Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Psp-33/2023-22

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Karlovcu po sucu Vesni Gračan, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Darku Gojak, odvjetniku u Karlovcu, protiv tuženika ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz ZOU Dario Banić i Tomislav Horački, odvjetnicima iz Karlovca, radi smetanja posjeda, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 13. svibnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno i punomoćnika tužitelja Darka Gojaka, odvjetnika iz Karlovca, te tuženika osobno i punomoćnika tuženika Tomislava Horački, odvjetnika iz ZOU Dario Banić i Tomislav Horački iz Karlovca, po objavi 16. lipnja 2026.

r i j e š i o  j e

I. Utvrđuje se da je tuženik ĆK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] smetao tužitelja RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom posjedu njegove nekretnine, kuće i okućnice s oranicom u [adresa], na način da je dana 7.11.2023. godine prevezao radni stroj-kombinirku preko nekretnine tužitelja, a potom istu ostavio na nekretnini tužitelja, a potom dana 17.2.2024. godine prevezao i ostavio traktor na nekretnini tužitelja, a dana 19.2.2024. godine ostavio kamp prikolicu na nekretnini tužitelja, a položaj navedenih strojeva je prikazan na skici očevida od 21.10.2024. sačinjenoj po vještaku Andreji Omić iz Cadcom d.o.o. koja je sastavni dio ovog rješenja i na kojoj je prijepor označen točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-A u površini od 3444 m2.

II. Nalaže se tuženiku ĆK da uspostavi ranije posjedovno stanje na način da s nekretnine tužitelja ukloni radni stroj-kombinirku, traktor i kamp prikolicu koji se nalaze na prijeporu koji je na skici očevida od 21.10.2024. sačinjenoj po vještaku Andreji Omić iz Cadcom d.o.o. koja je sastavni dio ovog rješenja označen točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-A u površini od 3444 m2, te se zabranjuje tuženiku ĆK svako takvo i slično smetanje posjeda tužitelja ubuduće pod prijetnjom novčane kazne, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 1.026,20 eura, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi od 5,15% godišnje, a u slučaju promjene stope zakonske zatezne kamate, po stoji koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, tekući počevši od dana donošenja prvostupanjske odluke pa do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik i posljednji mirni posjednik dijela kčbr. [katastarska čestica] KUĆA BR. 51, SJENIK I ORANICA OKUĆNICA od 3802 m2, koja čestica dolazi upisana u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a koja u naravi i stvarno predstavlja kuću i okućnicu s oranicom u [adresa]. Dodaje da je navedenu nekretninu stekao kao kupac temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog s prodavateljima IK, UK i DK. Također navodi da je prodavateljica IK prilikom sklapanja ugovora obišla s njim kao kupcem predmetnu nekretninu i pokazala koju mu zemlju prodaje prema uživanju. Posebno iznosi da su tom prilikom obišli međe predmetne nekretnine koju mu predaje u posjed (u gabaritima dakle) kako je i sama uživala navedenu zemlju, te tvrdi da je tu zemlju nastavio tako i osobno uživati. No, nastavno tužitelj iznosi da je dana 7. studenog 2023. godine, tuženik bez pitanja i protivno njegovoj volji prevezao radni stroj – kombinirku preko dakle nekretnine u posjedu tužitelja i ostavio taj radni stroj na dijelu zemljišta koji se nalazi u posjedu tužitelja. O tome je tužitelj obavijestio policiju, koja je dana 9. studenoga 2023. godine izašla na teren i očevidom na licu mjesta utvrdila tragove radnog stroja, kao i (ostavljeni) radni stroj-kombinirku na dijelu njegovog zemljišta t.j. zemljišta tužitelja. Slijedom navedenog tužitelj tvrdi da ga je naprijed opisanim postupanjem tuženik smetao u posljednjem mirnom posjedu id. nekretnine, te u smislu čl. 21. i 22. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima podnosi ovu tužbu i predlaže da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će se utvrditi opisani čin smetanja kao naprijed, zabraniti takvo i slično smetanje te tuženiku naložiti da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je postojalo prije utuženog smetanja.

1.1. U podnesku od 16. ožujka 2024. tužitelj proširuje tužbeni zahtjev na daljnje smetanje posjeda id. nekretnine koje se, kako navodi, dogodilo 17.veljače 2024. kada je tuženik bez pitanja i protivno volji tužitelja prevezao traktor preko nekretnine u posjedu tužitelja i ostavio ga, te isto učinio i s kamp prikolicom dva dana kasnije t.j. 19. veljače 2024. obzirom je dakle također kamp prikolicu prevezao i ostavio na zemljištu u posjedu tužitelja. Tužitelj jednako tako i u odnosu na daljnje počinjena smetanja tužitelj predlaže donijeti rješenje o smetanju posjeda, te uz to potražuje troškove postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama kamatom na troškove postupka.

1.2. Nakon provedenog očevida kao i izrade Nalaza i mišljenja mjerničkog vještaka tužitelj u skladu s nalazom odnosno Skicom očevida mjerničkog vještaka precizira tužbeni zahtjev i predlaže donijeti odluku o smetanju kao u izreci ovog rješenja.

