REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8

52100 Pula-Pola

Poslovni broj P-344/2026-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

Općinski sud u Puli - Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ČK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Josip Valić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, radi utvrđenja i isplate, 16. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 3. Ugovora o kreditu broj: 112-50- 3230562, sklopljenog 18. siječnja 2006. između prednika tužitelja kao korisnika kredita s jedne strane i tuženika kao Banke s druge strane, potvrđenog kod Mirne Pliško, javnog bilježnika u Puli, pod posl. br. OU-56/06-1 19. siječnja 2006., koja odredba glasi: ''NAKNADA: 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.''

II. Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, OIB: 53056966535, da tužiteljici ČK, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak od 289,83 eura sa zateznim kamatama koje teku od 16. lipnja 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitel jice za naknadu troškova postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je u tužbi navela da je univerzalni nasljednik korisnika kredita, pok. ŽK, koja je kao korisnik kredita s tuženikom 18. siječnja 2006. sklopila Ugovor o kreditu broj 112-50-3230562, potvrđen kod Mirne Pliško, javnog bilježnika u Puli, pod posl. br. OU-56/06-1 19. siječnja 2006. Ugovor o kreditu sklopljen je na unaprijed formuliranom obrascu, sadržaj kojih odredbi unaprijed priprema banka. Ugovorne stranke nisu pojedinačno pregovarale o istima. U članku 3. Ugovora o kreditu ugovoreno je da je prednica tužiteljice dužna za obradu zahtjeva i odobravanje kredita platiti naknadu i to odredbom kako slijedi: ''NAKNADA: 3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita.'' Tuženik je od prednika tužiteljice 20. siječnja 2006. naplatio naknadu na ime troškova obrade zahtjeva i odobravanja kredita u iznosu od 2.143,36 kuna / 284,47 eura. Tuženik je o predmetnom kreditnom poslu koji je potrošački ugovor, kao trgovac sam sastavio tekst Ugovora o kreditu te se radilo o tuženikovom unaprijed formuliranom standardnom ugovoru (čl. 49. st. 2. Zakona o zaštiti potrošača iz 2014. i čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.) i kao takvog dao ga na potpis prednici tužiteljice kao potrošaču, a da se prethodno nije pregovaralo o ugovornim odredbama toga ugovora te prednica tužiteljica nije imala utjecaj na sadržaj istih, što je dovelo do značajne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, budući da ona nije bila informirana, niti su u ugovoru navedeni parametri slijedom kojih je mogla znati koje troškove banka naplaćuje kao jednokratnu naknadu za obradu zahtjeva za sklapanje ugovora, odnosno, zbog čega takvi troškovi iznose upravo 3,30 % od iznosa odobrenog kredita. Stoga je citirana odredba nepoštena odnosno ništetna (čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003.) te tužiteljica tužbom zahtijeva utvrđenja ništetnosti navedene ugovorne odredbe.

2. Tuženiku je tužba s prilozima zajedno s pozivom na podnošenje odgovora na tužbu uredno dostavljena 8. svibnja 2026., međutim tuženik nije u određenom roku od 30 dana, a niti do dana donošenja ove presude, podnio odgovor na tužbu. Pritom ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih bi proizlazilo da su tuženika neki opravdani razlozi spriječili u podnošenju odgovora na tužbu.

3. Iz činjenica navedenih u tužbi proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva, a te činjenice nisu u suprotnosti s dokazima koji su priloženi uz tužbu i činjenicama koje su općepoznate.

4. Uvidom u Ugovor o kreditu broj 112-50-3230562 utvrđeno je da je u članku 3. određena obveza korisnika plaćanja naknade banci u visini od 3,30% iznosa kredita jednokratno, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita.

4.1. U tom članku nije navedeno na što se predmetna naknada odnosi. Pregledom teksta ugovora može se zaključiti da su osnovani navodi tužitelj ice da je riječ o ugovoru koji je sastavljen kao tipizirani ugovor unaprijed pripremljenog sadrža ja, a predmetne navode tužiteljice tuženik, uostalom, nije osporio.

5. Iz potvrde koju je izdao sam tuženik 9. siječnja 2025. proizlazi da je tuženik potvrdio da je od prednice tužiteljice naplatio tzv. ulaznu naknadu u iznosu od 2.143,36 kuna.

6. Dakle, u ovom postupku tužiteljica zahtijeva donošenje presude kojom će se utvrditi djelomična ništetnost odredbe ugovora o kreditu i to ugovorne odredbe iz čl. 3. Ugovora kojom je ugovorena obveza korisnika kredita plaćanja naknade pri odobrenju kredita.

7. Cijeneći da tuženik nije, zaprimivši tužbu u ovom predmetu, osporio tužbene navode tužiteljice niti je predložio izvođenje drugih dokaza kojim bi dokazao suprotno za konkretan ugovorni odnos, uz utvrđenje da činjenice iz tužbe nisu u suprotnosti s dostavljenim dokazima, sud je zahtjev tužiteljice ocijenio osnovanim, pozivom na odredbe čl. 1024. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/23 i 155/23).

8. Time su ispunjene sve procesnopravne i materijalnopravne pretpostavke za donošenje presude zbog ogluhe pa je na temelju članka 331.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), odlučeno kao u izreci presude.

9. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te je tužiteljici priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 250,00 eura (Tbr. 7.1. u vezi sa Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine" broj: 138/2023 i 107/25) i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura i na presudu zbog ogluhe u iznosu od 13,28 eura, odnosno polovinu punog iznosa pristojbe, s obzirom da će tužiteljica moći iskoristiti "privilegij" plaćanja polovičnog iznosa pristojbe, a dužna je na temelju članka 10. ZPP paziti da se postupak provede sa što manje troškova. Stoga je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi troškove parničkog postupka u iznosu od 289,83 eura sa zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, sukladno čl. 151. st. 1. ZPP.

10. U preostalom dijelu, iznad dosuđenog, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka kao neosnovan. Nije osnovan zahtjev za naknadu troška sudskih pristojbi iznad dosuđenog (zatražila je 150,00 eura). Ne pripada joj ni nagrada za sastav opomene pred tužbu jer navedena radnja nije bila nužna za vođenje parnice, a nije bio potreban ni trošak sastava podneska od 23. svibnja 2026. Stoga je, vezano za navedeno, odlučeno kao u točki III izreke.

U Puli 16. lipnja 2026.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Presuda zbog ogluhe ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpunog utvrđenog činjeničnog stanja.

DNA:

1. Tužiteljici po punomoćniku, uz sudsku pristojbu za presudu zbog ogluhe

2. Tuženiku