REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
Domovinskog rata 4, Split
Broj: Pp-14250/2024-14
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, po sucu Mariju Bakoti, uz sudjelovanje Sanje Tolić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika BŽ, zastupanog po branitelju Toniju Vuliću, odvjetniku u [adresa], zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira (Narodne novine br. 5/90, 30/90, 47/90, 29/94,114/22 i 47/23, dalje u tekstu: Zakon o prekršajima protiv javnog reda i mira), povodom optužnog prijedloga Policijske uprave splitsko-dalmatinske, I. Policijske postaje Split, klasa: 211-07/23-5/23017, urbroj: 511-12-23-24-1 od 24. kolovoza 2024., nakon provedene glavne rasprave zaključene 16. lipnja 2026., istoga dana objavio je i
p r e s u d i o j e
Okrivljenik: BŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i Đ, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, po zvanju komercijalist, po zanimanju košarkaški trener, zaposlen, mjesečna primanja 1.270,00 eura, oženjen, otac dvoje djece, srednjeg imovnog stanja, državljanin Republike Hrvatske, prekršajno nekažnjavan
k r i v j e
što je 16. kolovoza 2024. u 20:30 sati u Splitu na Branimirovoj obali vikao i galamio na dijete ĐŽ, rođenog **.**.2010., riječima: "dođi vamo kad san ti reka, prestani snimat, pička ti materina", sve to naočigled prolaznika,
dakle, na javnom mjestu vikom remetio javni red i mir,
čime je počinio prekršaj opisan i kažnjiv po članku 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
Na temelju citiranih propisa, uz primjenu članka 37. stavka 3. točke 1. Prekršajnog zakona (Narodne novine br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22, dalje: Prekršajni zakon), okrivljeniku se
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 100,00 (stotinu) EURA
Na temelju članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude. Na temelju članka 152. stavka 3. Prekršajnog zakona, smatrat će se kako je novčana kazna u cjelini plaćena ako okrivljenik plati dvije trećine izrečene novčane kazne u naprijed navedenom roku.
Na temelju članka 139. stavka 3. u vezi s člankom 138. stavkom 3. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan naknaditi troškove prekršajnog postupka u iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana od pravomoćnosti ove presude.
O b r a z l o ž e n j e
1. Policijska uprava splitsko-dalmatinska, I. Policijska postaja Split, podnijela je protiv okrivljenog BŽ optužni prijedlog pod gore navedenim brojem zbog prekršaja iz članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira.
2. Postupajući po optužnom prijedlogu, Sud je 13. studenog 2024. na temelju članka 229. stavka 1. točke 1. Prekršajnog zakona protiv okrivljenika izdao prekršajni nalog, jer su bili ispunjeni uvjeti iz članka 230. istog Zakona. Protiv predmetnog prekršajnog naloga okrivljenik je u zakonskom roku podnio prigovor pa ga je sud isti stavio izvan pravne snage i proveo glavnu raspravu.
3. Očitujući se o optužbi na glavnoj raspravi, okrivljeni BŽ je izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret. U svojoj obrani je naveo kako je zaposlen kao lučki redar u Lučkoj upravi Split, a kritične prigode da se nalazio na Zapadnoj obali gdje je uočio desetak djece u dobi od 12-14 godina na raznim romobilima kako voze brzo i neoprezno na prostoru gdje prolaze pješaci te su čak u jednom trenutku oborili na pod dijete od 2 godine. U tom trenutku da nije reagirao na njihovo ponašanje, jer je imao posla s vezivanjem brodova, a kada je bio gotov, da je krenuo službenim romobilom prema Hotelu Ambasador te je naišao na istu skupinu djece. Zaustavio je romobil te im je prišao i rekao da to više ne rade, odnosno da više ne divljaju po obali jer su skoro ubili malo dijete te da će im idući put zvati policiju. Oni su ga na to stali snimati svojim mobitelima i tzv. go-pro kamerama, na što im je rekao da ga prestanu snimati, a oni ga nisu poslušali. Istaknuo je kako se sjeća da je u jednom trenutku podigao ruke kako bi blokirao snimanje, ali kategorički negira da bi dirao bilo koje dijete, a osobito da bi ga udario. Naglašava kako je košarkaški trener i već 20 godina radi s djecom te nikada nije bilo nikakvih problema. Istaknuo je kako ne bi sebi dopustio da udari dijete ili da mu učinim išta nažao. Nadalje je naveo da im se obratio normalnim tonom i smatra da u njegovom ponašanju nije bilo ništa uznemirujuće ni ekscesno.
3.1. Na pitanje branitelja je li bilo ikakvih pritužbi na njegovo ponašanje od strane prisutnih, okrivljenik je naveo da se nitko nije tužio na njegovo postupanje niti je itko išta komentirao.
4. Tijekom dokaznog postupka u svojstvu svjedoka ispitan je TŽ te je pregledana snimka spornog događaja, sačinjena od strane djeteta ĐŽ. Kako nije bilo daljnjih dokaznih prijedloga stranaka, na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u prekršajnu evidenciju Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, odakle je utvrđeno da okrivljenik nije prekršajno kažnjavan.
4.1. Svjedok TŽ je izjavio kako se sjeća da ga je kritične prigode sin ĐŽ u večernjim satima te mu je rekao da je njega i prijatelje napao jedan čovjek na Zapadnoj obali, gdje je ĐŽ bio s prijateljima i vozio bicikl. S obzirom da je ĐŽ bio u panici, da ga nije najbolje razumio, rekao mu je da se smiri i dođe kući i da mu tamo sve objasni. Kada je došao kući, ĐŽ mu je pokazao snimku sa svoje kamere koju stalno nosi na kacigi dok vozi bicikl, ponajprije iz sigurnosnih razloga. Kada je vidio snimku, da je odlučio događaj prijaviti policiji. Istaknuo je kako je njegov sin ĐŽ 80- postotni invalid i ima autizam, zbog čega ga je taj događaj uznemirio više nego prosječno dijete. Sjeća se da mu je rekao da je taj čovjek nekakav privezivač brodova i da je imao logo na majici.
4.2. Na pitanje suda svjedok navodi kako je razgovarajući s ĐŽ na mobitel čuo i ostalu djecu koja su bila po njegovom dojmu uznemirena.
4.3. Branitelj okrivljenika je u završnoj riječi naveo kako se okrivljenik kaje zbog predmetnog događaja svjestan je kako je došlo do povišenih tonova međutim osporava kako je ikada udario dijete. Posebno se ističu olakotne okolnosti na strani okrivljenika i to da je isti otac maloljetnog djeteta kao i njegova ranija prekršajna i kaznena neosuđivanost. Stoga se predlaže sudu izreći što blažu kaznu.
5. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, ovaj sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik počinio prekršaj činjenično opisan i pravno označen kao u izreci presude.
6. Odredbom članka 13. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da prekršaj čini onaj tko se na javnom mjestu tuče, svađa, viče ili na drugi način remeti javni red i mir; za koji prekršaj je propisana novčana kazna u visini od 300,00 (tristo) do 2.000,00 (dvije tisuće) eura ili kazna zatvora do 30 dana.
6.1. Odredbom članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira propisano je da prekršaj čini onaj koji se na javnom mjestu ponaša na naročito drzak i nepristojan način; za što je propisana novčana kazna u visini od 700,00 (sedamsto) do 4.000,00 (četiri tisuće) eura ili kazna zatvora do 30 dana.
7. Iako okrivljenik negira da se kritične prigode neprimjereno obraćao djetetu ĐŽ, suprotno proizlazi iz audio-video snimke spornog događaja; gdje se jasno može vidjeti i čuti kako se okrivljenik povišenim tonom obraća okupljenoj djeci i od djeteta koje ga snima zahtijeva da s tim prestane, izgovarajući riječi koje se navode u optužnom aktu. Pritom se ističe da predmetna snimka nedvojbeno predstavlja zakonit dokaz, jer je osim što prikazuje javno mjesto, pravo na zaštitu psihičkog integriteta, odnosno na zaštitu od (u konkretnom slučaju) verbalnog napada preteže nad zaštitom prava na privatnost. Izuzev same činjenice korištenja povišenog tona, da je ponašanje okrivljenika uznemirilo prisutne, proizlazi također iz iskaza svjedoka TŽ, oca oštećenog djeteta, koji je naglasio da je njegov sin ĐŽ bio vrlo uznemiren i potresen kada ga je nazvao na telefon i obavijestio o incidentu.
7.1. S druge strane, iz snimke se ne može razaznati, niti to proizlazi iz drugih dokaza, u prvom redu iz spomenutog iskaza oca oštećenika, da bi okrivljenik dijete udario zatvorenim dlanom po zaštitnoj kacigi, kako se to navodi u optužnom prijedlogu. S obzirom da okrivljenik to kategorički negira te imajući u vidu kako je riječ o sportskom treneru koji niz godina radi s djecom; ovaj sud smatra da navedena činjenica nije u dovoljnoj mjeri dokazana. Stoga je Sud okrivljenika proglasio krivim zbog prekršaja iz članka 13., a ne članka 6. Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira, jer konačna inkriminacija, kakva proizlazi iz izvedenih dokaza; ne sadrži dostatnu razinu drskosti i nepristojnosti da bi se ispunilo biće kvalificiranog oblika djela.
8. Prilikom odabira vrste i mjere sankcije okrivljenom BŽ, sud je kao olakotne okolnosti uzeo u obzir to što se isti do sada nije pojavljivao kao počinitelj prekršaja, pa tako ni protiv javnog reda i mira; kao i cjelokupne okolnosti prekršaja i njegove pobude, u smislu da se kritične prigode obraćao oštećenom djetetu prvenstveno s ciljem zaštite sigurnosti prolaznika i druge djece; a zbog prethodnog opasnog njegovih vršnjaka. Kako na strani okrivljenika nisu utvrđene nikakve otegotne okolnosti, sud smatra da citirane okolnosti u svojoj ukupnosti predstavljaju naročito olakotne iz članka 37. stavka 3. Prekršajnog zakona, koje služe kao temelj za primjenu instituta ublažavanja kazne. Stoga je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu nižu od najmanje propisane kazne za predmetni prekršaj, držeći da će se na taj način adekvatno postići svrha kažnjavanja.
8.1. Na temelju članka 183. stavka 2. Prekršajnog zakona, ako okrivljenik u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne uplati 2/3 (dvije trećine) izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna u cjelini uplaćena.
9. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona, a odnosi se na paušalni iznos troškova, određen s obzirom na složenost i trajanje postupka.
Split, 16. lipnja 2026.
Zapisničarka
Sudac
Sanja Tolić,v.r.
Mario Bakota,v.r
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude okrivljenik i ovlašteni tužitelj imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka njezinog pisanog otpravka. Žalba se predaje Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti: okrivljeniku, branitelju, ovlaštenom tužitelju, u spis