2. U odgovoru na tužbu tuženik priznaje navode iz tužbe u dijelu da je tužitelj vlasnik i posljednji mirni posjednik dijela kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da isti dio zemlje uživa, s time da djelomično priznaje odnosno djelomično poriče navode tužitelja koji se tiču stjecanja vlasništva na predmetnoj nekretnini od strane prodavatelja, a napose koji se tiču predaje u posjed id. nekretnine od prodavateljice IK. Naime, tuženik navodi kako je nesporno da tužitelj uživa dio te nekretnine, ali prigovara kako nije točno da bi „tuženik“ (što očito pogrešno naznačuje umjesto „tužitelj“) na tom dijelu vršio bilo kakve posjedovne čine, jer se kako navodi „tuženik isključivo služi dijelom kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kojoj je upisan kao suvlasnik i kojom se služi da bi došao na svoje čestice koja se nalazi u nastavku“. Tuženik uz to iznosi da se tim dijelom zemlje koristi već duže vrijeme i štiti ga od neovlaštenog korištenja trećih osoba koje nemaju nikakvih prava na toj čestici. Tako navodi da je dana 17.03.2022.g. prijavio policiji neovlašteno paljenje vatre na dijelu tog zemljišta kojeg koristi tuženik, te uz to iznosi kako nikada nije koristio niti prelazio s druge strane nekretnine opisane u toč. I tužbe, već je koristio „samo dio zemljišta kojeg tužitelj nije vlasnik niti posjednik“, obzirom je (tuženik) suvlasnik i posjednik tog dijela kčbr. [katastarska čestica] koja je upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i koju on istu koristi za prolaz do svojih čestica u nastavku. Stoga završno navodi: „Budući tužitelj u tužbi nije pobliže odredio kojim dijelom tvrdi da je tuženik išao, tuženik se ne može detaljnije očitovati na navode tužitelja, ali odgovorno tvrdi da se nije kretao strojem, niti ga je ostavljao na dijelu zemljišta opisanom u točki 1, a iz dostavljene fotografije se ne vidi niti točno gdje se fotografirani stroj nalazi niti u čijem je vlasništvu.“ Uz to (tuženik) iznosi kako IK sigurno nije tužitelju prodala dio kčbr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] „jer ga nikada nije uživala, a niti ga uživao tužitelj“, pa slijedom iznesenog predlaže sudu da nakon provedenog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 22.4.2022. g. sklopljen kod javnog bilježnika Stjepana Sabljarić u Slunj, u Potvrdu PU Karlovačke, PP Slunj od 13.11.2023.g., uvid u fotografije na listu 15, 37-38 spisa, u podnesak tužitelja s dokazom o plaćenoj sudskoj pristojbi, Potvrdom Odjela za katastar nekretnina Slunj, Područnog ureda za katastar Karlovac, Državne geodetske uprave Republike Hrvatske od 04.12.2023. s izvatkom iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te Potvrdom Policijske uprave Karlovačke, Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske postaje Slunj od 21.12.2023., uvid u podnesak tužitelja na listu 39, 40 spisa i podnesak tuženika na listu 67 spisa, u dokaz o uplati predujma za vještačenje i sudsku komisiju, u Nalaz i mišljenje geodetskog vještaka od 17.03.2025. u punomoć na lisu 69-70 spisa, uvid u punomoći i Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta od 25.06.2021.godine. kao i uvid u Troškovnike tužitelja tuženika. Pored toga je pročitao odgovor na tužbu tuženika, podnesak tužitelja od 16.03.2024. s Potvrdom istog tijela od 20.02.2024. u privitku, zapisnik s očevida od 21.10.2024. s iskazima svjedoka IK, LK, NK i svjedoka JK, podnesak tužitelja od 14.08.2025. te iskaze tužitelja i tuženika dane prilikom saslušanja na završnom ročištu od 13.05.2026.

4. U pitanju spornog smetanja posjeda kako ga tužitelj utužuje u tužbi i daljnjem podnesku kao što je naprijed navedeno, a potom do kraja postupka precizira u podnesku od 14. kolovoza 2025. predlažući da se kao radnje smetanja posjeda utvrde prevoženje i ostavljanje radnog stroja-kombinirke dana 7.11.2023. godine na nekretnini tužitelja označenoj u Skici očevida mjerničkog vještaka točkama A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-M-A, potom prevoženje i ostavljanje traktora na označenom dijelu nekretnine tužitelja dana 17.2.2024. godine i najzad ostavljanje kamp prikolice dana 19.2.2024. godine na id. dijelu nekretnine tužitelja, bilo je potrebno provesti predložene dokaze a napose očevid na licu mjesta uz saslušanje svjedoka i stranaka, tali i izvršiti uvid u ostale dokaze u spisu, napose izvršiti uvid u očitovanja Policijske postaje Slunj koja je postupala u predmetnim slučajevima povodom prijava stranaka kako već stranke iznose u svojim iskazima.

5. Na očevidu je izvršen uvid i sukladno pokazivanju tužitelja te tragovima pronađenim na licu mjesta, uz neprotivljenje tuženika, utvrđen pravac kojim je tuženik prolazio preko dijela kat. čestice [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za koji tužitelj tvrdi da je u njegovom posjedu i vlasništvu. Također je utvrđena pozicija ostavljenih pokretnih stvari tuženika u vidu radnog stroja- kombinirke, traktora i kamp-prikolice u utuženom vremenu, a kako je to precizirano u tužbenom zahtjevu. Pobliže je utvrđeno da pravac prolaska preko zemlje tužitelja ide od glavne ceste prema mjestu ostavljenih pokretnih stvari, a u produžetku kojeg (mjesta) se nalazi zemlja u nespornom vlasništvu i posjedu tuženika. Potonje je uostalom zabilježeno i vidljivo na Skici očevida mjerničkog vještaka koja prileži na listu 61 spisa. Vještak je naime tragove, pronađene na licu mjesta i načelno opisane u zapisniku s očevida, prikazao u Skici očevida zajedno s pozicijom pronađenih pokretnih stvari tužitelja i tuženika. Sukladno je sadržano u dijelu zapisnika s opisom kako slijedi: „ Otprilike na polovici livade koja se proteže između prilaznog puta za kuću tužitelja, te sjenika nalaze se tragovi prolaska radnim strojem, jer je u tom dijelu vidljiva zemlja a ne pokošena livada te se gledano od pravca kuće tužitelja iza tih tragova zapadno nalaze položene bale sijena za koje tužitelj navodi da su njegove bale i da ih na to mjesto polažu od 2011. te tvrdi da taj dio posjeduje od tog vremena. Sjeverno od bala nalazi se kamp prikolica otprilike paralelno s balama te u produžetku osobni automobil za kojeg tuženik navodi da je u njegovom vlasništvu i prikolica.“ Na Skici očevida i u zapisniku također su zabilježeni „radni strojevi“ u nespornom vlasništvu tuženik, a s time da iste mjernički vještak u Skici očevida označuje kao „prikolice“, pri čemu je dakle tužitelj tvrdio a tuženik nije negirao da se ne bi radilo o pokretnim stvarima u njegovom vlasništvu t.j. vlasništvu tuženika, te to nije bilo sporno. Štoviše, iz iskaza svjedoka i stranaka kao i zapisnika te Skice očevida od 21.listopada 2024. sadržane na listu 56 spisa, bilo je razvidno da se na kupljenom imanju tužitelja nalazi kuća tužitelja (više jugoistočno), do koje se dolazi „prilaznim putom nasipanim pijeskom“, dok je (nešto više) jugozapadno utvrđena pozicija obiteljske kuće i imanje koji su evidentno u posjedu i vlasništvu tužitelja i njegovog brata LK, koji je također saslušan u svojstvu svjedoka na očevidu održanom 21. listopada 2024..

6. Potonji svjedok i brat tužitelja u danom iskazu naveo je: „Meni je dobro poznato ovo zemljište za koje me se pita jer međimo s navedenim zemljištem budući se na ovome prostoru tj. u susjednoj parceli nalazi moja kuća od 1972. Ovo zemljište za koje me se pita je od R i AK, odnosno od IK i njezinog supruga ZK (a upitan je za pokazano sporno zemljište preko kojeg je tuženik prolazio i na istom ostavljao pokretne stvari), koji su ovu zemlju uživali i tu živjeli na način da su zemlju orali, na njoj sijali i kosili te ju imali u svojemu posjedu a da im nitko nikada nije ulazio u taj posjed, dakle na istoj sam vidio samo njih.“ Nadalje iznosi: „Od 1995. to je zemljište bilo napušteno te je po njemu raslo šipražje, kao i na drugim zemljištima u okruženju, pa sam ja u dogovoru s njima (dakle na spomenutom zemljištu kao naprijed) 2011. počistio to zemljište sve do oraha koji se nalazi uz cestu odnosno u pravcu od oraha prema sjeveru, a na preostalom dijelu prema kući sada tužitelja je i dalje ostalo zaraslo zemljište, šipražje i dr. Napominjem da je tuženik po dva puta postavljao svoje radne strojeve, i to prvi puta je stavio kombinirku na mjestu iza bala tj. sjeverno od mjesta gdje se nalaze bale a gdje se sada nalazi prikolica od sjena, drugi puta je otprilike na tom prostoru ostavio traktor, a treći puta je dovukao kamp kućicu. Ja se ne bih mogao točno očitovati kada je to bilo, a ovi tragovi koji su sada na očevidu vidljivi napravio je također tuženik traktorom. Najprije je išao malčerom a potom je u petak kružao na tom dijelu više puta s traktorom i ostavio trag.“ Svjedok dodaje da je unazad možda tri - četiri godine, ne zna točno, ova njiva koja se nalazi sjeverno od upitanog prijepora „tuženikova zemlja“, te je tuženik u tom vremenu znao ponekad proći radnim strojem tj. traktorom preko prijepora do svoje zemlje.

6.1. Na upit pun. tužitelja svjedok navodi da na ovome zemljištu t.j. prijepornom zemljištu nije međutim nikada vidio tuženika da nešto radi ili obrađuje tu zemlju. Nadalje navodi da je čuo za HK i Vesnu, ali ih osobno ne poznaje, te tvrdi da one nisu dolazile na ovo zemljište niti imale ikakve veze s ovim zemljištem, iako zna da su one sjeverno od kuće tužitelja imale jedan uski dio svojeg zemljišta kojeg su obrađivale s time da su do te svoje zemlje dolazile direktno s puta tj. glavne ceste koja se nalazi na pravcu [adresa], i to istočno od kuće tužitelja. Pri tom je konstatirano da svjedok pokazuje gdje se nalazi put pa je i to tako zabilježeno i zapisano u zapisniku. Dodatno na upit pun. tužitelja, svjedok nije znao i mogao se očitovati kada je točno bio svaki od navedenih događaja ali je tvrdio da je svaki puta bila policija na licu mjesta, pa se prema tome može utvrditi kada je tuženik poduzimao opisane radnje smetanja posjeda tužitelja.

7. Tuženik je pak za vrijeme očevida, a i kasnije u svom iskazu, pokušavao dokazati kako je njemu predana u suposjed predmetna sporna zemlja i da je on u tom dijelu postao vlasnik odnosno suvlasnik iste kat. čestice broj [katastarska čestica], koja je međutim upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška], dok je tužitelj u dijelu te čestice iste brojčane oznake (kčbr. [katastarska čestica]) upisan u z. k. ul. [broj ZK uloška]. Zapravo je s tom tezom i na tom principu pokušavao dokazati da ima pravo korištenja sporne zemlje te opravdati ulazak u posjed predmetnog dijela zemlje, za koju su međutim svjedoci i starosjedioci (LK i pravna prednica tužitelja IK) tvrdili sasvim drugačije od onog što je iznio tuženik i svjedoci koji su saslušani na njegov prijedlog…

8. Uostalom NK navela je da „nema saznanja o posjedovanju navedenog zemljišta“, osim što može reći da su ona i tuženik ĆK „prolazili unatrag par godina preko ovog zemljišta, otprilike na dijelu gdje su vidljivi tragovi prolaska traktora“. Navela je da „tu gore“ pokazujući sjeverno od prijepora „tuženik ima zemljište na kojemu se nalaze konji“, pa su oni „višekratno“ prolazili preko prijepornog zemljišta do tih konja. Uz to je iznijela da je „često dolazila na ovaj prostor“ i da od 7. mjeseca prošle godine (što bi značilo od 7.mjeseca 2023.) konstantno prebiva na ovome prostoru, te štoviše živi „u jednoj kući u [adresa] … dalje od ovoga mjesta prijepora“ zajedno s tuženikom odnosno u kući u kojoj živi i tuženik, kako proizlazi iz njenog iskaza.

8.1. Na upit pun. tuženika opetovala je da je s ĆK tj. tuženikom u više navrata prolazila „u vremenu od kada je konstantno počela boraviti u [adresa]“, te su ona i tuženik imali namjeru kupovati i neka druga zemljišta, tj. razgovarali su o zemljištima tuženika i eventualnoj kupoprodaji zemljišta između njih. Na daljnji upit je odgovorila da na prostor [adresa] dolazi od 2013. - 2014 i da je sve do prošle godine ponekad, u svakom slučaju rjeđe prolazila s tuženikom ovim dijelom prijepora gdje su vidljivi tragovi. Pri tom nije mislila da je navedeni dio zemljišta sporan, jer joj se činilo „da je tu nekakav put prema zemljištu tuženika“ koje zemljište se dakle nalazi sjeverno od kuće tužitelja. Nadalje navodi da je navedenim prijeporom prolazila ponekad pješice, ponekad traktorom s tuženikom, no ipak uglavnom pješice i nije mislila da se tu može voziti autom. Da ipak ne zna i nema više saznanja o navedenom prijeporu potvrđuje njen odgovor u kojem na upit pun. tužitelja id. svjedok navodi kako joj nije poznato tko obrađuje odnosno održava upitano zemljište, samo joj se čini da joj je tuženik spominjao kako je on kupio to zemljište. Za bale sjena zna da ih je postavio g. LK „jer u svakom slučaju zna da te bale nije postavio tuženik“, a potvrđuje da je tuženik postavio i zna da je postavio kamp prikolicu i auto. Ne može točno odgovoriti da li je tuženik u vremenu od kada ona dolazi na ovaj prostor postavljao neke strojeve ili prolazio ovim dijelom tj. mjestom prijepora, a na upit suca odgovara da ne zna tko je obrađivao i održavao predmetni dio zemljišta koji se nalazi uz cestu na pravcu [adresa] zapadno od kuće tužitelja na potezu sve do štale odnosno sjenika LK.

9. Daljnje saslušani svjedok na prijedlog tuženika JK u iskazu je navela da je na ovome prostoru od polovice 2019. i da je „zapravo sređivala papire za tuženika“. Navodi da ona „piše i radi sve za ĆK“ t.j. tuženika, jer je njemu konzultant i inače mu pomaže kad mu nešto treba. „Tako je i više puta prolazila prijeporom“, s time da izražava; „To je bila najnormalnija stvar da prolazim s njime jer je u tom dijelu ostao njegov radni stroj i imao je nekakav defekt, ne sjećam se više točno kada je to bilo ali upućujem da postoji policijski zapisnik. No i prije toga je bilo slučajeva da je on prilazio sa svojim radnim strojem, jer je prije toga postojala ograda na dijelu uz cestu tj. sjeverno od oraha te se zapravo moglo proći i preko te ograde pješke, ali ne i traktorom. Osim toga, tuženik je dobio punomoć od HK za kupoprodaju ovoga zemljišta koje je sada prijepor…“, odnosno ona ne zna točno da li toga zemljišta ili nekog drugoga, ali iznosi da je „u svakom slučaju postojao nekakav razgovor o kupnji zemljišta, a tuženik je poslije i kupio dio čestice 160 koja je sada postala problematična, pa je tražio od LK, misli ovoga LK koji ima kuću tu, dakle LK da makne tu ogradu, što je LK i napravio.“ Ne zna točno reći kada je to bilo i prije koliko vremena je maknuta ta ograda, no ona ide svaki puta s tuženikom kada on prolazi tim zemljištem t.j. sada prijepornim zemljištem, te joj je logično „da je to njegovo (tuženikovo) i da je on tu mogao prolaziti“. Uz to dodaje da oOvo mjesto prijepora izgleda „jednako“ najmanje od prošle godine, a prije toga je bilo dosta zaraslo „te je na ovome dijelu iza oraha bila šumetina, pa je njoj bilo logično da je ovaj dio zemljišta na kojemu se nalaze tragovi prolaska traktora, bale sijena, kamp prikolica i ostalo, prostor zemljišta koji zapravo pripada tuženiku“.

9.1. Na upit pun. tuženika koliko često je prolazila mjestom prijepora navodi da ne zna koliko puta točno, pa se po pun. pokušava postaviti upit koliko puta mjesečno, tjedno ili razmjerno, na što svjedok odgovara „milion puta“ . Ipak, na opasku da milion puta zasigurno nije, navodi da ne zna koliko puta i očituje se „da ju se previše pita“. Potom dodaje da je to bilo često iako ona ipak nije prolazila „svakodnevno“ s tuženikom, ali zna da je on morao izmjeriti napon u žicama na dijelu prostora gdje se nalaze konji te je u svakom slučaju morao prolaziti tuda kada je uređivao svoje zemljište. Također se očituje da je LK uređivao ovo zemljište prijepora, a za tuženika navodi da je „u svakom slučaju uređivao ovaj put kojim je prolazio traktorom po prijepornom zemljištu“.

