Republika Hrvatska

Poslovni broj: P-2009/2025-14

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Šibeniku (OIB: 29399232217), po sutkinji Jasminki Mrčeli u pravnoj stvari tužiteljice ČE rođene JE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnica Sanja Bukić, odvjetnica u [adresa], protiv tuženice Republike Hrvatske koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo Građansko-upravni odjel u Šibeniku, Stjepana Radića 81, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 28. travnja 2026. godine, u nazočnosti punomoćnice tužiteljice i zamjenice zakonske zastupnice tuženice HE, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu Građansko-upravnom odjelu u Šibeniku, a na ročištu objave odluke dana 16. lipnja 2026. godine

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica vlasnica za cijelo fizičkog dijela nekretnine zemljišnoknjižno označene kao kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], grafički označenog na skici mjesta očevida stalnog sudskog vještaka geodetske struke Ivice Trošića, geod. od dana 23. ožujka 2026. godine (koja skica predstavlja sastavni dio ove presude) slovima: A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A površine 958 m[2] ."

Obrazloženje

1. Tužiteljica ČE u tužbi i na ročištima navela je da je vlasnica za cijelo fizičkog dijela čest. br. 2019/15 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], grafički označenog na Geodetskom situacijskom nacrtu izrađenom po društvu "Geodetski projekti" d.o.o. [adresa] od dana 23. siječnja 2025. godine, slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A, površine 958 m[2] .

2. U naravi se radi o staroj kamenoj kući s pomoćnim objektima i okućnicom, pri čemu je cijela nekretnina ograđena stoljetnim suhozidom. U navedenoj kamenoj kući nekoć je živio djed tužiteljice po ocu, pok. JE (rođen 1900. godine), čiji je otac, pok. NE, pradjed tužiteljice, doselio u Dragišiće iz mjesta Kolašac u Bukovici. Pok. JE živio je sa svojom obitelji u predmetnoj kući sve do svoje smrti 1973. godine. Pomoćne objekte koristio je za držanje konja i stoke (koza, svinja i ovaca), dok je preostali dio nekretnine služio kao obiteljski vrt.

3. U navedenoj kamenoj kući rođen je i otac tužiteljice, sada pok. EE. Njegov otac, pok. JE, još mu je za života predao u vlasništvo upravo predmetni fizički dio čest. br. 2019/15, dok je svom drugom sinu, PE, za života predao drugi fizički dio iste nekretnine, koji neposredno graniči s predmetnim dijelom.

4. Nakon smrti JE, predmet spora služio je ocu tužiteljice EE isključivo za držanje blaga, te za vrt.

5. Tužiteljica i njezini prednici u samostalnom su i poštenom posjedu predmetnih nekretnina kroz više generacija, koji posjed traje najmanje od početka 20. stoljeća pa do danas. Samostalan i pošten posjed predmetnih nekretnina, neposredno prije tužiteljice, izvršavao je njezin pok. otac EE pok. JE i njezina majka LE, a prije njih djed tužiteljice, ranije spomenuti pok. JE (rođen 1900. godine, preminuo 1973. godine), a prije njega, njegov otac, pradjed tužiteljice, pok. NE, što je sve poznato stanovnicima područja na kojem se nalaze predmetne nekretnine.

6. Nakon smrti pok. EE, predmetne nekretnine pripale su u vanknjižno vlasništvo tužiteljici i njezinoj majci LE, svakoj za ½ dijela. Ugovorom o darovanju nekretnine od **.**.2025., LE darovala je svojoj kćerki, tužiteljici, svoj dio predmetnih nekretnina.

7. Zbog izloženog, tužiteljica je predložila da sud nakon provedenog postupka donese odluku kojom će u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev uređen podneskom od 27. travnja 2026. godine (list 30 spisa).

8. Zamjenica zakonskog zastupnika tuženice Republika Hrvatska protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice, te je predložila da se isti odbije kao neosnovan.

9. U odgovoru na tužbu navela je da iz dokaza na koje se tužiteljica poziva u tužbi, ne proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva. Iz historijata tužbe proizlazi da se tužiteljica poziva na nasljeđivanje, diobu i dosjelost kao pravne osnove stjecanja prava vlasništva fizičkog dijela nekretnine označene kao čest. br. 2019/15 K. O. [katastarska općina], kako osobno, tako i od strane prednika podnositelja.

10. Pregledom rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku pod poslovnim brojem O-715/85 od 22. listopada 1985. iza pok. EE proizlazi da predmetna nekretnina ne sačinjava dio ostavinske mase istoga, čak niti kao vanknjižno vlasništvo.

11. Isto tako, pregledom ugovora o darovanju sklopljenog 10. veljače 2025. između LE kao darovateljice i tužiteljice kao daroprimateljice, iako je predmetna nekretnina navedena u istome, majka tužiteljice nije imala pravo raspolagati predmetnom nekretninom koja je u vlasništvu tuženice obzirom da nitko na drugoga ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima. Posebno, uvidom u povijest promjena na katastarskoj čestici u katastarskom operatu za K. O. [katastarska općina], utvrđeno je da ni tužiteljica niti prednici tužiteljice nisu upisani kao posjednici u odnosu na predmetnu nekretninu, već je ista upisana kao posjed državne imovine, Općine Vodice.

12. Navedena okolnost – nepostojanje upisa posjeda predmetne nekretnine u katastarskom operatu na ime tužiteljice ili njezinih prednika jasno i sukladno sudskoj praksi ukazuje na nepoštenje tužitelja, odnosno njegovih prednika (Županijski sud u Velikoj Gorici, posl.br. Gž-17/2021 od 24.08.2021.).

13. Dakle, presumpcija poštenog posjeda kao jedna od osnovnih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću je oborena.

14. U dokaznom postupku izvedeni su dokazi očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika Ivice Trošića, pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 23.3.2026., ugovora o darovanju sklopljenog između LE i ČE rođene LE od 10.2.2025., smrtnog lista Matičnog ureda Vodice za pok. JE, povijest promjena na katastarskim česticama Područnog ureda za katastar Šibenik, klasa: 930-04/25-05/207 od 20.3.2025., neslužbene kopije e-izvatka iz zemljišne knjige ovog suda za predmetnu nekretninu (Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]), geodetsko-situacijskog nacrta izrađenog od tvrtke Geodetski projekti d.o.o. [adresa] i GE dipl. ing. geod. od 23.1.2025., rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O-713/85 od 22.10.1985., saslušanjem svjedoka RE pok. Č, KE pok. J, ĐE pok. H i CE sina N.

15. Stranke nisu imale daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

16. Tužbeni zahtjev je osnovan.

17. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice na utvrđenje prava vlasništva dijela čest. br. 2019/15 K. O. [katastarska općina] i to dijela koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika Ivice Trošića od 23.3.2026. označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A, površine 958 m[2] .

18. S tim u svezi u postupku je utvrđeno:

- da se predmet spora identificira kao dio čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (dio koji je na skici mjesta očevida vještaka mjernika Ivice Trošića od 23.3.2026. označen slovima A-B-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A, površine 958 m[2]

- da se na predmetu spora nalazi kuća s pomoćnim gospodarskim objektima, koja je nekada bila u funkcija, a sada su to ruševine, da je cijeli predmet spora je omeđen starim kamenim suhozidom, od poboljšica se nalaze dvije velike murve, dvije bajame, dvije veće koštele, dok je ostalo puno manjih koštela i drača – (utvrđeno očevidom na mjestu spora uz sudjelovanje vještaka mjernika Ivice Trošića i pregledom skice mjesta očevida istog vještaka od 23.3.2026. – list spisa)

- da je u ostavinskom postupku iza smrti EE pok. JE (rođenog **.**.1934., a umrlog **.**.1985.), ovaj sud 22. listopada 1985. godine donio rješenje o nasljeđivanju broj O-713/85 kojim su njegovim nasljednicima na temelju zakona, a glede ostavine koju sačinjavaju nekretnine upisane u Z. U. [broj ZK uloška] sve K. O. [katastarska općina], te novčana sredstva na štednoj knjižici Jadranske banke Šibenik, proglašene su supruga LE i kćerka ČE, tužiteljica za ½ dijela svaka – (utvrđeno pregledom citiranog rješenja o nasljeđivanju ovog suda – list 6 spisa)

- da su LE (kao darodavateljica) i ČE rođena LE (tužiteljica kao obdarenica) sklopile 10. veljače 2025. godine ugovor o darovanju. Ugovorne strane su suglasno ugovorile da su vanknjižne vlasnice za ½ dijela svaka nekretnina položenih u K. O. [katastarska općina] pobliže navedenih u članku 2. Pod točki A i C ugovora kao i fizičkog dijela čest. br. 2019/15 Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] grafički označenog na GSN slovima AB-C-D-E-F-G-H-I-J-K-L-A, površine 958 m[2] , a koje vlasništvo su stekle temeljem rješenja o nasljeđivanju iza smrti EE pok. JE i rješenja o nasljeđivanju ovog suda naknadno pronađene imovine iza smrti EE pok. JE broj O-1788/2024 od 25. studenog 2024. Godine, da darodavateljica daruje tužiteljici svoj suvlasnički dio od ½ dijela navedenih nekretnina, te da je tužiteljica u posjedu darovanih nekretnina – (utvrđeno pregledom citiranog ugovora o darovanju – list 7 do 9 spisa)

- da je čest. br. 2019/15 K. O. [katastarska općina] upisana u A listu Z. U. [broj ZK uloška] pod nazivom Kod Greblje šuma u površini od 60794 m[2] , a kao vlasnica je upisana Republika Hrvatska za cijelo – (utvrđeno pregledom neslužbene kopije e izvatka iz zemljišne knjige ovog suda).

19. Svjedok RE, pok. Č, iskazao je da se predmet spora nalazi u zaseoku Matijevići. Naveo je da u neposrednoj blizini predmeta spora posjeduje zemljište te da, budući da su ondje boravili i njegovi kumovi, ima neposredna saznanja o predmetu spora. Izjavio je da je tužiteljica ČE predmet spora naslijedila od svog oca OE, a ovaj od svog oca JE, koji je nekretninu stekao nasljeđivanjem od svog oca NE. Prema kazivanju mještana i predaji njegovih prednika, NE je na to područje došao prije Prvog svjetskog rata te započeo izgradnju objekata. Naveo je da je NE imao pet sinova, među kojima JE i E, dok se imena ostalih ne može sjetiti. Objekte koji se danas nalaze na terenu izgradio je NE sa svojom djecom, uključujući i suhozide kojima je ograđen predmet spora. Radilo se o staroj kamenoj kući s pomoćnim objektima i okućnicom, sve ograđeno suhozidom. Iskazao je da je u toj kući najprije živio NE, a potom djed tužiteljice JE. Stabla na predmetu spora postoje odavno, a zasadili su ih NE i njegova djeca. U pomoćnim objektima držali su konje i ovce. Svjedok je naveo da mu nije poznato kada je NE umro, ali da su ga naslijedili sinovi koji su se međusobno podijelili, pri čemu je predmet spora pripao JE, djedu tužiteljice, koji je na toj nekretnini živio sa svojom obitelji do smrti 1973. godine. Ostali Alekseini sinovi dobili su svoje dijelove u okolnom sklopu kuća, pri čemu se nitko nije miješao u tuđe dijelove. Dalje je naveo da je JE za života svoju imovinu, koja se sastojala od predmeta spora i drugih nekretnina, podijelio sinovima OE i ĐE, pri čemu je predmet spora pripao EE, ocu tužiteljice. EE je na toj nekretnini živio s obitelji do 1985. godine, kada se, nakon smrti sina P u dobi od sedamnaest (17) godina, preselio u novu kuću koju je izgradio preko javnog puta. Svjedok je također naveo da su tijekom Domovinskog rata objekti na predmetu spora zapaljeni i uništeni. EE je umro 1985. godine, a naslijedile su ga supruga LE i kći ČE, tužiteljica, pri čemu je supruga LE svoj nasljedni dio darovala kćeri ČE.

Na kraju je izjavio da nikada nije čuo da bi itko osporavao vlasništvo tužiteljice ili njezinih prednika na predmetu spora. – (list 25 spisa).

20. Svjedok KE, pok. J, iskazao je da pozna predmet spora jer je odrastao na tom području, a u njegovoj blizini posjeduje zemljište te je redovito prolazio pokraj predmeta spora. Naveo je da mu je iz kazivanja njegovih roditelja, kao i iz općepoznatih činjenica u mjestu, poznato da je predmet spora oduvijek bio u nesmetanom posjedu obitelji EE, i to najprije pradjeda tužiteljice NE, zatim djeda tužiteljice JE, potom oca tužiteljice EE, a danas tužiteljice. Izjavio je da nikada nije čuo da bi itko osporavao vlasništvo tužiteljice ili njezinih prednika na predmetu spora. Također je naveo da je predmet spora ograđen starim kamenim suhozidom koji su izgradili prednici tužiteljice te da nikada nije bilo sporova u vezi s tim. U preostalom dijelu svojeg iskaza svjedok je iskazivao kao i svjedok RE.– (list 25 i 26 spisa).

21. Svjedok ŠE, pok. H je iskazao da zna predmet spora jer je kao dijete s ocem dolazio tu jer je s tužiteljicom daljnji rod, a u blizini predmeta spora ima svoju zemlju. Predmet spora je oduvijek bio u nesmetanom vlasničkom posjedu obitelji EE, najprije pradjeda tužiteljice NE, pa djeda JE kojeg je i poznavao i oca RE. Koliko zna objekte je izgradio pradjed tužiteljice i sve ih ogradio suhozidom. NE je tu živio s obitelji – (list 26 spisa).

22. Svjedok CE sin N je iskazao da zna predmet spora jer se tu rodio. Selo je malo i svatko svakog zna. Preko predmeta spora ima dvije njive i jednu nedaleko od mjesnog groblja. Jako se dobro sjeća JE, djeda tužiteljice, ko i oca tužiteljice EE koji je umro 1985. godine. Tužiteljica je rođena u staroj kući. Na predmetu spora je redovito viđao sada pok. djeda i oca tužiteljice. Tu su držali stoku. Kako je obitelj rasla, otac tužiteljice je preko puta sagradio novu kuću, pa tako i stric tužiteljice ĐE, koji su se 70-ih godina prošlog stoljeća preselili, a na predmetu spora je bila stoka. U preostalom dijelu svjedok je iskazivao kao i svjedoci RE pok. Č, KE pok. J i SE (list 25 i 26 spisa).

23. Ocjenom izvedenih dokaza, kako pojedinačno tako i skupno (članak 8. ZPP- a) ovaj sud je ocijenio da je tužiteljica temeljem valjana pravna osnova stekla vlasništvo predmetnog dijela nekretnine.

24. Valja istaknuti da prema odredbi članka 388. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 46/10, 143/12, 152/14 dalje: ZV) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovih odredbama, ako prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije što drugo propisano.

25. Stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ZVDSP-a se prosuđuje prema pravnim pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.).

26. U vremenskom razdoblju prije 1. rujna 1980. godine (kao dana stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima, stjecanje prava vlasništva na nekretninama prosuđuje se primjenom odredbi Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ).

27. Pravna pravila OGZ-a koji se na ovim prostorima primjenjuje od 1853. godine, s time da se od 1946. godine primjenjivao na temelju odredbe članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (“Službeni list” FNRJ broj 86/1946).

28. Podredno, valja napomenuti i pravno shvaćanje koje je Europski Sud za zaštitu ljudskih prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009., broj 35298/04).

29. Odredbom članka 159. stavka 4. ZV-a (koji je stupio na snagu dana 1. siječnja 1997. godine) je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske stječe dosjelošću vlasništvo stvari pošto je njegov posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onog propisanog u stavku 2. i 3. istog članka (za nekretnine 10, odnosno 20 godina), dakle, protekom dvadeset (20), odnosno četrdeset (40) godina, a istovremeno je odredbom članka 388. stavka 4. ZV-a bilo propisano da se u rok stjecanja dosjelošću nekretnina, koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana pa, iako je ova odredba ukinuta od strane Ustavnog suda Republike Hrvatske (odlukama br. U-I-58/1997., U-I-1235/1997., U-I-237/1997., U-I-1053/1997. i U-I- 1054/1997), prema shvaćanju Europskog Suda za ljudska prava izraženog u presudama Trgo protiv Republike Hrvatske i drugima, a koje shvaćanje je preuzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci broj Rev-158/2017-2 od dana 7. svibnja 2019., takvu grešku zakonodavstva, ako ne postoje suprotstavljena prava nekih trećih osoba, ne mogu snositi pojedinci – građani nego sama država.

