REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kžmp-11/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Kornelije Kallay Blažeković kao članica vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog KB, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog KB, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 2. lipnja 2026. broj Kmp-15/2026-13, o produljenju istražnog zatvora nakon donošenja nepravomoćne presude, u sjednici održanoj 16. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba optuženog KB kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Nepravomoćnom presudom Općinskog suda u Velikoj Gorici je optuženi ČB proglašen krivim zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. KZ/11., za koje mu je, uz primjenu odredbi o ublažavanju kazne i uz primjenu članka 106. Zakona o sudovima za mladež ("Narodne novine" broj 84/11., 143/12., 148/13., 56/15. i 126/19.), utvrđena kazna zatvora u trajanju jedne godine, te zbog kaznenog djela iz članka 227. stavka 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju šest mjeseci, te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i dva mjeseca.
1.1. Prilikom donošenja te nepravomoćne presude, pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, na temelju članka 131. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), produljen je istražni zatvor protiv optuženog KB iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., koji mu je bio određen rješenjem suca istrage Županijskog suda u Velikoj Gorici od 18. studenog 2025. broj Kir-1017/2025 i kasnije produljivan.
2. Protiv ovog rješenja žalbu je podnio optuženi ČB putem branitelja Davora Marčeca, odvjetnika u Velikoj Gorici, zbog "svih zakonom dopuštenih razloga", s prijedlogom pobijano rješenje preinačiti i optuženika pustiti na slobodu.
3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog suda da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za daljnju primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Sud prvog stupnja je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, koja se žalbom ni ne dovodi u pitanje, tako i one koji se odnose na postojanje posebne pretpostavke iz članka 123. stavka 1. točke 1. ZKP/08. te nesvrhovitosti njegove zamjene jamstvom ili drugim blažim mjerama.
6. Nasuprot prigovorima žalitelja, a po ocijeni i ovog suda, i nadalje su ispunjeni posebni uvjeti za primjenu mjere istražnog zatvora, iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i valjano obrazložio da na strani optuženika postoji razborito predvidiva opasnost da bi on, u slučaju puštanja na slobodu, mogao postati nedostupan nadležnim tijelima Republike Hrvatske, upravo u cilju izbjegavanja kaznenog progona.
6.1. Naime, prema podacima u spisu predmeta, optuženik je državljanin Bosne i Hercegovine, gdje ima i prebivalište. Optuženik u Republici Hrvatskoj nema regulirano niti prebivalište, niti boravište, niti ga bilo koja druga okolnost osobne, imovinske, obiteljske ili poslovne prirode veže za područje Republike Hrvatske. Razvidno je kako je optuženik u Republiku Hrvatsku došao radi počinjenja kaznenog djela zbog kojeg su nepravomoćno proglašen krivim i u cilju stjecanja imovinske koristi počinjenjem kaznenog djela iz članka 326. stavka 2. KZ/11., a pritom je prema nepravomoćnoj presudi počinio i kazneno djelo iz članka 227. stavka 1. KZ/11. Izloženo, imajući na umu i visinu jedinstvene kazne zatvor na koju je optuženik nepravomoćno osuđen, što je moguća dodatna motivacija za napuštanje područja Republike Hrvatske, pravilan je zaključak suda prvog stupnja o opravdanosti daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08.
6.2. Ove okolnosti žalitelj zanemaruje kada žalbom prigovara da strano državljanstvo optuženika ne predstavlja takvu okolnost koja bi sama za sebe upućivala na opasnost od bijega. Isto tako, paušalne tvrdnje žalitelja sud raspolaže optuženikovom adresom, nije okolnost koja bi, imajući u vidu ostale utvrđene okolnosti koje upućuju na opasnost od bijega, dovele u sumnju pravilnost daljnje primjene mjere istražnog zatvora protiv optuženika, a o optuženikovom priznanju kaznenih djela se očito vodilo računa prilikom odmjeravanja vrste i mjere kazne na koju je optuženik nepravomoćno osuđen.
7. Sve navedene okolnosti, u svojoj ukupnosti i međusobnoj povezanosti, s obzirom na njihovu kakvoću, brojnost i značenje, i prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, predstavljaju one osobite okolnosti koje upućuju na postojanje vjerojatnosti da će optuženik, u slučaju puštanja na slobodu, postati nedostupan pravosudnim tijelima Republike Hrvatske. Stoga prvostupanjski sud s pravom zaključuje da je protiv optuženika neophodna daljnja primjena istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08., kao jedina prikladna mjera u svrhu otklanjanja postojeće opasnosti od nedostupnosti optuženika. Protivno žalbenim navodima, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako se ista svrha ne bi mogla ostvariti primjenom blažih mjera pa tako niti jamstvom.
8. Zato je, protivno žalbenim prigovorima žalitelja, prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je opravdana daljnja primjena mjere istražnog zatvora protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 1. ZKP/08. radi opasnosti od bijega i njegove nedostupnosti. Ista se svrha, imajući na umu kvalitetu i značaj svih navedenih okolnosti, za sada, ne bi mogla ostvariti niti jednom od blažih mjera predviđenih odredbama ZKP/08., odnosno mjerama opreza ili jamstvom.
9. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje ovo vijeće, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, pri čemu nije utvrđeno da bi bio povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Velika Gorica, 16. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća:
Gordana Paljevec
