dao M da svi njezini koji su živi pocrkali, da je kurvetina i drolja, da je najgora žena na svijetu i jedina žena koja mužu zove policiju, da više nikada neće ići sam u Remetinec već će i ona ići s njim te će joj one luđakinje tamo kosu počupati, a što je sve kulminiralo 4. ožujka 2026., oko 16,30 sati, kada je došao na adresu stanovanja u alkoholiziranom stanju te prilikom izuvanja cipela pao u hodniku ne mogavši se ustati narednih sat vremena te je ležeći u hodniku opetovano psovao i vrijeđao suprugu TĆ govoreći joj da je kurva i drolja ujedno tražeći od nje da ga podigne, što ona nije mogla učiniti jer je u više navrata operirana, a opisanim postupanjem je kod supruge izazvao osjećaj uznemirenosti, patnje i poniženosti,

- d a k l e, grubo i učestalo teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time člana obitelji doveo u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

- čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – nasiljem u obitelji

– opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24., 136/25. dalje u tekstu: KZ/11).

pa se na temelju članka 179.a KZ/11 optuženi RĆ

O S U Đ U J E S E

NA KAZNU ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (JEDNE) GODINE I 4 (ČETIRI)

MJESECA

na temelju članka 57. KZ/11 optuženom RĆ se

i z r i č e

DJELOMIČNA UVJETNA OSUDA

na način da neuvjetovani dio kazne zatvora iznosi 7 (sedam) mjeseci, a preostali dio izrečene kazne zatvora u trajanju od 9 (devet) mjeseci se neće izvršiti ukoliko optuženik u roku provjeravanja od 3 (tri) godine od dana pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo.

Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom RĆ se u izrečeni neuvjetovani dio kazne zatvora ima uračunati vrijeme oduzimanja slobode od uhićenja i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, odnosno od 27. ožujka 2026. pa nadalje.

II/ Na temelju članka 70. KZ/11 optuženom RĆ

i z r i č e  s e

SIGURNOSNA MJERA OBVEZNOG PSIHOSOCIJALNOG TRETMANA U TRAJANJU OD DVIJE GODINE

Na temelju članka 70. stavka 2. KZ/11 sigurnosna mjera će se za vrijeme neuvjetovanog dijela kazne zatvora izvršavati u ustanovi za izvršenje kazne zatvora, a po izlasku na slobodu u zdravstvenoj ustanovi ili pravnoj osobi ili kod fizičke osobe specijalizirane za otklanjanje nasilničkog ponašanja pod uvjetima određenim posebnim zakonom, a o sigurnosnoj mjeri će se sukladno članku 70. stavku 4. KZ/11 obavijestiti nadležno tijelo za probaciju radi daljnjeg postupanja.

Na temelju članka 58. stavka 5 KZ/11 sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje izrečene kazne optuženom koji bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je određena sigurnosnom mjerom izrečenom uz uvjetnu osudu.

III/ Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6 ZKP nalaže se optuženom RĆ naknaditi troškove kaznenog postupka u paušalnom iznosu od 800,00 eura, a koji je trošak dužan platiti u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude, dok mu se temeljem članka 145. stavka 4. u svezi članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP nalaže platiti i troškove postavljenog branitelja i to u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

O b r a z l o ž e n j e

1. Uvodno označenom optužnicom Općinsko kazneno državno odvjetništvo u Zagrebu optužilo je ŽĆ za učin kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece, nasiljem u obitelji iz članka 179a Kaznenog zakona.

2. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice optuženi RĆ je naveo da se ne smatra krivim za počinjenje kaznenog djela koje mu se stavlja na teret optužnicom.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao materijalnu dokumentaciju, i to zapisnik o zaprimanju kaznene prijave TĆ u dijelu tko je i kada podnio kaznenu prijavu (list 9 spisa) te presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovnih brojeva Pp-10321/2023, Pp-15840/2023 i Pp-19827/2023 (list 46 – 55 spisa).

Sud je razgledao snimku ispitivanja svjedokinje TĆ s dokaznog ročišta, a budući da je svjedokinja na raspravi koristila zakonsku blagodat ne svjedočenja.

