REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

STALNA SLUŽBA U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: Gž-929/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Branimira Miljevića, kao predsjednika vijeća, Branke Ribičić, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te Renate Marić, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Artur Fišbah, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika OTP Banka Hrvatska d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, kojeg zastupa punomoćnik Belizar Tomaić, odvjetnik u Osijeku, radi ništetnosti i isplate, rješavajući žalbu tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj P-2806/2019-29 od 24. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 16. lipnja 2026.,

r i j e š i o  j e

Žalba tuženika se uvažava, te se ukida presuda Općinskog suda u Osijeku broj P- 2806/2019-29 od 24. rujna 2024. u cijelosti i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

I. Utvrđuju se ništetnima dijelovi ugovornih odredbi o ugovornoj kamati iz čl. 5., čl. 9. i čl. 10. Ugovora o kreditu broj: 44041/08 od dana 29.08.2008. i Dodatka ugovora o kreditu od 24.08.2010. i 28.03.2014. zaključenog između tužitelja NŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i SOCIETE GENERALE – SPLITSKA BANKA DD pravne prednice tuženice OTP BANK HRVATSKA DD, SPLIT, DOMOVINKSOG RATA 61, OIB: 52508873833.

II. Nalaže se tuženiku OTP Banka Hrvatska d.d. Split, Ulica Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, tužitelju NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti na ime razlike preplaćenih iznosa kamata iznos od 91,54 EUR (devedeset jedan euro i pedeset četiri centa), s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa sve do isplate, na iznose kako slijedi:

-9,50 EUR od 11.1.2010.

-9,51 EUR od 11.2.2010.

-8,50 EUR od 11.3.2010.

-9,38 EUR od 11.4.2010.

-9,03 EUR od 11.5.2010.

-9,29 EUR od 11.6.2010.

-8,89 EUR od 11.7.2010.

-9,20 EUR od 11.8.2010.

-0,21 EUR od 11.9.2010.

-0,21 EUR od 11.10.2010.

-0,22 EUR od 11.11.2010.

-0,21 EUR od 11.12.2010.

-0,22 EUR od 11.1.2011.

-0,22 EUR od 11.2.2011.

-0,20 EUR od 11.3.2011.

-0,22 EUR od 11.4.2011.

-0,21 EUR od 11.5.2011.

-0,22 EUR od 11.6.2011.

-0,21 EUR od 11.7.2011.

-0,21 EUR od 11.8.2011.

-0,21 EUR od 11.9.2011.

-0,21 EUR od 11.10.2011.

-0,21 EUR od 11.11.2011.

-0,20 EUR od 11.12.2011.

-0,21 EUR od 11.1.2012.

-0,21 EUR od 11.2.2012.

-0,20 EUR od 11.3.2012.

-0,21 EUR od 11.4.2012.

-0,20 EUR od 11.5.2012.

-0,21 EUR od 11.6.2012.

-0,20 EUR od 11.7.2012.

-0,20 EUR od 11.8.2012.

-0,20 EUR od 11.9.2012.

-0,19 EUR od 11.10.2012.

-0,20 EUR od 11.11.2012.

-0,19 EUR od 11.12.2012.

-0,20 EUR od 11.1.2013.

-0,20 EUR od 11.2.2013.

-0,18 EUR od 11.3.2013.

-0,19 EUR od 11.4.2013.

-0,18 EUR od 11.5.2013.

-0,19 EUR od 11.6.2013.

-0,18 EUR od 11.7.2013.

-0,18 EUR od 11.8.2013.

-0,52 EUR od 11.9.2013.

-0,50 EUR od 11.10.2013.

-0,51 EUR od 11.11.2013.

-0,49 EUR od 11.12.2013.

-0,51 EUR od 11.1.2014.

-0,51 EUR od 11.2.2014.

-1,17 EUR od 11.3.2014.

-0,04 EUR od 11.4.2014.

-0,16 EUR od 11.5.2014.

-0,16 EUR od 11.6.2014.

-0,16 EUR od 11.7.2014.

-0,16 EUR od 11.8.2014.

-0,16 EUR od 11.9.2014.

-0,15 EUR od 11.10.2014.

-0,16 EUR od 11.11.2014.

-0,15 EUR od 11.12.2014.

-0,16 EUR od 11.1.2015.

-0,15 EUR od 11.2.2015.

-0,14 EUR od 11.3.2015.

-0,15 EUR od 11.4.2015.

-0,14 EUR od 11.5.2015.

-0,14 EUR od 11.6.2015.

-0,14 EUR od 11.7.2015.

-0,14 EUR od 11.8.2015.

-0,14 EUR od 11.9.2015.

-0,14 EUR od 11.10.2015.

-0,13 EUR od 11.11.2015.

-0,14 EUR od 11.12.2015.

-0,14 EUR od 11.1.2016.

-0,13 EUR od 11.2.2016.

-0,13 EUR od 11.3.2016.

-0,13 EUR od 11.4.2016.

-0,13 EUR od 11.5.2016.

-0,13 EUR od 11.6.2016.

-0,12 EUR od 11.7.2016.

-0,12 EUR od 11.8.2016.

-0,12 EUR od 11.9.2016.

-0,12 EUR od 11.10.2016.

-0,12 EUR od 11.11.2016.

-0,11 EUR od 11.12.2016.

-0,12 EUR od 11.1.2017.

-0,11 EUR od 11.2.2017.

-0,10 EUR od 11.3.2017.

-0,11 EUR od 11.4.2017.

-0,11 EUR od 11.5.2017.

-0,11 EUR od 11.6.2017.

-0,10 EUR od 11.7.2017.

-0,10 EUR od 11.8.2017.

-0,10 EUR od 11.9.2017.

-0,10 EUR od 11.10.2017.

-0,10 EUR od 11.11.2017.

-0,10 EUR od 11.12.2017.

-0,10 EUR od 11.1.2018.

-0,09 EUR od 11.2.2018.

-0,08 EUR od 11.3.2018.

-0,09 EUR od 11.4.2018.

-0,09 EUR od 11.5.2018.

-0,09 EUR od 11.6.2018.

-0,08 EUR od 11.7.2018.

-0,08 EUR od 11.8.2018.

-0,08 EUR od 11.9.2018.

-0,08 EUR od 11.10.2018.

-0,08 EUR od 11.11.2018.

do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne kamatne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku OTP banka Hrvatska d.d. Split, Domovinskog rata 61, da tužitelju NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 572,40 Eura (slovima: pet stotina sedamdeset dva eura i četrdeset centi), zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 24. rujna 2024. kao dana presuđenja pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2. Pravodobno izjavljenom žalbom, prvostupanjsku presudu pobija tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, te odluke o troškovima postupka. Predlaže da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja uz obvezu da tuženiku naknadi parnični trošak.

2.1. U sadržaju žalbe tuženik ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, budući je pobijana presuda nerazumljiva i ne može se sa sigurnošću ispitati, jer obrazloženje presude sadrži kontradiktorne razloge o odlučnim činjenicama. Nastavno navodi da je činjenično stanje u cijelosti pogrešno i nepotpuno utvrđeno, a što je posljedica odluke prvostupanjskog suda koji pobijanu presudu zasniva na okolnosti koje su bile karakteristične za "Kolektivnu parnicu" čiji je predmet raspravljanja bila odredba ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke isključivo u ugovorima čija je glavnica vezana uz valutnu klauzulu u CHF, da je u tzv. parnici „Potrošač“ utvrđivana tek apstraktna pravna zaštita, čiji se učinci ne mogu neposredno primijeniti na pojedini ugovorni odnos, nego se u tom odnosu tek treba izvesti dokazivanje jesu li utvrđenja iz parnice „Potrošač“ i na koji način primjenjiva u pojedinačnom slučaju, da je kolektivnom zaštitom osigurana preventivna zaštita i kontrola nepoštenih ugovornih odredaba u odnosu na „prosječnog potrošača“, ali se njome ne mogu zamijeniti učinci koji se ostvaruju individualnom pravnom zaštitom, obzirom da se u pojedinačnim parnicama raspravljaju pravni učinci pojedinačnog potrošačkog ugovora u odnosu na konkretnog potrošača. Tvrdi da bi se određena ugovorna odredba utvrdila ništetnom, potrebno je da se kumulativno ispuni da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba i/ili nejasna, i/ili teško razumljiva i/ili teško uočljiva, te naposljetku da je odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja, te uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (ovdje tužitelja), da niti jedna od navedenih pretpostavki nije ispunjena. Ukazuje da prvostupanjski sud nije imao u vidu relevantnu okolnost da je ovdje riječ o Ugovoru o kreditu sklopljenom sa glavnicom uz valutnu klauzulu u EUR, da u vrijeme zaključenja predmetnog ugovora (2008. godine) nije postojao pozitivan propis koji bi nalagao tuženiku da u tekst ugovora uvrsti kriterije za izmjenu kamatne stope, što da je prvi put normativno definirano tek 2010. godine u Zakonu o potrošačkom kreditiranju (NN 75/09), da je u konkretnom slučaju sporna odredba Ugovora o kreditu za tužitelja bila jasna, lako uočljiva i razumljiva, da čak i pod pretpostavkom da je sud utvrdio kako jedan od uvjeta iz članka 84. ZZP-a nije ispunjen u konkretnom slučaju, te da je osporavana odredba podložna ocjeni poštenosti iz članka 81. ZZP-a, tužitelj u ovom postupku nije dokazao da je u konkretnom ugovornom odnosu tuženik postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja, odnosno da je nastala značajna neravnoteža u pravima i obvezama na štetu tužitelja. Konačno ističe da sud nije proveo niti tzv. test poštenosti koji je neophodno provesti da bi se ništetnost neke ugovorne odredbe uopće mogla utvrđivati, već se neposredno oslonio na navode tužitelja, bez da ih je na stručan i nepristran način ispitao. Kako je tužitelj korisnik kredita vezanim za EUR, pravno je shvaćanje tuženika kako isti nema osnovanosti potraživati preplatu po osnova kamata, jer tužitelj mora dokazati parametre koji čine odredbe ugovora ništetnim, a što nije učinio tijekom ovog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Prvostupanjski sud je utvrđenja

-da prema odredbama članka 81. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. ( dalje ZZP/03) ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, da se da se po pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca,

- da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca,

- da prema odredbama članka 82. ZZP/03 ugovorne odredbe koje bi se uz ispunjenje pretpostavki iz članka 81. ZZP/03 mogle smatrati nepoštenima jesu odredba kojom se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga,

- da je prema članku 87. citiranog Zakona nepoštena ugovorna odredba ništava,

- da Zakon o zaštiti potrošača iz 2007. sadrži iste odredbe u članku 96. tog Zakona

- da ugovorna kamata u ugovoru o kreditu koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno, u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08), kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

-da sukladno članku 84. ZZP/03 nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, a ista odredba identična je odredbi članka 99. ZZP/ 07.

- da terminologija koja se koristi u odlukama banaka, uključujući i dio koji se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i način njezina obračuna, je "visokostručna" i kao takva razumljiva je isključivo onim osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu i koje se bave bankarskim poslovanjem, a za prosječnog potrošača ovakva terminologija je apsolutno nerazumljiva,

- da na temelju takvih ugovornih odredbi, osim precizno određene kamatne stope u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila niti određena, a niti odrediva, a prema odredbama članka 269. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva, te tako ugovorena odredba prilikom ugovaranja nije bila dovoljno uočljiva te promjenu kamatne stope učinila ovisnom isključivo o odluci jednog ugovaratelja što da je dovelo do očite neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana,

- da banke kao visoko specijalizirane novčarske ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčarskih "proizvoda" dužne su maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti se koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu, jer je znanje i iskustvo banaka u kreditnom poslovanju, u odnosu na znanje o istome prosječnog potrošača, superiorno,

- da su banke dužne svakog potrošača, ovdje tuženika ozbiljno informirati o smislu i sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornost na parametre o kojima ovisi kamatna stopa u budućem razdoblju trajanja kredita, što da tuženik nije napravio i tužitelja nije ozbiljno informirao o sadržaju odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuo mu pozornost na parametre o kojima ovisi formiranje kamatne stope,

- da je nerazumljiva odredba Ugovora vezana za promjenjivu kamatnu stopu, pa da su samim tim navedene odredbe i dijelovi odredbe nepošteni ,te da je sukladno tome u tom dijelu ugovor ništetan,

- da je tužitelj tijekom otplate kredita radi jednostranog povećanja kamatnih stopa platio više ukupno 94,89 EUR,

6. U žalbenoj fazi postupka nije sporno, jer proizlazi iz isprava u spisu, nalaza financijskog vještaka i iskaza tužitelja;

- da su tužitelj i tuženik 29. kolovoza 2008. zaključili Ugovor o kreditu u iznosu od 25.000,00 EUR u protuvrijednost u kunama na rok otplate od 120 mjeseci (10 godina), da je u članku 5. istog Ugovora ugovorena kamatna stopa 9,99 % godišnje, te da je ista promjenjiva i može se povećavati ili smanjivati aktom Kreditora,

- da se prema odredbi članka 9.7. Ugovora o izmjeni kamatne stope Kreditor obvezuje pravovremeno i pouzdano izvijestiti Korisnika te mu dostaviti izmijenjeni plan otplate, odnosno novoodređeni iznos anuiteta,

- da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor zaključili Dodatak Ugovoru o kreditu broj 44041/08 od 24. kolovoza 2010. kojim je ugovorena kamatna stopa 10,49%, te Dodatak Ugovoru o kreditu broj 44041/08 od 28. ožujka 2014. kojim je ugovorena kamatna stopa od 9,38% sa novim planom otplate,

- da je u razdoblju od 1. siječnja 2010. do 11.studenog. 2018. tužitelj na ime razlika kamata više platio iznos od ukupno 91, 54 EUR.

7. Obzirom na vrijeme zaključenja ugovora o kreditu 29. kolovoza 2008. za predmetni spor relevantne su odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN -79/07- dalje ZZP/07).