30. U citiranim presudama Europskog Suda za ljudska prava u predmetima Trgo protiv Republike Hrvatske i dr. je zauzeto slijedeće stajalište: "… da podnositelj zahtjeva, koji se razumno oslonio na zakonodavstvo koje je kasnije ukinuto kao neustavno ne bi trebao – s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba – snositi posljedice greške koju je počinila sama država, donijevši takav neustavni propis. Zapravo, kao posljedica njegovog ukidanja vlasništvo imovine koju je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, vraćeno je državi kojoj je time pogodovala njezina vlastita greška.

31. U svezi s tim, sud ponavlja da rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela mora snositi država da se greške ne smiju ispravljati na trošak pojedinca, posebice kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes."

32. Prema naprijed citiranom stajalištu Europskog Suda za ljudska prava, a koje je prihvatio i Vrhovni sud Republike Hrvatske, vrijeme poštenog samostalnog posjeda, kao i kvalificiranog posjeda, na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu i prije dana 8. listopada 1991., uračunava se u vrijeme potrebno za stjecanje prava vlasništva na tim nekretninama dosjelošću, slijedom čega je u postupku valjalo utvrditi dosjelost tužiteljice na predmetnoj nekretnini do dana 17. studenoga 1999. do kada je bila na snazi ukinuta odredba članka 388. stavka 4. ZV-a pri tome vodeći računa da pravu posjednika kao stjecatelja nije suprotstavljeno pravo neke treće osobe.

33. Tužiteljica je u postupku trebala dokazati da je bila u kontinuiranom nesmetanom posjedu predmetne nekretnine do dana 17. studenoga 1999. godine.

34. U konkretnom, cijeneći rezultate dokaznog postupka a posebno iskaze svjedoka RE. Č, KE pok. J, ĐE. H i CE sina N, dakle osoba starije životne dobi i domicilnih mještana (koje iskaze je ovaj sud cijenio vjerodostojnima i u cijelosti prihvatio), u postupku je utvrđeno da je predmet spora oduvijek u nesmetanom vlasničkom posjedu obitelji EE i to najprije pradjeda tužiteljice, NE, zatim djeda tužiteljice JE, oca tužiteljice RE i danas tužiteljice ČE, da je pradjed tužiteljice NE na predmetno područje došao još prije Prvog svjetskog rata i isti je započeo s izgradnjom objekata, da je djed tužiteljice NE imao pet sinova, da je isti izgradio objekte – (staru kamenu kućicu s pomoćnim objektima i okućnicom) koji su danas na terenu kao i suhozide oko predmeta spora s djecom, da je u toj kućici najprije živio pradjed tužiteljice NE, pa potom djed tužiteljice JE, te da su stabla na predmetu spora su posadili pradjed tužiteljice NE i njegova djeca, da su u pomoćnim objektima držali konje i ovce.

35. Nadalje, kad je pradjed tužiteljice NE umro, naslijedili su ga sinovi koji su se međusobno podijelili, pa je tako predmet spora dopao JE, djeda tužiteljice, koji je nastavio živjeti tu sa svojom obitelji sve do smrti 1973. godine, da je djed tužiteljice JE za života svoju imovinu koja se sastojala od predmeta spora i drugih nekretnina podijelio sinovima RE i ĐE, a predmet spora je dopao u vlasništvo pok. oca tužiteljice EE, koji je tu nastavio živjeti s obitelji do 1985. godine, da je EE umro 1985. godine, a naslijedili su ga supruga LE i kćer ČE, tužiteljica, s tim da je supruga LE svoj dio darovala kćerki ČE, te tužiteljici ili njezinim prednicima nitko nikad nije osporavao vlasništvo predmeta spora.

36. Imajući u vidu činjenicu da je djed tužiteljice JE pok. NE rođen 1895. godine, ada je umro 1973. godine u dobi od 78 godina, otac tužiteljice EE pok. JE je rođen 1934. godine, a umro 1985. godine u dobi od 51 godine, kao i rezultate dokaznog postupka, očigledno je da je pok. otac tužiteljice izvanrednom dosjelošću stekao vlasništvo predmetne nekretnine protekom određenog vremena računajući pri tome i vrijeme posjeda njegovog prednika pok. djeda NE i oca JE), što znači da je isti u trenutku smrti (12.8.1985.) bio vanknjižni vlasnik predmeta spora.

37. Prema tome, tužiteljica je nasljeđivanjem (članak 36. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima "Narodne novine" broj 53/91 koji zakon je stupio na snagu 1.9.1980. i bio na snazi u vrijeme smrti oca tužiteljice) i temeljem pravnog posla- ugovora o darovanju sklopljenog sa majkom LE **.**.2025. (članak 115. ZV-a).

38. Pored navedenih pravnih osnova tužiteljica je pravo vlasništva predmeta spora stekla i izvanrednom dosjelošću (članak 159. ZV-a) protekom određenog vremena koje se vrijeme ispunilo do 17. studenog 1999. godine računajući pri tome i vrijeme svojih pravnih prednika: pok. oca EE pok. JE i djeda JE pok. NE.

39. Kraj takva stanja stvari, navodi tuženice izneseni u odgovoru na tužbu ne mogu se prihvatiti. Naime, u postupku je nedvojbeno utvrđeno da je pok. otac tužiteljice EE pok. JE vlasništvo predmeta spora stekao kako diobom koju je za života izvršio njegov otac JE pok. NE, tako i izvanrednom dosjelošću, za koju nije uvjet da je posjed koji su imali bio kvalificiran, već je dovoljno da je on bio savjestan (pošten). Posjed je pošten, odnosno savjestan ako posjednik ne zna ili ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova (paragraf 328 OGZ). Poštenje (savjesnost) se pretpostavlja.

40. Upravo, u konkretnom to je utvrđeno kako je naprijed navedeno.

41. Suprotno tome, tuženica Republika Hrvatska do kraja raspravljanja, iako dužna (članak 219. ZPP-a) nije niti pokušala dokazivati nepošten posjed predmetne nekretnine (pravno pravilo iz § 1477. OGZ-a) po prednicima tužiteljice), a niti je osporavala iskaze navedenih svjedoka, kao i utvrđenja prilikom očevida, dok na skicu mjesta očevida vještaka mjernika Ivice Trošića od dana 23. ožujka 2026. godine nije imala primjedbi.

42. Činjenica da tužiteljica niti njezini prednici nisu upisani kao posjednici na predmetnoj nekretnini, ne može se smatrati nepoštenjem tužiteljice i njezinih prednika, jer obo što je bitno jest činjenica da je tužiteljica u posjedu predmetu spora odnosno prije nje da su bili njezini prednici, te da na predmetu spora ne postoje prava trećih osoba.

43. Slijedom izloženog odlučeno je kao u izreci.

44. Kako tužiteljica nije podnijela zahtjev za nadoknadom parničnog troška, sud o istom nije odlučivao.

Šibenik, 16. lipnja 2026.

SUTKINJA

Jasminka Mrčela

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od petnaest (15) dana od dana obavljene dostave.

Žalba se podnosi ovom sudu za Županijski sud sukladno odredbi članka 4. Zakona o područjima i sjedištima sudova ("Narodne novine" broj 67/2018 i 21/22) i članka 50. stavka 4. Pravilnika o radu u sustavu eSpis ("Narodne novine" broj 35/2015, 123/15, 45/16, 29/17, 112/17, 119/18, 39/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23, 9/24, 136/24).

DN-a:

- punomoćnici tužiteljice, odvjetnici Sanji Bukić

- tuženici Republici Hrvatskoj, putem Općinskog državnog odvjetništva

Građansko-upravnog odjela u Šibeniku