Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-154/2026-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Lidije Vidjak kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv 1. optužene VŠ i dr., zbog kaznenog djela pronevjere iz članka 233. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika, podnesene protiv presude Općinskog suda u Osijeku, broj: K-411/2017 od 3. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika te se povodom te žalbe i po službenoj dužnosti ukida prvostupanjska presuda i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Osijeku, broj: K-411/2017 od 3. listopada 2025., na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24 i 72/25 - u daljnjem tekstu: ZKP), 1. optužena VŠ, 2. optužena RŠ i 3. optužena LŠ oslobođene su optužbe da su počinile kazneno djelo pronevjere, opisano u članku 233. stavak 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po članku 233. stavak 2. KZ/11, te kazneno djelo krivotvorenja – krivotvorenje službene ili poslovne isprave, opisano i kažnjivo po članku 279. stavku 1. KZ/11 u vezi članka 36. stavak 2. i članka 51. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP, oštećena tvrtka Nina Commerce d.o.o. Zagreb se upućuje da imovinskopravni zahtjev može ostvarivati u parnici.

1.2. Na temelju članka 149. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. do 5. ZKP, troškovi kaznenog postupka, te nužni izdaci svih okrivljenica i nužni izdaci i nagrada branitelja Dejana Španovića, odvjetnika iz Zagreba, padaju na teret proračunskih sredstava o kojima će sud donijeti posebno rješenje.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjenim vijećem.

3. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnijela je 1. optužena VŠ po branitelju Dejanu Španoviću, odvjetniku iz Zagreba s prijedlogom da drugostupanjski sud žalbu državnog odvjetnika odbije kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Prije sjednice vijeća u smislu članka 474. stavka 1. ZKP-a predmet je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana.

6. Žalbenim navodima ističe se povreda zakona o kaznenom postupku, koja se prema navodu državnog odvjetnika očituje u tome što prvostupanjski sud nije dao razloge o odlučnim činjenicama, dok su dani razlozi nejasni. Nadalje, ističe se da prvostupanjski sud nije naveo činjenice koje stranke nisu osporavale, odnosno nije izložio iz kojih razloga smatra sporne činjenice nedokazanim dajući ocjenu vjerodostojnosti proturječnih dokaza a zbog čega obrazloženje prvostupanjske presude nije u skladu sa odredbom članka 459. stavak 5. ZKP-a. Žalbom se ističe i manjkavost prvostupanjske presude jer ista ne sadrži ocjenu vjerodostojnosti brojne materijalne dokumentacije koja je pročitana tijekom dokaznog postupka te ocjenu vjerodostojnosti svjedočkih iskaza ŽŠ i KŠ, kao i propust prvostupanjskog suda u pogledu ocjene pravnih pitanja u odnosu na opstojnost kaznenih djela koja se inkriminiraju 1. optuženoj VŠ, 2. optuženoj RŠ i 3. optuženoj LŠ. Nastavno na te žalbene navode osporava se pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja ističući da analiza sadržaja materijalne dokumentacije, vještva kao i sadržaj ispitanih svjedoka dovode do suprotnog zaključka od onog koji je izveo prvostupanjski sud u odnosu na postojanje kaznene odgovornosti 1-3 optužene.

7. Razmatrajući žalbene navode državnog odvjetnika u odnosu na isticane povrede zakona o kaznenom postupku, treba prvenstveno naglasiti da je u pravu državni odvjetnik kada ističe da prvostupanjski sud u svojoj presudi nije dao ocjenu vjerodostojnosti pojedinačno izvedenih dokaza, od kojih se na pojedine izvedene dokaze, nije niti osvrnuo.

7.1. Naime, na raspravi održanoj 1. listopada 2025. (list 1151-1166), prvostupanjski je sud izveo dokaz čitanjem svjedočkih iskaza ŽŠ i KŠ. Iako na samoj raspravi prilikom čitanja tih svjedočkih iskaza sud nije naveo sa kojeg zapisnika čita navedene svjedočke iskaze, očito se radi o svjedočkim iskazima danih tijekom prethodnog postupka (ŽŠ, iskaz od 22.12.2016., list 572 i ĆŠ iskaz od 23-12.2016. list 574 spisa), jer ti svjedoci nisu ispitani neposredno na nekoj od održanih rasprava. Pri tome je bitnim i za iskazati da, iako optuženice nisu dale suglasnost u smislu odredbe članka 431. ZKP-a za čitanje tih (i takvih) svjedočkih iskaza, odnosno nije utvrđena neka od drugih okolnosti predviđenih citiranom zakonskom odredbom koja bi dala ovlast prvostupanjskom sudu za njihovim čitanjem, 1-3 optuženica nisu imale primjedbi na provedeni dokaz. Međutim, upravo kao što to i ističe državni odvjetnik u svojoj žalbi, obrazloženje prvostupanjske presude, ne samo da ne sadrži reprodukciju tih svjedočkih iskaza, već obrazloženje prvostupanjske presude ne sadrži ocjenu vjerodostojnosti tih izvedenih dokaza niti njihovu analizu u svezi sa ostalim dokazima, stoga presuda u tom dijelu nema uopće razloga.

7.2. Osim toga, prvostupanjski sud nije ocijenio vjerodostojnost pisanih dokaza koje je pročitao tijekom dokaznog postupka niti je tu materijalnu dokumentaciju analizirao sa ostalim izvedenim dokazima posebice dijelovima vještva na koju se ista odnosi, pa u pogledu te okolnosti također, kao što se posebno žalbom i ukazuje – također uopće nema razloga.

8. Nadalje, u pravu je državni odvjetnik i kada ukazuje da u prvostupanjskoj presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama pri čemu ističe i da postoji proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude i onoga što proizlazi i utvrđeno je, iz iskaza svjedoka i vještaka.

8.1. Naime, prvostupanjski sud prvo pod točkom 12. pisanog obrazloženja presude zaključuje da „odlučne činjenice nisu dokazane“, nakon toga pod točkom 13. pisanog obrazloženja svoje presude ističe dijelove nalaza financijskog-knjigovodstvenog vještaka Darija Dumančića kao i zaključak vještaka (list 604 spisa) da su 1-3 optuženica vršile povrat i zamjenu robe bez vjerodostojne dokumentacije, navodeći točne iznose za koje je svaka od optuženica izvršila zamjenu robe na taj način. Međutim, utvrđujući navedeno, iako ta utvrđenja iz vještva predstavljaju inkriminirajuću činjenicu za svaku od pojedinih optuženica, a što je i podudarno opisom činjenica pod točkom b) izreke prvostupanjske presude, sud u svojoj presudi ne obrazlaže da li u tom dijelu prihvaća nalaz financijskog-knjigovodstvenog vještaka, odnosno ako ga ne prihvaća - zašto - već vještvo analizira isključivo kroz navode obrane optuženica ne dajući konkretnu analizu pojedinih utvrđenja vještaka niti taj nalaz sučeljava sa iskazima svjedoka u njegovim relevantnim djelovima. Isto tako, iako pod točkom 17. pisanog obrazloženja svoje presude iznosi tvrdnju da se na temelju vještva ne može zaključiti protupravno postupanje 1-3 optuženica, jer „ključne odgovore na pravna pitanja daje isključivo sud…“ iz čega se nameće zaključak da je sud utvrđuje da je vještak dao ocjenu „nekih pravnih“ a ne činjeničnih pitanja, sam sud nigdje u svojoj presudi ne ističe bilo koje pravno pitanje na koje se sam vještak osvrnuo u svom nalazu. Dakle, osim što prvostupanjski sud u tom dijelu nama razloga o odlučnim činjenicama i proturječan je u pogledu odlučnih činjenica isti je u pogledu danih razloga nerazumljiv. Naime, nije jasno na koja to pravna pitanja upire sud u svojoj presudi kao ona o kojima je vještak iznio svoj stav, a o kojima stav pripada isključivo sudu.

9. Za istaknuti je ujedno da iako se žalbom ukazuje i na propust prvostupanjskog suda u smislu odredbe članka 459. ZKP-a koja se odnosi na sadržaj pisanog obrazloženja prvostupanjske presude, odnosno obvezu prvostupanjskog suda da razluči koje činjenice stranke nisu osporile, odnosno koje činjenice smatra dokazanima ili ne, dajući ocjenu vjerodostojnosti navedenih dokaza, ta je istaknuta povreda zakona o kaznenom postupku obuhvaćena prethodno obrazloženom povredom iz članka 468. stavak 1. točka 11., u dijelu u kojem se ovaj sud kao drugostupanjski osvrnuo pod točkama 7. i 8. ove presude.

10. Međutim, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, utvrđeno je i da ista ne sadrži razloge zbog kojih je odbijen dokazni prijedlog 1. optužene. Naime, iako je prvostupanjski sud na raspravi održanoj 1. listopada 2025. (list 1158 spisa) odbio dokazni prijedlog za provođenjem informatičkog vještačenja kao neprikladan i o tome dao svoje razloge na raspravnom zapisniku, o činjenici samog odbijanja dokaznog prijedloga kao i o danim razlozima odbijanja navedenog dokaznog prijedloga nema u pisanom obrazloženju presude, stoga i u pogledu navedene okolnosti presuda ne sadrži važne razloge.

11. U odnosu na žalbeni navod pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja treba ponovno istaknuti da je ovaj sud utvrdio postojanje bitnih povreda kaznenog postupka koje za sada sa nedovoljnom sigurnošću omogućuju analizu osnovanosti tog žalbenog navoda. Naime, kao što je već navedeno prvostupanjski sud nije iznio razloge zašto ne prihvaća nalaz i mišljenje vještaka u dijelu u kojem vještvo utvrđuje način na koji je da je do manjka došlo, jer se pojedina roba izdavala računima koji nisu evidentirani, odnosno obrazložio činjenicu na koji način su 1-3 optuženica došle u posjed nefiskliziranih, ručno izrađenih računa koji nisu bili evidentirani u knjigovodstvu oštećenog trgovačkog društva, iako se pod točkom 21. pisanog obrazloženja prvostupanjske presude upravo ta okolnost navodi kao nesporno utvrđena. Osim toga, ta važna činjenica nije analizirana sa ostalim izvedenim dokazima pa tako niti sa iskazima svjedoka kao niti materijalnim dokazima na temelju kojih je vještvo i sačinjeno. Međutim, uslijed manjkavosti obrazloženja prvostupanjske presude u pogledu odlučnih činjenica, koje su utvrđene ovom presudom, za sada nije moguće sa potpunom sigurnošću ispitati ispravnost svih iznesenih zaključaka prvostupanjskog suda na koja u okviru tog žalbenog navoda također upire državni odvjetnik.

12. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će ponovno izvesti sve potrebne dokaze, provesti njihovu pravilnu i sveobuhvatnu analizu izvedenih dokaza kako svaki za sebe tako i u svojoj ukupnosti, poštujući odredbu članka 459. ZKP-a koja jasno propisuje sadržaj prvostupanjske presude. Pritom će naročito voditi računa o tome da obrazloženje presude mora biti jasno, razumljivo i bez proturječja, pa tako ukoliko utvrdi krivnju 1-3 optuženice posebice će obratiti pozornost da samo obrazloženje treba sadržavati i obrazloženje objektivnih i subjektivnih elemenata kaznenog ili kaznenih djela za koje se pojedina od optuženica oglašavaju krivima, kao i obrazloženje činjenica koje su bile odlučujuće za utvrđivanje visine imovinske koristi i u svezi sa navedenim visine postavljenog imovinsko pravnog zahtjeva, te činjenica koje su bile od utjecaja na vrstu i visinu izrečene kazne svakoj od pojedinih optuženica, dok će prilikom određivanja visine troškova kaznenog postupka utvrditi i koje su sve okolnosti bile od utjecaja na određivanje te visine.

12.1. Posebice se pri tome ukazuje na nužnost da sud prilikom ponovne ocjene svih izvedenih dokaza treba voditi računa o načinu zaduženja 1-3 optužene kako u pogledu robe ali tako i u pogledu računa (blokova računa) koji nisu fiskalizirani, a koji su očito pod određenim okolnostima bili u uporabi u prodavaonici, odnosno da je nužno utvrditi na koji način se vrši pravilan povrat kupljene robe ukoliko je istu bilo potrebno mijenjati, kao i na koji način i kada je takva zamjena ili povrat robe vidljiva u centralnom knjigovodstvu. Posebice će pri tome nastojati utvrditi na koji način su 1-3 optuženica došle u posjed ručno izdanih računa kojima formalno nisu bile zadužene od strane trgovačkog društva u kojem su bile zaposlene. Nadalje, budući da se 1-3 optuženoj stavlja na teret postupanje u zajedničkom dogovoru a što ukazuje na supočiniteljstvo, u ponovljenom postupku sud će utvrditi a potom i obrazložiti da li takva zajednička namjera postupanja postoji za radnju svakog od pojedinih kaznenih djela, ili se možda radi o posebnoj namjeri svake od pojedinih optuženica koja nije bila posljedica zajedničkog dogovora, pa će ukoliko utvrdi opstojnost jednog ili oba kaznenog djela dati valjano obrazloženje i u odnosu na te činjenice.

13. Slijedom navedenog na temelju članka 483. stavak 1. ZKP-a valjalo je odlučiti kao u izreci ovog rješenja i predmet uputiti na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće koje neće biti opterećeno stavovima iz prethodne odluke.

U Zagrebu 16. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac