REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj: Kžzd-33/2026-4

R E P U B L I K A H  R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sutkinja Ivane Dubravke Kovačević kao predsjednice vijeća te Gordane Paljevec i Kornelije Kallay Blažeković, kao članica vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Slavice Horvačić, u kaznenom predmetu protiv optuženog EŠ, zbog kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženog protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kvm-16/2026 (Kzd-64/2025) od 10. travnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba optuženog EŠ odbija se kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem su pod točkom I. izreke, zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenih djela iz članka 177. stavka 2. KZ/11, na temelju članka 98. stavaka 6. i 7. u vezi članka 98. stavaka 1. i 2. točaka 4., 5., 9. i 10. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24, 72/25 i 13/26 - dalje: ZKP/08) optuženom EŠ produljene mjere opreza, i to: zabrana približavanja GŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kćeri E, rođene **.**.1991., žrtvi maloljetnom FŠ, rođenom **.**.2011., i žrtvi maloljetnoj ĆŠ, rođenoj **.**.2014., svi s prijavljenim prebivalištem u [adresa], na udaljenost manju od 100 metara, zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s GŠ, žrtvom maloljetnim FŠ i žrtvom maloljetnom ĆŠ, zabrana uhođenja ili uznemiravanja GŠ, žrtve maloljetnog FŠ i žrtve maloljetne ĆŠ i udaljenje iz doma na adresi [adresa].

1.1. Pod točkom II. izreke je na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08 i članaka 9. i 10. Pravilnika o načinu izvršavanja mjera opreza („Narodne novine“ broj 92/09 i 66/14) određeno da navedene mjere opreza izvršavaju djelatnici nadležne policijske postaje, koji su dužni sukladno članku 101. stavka 1. ZKP/08 dostaviti pisano izvješće ovome sudu o tome da li se optuženik pridržava mjera opreza koje su mu izrečene.

1.2. Pod točkom III. izreke je određeno da će se u slučaju nepridržavanja izrečenih mjera opreza, iste zamijeniti istražnim zatvorom.

2. Pravodobnu žalbu je podnio optuženik po braniteljici Silviji Kirin Palčić, odvjetnici iz Jastrebarskog, sadržajno zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom Županijskom sudu u Velikoj Gorici da usvoji ovu žalbu te preinači pobijano rješenje na način da se ukinu mjere opreza, podredno da preinači pobijano rješenje na način da mjere opreza zamjeni nekom blažom mjerom, „i podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati sucu istrage Općinskog suda u Velikoj Gorici“.

3. Spis predmeta je na temelju članka 474. stavka 1. u svezi s člankom 495. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalba nije osnovana.

5. Žalbom se osporava postojanje osnovane sumnje kao i posebnih okolnosti koje bi opravdale daljnju primjenu mjera opreza. Po žalitelju, sud uopće nije cijenio mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalnu skrb koje prileži spisu, prema kojem mišljenju se predlaže ukidanje mjera opreza, te zamjena istih sigurnosnim mjerama obveznog psihosocijalnog tretman i obveznog liječenja od ovisnosti, a na temelju cjelokupnog stanja spisa. Također smatra pogrešnim zaključak suda da se djeca boje oca, a što je utvrđeno i provedenim razgovorima s djecom, koja su izložena konfliktom odnosu roditelja i postupku razvoda braka, kao što je utvrđeno da je mlt. FŠ pretjerano izložen neprimjerenim informacijama od strane majke te da je njegov stav prema ocu uvjetovan utjecajem majke. Dakle, djeca su naučena i instruirana kako da se ponašaju navodeći da se radi o strahu, a što je sud pogrešno utvrdio. Sud isto tako nije cijenio činjenicu da su stranke u međuvremenu postigle dogovor i sastavile plan oko zajedničke roditeljske skrbi nad djecom, koji je u međuvremenu i sklopljen na sudu te je ujedno i razveden brak stranaka. Stranke su uredile sadržaj roditeljske skrbi te su sporazumno dogovorile način vršenja iste pa je očito da nema govora o strahu koji bi žrtva osjećala spram optuženika.

6. Neosnovno žalitelj osporava postojanje osnovane sumnje na počinjenje terećenih kaznenih djela jer ona proizlazi iz dokaza na kojima se temelji optužnica, a koja je i potvrđena. Time je ostvaren opći uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora a time i zamjere opreza kao blaže mjere.

7. Neosnovano žalitelj osporava postojanje posebnih okolnosti koje ukazuju na realnu i razumno predvidivu iteacijsku opasnost pozivajući se na to da je brak između njega i supruge razveden i da su zaključili sporazum o roditeljskoj skrbi nad maloljetnom djecom i da ga se djeca ne boje kao i da nigdje nije evidentirano da bi imao problem s ovisnošću o alkoholu.

7.1. Naime, i po ocjeni drugostupanjskog suda, i nadalje postoje posebne okolnosti koje upućuju na realnu i razumno predvidivu iteracijsku opasnost koja prvenstveno proizlazi iz okolnosti i načina počinjenja terećenih kaznenih djela, iz kojih proizlazi upornost i visok stupanj kriminalne volje u protupravnom ponašanju, pri čemu je optuženik osnovano sumnjiv da je pod utjecajem alkohola verbalno napadao svog sina kao i svoju suprugu i to u prisutnosti njihove zajedničke djece, a cijenilo se i da su optuženiku u ovome postupku već ranije bile izrečene mjere opreza, a koje je mjere opreza optuženik prekršio i to alkoholiziranom stanju. Nadalje, ukazuje se žalitelju da to što je brak razveden i presudom je određeno na koji će način optuženik ostvarivati kontakt s djecom nije od utjecaja na ocjenu postojanja iteracijske opasnosti, to tim više što je na sjednici na kojoj se odlučivalo o daljnjoj primjeni mjera opreza, sukladno članku 98. stavku 3. ZKP/08, pribavljeno mišljenje GŠ, zakonske zastupnice maloljetnih žrtava koja je izrazila želju da postojeće mjere opreza i dalje budu na snazi jer da se djeca i dalje boje optuženika.

7.2. Jednako tako je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da mišljenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad i prijedlog za izricanje sigurnosnih mjera je bez utjecaja na odluku o mjerama opreza jer se sigurnosne mjere izriču u trenutku donošenja prvostupanjske presude, ukoliko optuženik bude proglašen krivim.

7.3. Imajući u vidu da su mjere opreza određene rješenjem broj Kovm-73/2025 od 18. rujna 2025. i da se prema izvješćima nadležne policijske postaje optuženik pridržava svih mjera opreza koje su očito polučile svrhu, i po ocjeni drugostupanjskog suda, prevencija iteracijske opasnosti se i nadalje može ostvariti s više određenih mjera opreza, pri čemu je optuženik na jasan način upozoren na posljedice kršenja istih. Stoga su pravilno rješenjem produljene mjere opreza čime je neosnovan prijedlog optuženika za ukidanjem istih.

8. Ispitujući pobijano rješenje na temelju članka 494. stavka 4. ZKP/08 ovo vijeće nije utvrdilo da bi na štetu optuženog bio povrijeđen kazneni zakon niti je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08.

9. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.

U Velikoj Gorici 16. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Ivana Dubravka Kovačević