Na prijedlog obrane u svojstvu svjedoka je ispitana LĆ.

Prije kraja dokaznog postupka izvršen je uvid u izvod iz kaznene evidencije za optuženika te je optuženi RĆ iznio obranu.

4. U obrani iznesenoj na raspravi optuženi RĆ iskazao je da je u braku s TĆ već 40 godina te da ga je, prema njegovim navodima, supruga posljednjih 20 godina psihički i fizički odbacivala. Naveo je da je supruga u više navrata, prema njegovoj procjeni desetak do petnaest puta, pozivala policiju tvrdeći da je pod utjecajem alkohola, pri čemu su je, kako navodi, policijski službenici pitali zbog čega stalno zove policiju. Dodao je da je tom prilikom supruga plakala te da ne zna tko ju je tome „naučio“. Za suprugu je naveo da je manipulativna osoba i narcis. Nadalje je iskazao da mu je supruga jednom prilikom rekla kako će ponovno zvati policiju kako bi ga evidentirali te da će zbog toga biti u nepovoljnijem položaju ako bude konzumirao alkohol. Naveo je da ju je tada pitao tko joj je to rekao, na što mu je odgovorila da to nikada neće saznati. Također je istaknuo da mu je poznato da je supruga zvala policiju i prijavila da je pijan, nakon čega su joj, prema njegovim navodima, policijski službenici Policijske postaje Črnomerec telefonski rekli da mogu procijeniti kada je osoba pod utjecajem alkohola te da on nije bio pijan. Optuženik je nadalje naveo da je njegova supruga živjela vrlo ugodno, ističući da joj je svakodnevno kuhao, čistio i obavljao druge kućanske poslove te da ju je, prema njegovim riječima, sve dočekivalo „kao u hotelu“. Istaknuo je da nikada nije lagao ni supruzi ni sudu te da ju nikada nije vrijeđao. Potvrdio je da je spominjao šogora, navodeći da se isti miješao u njihov brak i da je, prema njegovim saznanjima, utjecao na raspad više brakova. Naveo je da je supruzi govorio kako je ljut na svakoga tko se miješa u njihov brak te da smatra kako su drugi ljubomorni na njihov bračni odnos. U odnosu na događaj koji je predmet ovog postupka, optuženi je iskazao da je bio na liječničkom pregledu u Kliničkoj bolnici Sveti Duh te da, da je bio toliko alkoholiziran kako se navodi, ne bi bio u stanju samostalno doći kući. Osporavajući navode supruge, istaknuo je da nije ležao na hodniku, navodeći da je hodnik širine oko metar i pol te da se u njemu nalazi regal, zbog čega smatra da takvo što nije bilo moguće. Pojasnio je da je sjeo na pod jer mu je prijatel j posudio cipele sa zaštitnim čeličnim kapicama zbog ozljede nogu, pri čemu su cipele bile za broj manje te ih nije mogao izuti. Nakon što je izuo cipele, sjeo je za stol, a supruga ga je, prema njegovim navodima, vrijeđala nazivajući ga pijanicom, pljunula mu u lice te mu po licu prolila ostatak konjaka koji se nalazio kod njega, a koji, kako tvrdi, nije ni otvorio niti konzumirao. Dodao je da mu je tom prilikom rekla da ga više nikada ne želi vidjeti. Nadalje je naveo da je bočicu konjaka imao u džepu jer je nakon liječničkog pregleda kratko boravio s prijateljima u ugostiteljskom objektu, gdje su oni konzumirali alkoholna pića, dok je on, prema vlastitim navodima, popio dva macchiata. Prilikom odlaska, jedan od prijatelja stavio mu je malu bočicu konjaka u džep, ali je istaknuo da je nije konzumirao. Optuženik je također naveo da njegova supruga tijekom noći više puta odlazi u toalet i pritom pali svjetlo, što njemu smeta, zbog čega ju je tražio da ga ugasi. Prema njegovim navodima, supruga bi mu tada bacila jastuk u glavu i govorila da želi da do jutra umre. Istaknuo je da joj je u takvim situacijama govorio da ju ne prepoznaje i da ranije nije bila takva osoba. Nadalje je naveo da supruga tijekom noći namjerno baca kuhinjsko posuđe po podu, razbija staklo ili glasno zatvara vrata. On ju je pitao zbog čega to čini, na što mu je ona odgovorila da želi da ljudi vide kakav je on. Na pitanje braniteljice optuženik je iskazao da supruga nije pozvala policiju istoga dana kada je on sjedio na podu izuvajući cipele, već tek sljedećeg dana. Naveo je da je prethodno nazvala svoju kumu, kojoj je plakala i govorila da ne zna što učiniti, nakon čega ju je kuma odvela u Policijsku postaju Črnomerec. Na kraju je dodao da mu supruga traži lijek Normabel, koji je njemu propisan te da joj ga on daje, dok ona ne želi zatražiti vlastiti recept od liječnice jer ne želi da se smatra da ima psihičkih poteškoća.

5. U ovom je postupku bilo nesporno da je inkriminiranog dana optuženi RĆ bio na adresi u [adresa], zajedno sa suprugom, žrtvom TĆ.

U odnosu na sve ostale odlučne činjenice iz činjeničnog opisa optužbe, optuženik je iste osporio.

6. Izvedeni dokazi

6.1. Svjedokinja TĆ je na raspravi koristila zakonsku blagodat ne svjedočenja pa je razgledana snimka njezinog ispitivanja s dokaznog ročišta. Ispitana pred sucem istrage ova svjedokinja je navela da je najveći problem kod njezina supruga alkohol jer da on ne može izaći iz kuće, a da se ne vrati doma pijan. Kada se dovede u alkoholizirano stanje, a to je u posljednja dva tjedna u inkriminiranom periodu bilo gotovo svakodnevno, suprug joj psuje mrtvu mater, spominje sve njezine mrtve, a za žive govori da dao M da svi pocrkali. Govori joj da je kurvetina i drolja, da je najgora žena na svijetu i jedina žena koja svom mužu zove policiju, a jednom prilikom joj je rekao da više nikad neće ići sam u Remetinec, već samo s njom, a da će joj one tamo luđakinje kosu počupati. Vrhunac svega zbio se 4. ožujka 2026. kada je suprug napustio njihov stan u kojemu žive sami na adresi u [adresa], u jutarnjim satima jer je morao ići doktoru na Sveti Duh. Naime, suprug je unazad dvije godine bio odsutan iz stana jer mu je bila izrečena mjera udaljenja iz doma u prekršajnom postupku, pa kada se vratio morao je obaviti neke liječničke pretrage zbog čega je išao kod doktora po uputnice. Vratio se u stan oko 16,30 sati te je tom prilikom jedva uspio otvoriti vrata stana koliko je bio pijan. U hodniku je krenuo izuvati cipele. Pao je i nije mogao ustati. Ležeći na hodniku psovao joj je žive i mrtve i vrijeđao ju da je kurva i drolja te ju je tražio da mu pomogne ustati, međutim, nije ga mogla podići jer je u četiri navrata operirana i ne smije dizati težine veće od dva kilograma. Telefonskim putem kontaktirala je susjedu koja stanuje u prizemlju da joj pomogne, no susjeda joj je rekla da je stara i bolesna te joj ne može pomoći. Pokušavala je supruga smiriti jer je vikao jako glasno, kao i mnogo puta do tada zbog čega ju je već sram susretati susjede u zgradi, no tada bi se situacija samo pogoršala zbog čega se ona povukla u kuhinju gdje je samo mirno sjedila i šut jela. Suprug je ležao u hodniku otprilike sat vremena nakon čega se uspio pridići, otišao je na balkon gdje je vikao i galamio te je s balkona bacio prazne male bočice konjaka. Tražila je intervenciju policije, no policija ju je uputila da idući dan dođe u postaju sve prijaviti što je ona i učinila. Nakon što je događaj prijavila policiji boravila je kod susjede otprilike tjedan dana te nije imala pristup svojim stvarima i terapiji za visoki tlak. Suprug nikada nije bio prema njoj fizički nasilan, a sve iz razloga što bi se ona uvijek u takvim situacijama povlačila i izbjegavala je s njim ulaziti u konflikte ili bilo kakve rasprave. Inače, suprug se prije pet do šest godina liječio u Vrapču na način da je odlazio u bolnicu jednom tjedno po dva sata. Nikada nije bio hospitaliziran već se radilo isključivo o ambulantnom liječenju. Uslijed opisanog postupanja supruga bila je uznemirena, probadalo ju je u prsima i tresla se do mjere da je mislila da će doživjet i infarkt.

6.2. Svjedokinja LĆ je iskazala da je kći optuženika te da s majkom i ocem ne živi od 2004., kada se udala. Navela je da je tijekom cijelog tog razdoblja svakodnevno komunicirala i s majkom i s ocem. Istaknula je kako ni u jednom kontaktu s ocem nije primijetila da bi isti bio alkoholiziran ili da bi ugrožavao njezinu majku. Nadalje je navela da je njezin otac srčani i pulmološki bolesnik te da je s njim odlazila na liječničke preglede, pri čemu nije primijetila da bi bio pod utjecajem alkohola. Dodala je da je optuženik 6. ožujka 2026. trebao ići na skidanje holtera te da je s njim bila 5. ožujka 2026. na pregledu prilikom postavljanja holtera, kojom prilikom je bio urednog ponašanja i nije bio alkoholiziran. Navela je da joj majka nikada nije govorila da ju otac vrijeđa, niti joj je opisivala bilo kakvo nasilje, već je govorila da „to ne može podnijeti“. Kada bi ju pitala na što konkretno misli i u čemu je problem, majka bi odgovarala da ne može spavati jer ju opterećuje što otac stalno spominje treće osobe, susjede i slično. Istaknula je da joj nije poznato da bi otac majku fizički ili verbalno napadao. Dodala je kako joj se majka znala požaliti da je otac alkoholiziran, no kada bi ga nazvala, isti joj nije zvučao kao osoba pod utjecajem alkohola. Također je navela da tijekom obiteljskih druženja na kojima je bila prisutna nikada nije bilo nikakvih problema. Poznato joj je da je prije predmetnog razdoblja policija intervenirala zbog toga što je otac bio pod utjecajem alkohola, ali joj nije poznato zbog čega ga je majka prijavila u ovom predmetu. Na pitanje braniteljice iskazala je da je njezin otac 4. ožujka 2026. bio na sistematskom pregledu te da je s njim razgovarala telefonom oko 8:00 sati, prije odlaska na pregled, kao i oko 12:00 sati nakon pregleda, kako bi saznala kako je pregled prošao. Navela je da joj ni u jednom od tih razgovora nije zvučao neobično, niti kao osoba pod utjecajem alkohola. Nadalje je iskazala da je istoga dana u predvečernjim satima razgovarala s majkom, koja ju je pitala je li razgovarala s ocem i kako joj je zvučao. Prema navodima svjedokinje, majka joj je rekla da je otac na podu i da se ne može ustati jer je alkoholiziran. Svjedokinja je tada predložila da razgovara s ocem telefonom, na što je majka odgovorila da se isti ne može javiti. Svjedokinja je potom rekla da, ukoliko se ne može ustati s poda, treba pozvati hitnu medicinsku pomoć, nakon čega joj je majka ipak dala oca na telefon. Navela je da joj je tom prilikom otac rekao kako ima tijesne cipele s velikim potplatom te da ih na taj način lakše izuva. Ponovno je istaknula da nema saznanja da bi otac na bilo koji način vrijeđao majku te da ju majka nikada nije nazvala kako bi rekla da se boji oca. Na pitanje Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu o odnosu s majkom, svjedokinja je navela da je s majkom u istim odnosima kao i ranije, ali da joj teško pada činjenica da se otac nalazi u zatvoru. Dodala je da se s majkom i dalje redovito čuje. Nadalje je iskazala da joj je poznato što se optuženiku stavlja na teret, i to iz onoga što joj je majka ispričala. Na dodatni upit Općinskog državnog odvjetništva kako joj je poznato što se optuženiku stavlja na teret ako je prethodno navela da joj majka nije ništa ispričala, svjedokinja je pojasnila da njezin otac zna govoriti na način koji je predmet optužbe, ali ne u odnosu na majku, već u odnosu na treće osobe. Nadalje je navela da joj je poznato da je majka tvrdila kako ju je vrijeđao, i to u vezi s njegovom konzumacijom alkohola. Istaknula je da joj je poznato da je mjera opreza bila određena zbog alkohola te da je otac završio u zatvoru jer se nastavio obraćati majci. Navela je i da ju je otac kontaktirao iz zatvora te da su razgovarali o različitim temama, uključujući i ovaj kazneni postupak. Na upit suda svjedokinja je navela da joj je poznato da se otac liječio od alkoholizma odlascima na grupnu terapiju u Psihijatrijsku bolnicu Vrapče, pri čemu je istaknula da je takvo liječenje trajalo kratko vrijeme. Na daljnji upit zbog čega je odlazio na liječenje ako nema problema s alkoholom, navela je da ga je majka prijavila. Na pitanje smatra li da ga je majka tada neistinito prijavila, odgovorila je da to ne bi mogla reći, ali da njezin otac zna popiti alkohol kada nekoga sretne. Na upit Općinskog državnog odvjetništva kako objašnjava činjenicu da je prethodno navela da joj nisu bili poznati problemi između roditelja, a sada navodi da zna da je majka i ranije prijavljivala oca policiji, svjedokinja je iskazala da s roditeljima ne živi od 2004. te da, dok je živjela s njima, nije bilo problema. Dodala je da je sve ovo kulminiralo tijekom posljednjih nekoliko godina. Navela je da ne zna pojedinosti njihovih problema jer ne živi s njima, ali da zna kako majci smeta kada otac konzumira alkohol. Istaknula je da se tijekom inkriminiranog razdoblja s roditeljima viđala svakog vikenda. Na upit suda navela je da joj je poznato da je otac i prije ovog razdoblja bio udaljen iz obiteljskog doma te da joj je poznato da je do toga došlo nakon policijske prijave zbog alkohola. Na daljnji upit pojasnila je da se referira na prekršajni postupak te da joj je poznato kako su se otac i majka tijekom tog razdoblja, unatoč udaljenju iz doma, međusobno telefonski kontaktirali.

