REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-3025/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi, uz sudjelovanje Branke Crnogorac, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: TV, rođen **.**.2001., državljanin Indije, trenutno smještenog u Prihvatnom centru za strance u Ježevu, Ježevo, Obedišće Ježevsko, Slavka Kolara 82, kojeg zastupa opunomoćenik Zoran Bauer, odvjetnik u Zagrebu, Kozarčaninova 2, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, Zagreb, Ilica 335, radi ograničenja slobode kretanja, 16. lipnja 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za međunarodnu zaštitu, Službe za prihvat i smještaj tražitelja međunarodne zaštite, KLASA: UP/I-216-03/26-06/3816, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 18. svibnja 2026.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se Ministarstvu unutarnjih poslova Republike Hrvatske isplatiti odvjetniku Zoranu Baueru, pružatelju pravne pomoći, iznos od 1.250,00 Eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/26-06/3816, URBROJ: 511-01-213-26-2 od 18. svibnja 2026., tužitelju je određeno ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance, a ograničenje kretanja je određeno u trajanju od 3 (tri) mjeseca od dana uručenja rješenja (točka 1. i 2. izreke rješenja).

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da je u Republiku Hrvatsku ušao zakonito na temelju dozvole za boravak i rad te da je nakon isteka dozvole pokušavao pronaći novog poslodavca radi reguliranja svog statusa. Ističe da mu prethodni poslodavac nije isplaćivao plaću, dok ga je drugi poslodavac doveo u zabludu tvrdeći da će pokrenuti postupak za izdavanje nove dozvole za boravak i rad, što nije učinio. Nadalje navodi da je zbog takvih okolnosti pokušao otići u Republiku Sloveniju, gdje je zatečen u pokušaju prelaska granice. Ne osporava navedenu činjenicu, ali tvrdi da je odmah po postupanju policijskih službenika izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu. Smatra da mu je nakon smještaja u Prihvatni centar za strance izražavanje te namjere bilo odgađano odnosno onemogućavano te da je tek nakon određenog vremena dobio mogućnost razgovora s nadležnim službenikom. Tužitelj stoga osporava zaključak tuženika da je namjeru za međunarodnu zaštitu izrazio isključivo radi sprječavanja postupka povratka te smatra da je pogrešno primijenjena odredba članka 54. stavka 6. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Predlaže svoje saslušanje radi utvrđivanja navedenih okolnosti. Slijedom navedenog predlaže poništiti osporeno rješenje, naložiti njegovo puštanje iz Prihvatnog centra za strance te mu dosuditi troškove upravnog spora.

3. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis Us I-2320/2026 te je održao raspravu.

3.1. Sud je odbio tužiteljev dokazni prijedlog za njegovo saslušanje. Prije svega, tužiteljevi navodi o neisplaćenoj plaći, odnosu s bivšim poslodavcem, ponašanju drugog poslodavca koji navodno nije podnio zahtjev za dozvolu te razlozima zbog kojih je odlučio otići u Republiku Sloveniju nisu odlučni za ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja. U odnosu na tvrdnje da je namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izrazio odmah po postupanju policijskih službenika te da mu je njezino formaliziranje bilo onemogućavano ili neopravdano odgađano, sud je ocijenio da su odlučne činjenice u dovoljnoj mjeri utvrđene iz službene dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta. Naime, iz zapisnika o podnošenju zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 22. svibnja 2026. proizlazi da je sam tužitelj izjavio kako međunarodnu zaštitu nije zatražio prije policijskog postupanja jer je smatrao da će na taj način lakše pronaći posao te da je međunarodnu zaštitu zatražio nakon što ga je policija uhitila kako ne bi bio deportiran. Stoga je sud ocijenio da izvođenje predloženog dokaza ne bi moglo dovesti do drukčijeg utvrđenja odlučnih činjenica niti utjecati na ocjenu zakonitosti osporavanog rješenja.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je:

- da je tužitelj, državljanin Indije, 19. kolovoza 2025. zakonito ušao u Republiku Hrvatsku na temelju D vize i dozvole za boravak i rad važeće do 1. ožujka 2026.;

- da tužitelj nakon isteka navedene dozvole nije regulirao svoj boravišni status niti je napustio Republiku Hrvatsku odnosno Europski gospodarski prostor, već je nastavio nezakonito boraviti u [adresa];

- da su policijski službenici 28. travnja 2026. zatekli tužitelja u blizini granice s Republikom Slovenijom te da je izjavio kako se namjeravao uputiti u Republiku Sloveniju radi pronalaska zaposlenja;

- da je 28. travnja 2026. godine Policijska postaja Dugo Selo donijela rješenje o protjerivanju, KLASA: UP/I-216-04/26-01/2, URBROJ: 511-19-38-26-18, kojim je tužitelju izrečena zabrana ulaska i boravka u EGP-u u trajanju od jedne godine;

- da je istoga dana Policijska postaja Dugo Selo donijela rješenje o ograničenju slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance KLASA: UP/I- 216-01/26-03/1, URBROJ: 511-19-38-26-22;

- da je tužitelj namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izrazio tek 18. svibnja 2026., odnosno tijekom postupka prisilnog udaljenja, nakon što je već bio smješten u Prihvatni centar za strance.

6. Na temelju utvrđenih činjenica tuženik je ocijenio da postoje objektivni kriteriji koji upućuju na osnovanu sumnju da je izražavanje namjere za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu usmjereno na odgodu odnosno onemogućavanje izvršenja prisilnog udaljenja, u smislu članka 54. stavka 2. točke 7. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17., 33/23. i 17/25., dalje Zakon).

6.1. Tuženik je utvrdio da tužitelj nema prijavljeno boravište niti obiteljske veze u [adresa], da je nezakonito boravio na teritoriju Republike Hrvatske nakon isteka dozvole za boravak i rad te da je svojim postupanjem pokazao namjeru izbjegavanja postupanja nadležnih tijela. Stoga je individualnom procjenom ocijenio da se svrha ograničenja slobode kretanja ne može ostvariti primjenom blažih mjera propisanih člankom 54. stavkom 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Kao dodatne okolnosti tuženik je naveo da tužitelj posjeduje valjanu putnu ispravu Republike Indije te da ne pripada ranjivim skupinama osoba. Slijedom navedenog, radi sprječavanja zlouporabe postupka međunarodne zaštite i osiguranja prisutnosti tužitelja tijekom postupka odobrenja međunarodne zaštite, određeno mu je ograničenje slobode kretanja smještajem u Prihvatni centar za strance u trajanju od tri mjeseca.

7. Prema odredbi članka 54. stavka 1. Zakona tražitelj i stranac u transferu ima slobodu kretanja u Republici Hrvatskoj.

7.1. Prema odredbi članka 54. stavak 2. točke 7. Zakona tražitelju se može ograničiti sloboda kretanja ako se na temelju svih činjenica i okolnosti konkretnog slučaja procijeni da je to potrebno zbog provedbe postupka prisilnog udaljenja, ako se na temelju objektivnih okolnosti, uzimajući u obzir da je tražitelj već imao mogućnost započeti postupak odobrenja međunarodne zaštite, opravdano pretpostavlja da traženjem međunarodne zaštite želi odgoditi ili otežati izvršenje odluke o protjerivanju i/ili vraćanju donesene sukladno odredbama Zakona o strancima.

7.2. Odredbom članka 54. stavka 5. Zakona propisano je da se sloboda kretanja tražitelja ili stranca u transferu može ograničiti sljedećim mjerama: 1. zabrana kretanja izvan Prihvatilišta, 2. zabrana kretanja izvan određenog područja, 3. osobnim pristupanjem u Prihvatilište u određeno vrijeme, 4. davanje u polog Prihvatilištu putnih isprava i karata, 5. smještaj u prihvatni centar za strance.

7.3. Odredbom članka 54. stavka 6. Zakona propisano je da se mjera smještaja u prihvatni centar za strance može izreći ako se individualnom procjenom utvrdi da se drugim mjerama iz stavka 5. ovoga članka ne može ostvariti svrha ograničavanja slobode kretanja.

7.4. Prema odredbi članka 54. stavak 2. točke 7. Zakona sloboda kretanja tražitelja međunarodne zaštite ako su kumulativno ispunjeni uvjeti: a) postoji postupak prisilnog udaljenja, b) činjenice i okolnosti opravdano pokazuju da traženje međunarodne zaštite služi za odgodu ili otežavanje udaljenja i c) pritom je tražitelj već ranije imao priliku podnijeti zahtjev za međunarodnu zaštitu.

8. Polazeći od citiranog normativnog okvira, Sud je ispitao jesu li u konkretnom slučaju ispunjeni kumulativni uvjeti iz članka 54. stavka 2. točke 7. Zakona, kao i jesu li ispunjene pretpostavke za primjenu najstrože mjere iz stavka 5. točke 5. istoga članka.

9. U odnosu na prvi uvjet, sud utvrđuje da je nad tužiteljem bio u tijeku postupak prisilnog udaljenja, što proizlazi iz dokumentacije o prethodno donesenom rješenju o protjerivanju i smještaju u Prihvatni centar za strance radi osiguranja udaljenja. Slijedom toga, prvi uvjet je ispunjen.

10. U odnosu na drugi uvjet, sud ocjenjuje postoje li objektivne okolnosti koje upućuju na to da je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnesen radi odgode ili otežavanja izvršenja odluke o udaljenju. U odnosu na treći uvjet, sud ispituje je li tužitelj prethodno imao mogućnost podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu.

11. Iz podataka spisa proizlazi da je tužitelj zakonito boravio u [adresa] do 1. ožujka 2026. na temelju dozvole za boravak i rad, nakon čijeg isteka nije regulirao svoj boravišni status niti je napustio Republiku Hrvatsku. Također proizlazi da je 28. travnja 2026. zatečen u neposrednoj blizini državne granice s Republikom Slovenijom te da je tom prilikom izjavio kako se namjeravao uputiti u Republiku Sloveniju radi pronalaska zaposlenja. Namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izrazio je tek 18. svibnja 2026., nakon što je protiv njega već bio pokrenut postupak prisilnog udaljenja i nakon što je bio smješten u Prihvatni centar za strance.

12. Sud ne nalazi osnovanim tužiteljeve navode da je namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izrazio odmah po postupanju policijskih službenika te da mu je njezino formaliziranje bilo onemogućavano ili neopravdano odgađano. Naime, takvi navodi nisu potkrijepljeni niti jednim dokazom, dok iz službene dokumentacije priložene spisu proizlazi da je tužitelj namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu izrazio 18. svibnja 2026. godine. Osim toga, iz zapisnika o podnošenju zahtjeva za međunarodnu zaštitu od 22. svibnja 2026. proizlazi da je sam tužitelj izjavio kako međunarodnu zaštitu nije zatražio prije policijskog postupanja jer je smatrao da će tako lakše pronaći posao te da je međunarodnu zaštitu zatražio nakon što ga je policija uhitila kako ne bi bio deportiran.

13. Navedene okolnosti same po sebi upućuju na zaključak da je tužitelj prije pokretanja postupka prisilnog udaljenja imao mogućnost zatražiti međunarodnu zaštitu, ali to nije učinio. Tužitelj je tijekom zakonitog boravka u Republici Hrvatskoj, kao i nakon isteka dozvole za boravak i rad, imao pristup postupku međunarodne zaštite, no namjeru za podnošenje zahtjeva nije izrazio sve do trenutka kada je protiv njega već bila donesena odluka o protjerivanju i kada je bio smješten u Prihvatni centar za strance.

14. Slijedom navedenoga, sud ocjenjuje da okolnosti konkretnog slučaja predstavljaju objektivne pokazatelje koji opravdavaju zaključak tuženika da je izražavanje namjere za međunarodnu zaštitu bilo usmjereno na odgodu ili otežavanje izvršenja odluke o protjerivanju i vraćanju. Takav zaključak potvrđuje i izjava samog tužitelja da je međunarodnu zaštitu zatražio nakon policijskog postupanja kako ne bi bio deportiran. Time su ispunjeni drugi i treći uvjet propisani člankom 54. stavkom 2. točkom 7. Zakona.

15. Međutim, i kada su ispunjeni uvjeti za ograničenje slobode kretanja, primjena mjere smještaja u prihvatni centar za strance kao najstrože mjere iz članka 54. stavka 5. točke 5. Zakona dopuštena je samo ako se, sukladno stavku 6. istoga članka, individualnom procjenom utvrdi da se svrha ograničenja ne može ostvariti blažim mjerama.

16. Iz obrazloženja osporenog rješenja proizlazi da je tuženik proveo individualnu procjenu te pritom uzeo u obzir da tužitelj nema prijavljeno boravište niti obiteljske veze u [adresa], da je nakon isteka dozvole za boravak i rad nastavio nezakonito boraviti u [adresa], da je zatečen prilikom pokušaja odlaska prema Republici Sloveniji te da je namjeru za međunarodnu zaštitu izrazio tek nakon pokretanja postupka prisilnog udaljenja. Na temelju navedenih okolnosti tuženik je zaključio da se svrha ograničenja slobode kretanja ne može ostvariti primjenom blažih mjera propisanih člankom 54. stavkom 5. Zakona.

17. Navedene okolnosti, promatrane u njihovoj ukupnosti, upućuju na povećan rizik da tužitelj ne bi bio dostupan nadležnim tijelima tijekom postupka međunarodne zaštite. Naime, tužitelj nakon isteka dozvole za boravak i rad nije regulirao svoj boravišni status niti je napustio Republiku Hrvatsku, nema prijavljeno boravište niti obiteljske veze u [adresa], a zatečen je u blizini državne granice s Republikom Slovenijom te je izjavio da se namjeravao uputiti u tu državu radi pronalaska zaposlenja. Navedene okolnosti opravdavaju zaključak da bi postojala stvarna opasnost od izbjegavanja postupka i nedostupnosti tužitelja nadležnim tijelima kada bi mu bile određene blaže mjere ograničenja slobode kretanja. Stoga sud prihvaća ocjenu tuženika da se svrha ograničenja slobode kretanja u konkretnom slučaju ne bi mogla učinkovito ostvariti primjenom mjera iz članka 54. stavka 5. točaka 1. do 4. Zakona, zbog čega je postojala zakonska osnova za određivanje mjere smještaja u Prihvatni centar za strance sukladno članku 54. stavku 6. Zakona.

18. Slijedom navedenog, Sud ocjenjuje da su u konkretnom slučaju ispunjeni zakonski uvjeti za ograničenje slobode kretanja tužitelja smještajem u Prihvatni centar za strance.

19. Slijedom navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim.

20. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje: ZUS).

21. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći Sud je utvrdio da tužitelj nema imovine - novčanih sredstava, dohotka i primitaka, niti stvari veće vrijednosti, slijedom čega je istom u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu sa člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik).

22. Budući je pravnu pomoć pružio odvjetnik Zoran Bauer, u točki III. izreke presude naloženo je tuženiku da mu isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.). Naime, odvjetniku je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. t. 1.) te trošak zastupanja na ročištu u iznosu od 500,00 eura (50% od iznosa iz Tbr. 27. t. 2.), a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 250,00 eura, odnosno ukupno 1.250,00 eura.

U Zagrebu, 16. lipnja 2026.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Zoran Bauer – elektroničkim putem

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, [adresa] Zagreb, Ilica 335

3. U spis