Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-2535/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Roberta Jambora, predsjednika vijeća te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Vesne Žulj, i članice vijeća Mirele Mijoč Kramar, u pravnoj stvari tužitelja Lječilište TOPUSKO, OIB 92877953493, Topusko, Trg bana Josipa Jelačića 16, kojeg zastupa punomoćnik Boris Pivac, odvjetnik u Zagrebu, Nodilova 10, protiv tuženice ŠI, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], koju zastupa punomoćnik Semian Mejak, odvjetnik u Zagrebu, Horvaćanska cesta 53B, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-262/2020-18 od 28. travnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pr-262/2020-18 od 28. travnja 2022., i predmet vraća istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje

II. O troškovima postupka nastalim povodom žalbe odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja Lječilište TOPUSKO koji glasi:

"Utvrđuje se da je izvanredni otkaz ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog dana 27.08.2015. kojega je tužena dala tužitelju dana 12.11.2020. godine, a tužitelj zaprimio dana 19.11.2020. godine nezakonit i nedopušten. Utvrđuje se da je ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tužene dana 27.08.2015. godine prestao redovitim otkazom ugovora o radu tužene, s datumom 19. 11. 2020.

Nalaže se tuženoj platiti tužitelju trošak parničnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do konačne isplate i to po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena." (točka I. izreke). Naloženo je tužitelju Lječilište TOPUSKO da tuženici ŠI naknadi parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

2. Presudu suda prvog stupnja pobija žalbom tužitelj zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. – pročišćeni tekst, 25/2013, 89/2014, 70/2019,80/2022., 114/2022., 155/2023. - dalje: ZPP). Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu kao osnovanu te preinačiti pobijanu presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno ukinuti prvostupanjsku presudu, i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora su tužbeni zahtjevi tužitelja (članak 188. stavak 1. ZPP) radi utvrđenja nezakonitim i nedopuštenim izvanrednog ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 27.08.2015. kojega je tuženica dala tužitelju 12.11.2020., a tužitelj zaprimio dana 19.11.2020. te utvrđenja da je ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen između tužitelja i tuženice 27.08.2015. prestao redovitim otkazom ugovora o radu tuženice, s datumom 19. 11. 2020.

5. U postupku koji je prethodio žalbi utvrđeno je sljedeće:

- da je tuženica bila zaposlena kod tužitelja na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 27. 8. 2015. i to na radnom mjestu doktora medicine – specijalizanta iz fizikalne medicine i rehabilitacije (ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 27. 8. 2015., listovi 5 i 6. spisa predmeta);

- da je na temelju rješenja Ministarstva zdravlja od 11. travnja 2016. između stranaka 16. 5. 2016. zaključen Ugovor o provođenju specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije, kao i Aneks ugovora o provođenju specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije od 24. 5. 2017.;

- da je tuženica izvanrednim otkazom od 12. 11. 2020. otkazala ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 27. 8. 2015

- da je tuženica po prijavi tužitelja stekla svojstvo osiguranika s datumom 18. 5. 2016., koje je prestalo na temelju izvanrednog otkaza prestalo 19. 11. 2020.;

- da je uvidom u presliku potvrde Hrvatske pošte o primitku preporučene pošiljke utvrđeno da je dan predaje pošti izvanrednog otkaza od 12. 11. 2020. - upravo 12. 11. 2020., da je tužitelj isti, prema naznaci datuma na prijamnom štambilju, zaprimio 19. 11. 2020., da i iz podataka Hrvatske pošte o praćenju statusa pošiljke proizlazi da je isti predan na poštu 12. 11. 2020. te uručen tužitelju 19. 11. 2020. ;

- da iz izvanrednog otkaza ugovora o radu od 12. 11. 2020., kojim je tuženica otkazala ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 27. 8. 2015., proizlazi da joj je tužitelj 29. 10. 2020. putem e-maila na ponovljenu molbu odbio izdati uputnicu za obilazak u sklopu specijalizacije te da do 12. 11. 2020. uputnica za obilazak nije poslana te time smatra da je specijalizacija prekinuta od strane tužitelja, da je tuženica molbu za obilazak uputila putem e-maila 25. 10. 2020. te da joj niti pisanim niti usmenim putem nije stigao nikakav odgovor, a ponovljena molba koju je uputila e-mailom na adresu 29. 10. 2020. odbijena je s obrazloženjem "da je tražena uputnica poslana elektroničkom poštom 16. 9. 2020. te da se javi radi informiranja o njezinom statusu kako bi mogli dogovoriti daljnje korake odnosno nastavak rada kod tužitelja obzirom da je tuženica 18. 5. 2016. započela sa specijalističkim usavršavanjem te obzirom na rok završetka istoga";

- da nije sporno što proizlazi i iz rješenja Ministarstva zdravlja od 11. 4. 2016., kojim je tuženici odobrena specijalizacija iz fizikalne medicine i rehabilitacije, da će tužiteljica započeti s obavljanjem specijalizacije u roku od 30 dana od dana primitka rješenja o odobrenju specijalizacije, da joj se za glavnog mentora imenuje prof. dr.sc. GI u KBC Sestre milosrdnice, da se za mentora imenuje prim.dr.sc. ŽI u KBC Sestre milosrdnice, te da je specijalizant obvezan provoditi specijalizaciju sukladno odredbama Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine, te prema programu propisanom Pravilnikom, a specijalistički ispit položiti najkasnije u roku od 6 mjeseci od uspješno završene specijalizacije, te program specijalizacije čini Opći dio specijalizacije 10 mjeseci), Interna medicina - 3 mjeseca, Neurologija - 3 mjeseca, Radiologija - 2 mjeseca, Pedijatrija - 1 mjesec, Fizikalna medicina i rehabilitacija - 1 mjesec, te Specijalni dio (38 mjeseci) i to Fizikalna medicina i rehabilitacija - 12 mjeseci, Fizikalna medicina i rehabilitacija u djece - 2 mjeseca, Reumatologija - 3 mjeseca, Ortopedija i specijalni dio s rehabilitacijom - 2 mjeseca, Kirurgija i specijalni dio s rehabilitacijom - 2 mjeseca, Ortotika, protetika i rehabilitacija osoba s amputaciijom udova - 3 mjeseca, Interna medicina: specijalni dio s rehabilitacijom - 2 mjeseca, Onkologija : specijalni dio s rehabilitacijom - 1 mjesec, Fizikalna medicina u patologiji živčanog sustava - 8 mjeseci, Fizikalna i rehabilitacijska medicina u sportu, sport osoba s invaliditetom - 2 mjeseca, Reintegracija onesposobljenih, briga o onesposobljenima i starijima kod kuće - 1 mjesec, godišnji odmor – 4 mjeseca te poslijediplomski specijalistički studij Fizikalna medicina i rehabilitacija – 3 mjeseca (u okviru specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije specijalizant mora završiti poslijediplomski specijalistički studij Fizikalna medicina i rehabilitacija, a da navedeno proizlazi i iz Pravilnika o specijalističkom usavršavanju doktora medicine (Narodne novine br. 100/11, 133/11, 54/12, 49/13, 139/14 i 116/15, dalje: Pravilnik);

- da program specijalizacije prema navedenom rješenju obuhvaća opći dio u trajanju od 10 mjeseci, zatim, specijalni dio u trajanju od 38 mjeseci, godišnji odmor od 4 mjeseca te poslijediplomski specijalistički studij u trajanju od 3 mjeseca, što ukupno čini 55 mjeseci (četiri godine i sedam mjeseci);

- da je program specijalizacije određen Pravilnikom i rješenjem o odobravanju specijalizacije, da specijalizant sam dogovara i bira u kojim će ustanovama obavljati specijalizaciju i u koje vrijeme, da je po tom programu tuženica bila u obvezi obavljati specijalizaciju isključivo u drugim ustanovama te da je obveza tužitelja bila izdati tuženici uputnicu, a koji dokument po tužitelju specijalizant preuzima i predaje u ustanovu u koju je došao obavljati specijalizaciju;

- da iskaza tuženice proizlazi da, nakon isteka uputnice od 14. rujna 2020., nije mogla nastaviti s programom specijalizacije i to iz fizikalne medicine i rehabilitacije u Krapinskim Toplicama, jer nije dobila novu uputnicu za obavljanje specijalizacije, a svjedokinja AI potvrdila je da specijalizant ne može nastaviti sa specijalizacijom bez dopisa odnosno uputnice;