6.3. Pročitana je materijalna dokumentacija i to presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-19827/2023 od 30. prosinca 2023. razvidno je da je ovdje optuženi RĆ osuđen zbog dva prekršaja iz Zakona o zaštiti nasilja u obitelji na štetu supruge TĆ, i to da je u alkoholiziranom stanju vrijeđao suprugu, kao i da kao počinitelj nasilja u obitelji nije postupio u skladu s prethodno izrečenom zaštitnom mjerom zabrane uznemiravanja i uhođenja žrtve. Tom presudom bila mu je izrečena zaštitna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva – stana na adresi u [adresa], u trajanju od dvije godine.

Nadalje, iz presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu broj Pp-10321/2023 od 5. srpnja 2023. razvidno je da je optuženi ŠĆ osuđen zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti nasilja u obitelji koji je počinio također na način da je u alkoholiziranom stanju vrijeđao TĆ.

Ujedno, presudom Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, Pp-15840/2023 od 30. listopada 2023. optuženi RĆ je osuđen zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti nasilja u obitelji koji je počinio na način da je izvršio psihičko nasilje nad TĆ na način da je u alkoholiziranom stanju vikao na nju i vrijeđao ju.

5. Ocjena dokaza

Sud je iskaz svjedoka TĆ cijenio kao istinit. Naime, ova je svjedokinja svjedočila životno i uvjerljivo o tome na koji je način optuženik prema njoj postupao u inkriminiranom razdoblju. Prilikom iskazivanja je bila emotivna i vidjelo se da je na nju cijela ta situacija teško utjecala. Sud je u potpunosti dobio dojam da svjedokinja iskazuje iskreno te s velikom emotivnom težinom kada se prisjeća ovih događaja.

