REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD

Tome Skalice 2

35000 SLAVONSKI BROD

Poslovni broj: Gž-885/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Slavonskom Brodu u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić, predsjednice vijeća, Draženke Ilak, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Klašnja-Petrović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hećimović & partneri d.o.o., odvjetnicima u Slavonskom Brodu, protiv tuženika Lignor d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge iz [adresa], OIB: 39522824214, zastupan po punomoćnici iz Odvjetničkog društva Duplić, Strukić, Šarić Martini Strukić Šarić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog suda Požegi od 1. rujna 2025., poslovni broj P-338/2022-52, u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ĐJ kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda Požegi od 1. rujna 2025., poslovni broj P-338/2022-52, u cijelosti.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku LIGNOR d.o.o., [adresa], OIB: 39522824214, da tužitelju MJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime povrata pozajmica isplati novčani iznos od 594.000,00 kn sa zz kamatama koje teku na iznose kako slijedi

- na iznos od 38.000,00 kn od 25.10.2017.g. do isplate

- na iznos od 86.000,00 kn od 19.11.2017.g. do isplate

- na iznos od 86.000,00 kn od 25.11.2017.g. do isplate

- na iznos od 67.000,00 kn od 25.11.2017.g. do isplate

- na iznos od 99.000,00 kn od 10.12.2017.g. do isplate

- na iznos od 58.000,00 kn od 10.12.2017.g. do isplate

- na iznos od 95.000,00 kn od 14.12.2017.g. do isplate

- na iznos od 65.000,00 kn od 31.01.2018.g. do isplate

po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, kao i da mu naknadi troškove parničnog postupka koliko isti budu iznijeli, na koje troškove teku zatezne kamate od dana presuđenja do isplate u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju naknaditi trošak parničnog postupka tuženiku u iznosu od 10.865,93 eura u roku od 15 dana."

2. Protiv presude tužitelj je pravovremeno podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te zbog odluke o troškovima postupka.

2.1. Smatra da je pobijana presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08,96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 – dalje: ZPP) jer je izostala savjesna i brižljiva ocjena svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a također i da je počinjena bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni. Nadalje ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 338. ZPP-a.

2.2. U žalbi dalje ističe kako prvostupanjski sud neosnovano zaključuje da je tuženik pozajmice vratio tužitelju pozivajući se prvenstveno na nalaz i mišljenje financijsko- knjigovodstvenog vještaka iako navedeni zaključak ne proizlazi iz rezultata provedenog dokaznog postupka. Pri tome analizira izvedene dokaze i izvodi zaključke suprotne od zaključaka prvostupanjskog suda.

2.3. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu te usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja, podredno predlaže presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Neosnovano tužitelj u žalbi ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, budući presuda sadrži valjano obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti proturječni provedenim dokazima, te se može ispitati.

5.1. Nadalje, iako sud prvog stupnja nije izrijekom naveo materijalno-pravnu odredbu Zakona o obveznim odnosima koju je primijenio u konkretnom slučaju, takav propust sam za sebe ne čini pobijanu presudu nerazumljivom, kako to smatra tužitelj, jer je iz obrazloženja presude jasno vidljiva pravna osnova odlučivanja, odlučne činjenice koje je sud utvrdio i razlozi zbog kojih je sporni odnos podveo pod pravila o ugovoru o zajmu. Iz toga slijedi zaključak da činjenica da se u obrazloženju presude ne navodi materijalnopravni propis na temelju kojega je odlučeno na način kao u pobijanoj presudi, ne znači da ista ima nedostatak uslijed čega se ne bi mogla ispitati zakonitost takve odluke, budući da se iz obrazloženja pobijane odluke jasno može utvrditi koje je materijalno pravo primijenjeno u konkretnom slučaju.

5.2. Nije počinjena niti relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s odredbama članka 8. i 338. ZPP-a, na koju žalbom ukazuje tužitelj, budući je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo sve bitne elemente propisane člankom 338. stavkom 4. ZPP-a, te je donio presudu na temelju dokaza za koje je ocijenio da ih je potrebno izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, a na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

5.3. Ispitujući dalje pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nije našao niti da bi prvostupanjski sud počinio koju od ostalih bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a od onih na koje se, sukladno odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik na ime učinjenih pozajmica vrati iznos od 78.837,35 eura/594.000,00 kuna.

7. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda i to:

- da je tužitelj, u vrijeme dok je bio direktor tuženika, tijekom 2011. i 2012. godine, temeljem više ugovora o pozajmicama tuženiku ukupno isplatio 78.837,35 eura/594.000,00 kuna,

- da se ugovori o pozajmicama koje je tužitelj dostavio uz tužbu, razlikuju od ugovora koje je uz odgovor na tužbu dostavio tuženik odnosno da su isti istovjetni samo po ukupnom iznosu dane pozajmice (78.837,35 eura/594.000,00 kuna), dok se razlikuju po tome što je u svim ugovorima koje je dostavio tužitelj ugovorena zakonska zatezna kamata i način plaćanja gotovinom, rok dospijeća 6 godina od dana uplate sredstava, dok je u ugovorima koje je dostavio tuženik navedeno da se pozajmica daje bez kamata, uplatom na žiro račun te s rokom dospijeća od 1 godine od dana uplate sredstava. Osim toga razlikuju se po brojevima ugovora i načinu kako su naslovljeni, pa su tako ugovori koje je dostavio tuženik naslovljeni kao ugovori o kratkoročnim pozajmicama, dok su ugovori koje je dostavio tužitelj naslovljeni kao ugovori o pozajmicama,

- da je tuženik, osim ugovora o kratkoročnim pozajmicama, dostavio i univerzalne naloge za plaćanje (strana 36. do 69. spisa) iz kojih proizlazi da je kao platitelj naveden tuženik a kao primatelj tužitelj i da iste glase na povrat pozajmica s naznačenim ugovorima, iznosima i datumima plaćanja,

- da iz iskaza CJ koja je jedno vrijeme vodila knjige za tuženika, proizlazi da nije uočila nepravilnosti u smislu uplata i isplata, u smislu da je netko drugi podizao novac sa računa tuženika i da je ona evidentirala ono što je pisalo u izvodu,

- da je provedenim grafološkim vještačenjem utvrđeno da je tužitelj potpisao ugovore koje je priložio tuženik uz odgovor na tužbu, da tužitelj nije ispunjavao podatke u rubrikama naloga za plaćanje, ali je potpisnik naloga za plaćanje,

- da je podatke u rubrikama naloga za plaćanje ispunjavala njegova bivša supruga, dok je tuženik potpisnik naloga za plaćanje,

- da je provedenim knjigovodstveno financijskim vještačenjem, a na temelju original izvoda žiro računa od siječnja 2013. do listopada 2014. utvrđeno da su u poslovnim knjigama tuženika evidentirani povrati pozajmica zajmodavcu odnosno tužitelju i to upravo u iznosu koji se potražuje tužbom, te da tuženik nema evidentiranu obvezu temeljem zajmova prema tužitelju.

8. Na temelju ovako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključio je da su ugovori o pozajmicama koje je dostavio tuženik vjerodostojni, da je navedenim ugovorima tužitelj pozajmio tuženiku iznos od ukupno 78.837,35 eura/594.000,00 kuna, te da mu je navedeni iznos i vraćen podizanjem gotovog novca sa žiro računa tuženika tijekom 2013. i 2014. kao i da je u poslovnim knjigama tuženika podizanje gotovog novca sa žiro računa evidentirano kao “povrat pozajmice”, zbog čega je tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

9. Zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, a žalbenim navodima tužitelja isti nije osporen.

10. Pravilno je prvostupanjski sud na temelju svih izvedenih dokaza, a osobito imajući u vidu provedeno knjigovodstveno-financijsko vještačenje, kao i grafološko vještačenje, utvrdio da su vjerodostojni ugovori o zajmu koje je dostavio tuženik, te da je tuženik izvršio povrat zajma u iznosu u kojem je zajam i primljen, a radi se o iznosu od 78.837,35 eura/594.000,00 kuna.

11. U odnosu na žalbene navode tužitelja u kojima interpertira pojedine dijelove iskaza saslušanih svjedoka valja navesti da isti zanemaruje da se vjerodostojnost i dokazna snaga iskaza ne ocjenjuje prema pojedinim izdvojenim navodima, već prema njiihovom sadržaju u cjelini i u međusobnoj povezanosti sa svim ostalim provedenim dokazima, pa tako kada tužitelj navodi da je svjedokinja BJ u svom iskazu navela kako je ostalo još pozajmica njenog oca tuženiku, ali da ne zna u kojem iznosu, valja navesti da je ista svjedokinja odmah potom na poseban upit da li se neisplaćene pozajmice odnose na utužene ugovore navela da je iz provedenog financijskog vještačenja tijekom postupka sve vidljivo. Dakle, zaključci tužitelja o tome da po navedenim ugovorima tužitelju nisu vraćene pozajmice, utemeljeni su na parcijalnoj i selektivnoj interpretaciji iskaza saslušane svjedokinje.

12. Člankom 499. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (“Narodne novine” broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje u tekstu: ZOO) propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće. Kako je na temelju provedenih dokaza utvrđeno da je tužitelj predao tuženiku na ime pozajmice iznos od 78.837,35 eura/594.000,00 kuna, ali da mu je tuženik isti iznos i vratio, to je pravilno prvostupanjski sud tužbeni zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan.

13. I odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na članku 154. stavku 1. u vezi s člankom 155. ZPP-a, a troškovi su pravilno obračunati sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023) koja je bila na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku.

14. Tužitelj je odbijen sa zahtjevom za naknadu troška žalbe jer sa istom nije uspio. Ova odluka temelji se na članku 166. stavak 1. u vezi s člankom 154. stavak 1. ZPP- a.

15. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 16. lipnja 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Dikanović-Terzić