- odredba članka 96. ZZP-a, kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača. Smatra se, da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

- odredba članka 99. ZZP-a, kojom je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni poštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive.

- odredba članka 100. ZZP-a, kojom je propisano da ako na temelju zakona ili sporazuma stranaka ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive.

- odredba članka 101. ZZP-a kojom je propisano da se dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače u smislu koji je povoljniji za potrošača.

- odredba članka 102. ZZP-a, kojom je propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništetna, a ništetnost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništetnost i samog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe.

8. Iz iskaza tužitelja saslušanog na raspravi 14. svibnja 2024. u bitnome proizlazi da je kredit podigao za kupnju osobnog vozila, da mu je ponuđen kredit samo u "N " koji je bio najpovoljniji, da mu nisu ponudili kredit ni u kojoj drugoj valuti, da mu nije rečeno da se valuta može promijeniti, odnosno povećati tečaj niti da se može povećati kamata, da su mu se rate kredita povećale dvostruko, da nije mogao sudjelovati u sastavljanju ugovora, da je ugovor pročitao i razumio, da se nije interesirao za neke druge vrste kredita , da je ponudu- ugovor razmatrao tri dana, da nije znao što znači promjenjiva kamatna stopa, da je primio obavijesti o povećanju rate kredita, te na kraju ponovo istakao da je kredit podigao u Švicarcima.

9. Navodima žalbe odluka prvostupanjskog suda je dovedena u sumnju. Naime prvostupanjski sud nalazi da su odredbe o ugovornoj kamati u Ugovoru o kreditu u utuženom razdoblju, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja ugovora o kreditu, nepoštene, pa su u smislu odredbe članka 87. stavak 1. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. i članka 102. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. ništetne.

10. Međutim odredbom članka 96. ZZP/07 je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorenih strana, a na štetu potrošača. Smatra se, da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pregovaralo, ako je tu odredbu formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

11. Stav je ovog suda da sukladno članku 96. ZZP/07, a o tome govori i Direktiva Vijeća 93/13 EEZ od 5 travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, u pojedinim sporovima da bi se ocijenio da li je neka odredba ugovora ništetna, nužno je primijeniti test transparentnosti i poštenosti, pri čemu se odluka ne može temeljiti isključivo na tome da je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, već je potrebno uzeti u obzir je li odredba jasna i lako razumljiva, te lako uočljiva (zahtjev transparentnosti), te da li je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača (test nepoštenosti). U konkretnom slučaju radi se o ugovoru o kreditu vezanom uz valutu EUR, gdje je tečaj kontroliran od strane HNB-a, tako da u ocjeni nepoštenosti spornih odredbi ugovora je prvostupanjski sud propustio cijeniti iskaz tužitelja u kojemu tužitelj iskazuje o kreditu u "Švicarcima" koji mu je jedino ponuđen, te da mu je rata kredita porasla dvostruko, a koji iskaz se očito ne tiče predmetnog ugovora.

11. Nastavno prema stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske izraženom u odlukama poslovni broj: U-III-5458/2021., od 30. lipnja 2022., i U-III-4424/21, da odluka o nepoštenosti (ništetnosti) odredaba potrošačkog ugovora o kreditu u pojedinačnom potrošačkom sporu ako se temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, a ta okolnost nije bila predmetom utvrđivanja i dokazivanja u kolektivnom sporu, (kao što je ovdje slučaj) onda su u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, pa je u tom smislu bilo potrebno ocijeniti od kakvog su utjecaja Dodatak Ugovoru o kreditu broj 44041/08 od 24. kolovoza 2010. kojim je ugovorena kamatna stopa 10,49%, te Dodatak Ugovoru o kreditu broj 44041/08 od 28. ožujka 2014. kojim je ugovorena kamatna stopa od 9,38% sa novim planom otplate, kojima dodacima je kasnije ugovarana nova kamatna stopa

12. Nadalje, prema nalazu financijskog vještaka kojeg je prvostupanjski sud prihvatio i temeljem kojeg je dosuđen restitucijski zahtjev, proizlazi da je u razdoblju otplate kredita od 1. siječnja 2010. do 11.studenog. 2018. ( 9 godina) tužitelj na ime razlika kamata više platio iznos od ukupno 91,54 EUR, te da mu se rata kredita zbog toga povećala u prosjeku za manje od 1 Euro mjesečno, pa je i u tom smislu, potrebno ocijeniti da li je suprotno savjesnosti i poštenju došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.

13. Kako prvostupanjski sud nije raspravio i ocijenio sve odlučne činjenice za pravilnu primjenu materijalnog prava, to je žalbu tuženika valjalo prihvatiti i temeljem članka 371. ZPP-a odlučiti kao u izreci.

U Požegi, 16. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Branimir Miljević