Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-171/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Lidije Vidjak kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog TH, zbog kaznenog djela tjelesne ozljede iz članka 117. stavak 1. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23, 36/24, 72/25 i 136/25 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, broj: K-234/2022 od 10. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog TH kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Čakovcu, broj: K-234/2022 od 10. prosinca 2025., optuženi TH proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 117. stavak 1. KZ/11, te je na temelju članka 117. stavak 1. KZ/11 optuženi TH osuđen na kaznu zatvora u trajanju 10 (deset) mjeseci te mu je temeljem članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda na način da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko optuženi TH u roku 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 , 88/22, 36/24, 72/25 i 13/26 u daljnjem tekstu: ZKP), optuženi TH je dužan platiti troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. ZKP-a u iznosu 170,66 eura, paušalnu svotu iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP-a u iznosu 100,00 eura, te je oštećeniku kao tužitelju dužan naknaditi troškove iz članka 145. stavak 2. točka 7. ZKP-a, nagradu i nužne izdatke njegovog opunomoćenika Davorina Zlatareka, odvjetnika iz Čakovca, o kojima će se odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik osobno, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba optuženika nije osnovana.

5. Prvenstveno treba naglasiti da optuženik samo paušalno ističe žalbene navode koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje navodeći da prvostupanjski sud nije utvrdio „motiv“ za učin inkriminiranog kaznenog djela kao niti da je sa nespornom sigurnošću utvrdio da je počinio radnju kaznenoga djela.

6. Suprotno istaknutim žalbenim navodima prvostupanjski je sud pod točkom 31. pisanog obrazloženja svoje presude doveo u svezu svjedočke iskaze MH, SH, ĆH te JH sa nalazom i mišljenjem liječnika vještaka na temelju kojih je okolnosti utvrdio osporavani „motiv“ učina kaznenog djela na strani optuženika, te obrazložio na temelju kojih je činjenica utvrdio da je isti počinio radnju kaznenog djela koje utvrđenje u cijelosti prihvaća i ovaj sud kao drugostupanjski.

6.1. Naime, iz svjedočkog iskaza oštećenika MH proizlazi da sa majkom optuženika nije u dobrim odnosima i da ga ista stalno optužuje, kao i da ga je neposredno prije samog događaja optužila da joj je uzeo ključeve. Postojanje sukoba između majke optuženika i oštećenika potvrđuje i svjedočki iskaz SH i ĆH, koji također iskazuju da je majka optuženika MH optuživala za otuđenje „nekakvih ključeva“. Dovodeći u svezu tu iskazanu okolnost sa navodom MH u dijelu iz kojeg proizlazi da je vidio kako mu optuženi prilazi i da je zbog prethodnih optužbi smatrao da mu se želi ispričati, dok mu je neposredno prije no što ga je fizički napao, rekao da on uznemirava njegovu majku, suprotno žalbenom navodu ispravno je utvrđen očiti „motiv“ konkretnog napada optuženika.

6.2. Dovodeći u svezu ta utvrđenja, sa nalazom i mišljenjem liječnika vještaka Andrine Kopjar (list 70 – 71 spisa) iz čijeg nalaza proizlazi i nastanak tjelesne ozljede udarcem lakog intenziteta kao i svjedočki iskaz JH koja je navela da joj je majka optuženika HH rekla da je isti istukao oštećenika ispravno je utvrđenje prvostupanjskog suda (točke 30-31 prvostupanjske presude) o ostvarenju subjektivnih i objektivnih obilježja kaznenog djela za koje je optuženik i oglašen krivim, stoga je i taj žalbeni navod optuženika, kojim zapravo paušalno osporava učin kaznenog djela - valjalo otkloniti kao neosnovan.

7. Budući da sukladno odredbi članka 478. ZKP-a žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, treba istaknuti da je prvostupanjski sud na strani optuženika ispravno cijenio činjenicu da je oštećenik osoba starije životne dobi (točka 32. pisanog obrazloženja presude), dok je optuženik osoba mlađe životne dobi a koja okolnost ukazuje i da je isti fizički superiorniji u odnosu na oštećenika. Uvažavajući navedeno uz također istaknutu okolnost po prvostupanjskom sudu da je optuženik neosuđivana osoba, upravo kao što to u svojoj presudi okolnosno i navodi, uz činjenicu koja je također nesporna a odnosi se na protek vremena od vremena učina kaznenog djela pa do samog presuđenja, ispravno je odmjerena kazna od strane prvostupanjskog suda. Naime, odluka o kazni mora izražavati individualiziranu, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela pri čemu je potrebno izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja navedenog počinitelja, ostvarujući ujedno i svoju svrhu sa osnove generalne prevencije. Imajući u vidu sve okolnosti konkretnog kaznenog djela pa tako i činjenicu koja se odnosi na utvrđenu izravnu namjeru postupanja optuženika, težinu ozljeda kao i intenzitet kojim su iste nanesene, i prema stavu ovoga suda izrečena je kazna u svojoj cjelini, primjerena ali i dostatna. Naime, upravo kroz kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci uvjetovanu rokom kušnje u trajanju od 2 (dvije) godine u cijelosti će biti ostvarena svrha kažnjavanja koju zakon predviđa.

8. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbe na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, te riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 16. lipnja 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac