Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Kž-62/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optužene ŽŽ, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (,,Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18. i 126/19. dalje: KZ/11.) odlučujući o žalbi oštećenika kao tužitelja HŽ protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu od 1. listopada 2024. broj K-506/2022-28, u sjednici održanoj 16. lipnja 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba oštećenog kao tužitelja HŽ i potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu od 1. listopada 2024. broj K-506/2022-28, optužena ŽŽ je, na temelju članka 453. točke 3. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. - dalje: ZKP-I.) oslobođena optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv imovine, krađu iz članka 228. stavka 1. i 2. KZ/11. Na temelju članka 158. stavka 3. ZKP-I., oštećeni kao tužitelj upućen je s imovinskopravnim zahtjevom u parnicu. Na temelju članka 270. ZKP-I. odlučeno je da se optuženoj ŽŽ vraćaju privremeno oduzeti predmeti i to novčani iznos od 8.100,00 eura, 7.000,00 kuna i 6.355,00 eura, koji su od optuženice oduzeti uz potvrde o privremenom oduzimanju predmeta od 26. rujna 2020. Na temelju članka 149. stavka 3. u vezi s člankom 145. stavkom 2. točkama 1. do 7. ZKP-I. naloženo je oštećeniku kao tužitelju plaćanje paušalne svote u iznosu od 200,00 eura, nužnih izdataka optuženice, nagrade i nužnih izdataka njezinog branitelja.
2. Protiv te presude žalbu je podnio oštećenik kao tužitelj HŽ, po opunomoćeniku, odvjetniku Nenadu Škari, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu, ukinuti pobijanu presudu i predmet "vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje".
3. Na žalbu oštećenika kao tužitelja odgovorila je optužena ŽŽ, po branitelju, odvjetniku Mladenu Slovicu, predlažući njezino odbijanje.
4. Sjednica vijeća održana je u prisutnosti zamjenika opunomoćenika oštećenika kao tužitelja, odvjetnika TŽ, optužene ŽŽ i njezinog branitelja, odvjetnika Mladena Slovica.
5. Žalba nije osnovana.
6. Obrazlažući žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, oštećenik kao tužitelj u žalbi tvrdi da u iskazima optuženice postoji nedosljednost u odnosu na činjenicu od kuda potječe novac koji je kod nje pronađen, a da prvostupanjski sud nije postupio u skladu s odredbom članka 277. stavkom 2. ZKP-I. te pozvao optuženu ŽŽ da iznese razloge zašto je dala različite iskaze, odnosno zašto na policiji 26. rujna 2020., prilikom ispitivanja u skladu s odredbom članka 208.a ZKP -I., nije iskazala da je dio pronađenog novca njezina ušteđevina, nego je tu okolnost navela tek 1. listopada 2024., kada je iznosila svoju obranu pred sudom. Oštećenik kao tužitelj u žalbi tvrdi da je na opisani način prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. u vezi s člankom 277. stavkom 2. ZKP -I., a ujedno i da je propustio iznijeti razloge o odlučnim činjenicama jer nije objasnio odstupanja u iskazima optuženice, pa da je time počinjena i bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-I.
6.1. Međutim, iz spisa predmeta i zapisnika o raspravi održanoj 1. listopada 2024. na kojoj je optužena ŽŽ iznosila svoju obranu, proizlazi da tijekom dokaznog postupka nije bila reproducirana snimka ispitivanja optuženice pred policijom 26. rujna 2020., pa nije bilo osnove pozivati optuženu ŽŽ da se očituje o eventualnim odstupanjima u njezinim iskazima, jer zapisnik o njezinom ispitivanju pred policijom i snimka tog ispitivanja nisu ni izvedeni kao dokaz na raspravi. Naime, iz zapisnika o raspravi od 1. listopada 2024. proizlazi da, nakon što je u neometanom izlaganju optužena ŽŽ iznijela svoju obranu te navela da na pitanja tužitelja ne želi odgovarati, stranke nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga. Kraj takvog stanja stvari, s obzirom da nije bilo ni prijedloga da se reproducira snimka ispitivanja optužene ŽŽ na policiji, već su na raspravi 1. listopada 2024., nakon ispitivanja optuženice, stranke izjavile da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, to nije u pravu oštećenik kao tužitelj kada u žalbi tvrdi da je prvostupanjski sud propustio postupiti u skladu s odredbom članka 277. stavkom 2. ZKP-I. i time da je počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP-I.
6.2. Ujedno, s obzirom na naprijed navedeno te kraj činjenice da je prvostupanjski sud iznio razloge zbog kojih iskaz optužene ŽŽ ocjenjuje vjerodostojnim, to nema govora da bi, zbog nedostatnog obrazloženja "odstupanja u iskazima okrivljene" prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-I.
6.3. Zbog iznesenog, nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP-I. i članka 468. stavka 3. ZKP-I., koje u žalbi ističe oštećeni HŽ kao tužitelj.
7. Obrazlažući u žalbi žalbenu osnovu iz članka 470. ZKP-I., oštećenik kao tužitelj u žalbi tvrdi da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je u prostoriju za odmor u kojoj se nalazio novac mogao ući bilo tko, jer da iz iskaza ispitanih svjedoka proizlazi da su svi oni, u vrijeme kada je novac otuđen, zajedno bili ispred restorana, u kojem je jedina ostala optužena ŽŽ, da je stoga jedino ona imala pristup prostoriji u kojoj je oštećenik držao novac i da je "upravo taj iznos novca koji je nestao kod oštećenika pronađen kod okrivljene".
7.1. Međutim, suprotno izloženim žalbenim tvrdnjama, iz iskaza oštećenog SŽ kao tužitelja proizlazi da ne može sa sigurnošću reći točan iznos novca koji mu je ukraden, jer da nije stalno brojao novac. Zna da je imao oko 10.000,00 eura, imao je i par tisuća kuna, ali kune mu nisu ukradene.
7.2. Kraj takvog stanja stvari, s obzirom na to da oštećenik kao tužitelj ne zna točan iznos novca koji mu je otuđen, to se ukazuje neosnovanom žalbena tvrdnja da je kod optužene ŽŽ pronađen upravo taj novčani iznos koji je otuđen oštećenom HŽ kao tužitelju. Nadalje, budući da iz iskaza oštećenika kao tužitelja proizlazi da mu nisu otuđene kune, a kod optužene ŽŽ pronađen je, uz 8.200,00 eura koji potječe od prodaje obiteljske kuće, ujedno i novčani iznos od 7.000,00 kuna, to je, u nedostatku dokaza o suprotnom, sasvim opravdano prvostupanjski sud ocijenio da je logičan, životan i uvjerljiv iskaz optuženice da je ostali novac koji je kod nje pronađen ušteđevina optužene ŽŽ.
7.3. Slijedom izloženog i kraj činjenice da je prostorija u kojoj se nalazio novac bila određeno vrijeme otključana, i to nakon što se IŽ u toj prostoriji presvukao pa je nije zaključao, a potom se u njoj, određeno vrijeme nakon odlaska IŽ oblačio i GŽ, koji je također ostavio otključana vrata te prostorije, to je, protivno žalbenim tvrdnjama oštećenika kao tužitelja, s pravom prvostupanjski sud ocijenio da provedenim dokazima nije nedvojbeno utvrđeno da je optužena ŽŽ počinila terećeno kazneno djelo iz članka 228. stavka 1. i 2. KZ/11. te je osnovano, na temelju članka 453. točke 3. ZKP-I., optuženicu oslobodio optužbe. Navedenu ocjenu prvostupanjskog suda ne dovode u pitanje ni žalbene tvrdnje da je optuženica, prema iskazu policijskog službenika, svjedoka JŽ, "pala na poligrafu", jer se rezultati poligrafskog ispitivanja ne mogu koristiti kao dokaz u kaznenom postupku, pri čemu je, protivno žalbenim tvrdnjama, potpuno irelevantno to što obrana optuženice prilikom ispitivanja policijskog službenika u svojstvu svjedoka nije prigovarala pitanjima o rezultatima poligrafskog ispitivanja.
8. Stoga je, budući da ne postoje razlozi zbog kojih oštećeni HŽ kao tužitelj pobija presudu prvostupanjskog suda, a kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene povrede zakona iz članka 476. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13726. - dalje: ZKP-II.) na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju članka 482. ZKP-II. žalbu oštećenika kao tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je i odlučeno u izreci ove presude.
Varaždin, 16. lipnja 2026.
Predsjednik vijeća
Igor Pavlic