9.2. Dakle, potvrđuje da je „ LK“ uređivao prijeporni dio zemljete misli da su tužitelj i LK u posjedu i vlasništvu susjednoga imanja prema sjeveru i da se na tome potezu nalazila šuma te se od kuće tužitelja nije vidjela štala niti susjedna kuća od LK. Ta šuma se nalazila, kako navodi, otprilike 10 metara u dijelu prema sjeveru i nije točno vidjela tko je počistio ovo prijeporno zemljište , ali drži da su to napravile „Čokeše“. No, ne zna poliže jer je vidjela samo bager i ne sjeća se kada je to čišćeno t.j. koliko je vremena prošlo od tada. Na dodatni upit pun. tužitelja zašto je tuženik tražio da se makne položena ograda o kojoj je prethodno govorila, svjedok odgovara da je tuženik dogovarao s Dragom kupovinu njezinog zemljišta i to upravo ovog zemljišta koji je predmet spora. Na upit čije su bale sjena, svjedok navodi da „s njima ne komunicira te može samo pretpostaviti da se radi o balama sjena od LK tj. od braće LK“ te ona misli da oni to sve zajedno imaju tj. da se zajedno bave poljoprivredom. Nadalje navodi da su naročito u posljednje vrijeme LK postavile svoje strojeve na dijelu zemljišta, gdje se isti (strojevi) zatiču i za vrijeme očevida, te su prethodno „zakamuflirali Damirovu kamp prikolicu, tj. na mjestu ispred su postavili svoje bale sjena.“ Na daljnji upit odgovara da je ĆK uredio ovaj dio prolaza tj. da je uredio prostor između rubnih linija tragova „a potom su LK došle i pokosile ovo zemljište na dijelu sjeverno od traga prolaza odnosno na prostoru gdje se nalaze bale, kamp prikolica, auto, radni strojevi sve do kuće“. Nadalje navodi da ne može točno odgovoriti kada je to točno bilo, ali iznosi da je u svakom slučaju „ ĆK to sada uredio a onda su Čokeše uredile daljnji dio zemljišta kako je navela.“ Na upit pun. tuženika svjedok navodi da se šuma nalazila sve od ovog nasipanog dijela, te je konstatirano da se od glavne ceste na pravcu [adresa] nalazi nasipani dio pijeska u širini od 4 metra, koji se zavojito prema konfiguraciji terena spušta prema glavnoj cesti u blago zavojitom pravcu zapadno, a od navedenog dijela prema zapadu nalazila se šuma u pojasu od cca 10 metara, dok je ostali dio zemljišta na potezu prema štali bio livada.

10. Obzirom su prethodna dva svjedoka u izravnoj vezi s tuženikom i surađuju s njim proizlazi da su pristrani u korist tuženika, a uz to i nemaju pobližih / uvjerljivih saznanja o prijeporu, osim što pokušavaju prikazati da tuženik ima apsolutno prava na ovom dijelu prijepornog zemljišta, sve bez stvarnog utemeljenja da je to tome doista tako. Otuda onda uz ranije datu ocjenu proizlazi da su njihovi iskazi u većem dijelu nevjerodostojni i pristrani u korist tuženika.

11. Nasuprot tome, stoji iskaz prednice tužitelja IK koja je zapravo jedna od formalno pravnih prednica tužitelja, ali i stvarna posjednica te suvlasnica prijepornog zemljišta koje je po prodaji predala u direktan posjed tužitelju, a ne i tuženiku, što je on tuženik) dobro znao iako tako nešto nije poštivao kako proizlazi iz njegovog iskaza.

12. Svjedok IK potvrdila je naime da je tužitelju prodala kuću i ovo zemljište za koje ju se sada pita, a upitana je za zemljište preko kojeg je izvršen prijevoz radnog stroja, traktora i kamp-prikolice. Navodi da je to zemljište obrađivala zajedno sa svojim suprugom 60 godina, otkad je udajom došla na ovaj prostor i na zemlju u obiteljskom vlasništvu svog supruga a od davnine i njegove obitelji. Tu je dakle živjela sa suprugom i s njime obrađivala navedenu zemlju na način da su istu kosili, orali, sadili kukuruz, pšenicu, ječam i sve dr. poljoprivredne kulture, te imala vrt na tome dijelu. Tu je živjela i izrodila dvoje djece te s mužem sve to obrađivala, a da im nitko nikada nije branio niti prigovarao zbog uživanja navedene zemlje. Djed njenog pok. supruga je zemlju podijelio između svoja tri sina; jednom je dao zemlju koja se nalazi istočno od ovoga zemljišta, drugome je dao zemljište također na istočnoj strani od kuće ali više prema sjeveru, dok je njen svekar ostao na ovome zemljištu. Zna da je tuženik preuzeo tj. kupio kasnije zemlju od tog jednog brata kojeg je prvog spomenula a koja se međutim nalazi na jugoistočnoj strani.

12.1. Na upit pun. tužitelja svjedok konkretno navodi da je opisano zemljište koje je pripalo njima bilo (isključivo dakle) u njihovom posjedu sve do štale odnosno sjenika tj. posjed je išao „u nekoj udaljenosti“ tako da sama štala nije bila u njihovom posjedu već u posjedu drugog vlasnika od kojeg je tužitelj također kupio taj dio zemljišta. No, od bitne važnosti je da je ovaj svjedok točno pokazao posjed koji je prodan tužitelju, te je u nazočnosti stranaka i geodetskog vještaka zabilježen navedeni dio iskaza ovog svjedoka. Pri tom je svjedok dodao da je štala napravljena prije 50-ak godina i da ju je napravio otac tužitelja jer je on već ranije bio kupio to zemljište i na tom zemljištu napravio štalu, a napose je konstatirano da je svjedok IK pokazala među prema susjedom posjedu odnosno do kud je ona sa svojom obitelji uživala navedenu zemlju do prodaje tužitelju. Konstatirano je da pokazuje granice posjeda na zapadnu i sjevernu stranu i da se sve zatečene stvari nalaze na zemlji koja je bila u njezinom posjedu.

12.2. Na upit pun. tuženika svjedok navodi da je na ovome prostoru konstantno boravila dopisalo od 4.8.1995. kada je napustila ovaj posjed, ali je potom sa suprugom dolazila svake godine i čistila ovaj prostor koliko su mogli. Dodaje da je njezin suprug umro 2001. i da poslije njegove smrti dolazi svake godine te znade boraviti po par dana, nekada i po mjesec dana ili manje, te je i dalje bila u posjedu navedenog zemljišta. Na daljnji upit pun. tuženika potvrđuje da su navedeno zemljište dali u zakup tuženiku prije nego se pojavio tužitelj, ali ističe da su odustali od produženja zakupa tuženiku kada se pojavio tužitelj i predložio da bi on to kupio, pa su sve to rekli tuženiku i odlučili zemlju prodati tužitelju „budući je on njihov susjed od ranije i pokazao je namjeru da bi u cijelosti otkupio tu zemlju. “ Dakle, tuženik ne može osporiti, a i nije osporio da to ne bi znao, kao što ne može osporiti da je prodajom te zemlje (tužitelju) prestalo svako pravo tuženika da na bilo koji način koristi prijepornu zemlju u svoje vlastite svrhe.

12.3. Štoviše, ovaj svjedok na upit pun. tuženika navodi da tuženiku nije ništa konkretno pokazala ni kada su dogovarali o zakupu id. zemlje, već su se samo dogovorili da bi tuženik uzeo tu zemlju u zakup, s time da tvrdi kako tuženik nije uopće vršio ikakve posjedovne čini na toj zemlji, a onda mu je već iduće godine rekla da raskida zakup i da će zemlju prodati tužitelju. Time je ujedno prestalo njegovo pravo za zakup a da nije ni dakle ni preuzeo konkretan posjed ni vršio bilo kakve posjedovne čini na toj zemlji, kako proizlazi iz iskaza svjedoka. To svjedok konkretno potvrđuje kada navodi da nije vidjela tužitelja odnosno tuženika da ulazi u ovo zemljište i da je tuženik čuo kako je tužitelj otkupio navedeno zemljište. Ujedno, ne zna zašto je predmetno zemljište tako išarano i zašto tuženik koristi to zemljište ako ga koristi. Osim toga, da tuženik nije koristio navedeno zemljište u vremenu prije uopće dogovaranja o zakupu između prednice tužitelja i tuženika te u vremenu kasnije, ide uz ono što je isti svjedok već naprijed naveo i okolnost o kojoj se svjedok očituje kada navodi da je u vremenu poslije njihovog odlaska (nje i njenog supruga 1995.godine) svo ovo zemljište bilo zaraslo, pa je još njezin muž čistio dio uz cestu i oko kuće. Uostalom, bila su zarasla i sva druga zemljišta a ovo zemljište je kasnije čistio tužitelj, kako dodaje. Na upit pun. tuženika tko su Vesna i HK svjedok još naposlijetku odgovara da se radi o djeci muževog brata tj. o djeci njenog djevera koja su tuženiku prodala drugu zemlju, a ne ovu prijepornu zemlju u isključivom i stvarnom vlasništvu te posjedu svjedoka i ranije njenog pokojnog supruga, a kako je to sukladno naprijed već navedeno.

13. Dakle, svjedoci predloženi od strane tuženika govorili su u prilog i korist tuženika, a da za ono što su govorili nisu imali stvarno pokriće i potvrdu u ostalim provedenim dokazima, pa se može govoriti samo o neovlaštenom i nasi lnom pokušaju korištenja prijeporne zemlje za prolazak do zemlje u neosnovanom vlasništvu tuženika u vremenu tek nakon što je otpalo i legitimno pokriće za korištenje zemlje prednice tužitelja, a sada tužitelja osobno, kroz sklopljene pravne poslove. Napominje se da je tuženik na završnom ročištu pridonio na uvid Ugovore o zakupu poljoprivrednog zemljišta sklopljen između njega i IK dana 25.lipnja 2021., a IK je navela da tuženik po tom ugovoru nije vršio nikakve posjedovne čini na predmetnoj zemlji te mu je štoviše već iduće godine rekla da raskida zakup i da će zemlju prodati tužitelju, a što je i učinila i za što postoji dokaz u priloženom Ugovoru o kupoprodaji iz travnja 2022. kojim je svoje vlasništvo na prijepornoj zemlji prenijela tužitelju. Id. Ugovor je tužitelj priložio uz tužbu i isti prileži na listu 6-12 spisa.

14. Slijedom toga i nije od posebne važnosti ono što su iskazale same stranke, obzirom kada jejasno i razvidno da je tuženik znao da mu ne pripada pravo na korištenje prijepornog dijela zemljišta te je nasilno pokušavao isto upražnjavati evidentno tek kada je izgubio pravo na zakup prijepornog zemljišta. To pak potvrđuju Potvrde Ministarstava unutarnjih poslova, Policijske uprave karlovačke, Policijske postaje Slunj.

15. U smislu prethodno navedenog tužitelj RK je u iskazu čak očito pogrešno naveo da je zemlju na kojoj je izvršeno smetanje posjeda odlučio kupiti 2023., a sve do tada je ta zemlja bila u susjednom posjedu. Navedenu zemlju je kupio od IK, te ga je prednica IK uvela u posjed. No, nije mu ni trebala pokazivati id. posjed jer su živjeli u susjedstvu i znali su, kao i ostali mještani, da je to bila dakle zemlja njihovih prednika „preko koje nikada nije bilo nikakvog puta niti prelaženja od strane trećih osoba“, kako doslovno navodi. Sada je dakle ta zemlja njihova tj. njegova i dodatno iznosi: „Problem je nastao kada je tuženik kupio nekakovo zemljište koje se nalazi iza te nekretnine te si prisvaja pravo prolaska preko te zemlje, kuda je prošao najprije kombinirkom a potom i prikolicom, te ostavio istu prikolicu na mojem zemljištu kojeg sam dakle kupio od IK“, a to je uostalom bilo vidljivo za vrijeme očevida. Na upit svojeg pun. tužitelj odgovorio je da je i prije nego što je došlo do kupoprodaje od FK ta zemlje bila u njegovom posjedu odnosno istu jee zemlju posjedovao zajedno sa svojom obitelji još od 2011. jer su od prednice tražili da im dade tu zemlju na korištenje, budući „nje“ t.j. ŽK bilo na tom prostoru u navedenom vremenu a ni u vremenu prije toga. Stoga su oni, što bi značilo on i njegov brat LK, očistili taj prostor i uredili ga te ga obrađivali na način da su sijali travu i uredno isti kosili.

