REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž 1090/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić, predsjednice vijeća, Draženke Ilak, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja LG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Kovačević, Koren i partneri iz Rijeke, protiv tuženika Triglav osiguranje d.d. iz Zagreba, Anutna Heinza 4, OIB: 29743547503, kojeg zastupa punomoćnica Katja Rajačić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Mađarić i Lui d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji od 3. listopada 2025. poslovni broj Pn-81/2024-11, u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tužitelja RG kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci Stalna služba u Opatiji od 3. listopada 2025. poslovni broj Pn- 81/2024-11, u cijelosti.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se tuženiku Triglav osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Antuna Heinza 4 OIB: 29743547503 da isplati tužitelju RG, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.862,72 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:
– od 07.09.2021. godine pa do 30.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena
– od 31.12.2022.g. pa do 1.1.2023.g. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena
– od 2.1.2023.g. pa do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena
– od 01.01.2024 pa do isplate sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročeni trošak parničnog postupka, sve u roku od 15 dana."
II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 750,00 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude odnosno od 3. listopada 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke- za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu, zahtjev tuženika za naknadom troška odbija, kao neosnovan."
2. Protiv presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog pogrešne primjene materijalnog prava.
2.1. Smatra da je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP) jer je izostala savjesna i brižljiva ocjena svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a također i da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda nema razloge o odlučnim činjenicama.
2.2. Mišljenja je također da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka kada je odbio dokazni prijedlog radi provođenja prometnog vještačenja a koji dokazni prijedlog je postavljen na ročištu za glavnu raspravu.
2.3. Nadalje ističe kako ga sud nije obavijestio o prispijeću priklopljenog prekršajnog spisa sve do početka glavne rasprave zbog čega se nije mogao pravovremeno upoznati sa njegovim sadržajem.
2.4. Osim toga, smatra da je izvedenim dokazima u dovoljnoj mjeri dokazana krivnja osiguranice tuženika koja je isključivo odgovorna za štetni događaj i prouzročenu štetu, a visinu štete sud je mogao odrediti prema slobodnoj ocjeni primjenom odredbe članka 223. stavak 1. ZPP-a.
2.5. Predlaže stoga uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.
3. Tuženik se u odgovoru na žalbu protivi svim žalbenim navodima. Predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Traži trošak odgovora na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima, te se može ispitati. Drugostupanjski sud također nije utvrdio postojanje niti jedne od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje u smislu članka 365. stavak 2. ZPP- a pazi po službenoj dužnosti.
5.1. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tužitelj, budući je prvostupanjski sud donio presudu na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
5.2. Nadalje, sama činjenica da tužitelj nije iskoristio mogućnost uvida u prekršajni spis prije glavne rasprave, a koja mogućnost mu sukladno odredbama ZPP-a stoji na raspolaganju, ne može se pripisati postupanju suda niti predstavlja uskraćivanje prava na raspravljanje pred sudom. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP-a, na koju u žalbi upire tužitelj, postoji samo kada je sud svojim postupanjem stranci onemogućio korištenje procesnih ovlaštenja, a ne kada ih stranka, iako joj stoje na raspolaganju, kao u konkretnom slučaju, ne koristi.
5.3. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvog stupnja nije počinio ni bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 299. ZPP-a na koju tužitelj upire u žalbi u dijelu u kojem navodi da je sud trebao prihvatiti njegov prijedlog za izvođenje dokaza prometnom vještačenjem pozivajući se pri tome na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-235/2022-4 od 28. studenog 2023.
5.4. Člankom 299. stavkom 1. ZPP-a propisano je da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, stavkom 2. istog članka je propisano da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka, a stavkom 3. istog članka je propisano da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. ovoga članka sud neće uzeti u obzir.
5.5. Dakle, iz navedenog proizlazi osnovno pravilo da su stranke dužne sve dokaze predložiti najkasnije na pripremnom ročištu, dok izuzetno, stranke mogu tijekom glavne rasprave predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.
