REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U VELIKOJ GORICI

Ulica Hrvatske bratske zajednice broj 1

Poslovni broj: Kžzd-31/2026-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, kao drugostupanjski sud, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Gordane Paljevec kao predsjednice vijeća te Ivane Dubravke Kovačević i Nikole Ramušćaka kao članova vijeća, uz sudjelovanje Slavice Horvačić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog NĐ, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24. – dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženog NĐ, podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Velikoj Gorici od 8. travnja 2026. broj Kvm-101/2025-17 (Kzd-47/2025), o produljenju primjene mjere opreza u tijeku postupka nakon podignute optužnice, u sjednici održanoj 16. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba optuženog NĐ kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici, u tijeku postupka nakon podignute optužnice protiv optuženog NĐ, zbog kaznenog djela iz članka 177. stavka 2. i drugih KZ/11., pod točkom I. izreke, na temelju članka 98. stavaka 6. i 7. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. – Odluka i Rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske, 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP/08.), odbijen je prijedlog optuženika za ukidanjem mjera opreza.

1.1. Pod točkom II. izreke, na temelju članka 98. stavka 1. u vezi s člankom 123. stavkom 1. točkom 3. ZKP/08., protiv optuženika je produljena primjena mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 9. ZKP/08., zabrane približavanja žrtvi ŽĐ na razdaljinu manju od 100 metara, zabrane uspostavljanja ili održavanja izravne ili neizravne veze s istom žrtvom, te zabrane uhođenja ili uznemiravanja žrtava ŽĐ, maloljetne GĐ, maloljetne ZĐ i maloljetne ĆĐ.

1.2. Pod točkom III. izreke pobijanog rješenja, određeno je da će naložene mjere opreza trajati dok za to postoji potreba, a najkasnije do pravomoćnosti (pravilno bi bilo: "najdulje do izvršnosti") presude, s tim da će sud koji vodi postupak svaka dva mjeseca po službenoj dužnosti ispitati postoji li još potreba za mjerama opreza te ih rješenjem produljiti ili ukinuti. Na temelju članka 100. stavka 2. ZKP/08., izvršavanje naloženih mjera opreza povjereno je službenicima Policijske uprave zagrebačke, IV. policijske postaje Zagreb.

1.3. Pod točkom IV. izreke je optuženik upozoren da se u slučaju nepridržavanja primijenjenih mjera opreza one mogu zamijeniti drugom mjerom, težom mjerom ili istražnim zatvorom (pravilno bi bilo: "da će se u slučaju nepridržavanja primijenjenih mjera opreza one zamijeniti istražnim zatvorom").

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio optuženi NĐ putem branitelja Josipa Perića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Božić Ivić i Perić d.o.o. u Zagrebu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom pobijano rješenje ukinuti.

3. Spis je, sukladno članku 474. stavku 1. u vezi s člankom 495. ZKP/08., prije dostave sutkinji izvjestiteljici, bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Velikoj Gorici.

4. Žalba nije osnovana.

5. Nakon razmatranja razloga u pobijanom rješenju te žalbenih navoda, ocjena je ovog drugostupanjskog suda, da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve okolnosti od odlučnog značaja za primjenu mjere istražnog zatvora protiv optuženog NĐ, kako one koje se odnose na postojanje osnovane sumnje kao opće pretpostavke za primjenu mjere istražnog zatvora propisane člankom 123. stavkom 1. ZKP/08., tako i one koje se odnose na ispunjenje posebne pretpostavke za primjenu te mjere protiv optuženika iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. Isto tako, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da se mjera istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08. i nadalje može svrhovito zamijeniti primjenom mjerama opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 9. ZKP/08. Za odluku su, u svim njenim dijelovima, izloženi jasni, određeni, dostatni i valjani razlozi, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

5.1. Prema tomu, pobijano rješenje je u cijelosti sastavljeno sukladno odredbi članka 124. ZKP/08., a za odluku su, u svim njenim dijelovima i o svim odlučnim činjenicama, izloženi jasni i dovoljni razlozi. Stoga nije u pravu žalitelj kada upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., navodeći kako nisu dani razlozi o odlučnim činjenicama. Ovu paušalnu tvrdnju žalitelj nije konkretizirao, a njegovo subjektivno nezadovoljstvo izloženim razlozima ne opravdava istaknutu povredu odredbe kaznenog postupka.

6. Protivno žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i dostatno obrazložio da osnovana sumnja, kao opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08., proizlazi iz optužnice, koja je u međuvremenu i potvrđena, te prikupljenih dokaza na kojima se optužnica temelji, a na koje se pravilno poziva i prvostupanjski sud u pobijanom rješenju. Te razloge prihvaća i ovaj sud jer su dovoljni i odgovarajući. Samim time, prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda, ispunjena je opća pretpostavka za primjenu mjere istražnog zatvora iz članka 123. stavka 1. ZKP/08. Stoga nije u pravu žalitelj kada osporava postojanje osnovane sumnje, polemizirajući s "irelevantnošću" prikupljene dokumentacije te netočnom iskazu bivše supruge optuženika, žrtve ŽĐ. Ističe se žalitelju da je za odlučivanje o postojanju pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora, a stoga i za primjenu i produljenje mjera opreza, dovoljan odgovarajući stupanj osnovane sumnje da je optuženik počinio kaznena djela za koja se tereti u ovom postupku, koji je u konkretnom slučaju ostvaren. O iznesenim prigovorima žalitelja, koji zapravo predstavljaju obranu optuženika, iznošenjem njegove verzije inkriminiranog događaja, vodit će računa raspravni sud tijekom daljnjeg kaznenog postupka, u kojem će uslijediti sudska ocjena vjerodostojnosti prikupljenih dokaza, kao što će i odluka o kaznenopravnoj odgovornosti optuženika, biti u nadležnosti raspravnog vijeća.

7. Nasuprot daljnjim žalbenim prigovorima o nepostojanju opasnosti od ponavljanja djela, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da na strani optuženika i nadalje postoje one osobite okolnosti koje upućuju na realnu i razborito predvidivu iteracijsku opasnost. Ocjenjujući postojanje takve opasnosti, prvostupanjski sud je pravilno imao u vidu okolnosti i način počinjenja kaznenih djela za koja je optuženik, prema potvrđenoj optužnici, osnovano sumnjiv, koje prema svojoj težini i značaju, kao i intenzitetu verbalnog nasilja prema žrtvi, upućuju na optuženikovu naročitu upornost u protupravnom ponašanju prema žrtvi ŽĐ, čemu su bila prisutna njihova maloljetna djeca. Sve su to okolnosti koje, prema stavu i ovog suda, a imajući u vidu teško narušene međusobne odnose optuženika i žrtve, upućuju na postojanje veće kriminalne količine optuženikovog protupravnog postupanja, a time i na razborito predvidivu iteracijsku opasnost na njegovoj strani.

7.1. Međutim, uzevši u obzir sve tako utvrđene okolnosti, prvostupanjski sud je, očito imajući u vidu i odredbu članka 95. stavka 1. ZKP/08., prema kojoj se prilikom odlučivanja o mjerama osiguranja prisutnosti optuženika i drugim mjerama opreza, mora paziti da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom, pravilno zaključio da su primijenjene mjere opreza u konkretnoj situaciji i nadalje učinkovite za otklanjanje postojeće opasnosti od ponavljanja djela na strani optuženika, pri čemu je pravilno vodio računa o njegovoj dosadašnjoj kaznenoj i prekršajnoj neosuđivanosti. Upravo će se daljnjom primjenom mjera opreza onemogućiti neposredan kontakt i uspostavljanje veze između optuženika i žrtava, a tako i spriječiti optuženika u daljnjem protupravnom postupanju, čime će se ujedno ostvariti i svrha koja bi se ostvarila i mjerom istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

7.2. Ukupnost ovih okolnost žalitelj neosnovano zanemaruje kada tvrdi kako tijekom višemjesečnog boravka na slobodi optuženik nije činio niti pokušao činiti bilo kakva kaznena djela. Naime, ova okolnost potvrđuje da primijenjene mjere opreza ostvaruju svoju svrhu koja bi se ostvarila i istražnozatvorskom mjerom iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08.

7.3. Pri tomu, nije razvidno da bi se u primijenjenim modusima mjera opreza nalazilo prekomjerno životno opterećenje optuženika, kako to žalitelj neargumentirano tvrdi u žalbi. Naime, notorno je da nametanje mjera opreza ima često nepovoljne implikacije na redoviti način života optuženika. Međutim, to su okolnosti koje u pravilu prate optuženika kod kojeg je utvrđeno postojanje posebnih pretpostavki za primjenu mjere istražnog zatvora iz osnove u članku 123. stavku 1. točki 3. ZKP/08., i kojima je izostanak neposredne komunikacije optuženika i žrtava redovita posljedica, ali i nužnost za otklanjanje iteracijske opasnosti.

8. Sagledavajući, dakle, sve navedene okolnosti te uzimajući u obzir njihovu kakvoću, brojnost i značenje, prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice, a za svoje zaključke je izložio valjane razloge, pa je i prema ocjeni ovog suda i nadalje nužna primjena naloženih mjera opreza iz članka 98. stavka 2. točaka 4., 5. i 9. ZKP/08.

9. Nije utvrđeno da bi optuženiku bila povrijeđena neka od prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98. – pročišćeni tekst, 113/00., 124/00. – pročišćeni tekst, 28/01., 41/01. – pročišćeni tekst, 55/01. - ispravak, 76/10., 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14. – dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17. i 6/24. – dalje: Konvencija). Napominje se žalitelju kako odluka koja je suprotna stavovima žalitelja ne znači sama po sebi povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenih prava, kako se to u žalbi neosnovano nastoji prikazati, paušalnim tvrdnjama o ograničavanju slobode optuženika. Pored toga, sve utvrđene okolnosti upućuju na zaključak da zahtjevi javnog interesa i očuvanja sigurnosti te zaštita sloboda i prava drugih ljudi, nasuprot tvrdnjama žalitelja, za sada, opravdavaju ograničenje prava optuženika (članak 16. stavak 1. Ustava).

10. Isto tako, isticanjem dugotrajnosti mjera opreza žalitelj nije doveo u pitanje pravilnost pobijane odluke. Sukladno članku 98. stavku 7. ZKP/08., mjere opreza mogu trajati najdulje do izvršnosti presude. Međutim, imajući na umu dinamiku postupanja u ovom postupku, napominje se sudu prvog stupnja da u daljnjem tijeku postupka s posebnom pozornošću pazi na to da je dužan postupati posebno žurno u postupcima u kojima su protiv optuženika primijenjene mjere opreza kao zamjena za mjeru istražnog zatvora (čanak 4. ZKP/08.).

11. Slijedom izloženog, a budući da žalbenim prigovorima optuženika nije dovedena u pitanje zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, a pritom nisu ostvarene niti povrede na koje ovaj sud, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovoga rješenja.

Velika Gorica, 16. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća:

Gordana Paljevec