15.1. Na daljnji upit tužitelj odgovara da na udaljenosti cca 50 metara postoji planski put, koji ide između njegove kuće i drvarnice odnosno šupe te vodi prema dijelu prostor na kojemu se nalazi zemljište tuženika. Tvrdi da je tuženik mogao proći tim putem i dodaje da je nakon što je tuženik prošao utuženim pravcem , vezano uz koji se vodi spor raadi smetanja posjeda, pozivao policiju pa je policija izišla na lice mjesta u jednom i drugom slučaju, te još jednom počinio smetanje ali za isto nije pozivana policija „dok se ne provede ovaj postupak“, kako navodi. Na upit pun. tuženika zna li tko su Vesna i HK tužitelj odgovara da zna tko su te osobe, ali ih osobno ne poznaje. Isto tako zna da su te osobe nasljednice bivših vlasnika i poznaje njihovog oca. Radi se o 5 -6 sestara koje su međutim „naslijedile jedan uski komad zemlje koji se nalazi na drugoj strani u odnosnu na njegovo imanje i ovo kupljeno imanje od IK na kojemu je izvršeno smetanje“, te čak znade brojčanu oznake te čestice i navodi da se radi odnosno misli da se radi o kčbr. [katastarska čestica] koja ima cca 2000 m2. Na upit je li na ovome prijeporu koje je utužio postojala kakva ograda tužitelj navodi da tu nikada nije postojala ikakva ograda, te dodaje da je osobno na tom prostoru uzgajao jednog malog ponija i magarca. Na daljnji upit pun. tuženika tužitelj odgovara kako mu je poznato da je IK prije nego što je prodala navedeno zemljište „njima“, imala „neki ugovor kojim je očito dala pravo korištenja zemlje tuženiku te je moguće trebalo i doći do kupoprodaje te zemlje od strane tuženika“. No, tužitelj je „ponudio više i kupio tu zemlju od IK“, a zna i kako je tom prilikom rečeno da se nikako ne prolazi česticom 160 „jer je to rekao zet IK“ te tuženik ne dira tu zemlju jer su oni (t.j. tužitelj i njegov brat) očistili tu zemlju i brinuli o njoj. To je, dodaje, saznao na očevidu u ovome predmetu jer je tada bio taj zet (ŠK) koji je to rekao. Na daljnji upit je li prije utuženih radnji tuženik bio na ovome zemljištu od IK i je li nešto radio na prijeporu, tužitelj odgovara niječno da dakle tuženik nije bio niti išta radio na ovome zemljištu. Na daljnji upit je li mu poznato da je policija bila kod paljena ove zemlje na kojemu je izvršen prijepor, odnosno je li bila na prijeporu tužitelj odgovara da mu je poznato utoliko što je on-tužitelj palio grane koje je počistio na navedenoj zemlji i palio ih, a tuženik je pozvao policiju koja je došla i popisala tj. sačinila zapisnik, ali nije bilo nikakvih problema, a to je bilo prije nego što je on kupio zemljište od IK. Na upit tuženika osobno tužitelj odgovara da je na ovoj čestici broj 160 za vrijeme dok je imao ponija i magarca bio pastir tj. bila je žica koja je omeđivala zemljište kako poni i magarac ne bi otišli na cestu. Na upit je li pastir bio samo na čestici 160 ili na još nekoj drugoj čestici, tužitelj odgovara ne znam, a na upit je li tužitelj na zahtjev tuženika maknuo ogradu tj. pastira, tužitelj odgovara niječno odgovorom NE. Nadalje odgovara da više ne postoji ograda na toj čestici jer za tim nema potrebe budući više nema ni magarca ni ponija.

16. Tuženik je sa svoje strane tvrdio kako je već naprijed navedeno, a što sve nije moglo biti uvaženo kao vjerodostojno i meritorno. U pravilu je iznio kako je2020. g. kupio „jednu zemlju koja se nalazi sjeverno od kuće tužitelja i te čestice o kojoj se govori, broj 160, a radi se o kčbr. [katastarska čestica] koja dakle graniči s kućom tužitelja i tom česticom 160. Međutim, za put koji tužitelj spominje da prolazi između njegove kuće i šupe navodi da u naravi ne postoji „time što je tužitelj pola svoje kuće napravio na zemljištu Hrvatskim auto cesta, a također i dio šupe odnosno pola njegovog cijelog imanja“ se nalazi na zemljištu Hrvatskih cesta, te da stoga on - tuženik zapravo ne može proći tim putem o kojem govori tužitelj. Napose ne može proći kombinirkom ili nekim drugim strojem, a ni traktorom koji ima priključne uređaje „a da se ne napravi šteta na objektima tužitelja“ koji se dakle nalaze uz taj planski put. Za planski put navodi da ima oznaku 1541 k. o. [katastarska općina] i da se na Geoportalu vidi kako tužiteljevašupa „zadire u prostor planskoga puta“, te se njegova kuća se nalazi dijelom na kčbr [katastarska čestica] koja je u vlasništvu Hrvatski cesta.