Sud je iskaz LĆ cijenio kao neistinit glede odlučnih spornih činjenica ovog kaznenog postupka. Naime, svjedokinja je kći optuženog te je iz njezinog iskaza bilo razvidno kako nastoji otkloniti kaznenu odgovornost od svog oca. To tim više što je njezin iskaz ne samo u suprotnosti s iskazom žrtve TĆ, već i s materijalnom dokumentacijom u spisu, i to trima prekršajnim presudama iz kojih je razvidno da je optuženik već prethodno tri puta osuđivan za obiteljsko nasilje, i to svaki puta pod utjecajem alkohola. Ujedno, takav njezin iskaz se ukazao i nelogičan jer je svjedokinja u više navrata nastojala ukazati sudu kako njezin otac nema problema s alkoholom te da ona nema saznanja da bi nasilno postupao prema njezinoj majci, a suprotno tome, ista je navela da joj je poznato da joj je otac prekršajno osuđivan, a koje osude su se upravo odnosile na nasilje u obitelji optuženik prema TĆ i to upravo u alkoholiziranom stanju, a svjedokinja je navela da joj je poznato i da se optuženik liječio od alkohola. Ujedno, svjedokinja je sama navela i kako ju je optuženik kontaktirao sada kada se nalazio u istražnom zatvoru te je razvidno da su oni u bliskom odnosu, zbog čega je i sama navela da joj teško pada vidjeti oca u zatvoru. Sud upravo u tome vidi motivaciju ove svjedokinje LĆ za iznošenjem ovakvog iskaza.

Sud je materijalnu dokumentaciju cijenio kao istinitu. Naime, vjerodostojnost te dokumentacije tijekom postupka nije dovedena u pitanje.

Obrana optuženika cijenjena je kao ne istinita u dijelu u kojem se optuženik očitovao o spornim činjenicama u ovom postupku. Sud je stekao dojam da je takav njegov iskaz usmjeren prema otklanjanju kaznene odgovornosti od sebe. Čak i u svojoj obrani na raspravi, optuženik je vrlo grupo opisivao odnos sa žrtvom i njezine karakteristike te je uvredljivo pričao o žrtvi. U njegovoj obrani se nije mogla razabrati nikakva kritičnost spram njegovog odnosa sa žrtvom, dok je njegova u obrana u dijelu u kojem je optuženik svjedočio da se nije nasilno ponašao prema supruzi protivna i ranijim prekršajnim osudama iz kojih je razvidno kako takvo njegovo postupanje iz ove presude nije izolirani slučaj, već da se radi o nasilničkom postupanje koje traje već više godina.

6. Činjenično utvrđenje

Proanaliziravši i ocijenivši sve izvedene dokaze, kako pojedinačno, tako i u njihovoj ukupnosti te dovodeći iste u međusobnu svezu te u svezu s obranom optuženog RĆ, ovaj sud je utvrdilo da je optuženik počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11, i to na način kako je to opisano u izreci ove presude.

Dakle, uzimajući u obzir bitno dosljedni, uvjerljiv i opširan iskaze žrtve TĆ, a u kojem je ista detaljno opisivala ponašanje optuženika prema njoj, verbalnu agresiju koju je optuženik prema njoj iskazivao, kao i riječi i uvrede koje joj je uporno i kontinuirano upućivao, pa dovevši takav njezin iskaz u vezu s ostalim dokazima u spisu, i to zapisnikom o zaprimanju kaznene prijave, iz kojeg je razvidno da je TĆ protiv optuženika podnijela kaznenu prijavu te prekršajnim presudama iz kojih proizlazi da je optuženik prethodno već tri puta osuđivan za nasilje prema žrtvi TĆ, sud je kao nesporno utvrdio kako je optuženi RĆ počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11 za koje ga je i osudio. Ujedno, svjedokinja je opisala i kako je uslijed takvog postupanja optuženika bila uznemirena, da ju je probadalo u prsima i da se tresla do mjere da je mislila da će doživjeti infarkt.

