REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI
Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1
Poslovni broj: Kž-227/2026-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Nikole Ramušćaka kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Maje Mihetec kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog LL, zbog kaznenog djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. i drugih Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23., 36/24. i 136/25. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog LL, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici broj K- 76/2026 od 8. lipnja 2026., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.,
r i j e š i o j e
Žalba optuženog LL odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim, uvodno navedenim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, nakon donošenja nepravomoćne osuđujuće presude zbog kaznenog djela iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11. i kaznenog djela iz članka 179.a KZ/11., na temelju članka 131. stavka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), optuženom LL je produljen istražni zatvor iz zakonske osnove sadržane u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., a koji istražni zatvor mu je određen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-64/2026 od 17. siječnja 2026. te produljen rješenjem Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Kir-142/2026 od 10. veljače 2026. i rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici broj Kov-36/2026 od 10. travnja 2026.
2. Pravodobnu žalbu podnio je optuženi LL, po branitelju po službenoj dužnosti Kristijanu Galiću, odvjetniku iz Zagreba, bez navođenja zakonskih osnova iz kojih se žalba podnosi, dok sadržajno proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se optuženiku ukine istražni zatvor i da mu se odrede mjere opreza.
3. Spis predmeta je u skladu s odredbom članka 474. stavka 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08. dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.
4. Žalba optuženog LL nije osnovana.
5. Žalitelj u žalbi osporava postojanje osnovane sumnje, navodeći da se sa suprugom znao svađati, i to jednom tjedno, ali da se to nikada nije odvijalo pred djecom, kao i da inkriminiranog dana supruzi nije prijetio. Također, žalitelj ističe da je pokazao svijest o neprihvatljivosti svojeg postupanja, a što jasno indicira da isti ne mora biti u zatvoru da bi razvio svijest i shvatio posljedice. Nadalje, žalitelj osporava i postojanje posebnih okolnosti koje upućuju na opasnost da bi mogao ponoviti kazneno djelo ili počiniti teže kazneno djelo, navodeći da bi optuženik puštanjem na slobodu imao mogućnost dobiti adekvatnu terapiju, da bi boravio kod svojih roditelja na adresi [adresa] i da bi počeo raditi u društvu Lepar d.o.o. kako bi mogao zarađivati i uzdržavati svoju djecu. Također, žalitelj ističe da bi zadržavanje optuženika u istražnom zatvoru imalo značajne negativne posljedice s obzirom na stigmatizaciju i psihološki pritisak, posebno uzimajući u obzir njegovo zdravstveno stanje. Stoga žalitelj drži da bi se svrha istražnog zatvora mogla ostvariti i primjenom drugih blažih mjera opreza .
6. Prije svega se napominje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve činjenice koje su odlučne za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog LL. Prvostupanjski sud je za svoju odluku dao jasne, određene i dostatne razloge, kako one koji se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. za primjenu mjere istražnog zatvora, tako i one koji se odnose na postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se utvrđena iteracijska opasnost može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora te kako nije prihvatljivo zamijeniti je blažim mjerama predviđenim odredbama ZKP/08. Izložene razloge u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
7. Protivno žalbenim prigovorima, pravilno je utvrđeno postojanje osnovane sumnje na počinjenje terećenih kaznenih djela kao općeg uvjeta za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., a ta sumnja proizlazi iz prikupljenih dokaza koji su rezultirali donošenjem nepravomoćne presude, kojom je optuženi LL proglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11. i kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11 . te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju jedne godine i šest mjeseci, uz izricanje djelomične uvjetne osude, na način da se od kazne na koju je osuđen ima izvršiti sedam mjeseci, dok se preostali dio kazne u trajanju jedanaest mjeseci neće izvršiti ako optuženik u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.
8. Protivno daljnjim prigovorima žalitelja, pravilno je utvrđeno postojanje posebnih okolnosti, a koje ukazuju na realnu i razumno predvidivu opasnost od ponavljanja istog ili sličnog kaznenog djela. Naime, pri procjeni iteracijske opasnosti, uz raniju osuđivanost ili neosuđivanost te ličnost počinitelja, u obzir se uzimaju i težina, način i okolnosti počinjenja terećenih kaznenih djela. Stoga se prvostupanjski sud pravilno pozvao na način počinjenja inkriminiranih kaznenih djela, a koji upućuje na izrazitu odlučnost i upornost optuženika u protupravnom postupanju, kao i na činjenicu da je optuženik ponavljač kaznenog djela prijetnje i kaznenog djela nasilja u obitelji. Naime, optuženik je kazneno osuđivan, i to presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1030/2024 od 28. listopada 2024., pravomoćnom 11. siječnja 2025., zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. KZ/11. i nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., na kaznu zatvora u trajanju jedne godine, uvjetno na pet godina, a i višekratno je prekršajno kažnjavan, između ostalog, četiri puta zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, i to na štetu svoje izvanbračne supruge AL, kada su mu izricane zatvorske kazne te zaštitna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o drogi i alkoholu, kao i sigurnosna mjera obveznog psihosoc ijalnog tretmana. Cijeneći sve navedeno te uzimajući u obzir da je optuženik sada proglašen krivim da je počinio istovrsna kaznena djela, na štetu iste žrtve, izvanbračne supruge AL , razvidno je da optuženik svoje postupke ne može uskladiti sa zakonom i opće prihvaćenim društvenim normama ponašanja te da do sada izrečene kazne nisu odgojno utjecale na njega. Stoga je ispravan zaključak prvostupanjskog suda da postoje one osobite okolnosti koje opravdavaju zaključak o postojanju realne i razumno predvidive opasnosti da bi optuženik boravkom na slobodi mogao ponoviti isto ili istovrsno kazneno djelo ili počiniti teže kazneno djelo te je, i po ocjeni drugostupanjskog suda, ispunjen i poseban uvjet za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a u svrhu prevencije iteracijske opasnosti.
9. Isto tako, u odnosu na navode žalitelja da bi se u konkretnom slučaju svrha istražnog zatvora mogla ostvariti primjenom blažih mjera opreza, prvostupanjski sud je vodio računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom te je ispitao mogućnost zamjene istražnog zatvora blažim mjerama predviđenim zakonom. Cijeneći sve naprijed navedeno i uzimajući u obzir kakvoću, brojnost i značenje svih izloženih okolnosti, i po ocjeni ovoga suda, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da su, u konkretnom slučaju, posebne okolnosti takve jačine da mjere opreza ne mogu ostvariti svrhu istražnog zatvora i da se svrha koja se želi postići istražnim zatvorom može prevenirati isključivo mjerom istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. točke 3. ZKP/08., a ne može se, za sada, ostvariti niti istražnim zatvorom u domu niti jednom od blažih mjera opreza predviđenih odredbama ZKP/08.
10. Ispitujući pobijano rješenje sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08. nije utvrđeno da bi na štetu optuženika bio povrijeđen kazneni zakon, odluka je donesena po ovlaštenom tijelu te nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., a na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.
11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08.
Velika Gorica, 16. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Gordana Paljevec