16.1. Stoga obrazlaže: „Budući da nisam mogao proći ovim planskim putem , tražio sam način na koji ću doći do svoje zemlje tj. čestice 1585, te sam tako došao do sestara IK koje sam pitao koje je zemljište njihovo , a to komuniciranje sam imao s HK. Ona mi je tada rekla da je od šikare lijevo prema kući tužitelja njezina zemlja a od šikare desno je od AK i još nekih suvlasnika , te sam ja shvatio iz toga razgovora da mogu doći do svoje čestice preko upravo ovog zemljišta od HK i drugih suvlasnika. Kad sam shvatio da preko tog zemljišta mogu doći do ove čestice koju sam prije kupio , ja sam počeo pregovarati i štoviše dogovorio kupoprodaju sve njezine zemlje. Kao dokaz tome pozivam se na punomoć koja je priložena u spisu, a koju je HK dala JK kako bi se mogla sklopiti kupoprodaja te zemlje u moju korist. Kad sam dobio punomoć ja sam smatrao da je kupoprodaja ugovorena i riješena, te sam odmah otišao do g. LK i tražio da makne pastir da mogu prelaziti do svoje zemlje oznake 158 , a on je to učinio i od tada ja sam išao tim putem po tom dijelu čestice 160. U nastavku ističe situaciju u kojoj je nastao problem utoliko što je protivna stranka palila vatru te se on bavio uzgajanjem ekoloških proizvoda pa je to štetilo njegovim proizvodima i zbog toga je morao pozvati policiju. Također tvrdi da je prije nego što je tužitelj kupio tu zemlju, on - tuženik osobno kosio tu zemlju „jer je baveći se uzgojem prirodnih proizvoda imao obvezu održavati svu svoju zemlju, a imao je i zabranu paljenja na svojoj zemlji.“ No, za tako nešto nešto dakle pokrića jer tužitelj i njegov brat , a i prednica tužitelja, govore suprotno da je dapače čišćenje zemlje vršeno od strane tužitelja i njegovog brata. Osim toga, tuženik se poziva na sklapanje Ugovor o najmu s IK negdje 2021.g.“ i pridonosi na uvid Ugovor o zakupu poljoprivrednoga zemljišta sačinjen 25.06.2021. te ističe da je nakon što je ,,,,, napravljen taj ugovor počeo koristi svu „njezinu“ zemlju, pa i prijepornu česticu 160 odnosno dio te čestice. Koristio je kako navodi tu zemlju na način da je dio te zemlje upisao u Arkod te ju je kosio, kao i put kojim je kasnije prošao kombinirkom i na kojoj je zemlji ostavio auto prikolicu. Ipak, priznaje i navodi: „Znao sam kada je tužitelj kupio tu zemlju od IK te mi je ona rekla da je ona odlučila prodati tu svoju zemlju tužitelju“, no, tvrdi da je već do tada postao vlasnik tj. posjednik ove zemlje s lijeve strane na način da je imao punomoć za prodaju dijela čestice od šumarka do Čokešine štale, čime samo nepotrebno odvlači pažnju na neke za ovaj predmet nevažne stvari. Na upit pun. tužitelja tuženik odgovara da ga ,,,Vesna i HK nisu uvele u posjed svoje zemlje prilikom davanja svoje zemlje njemu u zakup, samo su mu telefonski objasnile koji dio zemlje je njihov i tada su rekle da je to od asfalta i štale g. LK i te šikare prema AK dakle od šikare do štale. No, u međuvremenu je tužitelj to počistio „ne bi li prikazao da je to sve jedna zemlja“, a on tuženik je kako iznosi već do tada stekao pravo posjeda. Misli da je zakup ove zemlje bio sklopljen na rok od tri godine. Na daljnji upit pun. tužitelja tuženik opetovano konkretno odgovara kako mu je bilo poznato da je IK tj. AK prodala svoju zemlju tužitelju i to svu svoju zemlju u zk. ulošku, ali i dalje tvrdi da to što je ona prodala tužitelju ne uključuje ovaj dio prijeporne čestice 160 jer taj dio je od sestara AK HK, Vesne i ostalih, što nije dakle utvrđeno vjerodostojnim. Na daljnji upit, a obzirom na pokazivanje i tvrdnje IK koja je saslušana na očevidu da li tuženik smatra da je onda IK onda lažno iskazivala tuženik odgovara potvrdno da je IK lažno iskazivala, tim više što je IK izjavila da je ona održavala tu česticu, a to je izjavljeno i u tužbi tužitelja. No, navodi da to nije bilo moguće jer je IK bila u Srbiji pa nije mogla dolaziti i održavati tu zemlju, što je i opet samo djelomično točno, pa ostaje meritorno utvrđenje kao naprijed da je navedeno zemljište po kupoprodaji preneseno u posjed i stvarno vlasništvo isključivo tužitelja, koji je uostalom već u vremenu do tada a u dogovoru s prethodnom posjednicom i stvarnom vlasnicom ušao u posjed i podržavao isto zemljište na način da je kosio i sadio travu kako je naveo tijekom postupk.

17. Stoga se nakon cjelokupno provedenog postupka može utvrditi da je tuženik u sva tri poisana slučaja izvršio smetanje posjeda tužitelja jer se dakle tužitelj osobno i po bratu još od 2011. Nalazio u posjedu prijepornog zemljišta koje kje čistio i održavao za prednicu i bivšu susjedu AK t.j. GK i njenog supruga kako je konkretno navedeno od strane svjedoka i tužiteljevog brata LK, a što je zapravo logično i prihvatljivo obzirom se radi o prvim susjedima između kojih je postojalo povjerenje, te to uostalom sukladno potvrđuje obje navedene osobe saslušane tijekom postupka (prednica tužitelja. Tužitelj osobno i njegov brat LK. Sukladno se može zaključiti i obzirom na pridonese Potvrde policije pa je unatoč očitovanju vještaka temeljem provedenih dokaza i utvđenih činjenica kao naprijed donesena odluka kao u izreci.

18. Glede roka za ispunjenje činidbe odnosno plaćanja dosuđenog iznosa mjerodavna je odredba članka 328. stavka 2. i 3. ZPP-a, prema kojoj rok iznosi 15 dana, a počinje teći prvog dana nakon dostave prijepisa presude stranci kojoj je naloženo izvršenje, jer je članak 436. ZPP-a kojim je bio propisan rok od osam dana za izvršenje činidbe u parnicama iz radnih odnosa, brisan odredbom članka 88. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 70/19.).

19. Kako je tužitelj uspio u postupku dosuđeni su mu troškovi koje je potraživao prema Troškovniku pridonesenom na završnom ročištu. Tužitelj je potraživao jednokratnu nagradu za prvostupanjski postupak u visini od 500,00 eura uz pripadajući PDV, predujam za mjerničkog vještaka i sudsku komisiju u iznosu od ukupno 381,29 eura te trošak sudske pristojbe za tužbu i na rješenje u iznosu od 6,64 + 13,27 eura. Navedeni trošak je kao opravdan priznat u ukupnom iznosu od 1.026,20 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja je precizirana u id. podnesku na listu 85 spisa.

U Karlovcu 16. lipnja 2026.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka istog. Žalba se podnosi Županijskom sudu pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1.Tužitelju po pun. Darku Gojaku, odvjetniku u Karlovcu.

2.Tuženiku po pun. iz ZOU Dario Banić i Tomislav Horački, odvjetnicima iz Karlovca.