Republika Hrvatska
Općinski sud u Velikoj Gorici
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
Poslovni broj: P-404/2025-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sutkinji tog suda Marini Caren Smolčić, u pravnoj stvari tužiteljice CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, protiv tužene Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici, radi utvrđenja prava vlasništva, 16. lipnja 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbacuje se tužba u ovoj pravnoj stvari.
II. Nalaže se tužiteljici CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, trošak parničnog postupka u iznosu od 200,00 EUR (dvijestotineeurainulacenta), u roku 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica CŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj] (dalje u tekstu: tužiteljica) je u ovoj pravnoj stvari podnijela tužbu radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, kojom zahtijeva da se usvoji tužbeni zahtjev kojim će se utvrditi prema tuženoj da je vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] oranica Krčevina od 10341 m2, kojih se sa svojim prednicima nalazi u dugogodišnjem mirnom posjedu i izvanknjižnom vlasništvu. Pritom ističe kako su navedenu nekretninu prednici tužiteljice MŽ i MŽ stekli u posjed i vlasništvo na osnovi kupoprodajnog ugovora od 16. svibnja 1973. kupnjom od prodavateljice DŽ iz [adresa] kao izvanknjižne vlasnice upisane u posjedovnom listu broj 519 k. o. [katastarska općina]. Poslije smrti IŽ njegov suvlasnički dio od ½ dijela navedene nekretnine u izvanknjižnom vlasništvu je naslijedio njegov sin MŽ koji je na navedeni način postao vlasnik cijele nekretnine. Nakon smrti IŽ, cijelu nekretninu je naslijedila tužiteljica kao izvanknjižna vlasnica. Prije kupnje nekretnina prodavateljica DŽ je bila dugogodišnji izvanknjižni vlasnik i posjednik navedene nekretnine. Prednik tužiteljice je podnio prijedlog za upis prava vlasništva u zk ispravnom postupku, ali je prijedlog odbačen prema rješenju Općinskog suda u Velikoj Gorici pod poslovnim brojem Z - 1264/99 u produžetku Rz-16/99 od 16. prosinca 2011. Tužena je protiv tužiteljice vodila postupak kod Općinskog suda u Velikoj Gorici pod posl.br. P 460/2014 radi utvrđenja da je nevaljan besteretni otpis kč. br. [katastarska čestica] s imena i vlasništva RH u korist podnositeljice, te je u tom postupku donesena i presuda posl.br. P-460/2014 od 13. prosinca 2016., kojim je usvojen tužbeni zahtjev. Povodom žalbe podnositeljice Županijski sud u Zagrebu rješenjem pod posl.br. Gž-2734/17 od 27. 08.2019. odbio je žalbu podnositeljice. Prema stajalištu drugostupanjskog suda u navedenom postupku, predmet spora je predstavljao zahtjev tužiteljice za ispravak zemljišnoknjižnog upisa, a sukladno odredbi čl. 184. st. 3. Zakona o zemljišnim knjigama sud je zauzeo stajalište da DŽ u vrijeme prodaje nije bila upisana u zemljišne knjige kao vlasnica, već samo u posjedovnom listu, i da nekretnine nisu nikada bile privatno vlasništvo. Sud je zaključio da se radi o vlasništvu RH, s obzirom da u vrijeme kada su nekretnine stečene, odnosno prodane 1973., bilo u režimu opće narodne imovine nakon ukidanja zemljišnih zajednica. Smatra kako predmet tog postupka nije bilo utvrđenje prava vlasništva dosjelošću prema konvencijskom pravu i prema izvornoj odredbi čl. 338. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Utužena nekretnina kao i sve susjedne nekretnine u k. o. [katastarska općina], koje su nekada bile u zemljišnoj zajednici urbarske općine Vukovina, nalaze se u privatnom vlasništvu fizičkih osoba. Iz povijesnog ZK izvatka za zk. ul. br. [broj ZK uloška] jasno proizlazi da je predmetna nekretnina bila upisana kao vlasništvo Urbarske općine Vukovina. Pravni prednici DŽ od koje su prednici predlagateljice kupili predmetnu nekretninu, istu su stekli u vlasništvo u postupku diobe urbarske općine Vukovina. Rješidba o diobi donesena je od strane Komasacionog povjerenstva u Zagrebu od 20.02.1942., broj 317 R 142. Dana 24.02.1946. Komasaciono povjerenstvo dostavilo je dopis Kotarskom narodnom sudu, ZK odjel Velika Gorica da je navedeno rješenje postalo pravomoćno te je predloženo da se nekretnine upišu kao samovlasništvo diobnih učesnika prema konačnoj rješidbi. Dakle, zemljišna zajednica je prestala postojati prije donošenja Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica i krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom (NN 36/47.). Stoga, navedena zemljišna zajednica nije bila niti na listi zemljišnih zajednica koje su popisane prilikom donošenja Zakona o proglašenju imovine zemljišnih i njima sličnih zajednica i krajiških imovnih općina općenarodnom imovine. Dakle, ove nekretnine nikada nisu niti postale društveno vlasništvo. Činjenica da je iz nepoznatih razloga izostala provedba pravomoćnog rješenja u zemljišnim knjigama nije od utjecaja za stjecanje prava vlasništva koje je stečeno i predajom nekretnina u posjed od strane povjerenstva u nazočnosti geodetskih vještaka, a što je provedeno i u katastru. Rokovi dosjelosti su prošli još prije 06.04.1941. jer je zemljišna zajednica na ovlaštenike bila podijeljena prije formalne diobe. Međutim, nedvojbeno je da su izvan svake dvojbe rokovi dosjelosti nastupili do 01.01.1997. kada je stupio na snagu ZV i da je predmetna nekretnina stečena u vlasništvo prema izvornoj odredbi čl. 388. st. 4. ZV-a, koji je propisao da se u rok nekretnina dosjelošću koje su na dan 08.10.1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja prije toga. Ovo stajalište je navedeno u presudi ESLJP u predmetu Trgo protiv Hrvatske. U međuvremenu to potvrđuje i najnovija sudska praksa VSRH Rev-2776/16 od 29.01.2019. Odlukom VSRH broj Rev 2776/16 od 29.01.2019. zauzeto je stajalište da je pošteni posjednik u razdoblju duljem od četrdeset godina na nekretnini koja se nalazi u društvenom vlasništvu odnosno vlasništvu Republike Hrvatske, ex lege, na temelju odredbe čl. 388. st. 4. ZV-a postao vlasnik predmetne nekretnine. Dakle, u vrijeme dosjedanja uračunava se i razdoblje do 8. studenog 1991. Stoga smatra kako su ispunjene sve zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. U zemljišnim knjigama u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s danom 18.11.1938. zabilježena je dozvola djelomične individualne diobe sa svim pravnim posljedicama vezanim za Zakon o zemljišnim zajednicama. Međutim, u rješidbi o diobi zemljišne zajednice već je prethodno provedena potajna dioba, tako da kontinuitet posjedovanja traje već oko stotinu godina u odnosu na predlagatelja i njegove prednike. Tužiteljicu i njezine prednike nikada nitko nije uznemiravao u mirnom posjedu predmetne nekretnine, pa se tužiteljica zajedno sa svojim prednicima uključujući i prednike LŽ nalazi u poštenom posjedu još od početka prošlog stoljeća. Dakle, ispunjene su pretpostavke i prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima i prema čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda za stjecanje prava vlasništva u korist tužiteljice jer se nekretnina nalazi u poštenom samostalnom posjedu tužiteljice. Tužiteljica ima pravni interes utvrditi pravo vlasništva u sudskom postupku dosjelošću, a što nije bio predmet ocjene suda u postupku, koji je vođen po tužbi RH pod posl.br. P- 460 /2014, pa se ne može prihvatiti stajalište da se radi o presuđenoj stvari.