5.6. Uvidom u tužbu proizlazi da tužitelj u tužbi nije predložio izvođenje dokaza prometnim vještačenjem. Tuženik je već u svom odgovoru na tužbu naveo da: „osporava odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja te osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva kako u pogledu zahtjeva za naknadu imovinske štete, tako i u pogledu zahtjeva za naknadu neimovinske štete.“ (strana 14. spisa). Tužitelj, niti nakon što je zaprimio odgovor na tužbu 21. svibnja 2024. (potvrda o otpravku na strani 17. spisa), a niti na pripremnom ročištu koje je održano 17. srpnja 2025. (strana 20. spisa) nije predložio izvođenje dokaza prometnim vještačenjem radi utvrđenja tko je i u kojoj mjeri odgovoran za nastanak štetnog događaja. To je učinio tek na ročištu za glavnu raspravu koje je održano 22. rujna 2025.
5.7. Neosnovano se u žalbi navodi da je navedeni dokaz predložen radi utvrđenja vjerodostojnosti iskaza saslušane svjedokinje, osiguranice tuženika, odnosno radi potvrđivanja činjenica utvrđenih u prekršajnom postupku i da stoga nije predložen ranije. Naime, već iz navoda odgovora na tužbu proizlazi da je tuženik osporio sam osnov odgovornosti za nastanak štetnog događaja, odnosno osporio je način nastanka prometne nesreće i svoju odgovornost za nastalu štetu. Stoga je tužitelju moralo već tada biti poznato da su među strankama sporne odlučne činjenice za čije je utvrđenje potrebno stručno znanje iz područja prometa, zbog čega je mogao razumno očekivati da će u postupku biti potrebno izvesti dokaz prometnim vještačenjem. Pri tome se napominje da, prema shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje, osiguranice tuženika, kao i uvid u prekršajni spis, u konkretnom slučaju, nema značaj dokaza predloženog radi utvrđenja pomoćnih činjenica odnosno činjenica kojima se može utvrditi posredno relevatna činjenica u kojoj situaciji bi bilo opravdano dopustiti izvođenje dokaza predloženog na glavnoj raspravi odnosno nakon zaključenja prethodnog postupka. Dakle, prema ocjeni ovog suda u konkretnom se slučaju nema mjesta za pozivanje na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-235/2022-4 od 28. studenog 2023.
6. Dakle, predmet spora u konkretnom postupku bio je zahtjev tužitelja radi naknade imovinske i neimovinske štete za koju je tužitelj tvrdio da je nastala kao posljedica prometne nesreće za koju je u potpunosti odgovorna osiguranica tuženika. U situaciji kada tužitelj nije (pravovremeno) predložio izvođenje dokaza prometnim vještačenjem radi utvrđenja uzroka i načina nastanka prometne nesreće, a tuženik je tijekom postupka osporavao osnov svoje odgovornosti, na temelju provedenih dokaza nije bilo moguće sa sigurnošću utvrditi tko je odgovoran i u kojoj mjeri za nastanak prometne nesreće.
6.1. Pri tome svakako valja istaknuti, kako je to pravilno utvrdio i prvostupanjski sud, da parnični sud nije vezan činjeničnim utvrđenjima donesenim u prekršajnom postupku već je odlučne činjenice dužan utvrditi samostalno na temelju dokaza izvedenih u parničnom postupku i prema pravilima o teretu dokazivanja. Stoga okolnost što je u prekršajnom postupku utvrđena odgovornost tuženice sama po sebi nije dostatna za zaključak o građanskopravnoj odgovornosti tuženika u ovom postupku.
6.2. Budući je upravo na tužitelju, sukladno pravilima o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a, bio teret dokazati činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, uključujući okolnosti iz kojih proizlazi odgovornost osiguranice tuženika za nastalu štetu, posljedice neuspjeha u dokazivanju tih činjenica snosi sam tužitelj.
7. Zbog navedenog je prvostupanjski sud pravilno zaključio da tužitelj nije dokazao pretpostavke odgovornosti tuženika za štetu koju potražuje, zbog čega je žalbu tužitelja valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
8. Žalbom se ne osporava odluka o trošku, a na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka sud ne pazi po službenoj dužnosti, sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a.
9. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe jer sa istom nije uspio. Ova odluka temelji se na članku 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP-a.
10. Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu odbijen je iz razloga što je ovaj trošak bio nepotreban.
11. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 16. lipnja 2026.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