Nadalje, ovdje je potrebno napomenuti kako kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ-a čini onaj tko grubo, učestalo ili na drugi način teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili druge bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj. Citirano kazneno djelo propisano je kao blanketno kazneno djelo koje izravno upućuje na definiciju nasilja u obitelji sadržanu u odredbama Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. To znači da su modaliteti radnje počinjenja kaznenih djela i prekršaja u osnovi isti. Jedine stvarne razlike sadržane su u dijelu kaznenopravne odredbe u kojoj se propisuje da se mora raditi o teškom kršenju propisa o zaštiti od nasilja u obitel ji te u posljedici koja se kod kaznenog djela sastoji u dovođenju člana obitelji ili bliske osobe u ponižavajući položaj ili izazivanju straha za sigurnost člana obitelji ili njemu bliske osobe. Pitanje definiranja da li se u konkretnoj situaciji radi o kaznenom djelu ili prekršaju bavio se i Vrhovni sud Republike Hrvatske koji je u svom tumačenju naveo da je nužno da radnja bude određenog intenziteta, većinom da se ponavlja u određenim vremenskim razmacima (koji ne smiju biti predugi) pri čemu njen modus operandi može i varirati (odluka VSRH III-Kr 149/08). U toj odluci Vrhovni sud upućuje na ponavljanje nasilja kao mogućeg kriterija razlikovanja kaznenog djela i prekršaja, odnosno ističe se da je i radnja izvršenja snažnog intenziteta koja traje neko vrijeme dovoljna te da nije nužno u tom slučaju i ponavljanje. Uslijed svega navedenog, a kako je u konkretnom slučaju utvrđeno da se optuženik nasilnički ponašao prema žrtvama u razdoblju više od dva mjeseca, da je intenzitet tog nasilničkog ponašanja bio vrlo visok te je uključivao ozbiljne i kontinuirane verbalne napade, jasno je kao takvo postupanje po svom intenzitetu itekako ulazi u sferu kaznenog prava, odnosno da su time ostvarena obilježja kaznenog djela iz članka 179a KZ/11.

To tim više, što je optuženik već tri puta prethodno osuđivan zbog prekršaja koji uključuje nasilje u obitelji, a njegovo postupanje sada je progrediralo u sferu kaznenog prava.

Pritom je u postupku utvrđeno da je TĆ supruga optuženika, time isti imaju svojstvo bliskih osoba po članku 87. stavku 9. ZKP.

7. Pravna utvrđenja

Kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11 čini onaj tko grubo, učestalo ili na drugi način teško krši propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji ili druge bliske osobe izazove strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba ili je dovede u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo.

8. Zaključak o počinjenju kaznenog djela

Dakle, uzevši u obzir sve dokaze izvedene na raspravi sud je nesporno utvrdio da je optuženi RĆ počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11 upravo na način kako je to i opisano u izreci ove presude.

9. Zaključak o krivnji

Ovo kazneno djelo optuženik je počinio s oblikom krivnje izravnom namjerom prvog stupnja. Dakle, isti je bio svjestan svog djela te je isto i želio učiniti.

Pritom je važno napomenuti i da je optuženik u svom postupanju bio ubrojiv.

Svijest o protupravnosti nije osporena, a nije utvrđeno postojanje niti jednog ispričavajućeg razloga.

10. Sankcija

Odlučujući o izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije optuženom RĆ za počinjena kaznena djela, a uzimajući u obzir okvir za izricanje kazne za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11, sud je cijenio sve olakotne i otegotne okolnosti utvrđene na strani optuženika, prijašnji život optuženika, njegovu raniju osuđivanost, kao i težinu i društvenu opasnost počinjenog kaznenog djela.

Olakotnom okolnosti na strani optuženika sud je cijenio činjenicu da se radi o osobi starije životne dobi.