- da iz dopisa tuženice upućenom tužitelju od 25. 10. 2020. (elektroničkom poštom) proizlazi da je tuženica zatražila uputnicu za obilazak u sklopu specijalizacije iz dijela fizikalne medicine i rehabilitacije u trajanju od 1 mjeseca, u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Krapinskim Toplicama, a potom je tuženica, 29. 10. 2020. tužitelju uputila upit (el. poštom) o tome postoji li problem oko izdavanja uputnice za obilazak u Krapinskim Toplicama, da je na navedeno traženje tuženice, od 25. 10. 2020. i od 29. 10. 2020. tužitelj obavještava tuženicu tek dopisom od 29. 10. 2020. (elektroničkom poštom) da je tražena uputnica poslana tuženici elektroničkom poštom 16. 9. 2020.

6. Slijedom navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio da specijalizacija tuženice (i općeg i specijalnog dijela) obuhvaćala fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, da je tuženica u cijelosti specijalizaciju obavljala u drugim ustanovama u koje je upućivana na temelju dopisa tužitelja – uputnice, da je tuženica sama dogovarala i birala u kojim će ustanovama obavljati specijalizaciju i u koje vrijeme, da bez navedene uputnice tužitelja nije mogla obavljati specijalizaciju u tim drugim ustanovama te da na traženje tuženice od 25. 10. 2020., te unatoč ponovljenom upitu od 29. 10. 2020. tužitelj tuženici nije izdao traženu uputnicu za provođenje specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije.

6.1. Sud prvog stupnja je istaknuo kako je tužitelj tuženici 14. 9. 2020. izdao uputnicu za provođenje programa specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, da je navedena uputnica izdana u trajanju od mjesec dana, da do perioda traženja nove uputnice (25. odnosno 29. 10. 2020.) tužitelj nije vodio nikakvu evidenciju obavljanja specijalizacije tuženice već da je tuženici, na njezin zahtjev do tada izdao 36 ili 37 uputnica, dakle, da kroz period od preko četiri godine trajanja specijalizacije, pa slijedom navedenog, tužitelj neutemeljeno, bez ikakve provjere izdanih uputnica, odnosno usporedbe istih s programom specijalizacije tuženice, ne udovoljava zamolbi tuženice i ne izdaje traženu uputnicu.

6.2. Nadalje, sud prvog stupnja je ocjenom iskaz svjedokinje AI iz kojeg proizlazi da je tužitelj vodio evidenciju izdanih uputnica tuženici, zaključio kako bi jednostavnom radnjom usporedbe izdanih uputnica za dio programa specijalizacije – fizikalna medicina i rehabilitacija i programa specijalizacije tuženice (iz kojeg je jasno vidljivo da je obvezan dio specijalizacije koji se odnosi na fizikalnu medicinu i rehabilitaciju određen u trajanju duljem od 13 mjeseci), tužitelj sa sigurnošću provjerio i u konačnici utvrdio je li tuženicu uputio na provođenje dijela programa specijalizacije

– fizikalna medicina i rehabilitacija upravo za vremenski period koji proizlazi iz programa specijalizacije pa zbog čega je, prema shvaćanju suda prvog stupnja, nejasno iz kojeg je razloga tužitelj smatrao da je jednom uputnicom na rok od jednog mjeseca tuženica odradila specijalizaciju iz navedenog područja (uzimajući u obzir i da se radi o specijalizantu iz područja – fizikalne medicine i rehabilitacije) i oglušio se na njezino traženje druge uputnice, kao i da tužitelj nije dostavio druge uputnice (osim uputnice od 14. 9. 2020.) iz kojih bi proizlazilo da je tuženicu uputio na obavljanje programa specijalizacije – fizikalna medicina i rehabilitacija iz čega bi se mogao izvesti zaključak da je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 7. toč. 1. Ugovora o provođenju specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije od 16. 5. 2016. prema kojoj je tužitelj dužan tuženicu uputiti na specijalizaciju iz fizikalne medicine i rehabilitacije, zbog koje se smatra da je zasnovala radni odnos, a sukladno programu specijalizacije koji proizlazi iz rješenja Ministarstva zdravlja od 11. 4. 2016.

6.3. Sud prvog stupnja je utvrdio kako je tuženica bila dužna sukladno odredbama članka 3. stavaka 1. i 2. Ugovora o provođenju specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije od 16. 5. 2016. u pisanom obliku obavještavati tužitelja o tijeku specijalizacije i svim promjenama vezanim uz specijalizaciju, te uz navedene obavijesti, po potrebi, i dostavljati odgovarajuće dokumente ustanove kod koje provodi specijalizaciju, a da iz izvedenih dokaza kao i iz iskaza tuženice ne proizlazi da je ista postupala sukladno navedenim odredbama, no da iz Ugovora o provođenju specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije od 16. 5. 2016. ne proizlazi da bi između stranaka bile ugovorene kakve posljedice za slučaj nepostupanja tuženice prema odredbama članka 3. stavaka 1. i 2. navedenog ugovora, zatim, navedeni ugovor nedvojbeno od strane tužitelja nije raskinut te da tužitelj niti tvrdi niti dokazuje da bi prema tuženici poduzeo kakve mjere zbog povrede obveza iz radnog odnosa.

6.4. Pritom je ocijenio kako se nesposobnost pronalaženja adekvatnog načina komunikacije stranaka, vezano za radni odnos tuženice, ne može isključivo pripisati jednoj ugovornoj strani odnosno tuženici.

6.5. Stoga je ocijenio kako je tužitelj, nakon što je kroz vremenski period od preko četiri godine specijalizacije tuženice, propustio regulirati ili sankcionirati nepostupanje tuženice sukladno obvezama ugovorenim odredbama članka 3. stavaka 1. i 2. Ugovora o provođenju specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije od 16. 5. 2016., za vrijeme dok je navedeni ugovor još bio na snazi, svojim postupkom – direktnim kršenjem odredbe članka 7. Ugovora o provođenju specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije od 16. 5. 2016. onemogućio tuženicu u svladavanju programa specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije, obavljanju sadržaja tog programa (članak 2. točke 1 do 4. Ugovora o provođenju specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije od 16. 5. 2016.) te u konačnici završavanja specijalizacije u roku i na način propisan Pravilnikom (članak 6. Ugovora o provođenju specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije od 16. 5. 2016.), počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje nastavak radnog odnosa između stranaka nije moguć (članak 116. stavaka 1. Zakona o radu, „Narodne novine“, br. 93/2014., 127/2017., 98/2019. - dalje: ZR) te da je izvanredni otkaz tuženice uslijedio u roku propisanom odredbom članka 116. st. 2. ZR.

6.6. U odnosu na prigovor tuženice o nedostatku pravnog interesa tužitelja za podnošenje tužbe sud prvog stupnja je ocijenio kako tužitelj ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe s obzirom na eventualnu obvezu naknade štete propisane odredbom članka 116. stavka 3. ZR, no da je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenosti izvanrednog otkaza kontradiktoran njegovom zahtjevu da bi radni odnos tuženice kod tužitelja prestao redovitim otkazom ugovora o radu, s datumom 19. 11. 2020., to iz razloga što tužitelj niti tvrdi, a niti dokazuje (ukoliko smatra da ne postoji opravdani razlog za izvanredni otkaz) koji bi to bio opravdani razlog za redoviti otkaz ugovora o radu, s time što i kao datum otkazivanja navodi dan 19. 11. 2020., ne vodeći računa niti o odredbama članka 122. o najmanjem trajanju otkaznog roka.

6.7. Slijedom navedenog, a budući da je na temelju izvedenih dokaza sud prvog stupnja zaključio kako je tuženica dokazala postojanje opravdanog razlog za izvanredni otkaz, u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZR, tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je odbio, kao neosnovan.

7. Donoseći pobijanu presudu sud prvog stupnja, počinio je bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju povredu određeno upire tužitelj u žalbi budući da pobijana presuda sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, osobito , jer su u presudi, na temelju, u postupku izvedenih dokaza, a na kojima je presuda utemeljena, te činjenica utvrđenih tim dokazima, izostali uvjerljivi, jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji bi opravdavali pobijanu odluku suda prvog stupnja.

