Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kžzd-32/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te sutkinje za mladež Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog BČ, zbog kaznenog djela iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22. 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbi državnog odvjetnika protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 13. siječnja 2026. broj Kzd-166/2025-36, u sjednici održanoj 16. lipnja 2026.

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, a u povodu te žalbe i po službenoj dužnosti, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni i sigurnosnoj mjeri, na način da se, uz kazne za svako kazneno djelo utvrđene po prvostupanjskom sudu i to za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. u trajanju od 1 (jedne) godine, za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11. u trajanju od 6 (šest) mjeseci i kazneno djelo povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11. u trajanju od 1 (jedne) godine, na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11., optuženi BČ, osuđuje na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 10 (deset) mjeseci, time da mu se, na temelju članka 57. KZ/11., izriče djelomična uvjetna osuda, tako da neuvjetovani dio kazne zatvora koji se ima izvršiti iznosi 6 (šest) mjeseci, a dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 4 (četiri) mjeseca neće se izvršiti ako optuženi BČ u roku provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne zatvora ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne, dok se presuda prvostupanjskog suda u odluci o sigurnosnoj mjeri preinačuje na način da se sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11. ukida.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda optuženi BČ proglašen je krivim zbog počinjenja tri kaznena djela i to nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11., za koje mu je, na temelju te zakonske odredbe, utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 3. u vezi sa stavkom 2. KZ/11., za koje mu je, na temelju članka 139. stavka 3. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci i zbog počinjenja kaznenog djela povrede djetetovih prava iz članka 177. stavka 2. KZ/11., za koje mu je, na temelju te zakonske odredbe, utvrđena kazna zatvora u trajanju od jedne godine. Potom je, na temelju članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11., optuženi BČ osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci.

1.2. Na temelju odredbe članka 57. KZ/11., optuženom BČ izrečena je djelomična uvjetna osuda, kojom je određeno da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci ima izvršiti, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca neće se izvršiti ako optuženi BČ u vremenu provjeravanja od četiri godine ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne te ukoliko optuženik izvršava obveze određene sigurnosnim mjerama.

1.3. Na temelju članka 54. KZ/11., optuženom BČ se u neuvjetovani dio kazne zatvora uračunava vrijeme uhićenja od 8. srpnja 2024. do 8. srpnja 2024.

1.4. Na temelju članka 69. KZ/11., optuženom BČ izrečena je sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti od alkohola, koja mjera može trajati do proteka vremena provjeravanja primjenom uvjetne osude, najdulje tri godine, a koja će se za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne zatvora izvršavati u okviru zatvorskog sustava, a za vrijeme uvjetovanog dijela kazne uz nadzor nadležnog tijela za probaciju te je određeno da je optuženik dužan surađivati s djelatnicima tijela nadležnog za probaciju i izvršiti sigurnosnu mjeru jer, na temelju članka 58. stavka 5. KZ/11., sud može odrediti izvršenje uvjetovanog dijela kazne zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca, ako optuženik bez opravdanog razloga ne izvrši obveze koje su mu određene sigurnosnom mjerom ili ih teško ili uporno krši.

1.5. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP-I.), time da je prvostupanjski sud propustio naznačiti brojeve službenog glasila u kojima su objavljeni taj Zakon te njegove izmjene i dopune, optuženi BČ oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 7. ZKP-I. na ime nagrade i nužnih izdataka opunomoćenika oštećenika, a na temelju članka 148. stavka 1. ZKP-I. obvezan je naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP-I. na ime psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 850,00 eura i troškove iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-I. na ime paušalne svote u iznosu od 100,00 eura, u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude,

2. Protiv te presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-I. i članka 468. stavka 3. ZKP-I. te zbog odluke o kazni. Predlaže drugostupanjskom sudu da prihvati žalbu i preinači pobijanu presudu u dijelu odluke o kazni, na način da se optuženom BČ, na temelju članka 57. KZ/11., izriče djelomična uvjetna osuda kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci ima izvršiti, a da se uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca neće izvršiti ako optuženik u vremenu provjeravanja od tri godine ne počini novo kazneno djelo te ukoliko izvršava obveze određene mu sigurnosnim mjerama , time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne

3. Na žalbu državnog odvjetnika odgovorio je dijete žrtva ŽČ, po opunomoćeniku, odvjetniku Luki Mardešiću, predlažući njezino odbijanje.

4. Prije dodijele sucu izvjestitelju, spis je, u skladu s odredbom članka 474. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11.

– pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP-II.) bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

5. Žalba je osnovana.