2. Tužena Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 (dalje u tekstu: tužena) u svom odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Ističe kako je o predmetnoj pravnoj stvari među istim strankama već raspravljeno pred ovim sudom te presuđeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P-460/2014 od 13. prosinca 2016. na koju okolnost predlaže priklopiti spis ovog Suda pod poslovnim brojem P-460/2014.
3. Podneskom od 25. studenog 2025. tužiteljica je proširila tužbeni zahtjev i na nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], i to k. č. br. [katastarska čestica], oranica Krčevina od 5632 m2, pri čemu ističe da se tužena već u svom odgovoru na tužbu očitovala i u odnosu na istu nekretninu.
4. Nakon uvida u pribavljeni spis ovog Suda pod poslovnim brojem P-460/2014, utvrđeno je da je u tom predmetu vođen postupak povodom tužbe ovdje tužene Republike Hrvatske, protiv ovdje tužiteljice CŽ, tamo tužene, za ispravak zemljišnoknjižnog upisa u provedenom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku pod poslovnim brojem: Z-310/14 i Z-311/14. U istom postupku je osim utvrđivanja činjenice da li je upis prava vlasništva u korist tužene (ovdje tužiteljice) pravilan, utvrđivano i da li su ispunjeni uvjeti stjecanja prava vlasništva na temelju dosjelosti obzirom je tužena CŽ tvrdila da je dosjelošću stekla predmetne nekretnine ukoliko se računa njezin posjed i posjed njezinih prednika sve od kupnje predmetnih nekretnina 16. svibnja 1973. te da su time ispunjeni i uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Iz tamo provedenog postupka proizlazi da su se u istom utvrđivale identične činjenice vezano za stjecanje prava vlasništva dosjelošću tužene (ovdje tužiteljice) koje u svojoj tužbi u ovoj pravnoj stvari ističe tužiteljica CŽ kao i da su o rezultatu dokaznog postupka dani valjani razlozi kako u prvostupanjskoj presudi, tako i u drugostupanjskoj presudi Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž-2734/17 od 27. kolovoza 2019. Pri tom nije samo utvrđeno kako tužena CŽ nije stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine dosjelošću te je i u obrazloženju detaljno pojašnjeno zašto nije stekla vlasništvo dosjelošću već je u izreci osim utvrđenja da je nevaljan besteretni otpis u vlasništvo CŽ utvrđeno da je (tamo) tužiteljica Republika Hrvatska vlasnik navedenih nekretnina. Revizija (tamo) tužene CŽ odbačena je kao nedopuštena.
5. Obzirom na isto, razvidno je da je pravomoćnom presudom već riješeno pitanje vlasništva između istih stranaka glede istih nekretnina, a tvrdnja o stjecanju vlasništva dosjelošću od 1973. već je raspravljena i pravomoćno odbijena te bi u ovom postupku sud raspravljao ponovno o istim činjenicama čime bi bili dovedeni u pitanje pravomoćni zaključci iz postupka koji se vodio u predmetu poslovni broj: P-460/2014.
6. Kako su predmet ovog postupka kao i u postupku koji se vodi u predmetu poslovni broj: P-460/2014 iste nekretnine, iste stranke, ista osnova stjecanja, isti početak posjeda, isti pravni prednici te isto pravno pitanje to je u pogledu zahtjeva koji je tužiteljica postavila u ovom postupku stvar već pravomoćno presuđena, kojim slijedom je, sukladno odredbi čl. 333. st. 2. u svezi s odredbom čl. 288. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., 146/2025.; dalje ZPP) odlučeno kao u točki I. izreke ovog Rješenja.
7. Odluka o trošku parničnog postupka, temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP -a, kojom je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka, slijedom čega je tuženoj, valjalo priznati potraživani trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu 200,00 EUR, i to sukladno Tbr. 8. 1. i 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023.) i odlučiti kao u točki II. izreke.
Velika Gorica, 16. lipanj 2026.
Sutkinja
Marina Caren Smolčić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka pismeno putem ovoga suda nadležnom Županijskom sudu.
Dostaviti:
1. Tužiteljici, po pun.
2. Tuženoj, po zz