8. Nadalje, pravo na ocjenu izvedenih dokaza (članak 8. ZPP) pridržano je za sud kojem pripada i ovlast odlučivanja o dokazima koje će izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP). Pritom, sud prema svojem slobodnom uvjerenju, na osnovu savjesne i brižljive ocjene dokaza, odlučuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, ali je u slobodi ocjene dokaza i sud ograničen obvezom da svoju ocjenu opravda jasnim, uvjerljivim i logičnim razlozima iz kojih bi se njegova ocjena mogla provjeriti, a što je, u ovom slučaju izostalo, na što osnovano, sadržajno upire tužitelj u žalbi.

9. Prema odredbi članka 116. stavka 1. ZR, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji (stavak 2.).

10. Prema odredbi članka 135. stavka 3. ZR teret dokazivanja da postoji opravdani razlog za otkaz ugovora o radu je na radniku ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom.

11. U konkretnom slučaju tuženica je otkazala ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 27. kolovoza 2015. (radno mjesto doktora medicine – specijalizant iz fizikalne medicine i rehabilitacije) izvanrednim otkazom ugovora o radu od 12. studenoga 2020. iz razloga što joj je tužitelj 29. listopada 2020. putem elektroničke pošte na ponovljenu molbu (tuženica je 25. listopada 2020. putem elektroničke pošte tužitelju uputila molbu za obilazak, te da joj niti pisanim niti usmenim putem nije stigao nikakav odgovor), odbio izdati uputnicu za obilazak u sklopu specijalizacije (koja uputnica za obilazak nije poslana do 12. studenoga 2020.) uz obrazloženje - da je tražena uputnica poslana elektroničkom poštom 16. 9. 2020. te da se tuženica javi radi informiranja o njezinom statusu kako bi mogli dogovoriti daljnje korake odnosno nastavak rada kod tužitelja s obzirom na to da je tuženica započela sa specijalističkim usavršavanjem te obzirom na rok završetka istog.

12. Naime, u postupku je utvrđeno da su stranke na temelju rješenja Ministarstva zdravlja od 11. travnja 2016. zaključen Ugovor o provođenju specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije od 16. 5. 2016. te Aneks ugovora o provođenju specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije od 24. 5. 2017., da program specijalizacije prema navedenom rješenju obuhvaća opći dio u trajanju od 10 mjeseci, specijalni dio u trajanju od 38 mjeseci, godišnji odmor od 4 mjeseca te poslijediplomski specijalistički studij u trajanju od 3 mjeseca, što ukupno čini 55 mjeseci (četiri godine i sedam mjeseci), te da je specijalizacija tuženice (i općeg i specijalnog dijela) obuhvaćala fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, da je tuženica u cijelosti specijalizaciju obavljala u drugim ustanovama u koje je upućivana na temelju dopisa tužitelja – uputnice, da je tuženica sama dogovarala i birala u kojim će ustanovama obavljati specijalizaciju i u koje vrijeme, da bez uputnica tužitelja nije mogla obavljati specijalizaciju u drugim ustanovama.

13. Prema odredbi članka 3. stavka 1. Ugovora o provođenju specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije specijalizant je dužan u pisanom obliku obavještavati Lječilište Topusko (tužitelja) o tijeku specijalizacije i svim promjenama vezanim uz specijalizaciju,) dok je prema stavku 2. istog članka dužan uz navedene pisane obavijesti, prema potrebi, Lječilištu Topusko (tužitelju) dostavljati i odgovarajuće dokumente ustanove kod koje provodi specijalizaciju.

14. U konkretnom slučaju nije sporo da tuženica nije izvršavala svoje ugovorne obveze iz citirane odredbe članka 3. stavka 1 i 2. Ugovora o provođenju specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije, a što i sama potvrđuje u svojem iskazu.

15. Nadalje, u postupku je utvrđeno, a što također nije između stranaka sporno, da je tužitelj 14. rujna 2020. tuženici izdao uputnicu za provođenje programa specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, te da je tuženica 25. listopada 2020. putem elektroničke pošte tužitelju uputila molbu za izdavanje nove uputnice istog sadržaja, dakle za provođenje programa specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice u trajanju od mjesec dana (list 50 spisa predmeta), da je potom, 29. listopada 2020. uputila tužitelju uputila upit elektroničkom poštom vezano za izdavanje predmetne uputnice (upit o tome postoji li problem s izdavanjem uputnice za obilazak u Krapinskim toplicama), a da je tužitelj 29. listopada 2020. također elektroničkom poštom obavijestio tuženicu kako joj je tražena uputnica poslana elektroničkom poštom 16. rujna 2020. te je ujedno tužitelj pozvao tuženicu da mu se javi radi informiranja o njezinu statusu ako bi mogli dogovoriti daljnje korake odnosno nastavak rada u Lječilištu Topusko, s obzirom na to da je 16. svibnja 2016. započela sa specijalističkim usavršavanjem te s obzirom na završetak istoga ( sadržaj korespondencije stranaka, list 51 spisa predmeta), a što tuženica nesporno nije učinila već je 12. studenoga 2020. izvanredno otkazala svoj ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je zaključila s tužiteljem, iz razloga, kako tvrdi, jer je tužitelj počinio tešku povredu obveze iz radnog odnosa kada joj nije izdao uputnicu čime joj je posljedično, onemogućio završavanje specijalizacije prema odredbama Ugovora o provođenju specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije i Aneksa tog ugovora.

16. Imajući u vidu prethodno izloženi sadržaj korespondencije stranaka putem elektroničke pošte u spornom razdoblju (25. i 29. listopada 2020.), iz koje slijedi da je tužitelj 14. rujna 2020. izdao tuženici uputnicu za provođenje programa specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju Krapinske Toplice, te da je na ponovno traženje tuženice da joj izda uputnicu istog sadržaja za istu ustanovu, zatražio od tuženice da joj se javi radi informiranja o njezinu statusu, a na što se tuženica oglušila, ne može se prihvatiti zaključak suda prvog stupnja kao je tužitelj u opisanim okolnostima, tuženici odbio izdat i (zadnju) uputnicu, i da ju je time onemogućio u završetku specijalizacije u smislu odredbe članka 7. Ugovora o provođenju specijalizacije iz fizikalne medicine i rehabilitacije, već suprotno tome tuženica nije u skladu sa obvezama iz članka 3. stavaka 1. i 2. Ugovora, tužitelja nije obavještavala o provođenju programa specijalizacije u različitim ustanovama, niti je tužitelja, a kraj nesporne činjenice da joj je tužitelj 14. rujna 2020. izdao uputnicu istog sadržaja i za istu ustanovu, obavijestila o tom je li navedenu uputnicu iskoristila odnosno u suprotnom iz kojeg razloga, to nije učinila, a što je bila dužna učiniti , a kako to osnovano upire tužitelj u žalbi,

17. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tužitelja kao osnovanu uvažiti i pobijanu presudu suda prvog stupnja ukinuti i predmet u tom dijelu vratiti istom sudu prvog stupnja na ponovno suđenje (članak 369. stavak 1. ZPP).

18. Slijedom iznesenih razloga, a budući da je presuda suda prvog stupnja ukinuta to je neizvjestan uspjeh stranaka u ovom sporu, pa je valjalo ukinuti i odluku o troškovima parničnog postupka.

19. U ponovljenom postupku, sud prvog stupnja otklonit će navedene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje mu je ukazano ovim rješenjem te će, imajući u vidu navedeno u ovom rješenju, raspraviti činjenice odlučne za pravilnu primjenu materijalnog prava, time što će sve izvedene dokaze ocijeniti u smislu odredbe članka 8. ZPP, te će raspraviti je li tuženica iskoristila uputnicu od 14. rujna 2020. odnosno, (ne)opravdanosti razloga te će ocijeniti postupanje tuženice i tužitelja vezano uz izvršavanje obveza iz ugovora o specijalizaciji, posebno vezano uz poziv tužitelja da ga tuženica obavijesti o (ne) iskorištenoj uputnici od 14. rujna 2020. i razlozima o istom, i potom će, ovisno o tom utvrđenju, imajući u vidu odredbe predmetnog ugovora o specijalizaciji, ocijeniti posljedice neizvršenja obveza iz tog ugovora i (ne)opravdanost razloga za prestanak radnog odnosa tuženice kod tužitelja, i tek potom će moći donijeti zakonitu i pravilnu odluku o tužbenim zahtjevima.

U Zagrebu 16. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Robert Jambor