Kao otegotnu okolnost sud je cijenio vrlo visok intenzitet optuženikova protupravnog postupanja prema žrtvi. Time je došlo i do povrede zaštićenog društvenog dobra u većoj mjeri. Također, ovo djelo počinio je nedugo nakon što je optuženik u prekršajnim postupcima osuđivan tri puta zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti nasilja u obitelji pa je jasno kako na njega prekršajne osude, kazne i mjere koje su mu u prekršajnom postupku izricane, nisu djelovale na način da bi shvatio pogibeljnost svog postupanja. Otegotnim je dakle cijenjena i prethodna prekršajna kažnjavanost optuženika.

Uzimajući u obzir sve naprijed navedene okolnosti, činjenicu da je za kazneno djelo iz članka 179a KZ/11 zapriječena kazna zatvora od jedne do tri godina, sud je optuženika osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca. Nadalje, sud je izrekao optuženiku djelomično uvjetnu osudu na način da optuženik ima izdržati kaznu zatvora u trajanju od sedam mjeseci, dok se je preostalih devet mjeseci uvjetovano na tri godine. Naime, sud smatra da se i djelomično uvjetnom osudom može ostvariti svrha specijalne prevencije te utjecati i u smislu generalne prevencije na ostale, potencijalne počinitelje kaznenih djela te da će ovakvom kaznom biti izražena društvena osuda za počinjeno djelo i jačat će se povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te će se i jačati svijest optuženika, ali i ostalih potencijalnih počinitelja da ne čine nova kaznena djela jer će ovakvom kaznom biti ojačana svijest o pogibeljnosti činjena kaznenih djela, ali i o pravednosti kažnjavanja. Također će optuženiku ovakvom kaznom biti omogućeno ponovno uključivanje u društvo, odnosno društveno prihvatljivo ponašanje. Odlučujući o duljini roka kušnje, sud je imao na umu sve već ranije navedene okolnosti na strani optuženika, ali i okolnosti vezane uz samo djelo i njegovo počinjenje. Stoga sud smatra da je rok kušnje od tri godine, što u konkretnom slučaju znači da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko u tom roku optuženik ne počini novo kazneno djelo, upravo primjeren i dostatan za ispunjenje svoje svrhe.

U neuvjetovani dio kazne uračunava se vrijeme koje je optuženik proveo u istražnom zatvoru u ovom kaznenom postupku.

11. Sigurnosna mjera

Sud je izrekao optuženiku sigurnosnu mjeru psihosocijalnog tretmana u trajanju od dvije godine. Naime, optuženik je osuđen ovom presudom da bi počinio kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179a KZ/11, dakle, kazneno djelo s elementom nasilja, a s obzirom na prethodnu prekršajnu osuđivanost optuženika, su je utvrdio da na njegovoj strani postoji opasnost da će počiniti isto ili slično djelo.

Sud je upozorio optuženika da u slučaju kršenja sigurnosne mjere, može biti opozvan uvjetovani dio ove djelomično uvjetne osude.

12. Troškovi kaznenog postupka

Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP optuženi RĆ obvezan je na plaćanje troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP, i to u paušalnom iznosu od 800,00 eura. Naime, sud je prilikom odmjeravanja troška uzeo u obzir dužinu ovog kaznenog postupka, kao i brojnost provedenih radnji u istom. Ujedno, sud je uzeo u obzir da je optuženik i sam naveo kako ima mirovinu od 1.340,00 eura, pa sud smatra kako plaćanje troškova u ovom iznosu neće ugroziti njegovu egzistenciju. Sud je optuženika obvezao i na plaćanje troškova branitelja po službenoj dužnosti, a o visini kojeg troška će biti doneseno posebno rješenje.

U Zagrebu 16. lipnja 2026.

Sutkinja:

Olja Krčar Mišić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU

Protiv ove presude ovlaštene osobe imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud te za protivnu stranku i branitelja radi ulaganja odgovora, neposredno ili preporučeno putem pošte, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. OKDO Zagreb,

2. Optuženik

3. Braniteljica po službenoj dužnosti,

4. Žrtva – po pravomoćnosti.