6. U žalbi kojom pobija presudu prvostupanjskog suda, državni odvjetnik ističe da je prvostupanjski sud, unatoč činjenici što se optuženik suglasio s izmijenjenim prijedlogom kaznenopravne sankcije, umjesto roka provjeravanja od tri godine kod uvjetovanog djela kazne kako je bilo predloženo, optuženom BČ odredio rok provjeravanja od četiri godine, smatrajući da je time prvostupanjski sud počinio bitne povrede odredaba kaznenog postupka i to iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-I. (jer da je zbog navedenog izreka presude proturječna razlozima i da su razlozi pobijane presude zbog toga potpuno nejasni) i članka 468. stavka 3. ZKP -I. (jer da je prvostupanjski sud prilikom donošenja presude nepravilno primijenio odredbu članka 417.a stavka 7. ZKP-I. što je utjecalo na presudu) te istim žalbenim tvrdnjama pobija presudu prvostupanjskog suda i zbog odluke o kazni.

7. Međutim, time što je prvostupanjski sud optuženom BČ, uz utvrđenje pojedinačnih i izricanje jedinstvene kazne zatvora u trajanju koje je i predloženo od strane državnog odvjetnika, ujedno sukladno prijedlogu kaznenopravne sankcije izrekao djelomičnu uvjetnu osudu, ali je optuženiku izrekao dulji rok provjeravanja uvjetovanog dijela kazne zatvora od roka provjeravanja kojeg je predložio državni odvjetnik i s kojom prijedlogom se optuženi BČ suglasio, nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje u žalbi ukazuje državni odvjetnik, niti je riječ o tome da je prvostupanjski sud pogrešno odmjerio kaznu s obzirom na utvrđene olakotne i otegotne okolnosti, nego je prvostupanjski sud odlukom o kazni prekoračio ovlast koju ima po zakonu, čime je na štetu optuženog BČ povrijeđen kazneni zakon.

8. Naime, prema odredbi članka 417.a ZKP-I., ako se optuženik, koji se očitovao krivim u odnosu na sve točke optužbe, suglasi s vrstom i mjerom predložene kazne i druge mjere propisane kaznenim zakonom, sud u presudi ne smije izreći drugu vrstu kazne ili druge mjere propisane kaznenim zakonom, niti veću mjeru kazne od predložene .

9. U konkretnom slučaju, državni je odvjetnik izmijenio prijedlog sankcije na način da je, uz ranije predložene pojedinačne kazne i jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, na raspravi 13. siječnja 2026., predložio izricanje djelomične uvjetne osude iz članka 57. KZ/11., tako da se kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci ima izvršiti, a da se ostali dio kazne zatvora u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca neće izvršiti ako optuženi BČ u roku provjeravanja od tri godine ne počini kazneno djelo te da se optuženiku izrekne sigurnosna mjera obveznog liječenja od ovisnosti o alkoholu iz članka 69. KZ/11. Optuženi BČ, nakon što se u odnosu na sve točke optužbe očitovao krivim, suglasio se s izmijenjenim prijedlogom kaznenopravne sankcije, a prvostupanjski sud, prema odredbi članka 417.a stavka 7. ZKP-I. (a istovjetna zakonska odredba propisana je i sada važećim ZKP-II.), na što s pravom državni odvjetnik ukazuje u žalbi, nije bio ovlašten izreći mu veću mjeru kazne od predložene. Dulji rok provjeravanja uvjetovanog djela kazne zatvora u trajanju od četiri godine umjesto roka provjeravanja od tri godine kako je državni odvjetnik predložio, a optuženik se tim suglasio, predstavlja veću mjeru kazne od predložene jer je time produljeno vrijeme kroz koje optuženiku djelomična uvjetna osuda može biti opozvana. Stoga je, time što je optuženom BČ, kod uvjetovanoj djela kazne iz djelomične uvjetne osude, odredio dulji rok provjeravanja od onog kojeg je državni odvjetnik predložio, a optuženik se s tim prijedlogom suglasio, na što s pravom državni odvjetnik ukazuje u žalbi, prvostupanjski je sud prekoračio ovlast iz članka 417.a stavka 7. ZKP-I, i time na štetu optuženika počinio povredu kaznenog zakona iz članka 468. točke 5. ZKP-I.

10. Nadalje, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 476. stavka 1. ZKP-II., drugostupanjski je sud našao da je na štetu optuženika počinjena daljnja povreda kaznenog zakona iz članka 469. točke 5. ZKP-I. Naime, prvostupanjski je sud, iako nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 69. KZ/11., optuženom BČ izrekao sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti, čime je, unatoč činjenici što je optuženik suglasio s izricanjem te kaznenopravne sankcije, prvostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu.

10.1. Naime, sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti sud će izreći počinitelju koji je kazneno djelo počinio pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti o alkoholu, drogi ili druge vrste ovisnosti ako postoji opasnost da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo (članak 69. stavak 1. KZ/11.). Prema tome, sigurnosnu mjeru obveznog liječenja od ovisnosti sud će izreći počinitelju kod kojeg postoje slijedeća tri uvjeta: utvrđena ovisnost (o alkoholu, drogi ili druga vrsta ovisnosti), kazneno djelo počinio je pod odlučujućim djelovanjem ovisnosti i postojanje opasnosti da će zbog te ovisnosti u budućnosti počiniti teže kazneno djelo. Međutim, iz rezultata provedenog psihijatrijskog vještačenja, na koje stranke nisu imale primjedbi, proizlazi da je kod optuženog BČ verificirana medicinska dijagnoza štetne uporabe alkohola, ali ne do razine ovisnosti, pa proizlazi da ovdje nisu ispunjene zakonske pretpostavke za izricanje optuženom BČ sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti iz članka 69. KZ/11., jer kod optuženika ne postoji ovisnost o alkoholu. Stoga, bez obzira na to što je državni odvjetnik predlagao izricanje sigurnosne mjere obveznog liječenja od ovisnosti, a optuženik se s tim prijedlogom suglasio, prvostupanjski sud ovu sigurnosnu mjere optuženom BČ nije mogao izreći.

10.2. Prema izloženom, kako je zbog izostanka zakonskih uvjeta za izricanje sigurnosne mjere iz članka 69. KZ/11. prvostupanjski sud prekoračio ovlast koju ima po zakonu, trebalo je sigurnosnu mjeru ukinuti. Međutim, radi budućeg ispravnog postupanja, treba prvostupanjskom sudu ukazati na zakonsku mogućnost izricanja posebnih obveza iz članka 62. stavka 2. točke 4. ili 5. KZ/11., u situacijama kada nisu ispunjeni svi zakonski uvjeti za izricanje sigurnosne mjere.

11. S obzirom na to da žalba zbog povrede kaznenog zakona ponesena u korist optuženika sadrži u sebi i žalbu zbog odluke o kazni (članak 478. ZKP -II.), to je ovaj drugostupanjski sud ispitao prvostupanjsku presudu u odluci o kazni, pri čemu je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio okolnosti na strani optuženika koje su, prema odredbi članka 47. KZ/11., od utjecaja na izbor vrste i mjere kazne. Kao olakotne okolnosti cijenjene su optuženikovo priznanje kaznenih djela, iskazano žaljenje i kajanje, kao i činjenica da se ispričao žrtvi GČ te obećao da će se ubuduće prema njoj primjereno ponašati. Olakotnim je prvostupanjski sud cijenio spremnost optuženog BČ da sudjeluje u provođenju mjera usmjerenih na rješavanje problema prekomjerne konzumacije alkohola, činjenicu da skrbi o majci koja ima zdravstvene probleme i baki koja je nepokretna i u dobi od 86 godina, da svakodnevno brine o djeci i održava kontakte s njima te činjenicu njegove smanjene ubrojivosti u vrijeme počinjenja djela. Otegotnom činjenicom prvostupanjski je sud, u kontekstu njegovog prijašnjeg života, cijenio raniju prekršajnu kažnjavanost optuženog BČ zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji presudom Općinskog suda u Zlataru od 22. siječnja 2025. broj Pp-1813/2024. Stoga je ocjena i ovog drugostupanjskog suda da su utvrđene pojedinačne kazne za počinjena kaznena djela primjerene olakotnim i otegotnim okolnostima na strani optuženog BČ, težini počinjenih kaznenih djela i posljedicama koje trpe žrtve te su, kao i izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i deset mjeseci, primjerene stupnju krivnje optuženika i prikladne za ostvarenje svrhe kažnjavanja. Ujedno, djelomična uvjetna osuda kojom je određen neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od šest mjeseci te uvjetovani dio u trajanju od jedne godine i četiri mjeseca izrečena je u skladu s odrednom članka 57. KZ/11., time da je ovom presudom preinačena odluka o kazni u odnosu na rok provjeravanja uvjetovanog dijela kazne zatvora na način da se rok provjeravanja izriče u trajanju od tri godine, što je sukladno prijedlogu kaznenopravne sankcije s kojom se optuženik suglasio.

12. Ovaj drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s odredbom članka 476. stavkom 1. točkom 1. i 2. ZKP-II., nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka, a osim povreda kaznenog zakona o kojima je bilo riječi i koje su ovom odlukom otklonjene, nije našao neku drugu povredu kaznenog zakona na štetu optuženika, na koju povredu drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

13. Stoga je, na temelju odredbe članka 486. stavka 1. ZKP -II., trebalo odlučiti kao u izreci.

Varaždin, 16. lipnja 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic