Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-352/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća te Koraljke Bumči i Lidije Vidjak kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog NP, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavak 2. i 3. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesene protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1617/2024 od 26. veljače 2026., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog NP kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj: K-1617/2024 od 26. veljače 2026., optuženi NP proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode - prijetnje – opisano i kažnjivo po članku 139. stavku 2. u svezi stavka 3 KZ/11, a kažnjivo po članku 139. stavak 3. KZ/11, pa je optuženi NP za kazneno djelo iz članka 139. stavka 2. i 3. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi NP je u cijelosti oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1 do 6 ZKP.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Ivanu Žalcu, odvjetniku iz Slavonskog Broda, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, povrede ZKP-a i odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud optuženiku izrekne blažu kazneno pravnu sankciju.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba optuženika nije osnovana.

6. Povredu Zakona o kaznenom postupku optuženik vidi u činjenici da je tijekom dokaznog postupka pročitan zapisnik o zaprimanju kaznene prijave koji se ne može koristiti kao dokaz niti čitati na raspravi već se može koristiti samo činjenica da je kaznena prijava zaprimljena, dok pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje vidi u činjenici da sud nije izvršio pretragu mobilnog uređaja da bi sa nespornom sigurnošću utvrdio da je počinjeno kazneno djelo prijetnje.

7. Međutim, suprotno žalbenom navodu, pod točkom 7. pisanog obrazloženja presude, prvostupanjski je sud analizirajući obranu optuženika i ustvrđujući razloge njezina neprihvaćanja, naveo da je između ostalog i protivna „…materijalnoj dokumentaciji u vidu zapisnika o zaprimanju kaznene prijave te presude Općinskog suda u Zlataru.“ Dakle, razvidno je da prvostupanjski sud nije analizirao i ocjenjivao sadržaj same kaznene prijave, odnosno dio kaznene prijave koji u sebi sadrži navode žrtve o načinu počinjenja konkretnog kaznenog djela. Dakle, nije sporno da se analiza obrane ne temelji na sadržaju kaznene prijave pa stoga i nema govora da bi se radio o odlučnim činjenicama koje bi bile od utjecaja na valjane i obrazložene zaključke prvostupanjskog suda.

8. Nadalje, u odnosu na činjenicu da sud nije naložio pretragu mobitela žrtve, treba istaknuti da iz iskaza same žrtve – svjedokinje TP izrijekom proizlazi da više nema poruke koje joj je slao optuženik. Osim toga uvidom u raspravni zapisnik od 26. veljače 2026. (list 60-64 spisa) razvidno je da optuženik nije niti stavio dokazni prijedlog za pretragom mobitela, štoviše bio je suglasan sa čitanjem svih dokaza na čije čitanje nije imao primjedbi niti je stavljao bilo kakve daljnje dokazne prijedloge. Uvažavajući navedene činjenice, sasvim osnovano sud tijekom dokaznog postupka nije niti razmatrao pretragu mobitela žrtve.

9. U odnosu na dio žalbenih navoda, kojima se osporava vrsta i visina kazne, treba istaknuti da je optuženik već u prethodna dva navrata osuđivan za kazneno djelo prijetnje od kojih je jedno, počinjeno svega nekoliko mjeseci prije konkretnog inkriminiranog događaja a radnja kaznenoga djela je bila počinjena na štetu iste žrtve. Uvažavajući posebice tu činjenicu očito je da se radi o osobi koja sa nedovoljnom pažnjom prihvaća mjere upozorenja izricane od strane suda, pa stoga i prema mišljenju ovoga suda kao drugostupanjskog, samo kroz bezuvjetnu kaznu zatvora može biti ostvarena svrha kažnjavanja prema ovom optuženiku. Stoga, suprotno žalbenim navodima, čak niti činjenica da isti ima obavezu uzdržavanja maloljetnog djeteta, a što je i prvostupanjski sud cijenio kao olakotnom okolnosti, nije ona koja bi bila od utjecaja na sud za izricanjem blaže mjere od one koja mu je izrečena prvostupanjskom presudom. Dakle, i prema mišljenju ovoga suda kazna zatvora u trajanju od 6 (šest) mjeseci u cijelosti je primjerena i svrsishodna. Osim toga izrečena kazna će u svojoj cjelini biti i potreban odraz društvene osude za kazneno djelo koje je počinjeno.

10. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žabe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu optuženice na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac