REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-345/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Draženke Ilak predsjednice vijeća, Irene Dikanović-Terzić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćnici Jasminki Franić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupan po punomoćnici ČU, iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o., odvjetnici u Zagrebu, radi naknade štete, rješavajući žalbe tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 2. prosinca 2024., poslovni broj: Pn-1348/2022-24, u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice KU iz [adresa] se odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb djelomično odbija kao neosnovana, a djelomično prihvaća, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 2. prosinca 2024. poslovni broj: Pn-1348/2022-24:

1. potvrđuje u pobijanom dijelu točke I. izreke, te pod točkom II. i IV. izreke.

2. preinačuje pod točkom III. izreke tako da se nalaže tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.614,58 eura (umjesto u iznosu od 1.814,58 eura), sa zakonskom zateznom kamatom računajući od 2. prosinca 2024. pa do isplate , po stopi koja je određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbijaju se tužiteljica i tuženik sa zahtjevima za nadoknadu troška sastava žalbi.

III. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za nadoknadu troškova sastava odgovora na žalbu .

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

" I/ Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužiteljici KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.381,37 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2021. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, isplatiti tužiteljici KU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 2.000,13 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2021. do 11. lipnja 2021., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak postupka u iznosu od 1.814,58 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. prosinca 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova."

2. Protiv presude prvostupanjskog suda pravodobne žalbe podnijeli su tužiteljica i tuženik.

3. Tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu u odluci o troškovima parničnog postupka u dijelu u kojem nije odlučeno o njezinu zahtjevu za naknadu troška u iznosu od 400,00 eura. U žalbi navodi da je trošak sastava podneska od 3. srpnja 2024. bio potreban za vođenje postupka jer je tim podneskom uredila tužbeni zahtjev, ali da je prvostupanjski sud propustio odlučiti o tom trošku. Nadalje navodi da je i sastav podneska od 8. listopada 2024. bio potreban za vođenje postupka, budući da je podnesak dostavljen sudu u zakonskom roku, osam dana prije ročišta zakazanog za 17. listopada 2024.

3.1. Smatra da nije bilo osnove da sud u cijelosti odbije trošak sastava navedenog podneska, koji je uredno popisan u troškovniku i bio potreban za vođenje predmetnog postupka. Predlaže da se žalba prihvati, te da se odluka o troškovima parničnog postupka preinači na način da joj se dosude i navedeni troškovi. Potražuje i trošak sastava žalbe.

4. Odgovor na žalbu tužiteljice nije podnesen.

5. Tuženik je izjavio žalbu protiv točke I. izreke prvostupanjske presude preko dosuđenog iznosa od 1.592,67 eura na ime naknade štete, protiv točaka II. i IV. izreke u cijelosti te protiv točke III. izreke preko nespornog iznosa od 1.000,00 eura na ime troškova parničnog postupka, zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točaka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 96/08

– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP).

5.1. Tuženik navodi da je prvostupanjski sud pri donošenju pobijane presude počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 6. i 11. ZPP-a te bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a u vezi s člankom 190. ZPP-a. Ističe da je prvostupanjski sud dopustio povećanje tužbenog zahtjeva podneskom od 2. srpnja 2024., unatoč njegovu protivljenju i činjenici da je prethodni postupak bio zaključen, a da pobijana presuda o tome ne sadrži razloge, čime je, prema njegovu mišljenju, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a te članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 190. ZPP-a.

5.2. Nadalje, smatra da je trebalo prihvatiti njegov prigovor zastare jer je potraživanje tužiteljice u dijelu povećanog tužbenog zahtjeva zastarjelo, dok prvostupanjski sud o tom prigovoru nije iznio nikakve razloge, čime je, prema njegovu mišljenju, počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a. Navodi da je štetni događaj nastao 12. ožujka 2021., a da je tužbeni zahtjev povećan 2. srpnja 2024., zbog čega smatra da je protekao trogodišnji zastarni rok iz članka 230. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO). Nadalje osporava i odluku o zakonskim zateznim kamatama na dosuđenu naknadu štete, navodeći da je za visinu štete saznao tek donošenjem pravomoćne presude, pri čemu se poziva na članak 1089. stavak 2. ZOO-a.

5.3. Tuženik nadalje navodi da je prvostupanjski sud izgubio iz vida nespornu činjenicu da je tuženik u izvansudskom postupku tužiteljici isplatio iznos od 15.070,00 kuna na ime totalne štete na vozilu, koja je u tom trenutku bila predvidiva u navedenom iznosu, imajući u vidu ponudu za otkup vozila o kojoj je tužiteljica bila obaviještena, a sve sukladno članku 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14). Ističe da navedeno jasno proizlazi iz elektroničke korespondencije koju je sama tužiteljica dostavila uz tužbu, a da je potom tijekom postupka osporavala postojanje navedene ponude i činjenicu da je o istoj bila obaviještena.

5.4. Tuženik osporava i odluku o troškovima parničnog postupka. Ističe da je prvostupanjski sud tužiteljici priznao trošak sastava odštetnog zahtjeva, iako ga je podnijela osobno, a ne po punomoćniku. Nadalje smatra da tužiteljici nije trebalo priznati nagradu za sastav dvaju podnesaka po punomoćniku jer se na nalaz i mišljenje sudskog vještaka mogla očitovati jednim podneskom. Također smatra da se za radnje poduzete prije stupanja na snagu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23) nije mogla primijeniti vrijednost boda od 2,00 eura. Predlaže da se žalba prihvati te da se prvostupanjska presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, uz dosudu troškova parničnog postupka u korist tuženika, odnosno podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuje i trošak sastava žalbe.

6. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava žalbene navode tuženika, te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu.

7. Žalba tužiteljice nije osnovana.

8. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

9. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da je prvostupanjski sud protivno odredbi članka 190. ZPP-a dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka.

10. Iz stanja spisa proizlazi da je prethodni postupak zaključen na ročištu održanom 21. studenoga 2023., dok je nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za cestovni promet i procjenu motornih vozila izrađen 20. travnja 2024. Nadalje proizlazi da je tužiteljica podneskom od 2. srpnja 2024. povećala tužbeni zahtjev nakon što je visina štete utvrđena provedenim prometnim vještačenjem.

11. Pravilno tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer nije dao razloge zbog kojih smatra dopuštenom preinaku tužbe niti je dao razloge o istaknutom prigovoru zastare povećanog dijela zahtjeva.

12. Međutim, unatoč tome što je prvostupanjski sud počinio navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, ovaj sud ocjenjuje da se sve odlučne činjenice mogu utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu jer je prvostupanjski sud proveo sve predložene dokaze potrebne za donošenje pravilne i zakonite odluke. Stoga je, primjenom članka 373.a ZPP-a, ovaj sud sam ispitao osnovanost navedenih žalbenih prigovora.

13. Povećanjem tužbenog zahtjeva tužiteljica nije izmijenila činjeničnu osnovu spora niti je postavila novi zahtjev koji bi proizlazio iz drugih činjenica ili drugog štetnog događaja. Predmet spora tijekom cijelog postupka ostao je isti zahtjev za naknadu imovinske štete nastale na vozilu tužiteljice u prometnoj nezgodi od 12. ožujka 2021., dok je povećanje zahtjeva uslijedilo nakon što je visina štete utvrđena provedenim prometnim vještačenjem.

13.1. Takvo pravno shvaćanje proizlazi i iz Zaključka Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-123/2024 od 27. svibnja 2024., prema kojem povećanje tužbenog zahtjeva nakon provedenog vještačenja radi usklađenja zahtjeva s rezultatima dokaznog postupka samo po sebi ne predstavlja razlog za odbijanje preinake tužbe, pri čemu je potrebno voditi računa o okolnostima konkretnog slučaja, osobito o tome temelji li se povećani zahtjev na istoj činjeničnoj osnovi i proizlazi li iz rezultata dokaznog postupka.

13.2. Kako je u konkretnom slučaju povećanje zahtjeva neposredno posljedica nalaza i mišljenja sudskog vještaka kojim je utvrđena visina štete, a temelji se na istoj činjeničnoj osnovi na kojoj se temeljio i prvotno postavljeni zahtjev, žalbeni navod tuženika da je preinaka tužbe bila nedopuštena nije osnovan.

14. Nije osnovan ni žalbeni navod tuženika da je povećani dio zahtjeva zastario.

15. Tužiteljica je tužbom podnesenom 12. svibnja 2022. zahtijevala naknadu imovinske štete nastale u prometnoj nezgodi od 12. ožujka 2021. Tijekom cijelog postupka predmet spora ostala je ista imovinska šteta nastala na istom vozilu i u istom štetnom događaju. Povećanje tužbenog zahtjeva podneskom od 2. srpnja 2024. nije posljedica isticanja novog samostalnog zahtjeva, već predstavlja usklađenje već postavljenog zahtjeva s rezultatima prometnog vještačenja kojim je utvrđena stvarna visina štete.

16. Budući da se povećani dio zahtjeva temelji na istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi kao i prvotno postavljeni zahtjev, ne može se prihvatiti žalbeni navod da bi se u odnosu na povećani dio zahtjeva radilo o novom potraživanju za koje bi zastarni rok tekao neovisno o već pokrenutom postupku.

17. Stoga okolnost da je tužbeni zahtjev povećan podneskom od 2. srpnja 2024. ne dovodi do zastare povećanog dijela zahtjeva, pa je istaknuti prigovor zastare neosnovan.

18. Nisu osnovani ni žalbeni navodi tuženika kojima osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja u odnosu na visinu štete.

19. Iz stanja spisa proizlazi da je tuženik nakon zaprimanja odštetnog zahtjeva tužiteljice proveo vlastiti postupak obrade štete te sačinio izvid štete od 27. travnja 2021., nakon čega je štetu na vozilu tužiteljice obračunao kao totalnu štetu. Nadalje proizlazi da je tuženik procijenio vrijednost vozila na iznos od 53.170,00 kn te je tužiteljici dostavio obavijest o obračunu štete i ponudi za ostatak vozila, slijedom čega joj je isplatio iznos od 15.070,00 kn.

20. Međutim, sama činjenica da je tuženik u izvansudskom postupku raspolagao ponudom za otkup ostatka vozila ne znači da je vrijednost ostatka vozila u sudskom postupku morala biti utvrđena upravo u visini navedenoj u toj ponudi.

21. Naime, vrijednost ostatka vozila predstavlja stručno pitanje za čije je utvrđenje prvostupanjski sud pravilno proveo dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu motornih vozila. Nalaz i mišljenje vještaka prvostupanjski sud je pravilno prihvatio jer su isti dani jasno, stručno i argumentirano, uz detaljno obrazloženje korištene metodologije procjene.

22. Suprotno žalbenim navodima, okolnost da je tuženik raspolagao ponudom za otkup ostatka vozila nije bila zanemarena tijekom postupka. Iz zapisnika s ročišta održanog 17. listopada 2024. proizlazi da se sudski vještak očitovao o e-mail korespondenciji na koju se tuženik poziva, te naveo da iz nje nije moguće utvrditi tko je konkretno dao ponudu za otkup vozila, kada je ponuda dana, je li vozilo prethodno pregledano niti na temelju kojih je podataka ponuđena cijena formirana. Stoga je ocijenio da takva dokumentacija ne predstavlja pouzdanu stručnu podlogu za utvrđivanje tržišne vrijednosti ostatka vozila.

23. Pri tome valja istaknuti da tužiteljica nije bila dužna prihvatiti ponuđeni otkup ostatka vozila, pa sama činjenica postojanja takve ponude ne predstavlja dokaz stvarne tržišne vrijednosti ostatka vozila.

24. Osim toga, nakon što se vještak očitovao o svim primjedbama stranaka, pa tako i o navedenoj ponudi za ostatak vozila, tuženik nije predložio novo vještačenje niti vještačenje po drugom vještaku, već je predložio zaključenje glavne rasprave. Stoga se žalbeni navodi kojima se tek u žalbenom stadiju postupka dovodi u pitanje pravilnost nalaza i mišljenja vještaka ne mogu prihvatiti osnovanima.

25. Slijedom navedenog, pravilno je prvostupanjski sud prihvatio nalaz i mišljenje sudskog vještaka te na temelju njega utvrdio da tržišna vrijednost vozila iznosi 7.281,50 EUR, vrijednost ostatka vozila 2.900,00 EUR, a visina štete 4.381,50 EUR.

26. Nije osnovan ni žalbeni navod kojim tuženik osporava odluku o dosuđenim zakonskim zateznim kamatama.

27. Prema odredbi članka 12. stavka 6. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14), u slučaju neizvršenja obveze iz članka 12. stavka 1. toga Zakona oštećena osoba, uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

28. Nije osnovan žalbeni navod tuženika kojim osporava odluku o zakonskim zateznim kamatama na dosuđeni iznos naknade štete.

29. Iz stanja spisa proizlazi da je tužiteljica 22. travnja 2021. podnijela tuženiku odštetni zahtjev radi naknade imovinske štete nastale na njezinu vozilu u prometnoj nezgodi od 12. ožujka 2021., uz koji je priložila procjenu troškova popravka vozila u iznosu od 44.926,68 kn. Postupajući po tom zahtjevu, tuženik je proveo postupak obrade štete, sačinio izvid štete 27. travnja 2021., te utvrdio da se radi o totalnoj šteti na vozilu. Tom je prilikom procijenio tržišnu vrijednost vozila na iznos od 53.170,00 kn, vrijednost ostatka vozila na iznos od 38.100,00 kn, te je tužiteljici isplatio iznos od 15.070,00 kn.

30. Stoga, nije odlučna okolnost što je tužiteljica uz odštetni zahtjev dostavila procjenu troškova popravka vozila, budući da je predmet odštetnog zahtjeva od samog početka bila naknada iste imovinske štete nastale na istom vozilu u istom štetnom događaju. Naime, upravo je tuženik, postupajući po odštetnom zahtjevu, zauzeo stajalište da se predmetna šteta ima obračunati kao totalna šteta vozila te je na toj osnovi izvršio djelomičnu isplatu naknade štete.

31. Prema odredbi članka 12. stavka 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, br. 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14 dalje: ZOOP), odgovorni osiguratelj dužan je nakon primitka odštetnog zahtjeva utvrditi osnovanost i visinu zahtjeva, te oštećenoj osobi dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete ili utemeljeni odgovor, dok je stavkom 6. istoga članka propisano da u slučaju neizvršenja te obveze oštećenik, uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

32. Suprotno žalbenim navodima, pravo tužiteljice na zakonske zatezne kamate u konkretnom slučaju ne temelji se na odredbi članka 1089. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, već na posebnoj odredbi članka 12. stavka 6. ZOOP

33. Pritom okolnost da je tijekom parničnog postupka prometnim vještačenjem utvrđeno da stvarna vrijednost ostatka vozila nije iznosila 38.100,00 kn kako je smatrao tuženik, već znatno više, ne predstavlja novu štetu niti novu osnovu odgovornosti, već naknadno utvrđenje stvarne visine već prijavljene štete. Rizik pogrešne procjene visine štete snosi osiguratelj koji je nakon zaprimanja odštetnog zahtjeva proveo obradu štete i izvršio vlastiti obračun totalne štete.

34. Stoga se ne može prihvatiti žalbeni navod tuženika da je za stvarnu visinu štete saznao tek donošenjem sudske odluke. Tuženik je već tijekom 2021., postupajući po odštetnom zahtjevu tužiteljice, utvrdio da postoji totalna šteta na vozilu, te je izvršio vlastiti obračun njezine visine. Naknadno utvrđenje da je taj obračun bio pogrešan ne može ići na štetu oštećenice.

35. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud pravilno je primijenio članak 12. stavak 6. ZOOP kada je tužiteljici dosudio zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 22. travnja 2021.

36. Suprotno navodima žalbe tuženika pravilno je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka odredio vrijednost boda u iznosu od 2,00 eura jer je Tbr.52. stavak 3. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" poslovni broj 138/23, 107/25 dalje: Tarifa ) propisano da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka.

36.1. Suprotno navodima žalbe prvostupanjski sud nije priznao tužitelju sastav 2 podneska kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka, već mu je priznao trošak za sastav samo jednog podneska.

37. Međutim, osnovano tuženik ističe da je prvostupanjski sud tužiteljici priznao trošak sastava odštetnog zahtjeva iako iz sadržaja spisa proizlazi da je odštetni zahtjev od 22. travnja 2021. tužiteljica podnijela osobno, dok je uz zahtjev priložila procjenu popravka sastavljenu po obrtu [obrt] Budući da iz spisa ne proizlazi da je predmetni odštetni zahtjev sastavio punomoćnik odvjetnik, tužiteljici ne pripada pravo na naknadu troška sastava toga podneska prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" poslovni broj 138/23, 107/25 dalje: Tarifa).

38. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je priznao trošak sastava podneska od 2. srpnja 2024. sukladno Tbr. 8. toč. 1. Tarife, dok trošak sastava podneska od 8. listopada 2024. osnovano nije priznat jer isti nije bio potreban za vođenje parnice. Naime, navode sadržane u tom podnesku punomoćnica tužiteljice mogla je iznijeti na ročištu za glavnu raspravu održanom 17. listopada 2024., tim više što se podnesak pretežito odnosi na pitanja primjene materijalnog prava.

39. Slijedom navedenoga, žalba tužiteljice je odbijena kao neosnovna u cijelosti, dok je žalba tuženika odbijena u odnosu na glavni zahtjev i djelomično u odnosu na troškove postupka, te je prvostupanjska presuda potvrđena u odnosu na pobijani dio točke I. izreke presude , te u odnosu na točku II. izreke presude sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a, te u odnosu na točku IV. izreke, sukladno članku 380. točka 2. ZPP- a, dok je žalba tuženika djelomično prihvaćena i prvostupanjska presuda je preinačena pod točkom III. izreke presude na način da je tuženik u obvezi nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.614,58 eura, umjesto u iznosu od 1.814,58 eura, sukladno članku 380. točka 3. ZPP-a.

40. Zahtjevi tužiteljice i tuženika za naknadu troškova sastava žalbi odbijeni su kao neosnovani jer tužiteljica sa žalbom nije uspjela, dok je tuženik uspio samo u neznatnom dijelu koji se odnosi na odluku o troškovima parničnog postupka, slijedom čega nisu ispunjene pretpostavke za dosudu troškova žalbenog postupka.

41. Tužiteljica je odbijena i sa zahtjevom za nadoknadu troška sastava odgovora na žalbu jer ova postupovna radnja nije bila potrebna za vođenje postupka.

Slavonski Brod, 16. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Draženka Ilak